DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 4     <-- 4 -->        PDF

šija o tim problemima i rešenja i sugestije do kojih ste došli, svakako će
pomoći da se tim problemima što pravilnije priđe.


Nema sumnje da mi treba da postavimo pred sobom zadatak da određenim
merama postignemo što je moguće pre pravilan odnos između prirasta
i seče drveta. U tom pogledu treba resiti niz pitanja u načinu eksploatacije
i prerade drveta, u zameni drveta drugim materijalima, u melioracijama
naših šuma i otvaranju još nedostupnih područja. To su krupni problemi
u razvijanju šumarstva i mi ćemo moći da ih rešavamo lakše u
narednom periodu. Da li onakvom dinamikom kako se predlaže u vašim
referatima ili ne, stvar je konkretnih proučavanja i mogućnosti naše privrede,
koje iz dana u dan rastu.


Vi ste ovom prilikom diskutovali i o:


— seljačkoj sječi
— pošumljavanju i
— zaštiti šuma
Meni se čini da ćemo mnogo postići u racionalnijem korišćenju šuma
ako određenim merama što pre ograničimo i organizujemo seljačku seču.
Ovde se pre svega radi o tome da se individualna seča postepeno likvidira
i zadovoljavanje potreba seljaka u ogrevnom i drugom drvetu omogući
preko organizovane grupne seče u određenim periodima u godini. Na taj
način treba postići da ljudi po drva idu u šumu samo onda kada su periodi
seče. Ako bi se to učinilo, mi ćemo svakako u mnogim krajevima i sitno
drvarenje lakše resiti sa većim zaposlenjem tih radnih ljudi u takvim organizovanim
sečama i u samim šumskim gazdinstvima.
Istaknuto je i ovdje da je kod nas priličan deo šumske površine ogoleo
i da treba preduzeti mere za pošumljavanje. Ovo je težak zadatak, naročito
u krajevima gde ima mnogo goleti i gde su ljudi nenaviknuti na gajenje
i čuvanje šuma. U rešavanju ovog pitanja naši stručnjaci preko instituta,
zavoda i gazdinstava mogu mnogo više učiniti i zainteresovati ljude za to..
Mi imamo po institutima i zavodima niz uspešnih ogleda po vrstama i metodama
pošumljavanja, ali čini mi se, one se još u praksi nedovoljno primenjuju.
Sigurno je da je i do sada bilo malo materijalnih sredstava za to,
a i sada ih uvek neće biti koliko je potrebno, ali bilo je i nedovoljne smelosti
da se ono što je postignuto brže i šire primeni u praksi. Mislim da se u primeni
tih postignuća može i treba biti smeliji i uporniji.
Veoma važno pitanje je zaštita šuma. Ja tu ne mislim pre svega na
fito zaštitu, koju treba šire i bolje organizovati i za koju svrhu se određuju
sve više sredstava. Hteo bih da podvučem potrebu mnogo veće zaštite šuma
od uništavanja koju čine stoka a ponegde i ljudi. U tom pogledu u mnogim
našim krajevima još nisu likvidirane izvesne navike u čuvanju, za šumu
štetne stoke — koza, u lisničarenju, nekontrolisanoj paši stoke uopšte, nepažnji
i izazivanju požara i t. d. i t. d. Sve to naravno ogromno šteti naš
šumski fond i povećava uništavanje šuma. U sprečavanju toga u našoj
zemlji je preduzeto niz mera, kao uništavanje koza, zabrana lisničarenja
i si., ali još nedovoljno i ne svuda da bi se jednom likvidirale te zaostale
navike u čuvanju i ishrani stoke. Tamo gde su preduzete te mere može se
već za ovo kratko vreme videti ogroman uspeh u podmlađivanju i proširenju
šuma. Naročito se to može videti gdje su koze uništene. Ove mere treba
proširiti i svuda primeniti. Ali nisu dovoljne samo administrativne mere
i zabrane. Potrebno je mnogo napora i uveravanja da sami ljudi uvide pra