DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 42     <-- 42 -->        PDF

marija, stručnjaci šumarskog inspektorata u Splitu, Šumarskih instituta (splitskog L
zagrebačkog), Srednje šumarske škole i Instituta za jadranske kulture.
Do sada nije bilo takvog savjetovanja, jer su istom pored stručnjaka (i službenika)
aktivno sudjelovali i predstavnici naroda.


Osnovica za raspravljanje postavljene teme bio je referat šumarskog inspektorata
u Splitu. U tom je referatu problematika dalmatinske šumske privrede raščlanjena
na slijedeće probleme: 1. opskrba pučanstva ogrjevom i građom, 2. ispaša na
kršu, 3. pošumljavanja i melioracija krša, 4. uređivanje šuma i rad na likvidaciji
uzurpacija, 5. finansiranje šumarstva na kršu, 6. zaštita šuma, 7. neka organizaciona
pitanja.


U uvodu prikazana je organizacija šumarstva u Dalmaciji od 1945 god. ovamo,
te statistika šUma. Smatram korisnim i potrebnim u prvom redu registrirati najvažnije
podatke ovog referata, budući da slični nisu uopće objavljivani.


Prema podacima inventarizacije šuma iz 1947. godine šume i šumsko zemljište
zauzima 70% cjelokupne površine Dalmacije ili 784.673 ha. Na šume općenarodne
imovine otpada 564.460 ha ili 72°/o, a ostatak t. j . 220.213 ha su šume privatnika.


Po obraslosti stanje je slijedeće:


Visoke šume 29.925 ha
Niske šume 76.678 ha
Srednje šume 23.908 ha
Šikare 220.432 ha
Makija 112.200 ha
Goleti 321.530 ha


Značajno je, da od ukupne površine visokih i srednjih šuma na privatni sektor otpada
preko 50% (27.823 ha), od niskih gotovo 50%> (34.924 ha), dok na šikare i goleti samo
po cea 33% (88.086 ha šikara i 69.370 ha goleti). Drvni fond računa se sa 7,000.000 m3
i prirast s 469.000 m:). Godišnji etat se cijeni na 98.000 m3. Na privatni sektor otpada
44% drvnog fonda i prirasta, a gotovo 60% etata. Dakle šume privatnog sektora su
Znatno bolje nego one općenarodne.


Nasuprot godišnjem etatu od 98.000 m:! stoji godišnja potreba od cea 670.000 m3
od čega 614.000 m3 otpada na neposredne potrebe stanovnika, a samo 56.000 m3 na
obrt, industriju i rudarstvo,. Prema tome disproporcija između produktivnosti današnjih
dalmatinskih šuma i današnje potrošnje je vrlo velika. A kao bitnu karakteristiku
toj disproporciji treba uzeti i činjenicu, da ona rezultira iz potreba sela, dakle
naselja, od kojih je mnogima praktički i nemoguće podmirenje ogrjeva na drugi
način osim iz lokalnih izvora.


Navedena površina opterećena je i pašarenjem gotovo jednim milijunom raznovrsne
stoke, jer je današnje brojno stanje stoke slijedeće:


konja 26.108 kom.
mazgi i mula 9.163 kom.
magaradi 40.917 kom.
goveda 80.428 kom.
ovaca 653.406 kom.
koza 103.804 kom.
svinja 52.721 kom.


time, da je pretežnom broju te stoke pašarenje po kršu jedina krma.
Na obnovi šuma od 1945. do 1953. god. učinjeno je slijedeće: pošumljavanje je
izvršeno na 7.671 ha (na 329 radilišta), melioracija jednostavnom zabranom paše na


16.996 ha šikara, resurekcionom sječom na 14.438 ha, te popunjavanjem na 190 ha
prorjeđenih sastojina (šikara). Za pošumljavanje utrošeno je 181,800.000 efektivnih
dinara, ali troškovi po 1 ha uspjele površine iznose oko 80.000 dinara današnje vrijednosti
(ne računajući režijske troškove). Troškovi melioracije iznose 45,445.000
dinara, od čega gotovo 33 milijuna je vrijednost dobrovoljnog rada, odnosno rada koji
je naplaćen korištenjem posječenog drvnog materijala.