DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 44 <-- 44 --> PDF |
potreba jednog centralnog rukovodstva za rješavanje problema kraškog područja, ali koje bi imalo i stanovitu moć (zakonsku podlogu), dakle ne samo savjetodavnu (kao Stručni savjet za krš osnovan 1952. godine). Na savjetovanju iznijeto je i nekoliko posve novih prijedloga: Narodni zastupnik A. Domandži ć smatra, da bi se uspješnije provodilo pošumljavanje na taj način, da se na tom poslu angažiraju privatnici (seljaci) putem ugovora. Pojedinac preuzima za pošumljavanje određenu površinu uz ugovorenu cijenu, a koja će mu se isplaćivati postepeno time, da se konačno isplati kada postigne ugovorom predviđeni uspjeh pošumljavanja. Ing. Z i a n i je mišljenja, da je za krš, mjesto agronoma i šumara, potreban samo jedan stručnjak — meliorator. Ing. Bur a je predložio osnivanje jednog zasebnog tijela, koje bi se brinulo o opskrbi ogrjevnim materijalom Dalmacije čime bi se postiglo jedinstveno vodstvo za razne energetske izvore, t. j . za drvo, ugalj, elektriku, pa i plin. Ing. Bura je nadalje mišljenja o potrebi pristupanja radovima na natapanju poljoprivrednih i pašnjačkih površina, čime bi se znatno povisio urod na ovima. Ing. Ta m baca (direktor Instituta za jadranske kulture u Splitu) iznosi potrebu jačeg gajenja krmnog bilja na poljoprivrednim površinama. Nasuprot današnjih 4,8% trebalo bi pod krmnim biljem biti 33°/o poljoprivredne površine (u Istri je danas dostignuto 15%>), jer se uvođenjem travno-poljskog gospodarenja ne povisuje samo prinos krme nego i drugih usjeva. Znatno poboljšanje na tom polju po njegovom mišljenju moglo bi se postići smanjenjem ili i ukidanjem poreza na površine, na kojima se gaji krmno bilje, a osobito lucerna. S riječima »na ovom savjetovanju bilo je dobrih prijedloga i ono će koristiti Odboru za privredu Sabora NR Hrvatske«, završio je predsjedavajući drug A. D om a d ž i ć — rad savjetovanja. O. P. PRILOG POZNAVANJU BILJKE OPUNTIA FICUS INDICA MILL U Šum. listu br. 9—10/1954 g. na str. 526 odštampan je članak ing . V. Bel- tram a pod naslovom: »Opuncija kao stočna hrana u dalmatinskom primorju. »Nije mi namjera ovdje ni kritikovati ni hvaliti spomenuti članak, a niti propagirati ili priječiti ideju uzgajanja biljke Opuntia Ficus indica Mili. Želimo samo iznijeti neke više ili manje poznate osobine ove sukulente i neka zapažanja i saznanja o njoj, pošto se od 1952 g. na ovamo posebno zanimam za Opunciju. NEKOLIKO RAZLIČITIH MIŠLJENJA O OPUNCIJI Čini se, da su se šumari na Kršu počeli više zanimati za ovu biljku, otkad je ing. Ante Pre mužić počeo propagirati svoju ideju preporoda Krša na seljačkoj osnovici. U svojim člancima i predavanjima on ju je često spominjao i pripisivao joj mnoga dobra svojstva, a što je iznio i ing . V. B e 11 r a m u pomenutom članku. U ono vrijeme (1938—1940 g.) mnogi šumari na Kršu nisu pridavali Opunciji nikakvu važnost, kao ni mnogim idejama ing. A. Premužića. Čak su mnogi pojedinci bili protivnici tih ideja, pa i Opuncije. Pok. prof. Z. Arnold iznio je, baš u vezi tog propagiranja Opuncije, u »Prirodi« br. 5—6 od 1942 g. na str. 138 i svoje mišljenje o Opunciji pod naslovom: »Mogu li kaktusi služiti kao stočna hrana. »On- smatra da je hranjiva vrijednost Opuncije vrlo mala, da je ona opasna za stoku ako je duže uživa, a pored toga, da je ona opasan korov ako joj pogoduje tlo i klima. Po istom autoru Burban k je oplemenjivanjem zaista dobio Opunciju bez bodljika, ali ako se takove odlike uzgajaju dalje iz sjemena, ponovno dobivaju bodljike. Prof. F. Kušan u knjizi: »Naše ljekovito bilje« na str. 86 navada da su plodovi Opuncije »sočni i vrlo dobri za jelo«. Arnol d (1. c.) navodi to isto, i tvrdi da Meksikanci u tu svrhu i uzgajaju Opunciju. Iz zapisnika o konferenciji, koju je održao ing . A. Premuži ć dne 15. VII. 1940. g. u Splitu, vidi se da su neki šumari i agronomi postavljali znatne zamjerke uzgoju Opuncije (str. 16, 17, 22, 35 cit. zapisnika). 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Prema agronomu Zec u (cit. zapisnik, str. 35) Opuncija strada od studeni već kod —3 do —4° C, a kod —5 ili —6° C ugiba potpuno. Prema obavještenju šum. tehn. N. Lai e iz Dubrovnika, Opuncija može uspijevati ondje, gdje uspijeva rogač (Ceratonia siliqua). Čini nam se, da ovaj navod nije potpuno tačan, jer Opuncije sigurno ima i tamo, gdje rogač ne bi mogao nikako opstojati. Ne raspolažemo nažalost s drugom ni domaćom ni stranom literaturom, koja bi neäto opširnije opisala Opunciju. Poznato nam je ipak, da u Italiji posvećuju nešto veću pažnju ovom kaktusu. NAŠA SAZNANJA I OPAŽANJA Na otoku Braču postoje 2 varijeteta Opuncije. Jedan nosi na člancima (pogriješno zvanim »listovima«) bodljike duge 1—1,5 cm, a drugi ima bradavice koje su snabdjevene čupercima sitnih dlačica dugih do 0,5 cm. Držimo da je prvi varijetet za stočnu hranu neuporabiv, dok se drugi tu i tamo, u nevolji, upotrebljava na način kako je u svom članku iznio i n g. V. Beltram. I mi smo pokušali sušne 1952 g., za vrijeme oskudice stočne hrane, nagovoriti u Supetru (gdje se plodovi Opuncije do tada nisu upotrebljavali) nekoliko ljudi, koji su s uspjehom u rujnu i listopadu hranili svinje njezinim zrelim plodovima, a da to na stoku nije štetno djelovalo. Plodovi su sabirani viljuškama, a zatim su preliveni kipućom vodom, čime su dlačice omlohavile i nisu dalje bole. Kolika je hranjiva vrijednost te stočne hrane, o tome ne znam ništa reći. (Po protivnicima Opuncije sadrži ona 94% vode (vidi cit. zapisnik). Svakako je u pomanjkanju stočne hrane ovom slučaju Opuncija dobro došla. Prema informacijama dobivenim od šum. tehn. N. Laie* , u Dubrovniku prave iz zrelih plodova Opuncije marmeladu. Bodljike ili dlačice sa plodova uklanjaju se jednostavno tako, da se plod drži viljuškom, a zatim se nožem ljušti kožica sa bodlj´kama ili dlačicama. Zatim se plod pasira, da se odstrane koštice (sjemenke). Daljnji postupak za pravljenje marmelade je jednak kao i za svako drugo voće. U kampanji pošumljavanja 1952/53 god. posadili smo na oko 200 t. m. suhozida, uz dodatak nešto obične zemlje, članke Opuntie Ficus indica Mili. na međusobnu udaljenost od 0,5 m. To smo učinili na 2 predjela oko Supetra, da bi spriječili ulaz stoke, a i ljudi, u branjevime, pošto suhozid nije bio dovoljno viisok. Osim toga tu je Opuncija imala i dekorativnu funkciju. Sadnja je obavljena jednostavnim polaganjem ruba članka u drobiž suhozida (koji se sastoji od šljunka i zemlje, te većih kamenja). Dobar dio članaka primio se, naročito u predjelu »Vlačica« kod Supetra, a na duljiai od oko 20 t. m. Na tom suhozidu Opuncije su 1953 g. vegetirale i svaki se je članak povećao za još 2—4, pa i više članaka. Jedan članak je čak donio i 1 plod. Zimu 1954 g., kad je minimalna temperatura jednog dana iznosila prema nepotvrđenim podacima oko 8 do 90|C ispod nule, Opuncije su preživjele bez oštećenja. Osim toga treba naglasiti, da su te biljke u predjelu »Vlačica« udaljene od mora svega oko 50 m i na jakom udaru bure i posolice. Na drugom predjelu, oštećivanje Opuncije po ljudima onemogućilo nam je vršenje bilo kakovih opažanja. Kako će se ovi i slični članci Opuncije razvijati na suhozidovima (ili kamenitim terenima), mišljenja smo da to najviše ovisi o tome da li nalaze dovoljno hrane (sitne zemlje). Imali smo, naime, prilike vidjeti mnoge egzemplare Opuncije koje ni godinama nisu napredovale. Naprotiv, nigdje, ni u gustim nasadima Opuncije, nismo imali prilike da vidimo, da bi Opuncija brzo i obilno stvarala humus, pa u tu tvrdnju ne vjerujemo. Ipak držimo da Opuncija, i ako je mnogi smatraju korovom, nije beskorisna biljka i bez ikakve vrijednosti. Ako je neka biljka korov, ne mora zato biti i nekorisna. Sjetimo se samo koliko ljekovitih biljaka ima među običnim korovima! Potrebno je samo Opunciji odrediti njeno pravo mjesto i dati joj onu i onoliku važnost kolika joj zaista pripada. Po mom mišljenju Opuncija može da služi: 1. kao ukrasna biljka * Drugu N. Lali i ovom prilikom zahvaljujemo na primljenim informacijama. 1.5 |