DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 47 <-- 47 --> PDF |
znatno pomoći kod izvađanja raznih meliorativnih radova kao i pošumljavanja, unošenja novih vrsta i t. d. Tek u svijetlu nauke o biljnim zajednicama došli smo do potpunog saznanja od kolike su štete bili šablonski propisi za meliorativne radove i pošumljavanja pa upravo nepoznavanju nauke o biljnim zajednicama možemo pripisati mnoge neuspjele radove. Kod svakog objekta potrebno je odrediti u koju fitosociološku zajednicu po svom staništu spada, a zatim stadij u kom se zajednica nalazi, da li se nalazi u sukcesiji (progresiji) ili u regresiji. Pri tom nam odlično pomažu kao indikatori razne vrste bilja. Ekskurzija je obišla slijedeće objekte: Šumarija Vrhovine: Komarnicu i Jurjevu Kosu, Šumarija Otočac: Smolčić Uvalu, Šumarija L. Lešće: Hržić, Duman i Janjaču, Šumarija Perušić: Brezovo Polje, Šumarija Gospić: Jasikovac, Vujnović Brdo, rasadnik u Vujnović Brdu i Vrebačku Stazu, Šumarija Udbina: Crni Vrh, Koriju (Molinarijev gaj), Plantažu na Krbavskom Polju te Krbavsko Polje, Šumarija Tit. Korenica: Laudonov gaj. Učesnici ekskurzije imali su priliku upoznati slijedeće fitocenoze: Neistraženi Pinetum na dolomitu unutar asocijacije Fagetuma abietetosuma, Querceto-Ostryetum, Nardetum, Querceto-Carpinetum, Seslerieto-Ostryetum carpinetosum betuli, Calluneto-Genistetum, Fagetum montanum i Fagetum abietetosum. Kod svakog objekta određeno je u koju asocijaciju spada, stadij u kom se nalazi i koje meliorativne mjere treba poduzeti za gospodarenje i melioraciju. Prilikom ekskurzije održali su uspjela predavanja sveuč. profesor Dr. Ivo Horvat te članovi Instituta Ing. Petar Ziani i Ing. Josip Šafar. Poslije predavanja razvila .se živa diskusija u kojoj su učestvovali svi prisutni. Šteta je samo što ekskurzija nije izvedena u doba vegetacije, kad je nisko rašće bilo u cvjetanju, jer bi onda učesnici mogli napraviti herbare tipičnih biljaka, a ovako su od pojedinog bilja mogli u najboljem slučaju upoznati tek lišće. Svi prisutni šumari-praktičari pozdravljaju ovakav dolazak na teren eksperata nauke i šumarske prakse, jer se tako može više naučiti, nego iz knjiga (koje konačno nisu svima ni dostupne), a osim toga preopterećenost drugim poslovima ne dopušta praktičaru udubljavanje u studij. Ova je ekskurzija dala svima poticaj da studiraju korisnu i zanimljivu nauku o biljnim zajednicama. Ekskurzija je bila dobro organizirana i sve se odvijalo prema planu. Posebnu su pažnju posvetili ovoj ekskurziji predsjednik i potpredsjednik KNO-a Otočac, te predsjednik KNO-a Udbina. Ing. Ivan Žukina PRIMJENA ZAKONA O TAKSAMA U ŠUMARIJI (Odobrenja za sječu šume i takse) Državni sekretarijat za poslove narodne privrede FNRJ pod brojem 6243 ^ ´23. IX. 1954. g. izdao je objašnjenje o tome koje takse treba naplatiti na odobrenje za sječu drva kao i za žigosanje drva, koje vrše nadležni državni organi preko određenih stručnih šumarskih službenika. Ovo pitanje nije nikako bilo jasno već je što više isti Državni sekretarijat izdavao ranije tumačenja koja su u suprotnosti s pomenutim objašnjenjem pa su stoga i stavljena van snage kako ne bi dolazilo do zabune i nepravilnosti na terenu. Prema tome objašnjenju Državnog sekretarijata od privatnih vlasnika se u pravilu ne naplaćuje nikakova taksa za izdavanje odobrenja za sječu drva iz njihovih vlastitih šuma kao i za druge radnje u vezi s izdavanjem takovih odobrenja. A evo zašto. Državni sekretarijat za poslove narodne privrede FNRJ smatra da je odredbom općeg zakona o šumama propisano da će država vršiti nadzor nad šumama na teritoriju FNRJ i to bez obzira u čijoj su svojini t. j . državnoj, zadružnoj ili privatnoj. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Nadzor pak državnih šumarskih organa nad eksploatacijom takovih šuma u državnoj, zadružnoj i privatnoj svojini vr-ši se u cilju zaštite šuma, a to znači u javnom interesu. Takav se nadzor provodi putem izdavanja odobrenja za sječu, odredivanjexn. stabala za sječu i žigosanjem posječenih drveta. Razumije se da je nakon ovoga pravilno zaključiti da se niti ne naplaćuje nikakova taksa od privatnih vlasnika kod izdavanja odobrenja za sječu njihove vlastite šume, kako je to gore već napomenuto, a što bi bilo u skladu i s propisom člana 6 točke 1 Zakona o taksama koji kaže, da se taksa ne plaća na predstavke u javnom interesu, t. j . na takve predstavke po kojima bi državni organi u javnom interesu morali i po službenoj dužnosti da poduzmu zakonom određene poslove. Razumije se, da su i svi prilozi uz ove predstavke takođe oslobođeni od takse. Dakle takovim predstavkama će se smatrati i zahtjevi privatnih vlasnika za izdavanje odobrenja za sječu drva te se dosljedno tome ne će niti naplaćivati nikakova taksa. Međutim mi smo napomenuli da se za takove zahtjeve taksa ne će u pravil u naplaćivati što znači, da će se u praksi ipak dogoditi slučaj da šumarski organi naplaćuju taksu predviđenu u već citiranom zakonu o taksama. To će se dogoditi, prema objašnjenju Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede FNRJ, u slučaju kad privatni vlasnik šuma traži, da mu nadležni šumarski organ hitno , izva n uobičajenog od strane nadležnog šumarskog organa određenog roka (određeni dani za prijem stranaka i uredovanje šumarije) izda odobrenje za sječu šume i obavi ostale radnje u vezi s ovakovim odobrenjem. U takovom slučaju, dakle za takovo odobrenje kao i za žigosanje treba naplatiti taksu po tarifnom broju 1,7 i 48 Zakona o taksama. Kako smo ranije već razjasnili neka pitanja o primjeni Zakona o taksama u vezi poslovanja šumarija (uključujući i neka tehnička pitanja), to ćemo objasniti sam» naplatu takse po gore pomenutim tarifnim brojevima. Po tarifnom broju 1 Zakona o taksama (ZoT) na sve pretstavke upućene državnim organima plaća se taksa u iznosu od din. 30.— Svaka naknadna dopuna predstavke u vidu novog podneska (kao i stavljanje pismenog zahtjeva na akt prilikom saopćenja onoga što je po predstavci već riješeno) smatra se kao nova predstavka za koju se mora takođe platiti taksa. Ne će biti od neke praktične važnosti, ali ipak napominjemo, da se i za telegrafske predstavke mora naplatiti taksa. Od praktične je pak važnosti, da napomenemo, da se za sve priloge uz pred stavku plaća taksa po tar. br. 6 ZoT u iznosu od din. 25.— Ako se takovi prilozi pod nose u originalu ili u ovjerenom prijepisu, pa su oni propisno kao takovi taksirani, ne će se za njih posebno plaćati i taksa iz ovog tarifnog broja, bez obzira koliko iznosi taksa na. originalu ili ovjerenom prijepisu priloga. Ako je na jednom tabaku prepisano (bez ovjere) više pismena (dokumenata), pa se takav tabak podnese kao jedan prilog platiti će se taksa iz tar. br. 6 onoliko puta koliko je bilo pismena u originalu. Po tarifnom broju 7 ZoT plaća se taksa na ,sva rješenja za koja nije drugačije propisano (nema neki poseban propis) u iznosu od din. 150.— Ova se taksa plaća samo za formalna rješenja (odluke) koju izdaje državni organ, ali ne i za kratka saopćenja na spisima (na primjer: »odobrava se« i s/l.). Od praktične je važnosti ovdje napomenuti da, ako više osoba jednom molbom traže da se svakome od njih izda kakovo (posebno) rješenje, u tom slučaju naplata takse vrši se za svaki primjerak rješenja. Po tarifnom broju 48 ZoT plaća se taksa u iznosu od din. 500.— za svaki izlazak državnih službenika van kancelarije (hitno, izvan roka — u smislu objašnjenja Držav nog sekretarijata), po zahtjevu privatne stranke, bez obzira na broj službenika, koji izlaze na teren. Nakon svega ovoga jasno je kako treba primjeniti u praksi objašnjenje pome nutog Državnog sekretarijata t. j . kada treba za izdavanje odobrenja za sječu i žigo sanje drveta naplaćivati taksu, a kada takav postupak odnosno izdavanje rješenja osloboditi od svake naplate takse. Kako će se u praksi dogoditi da će šumarije donositi rješenja sa i bez naplate takse to je potrebno napomenuti na kraju, da su svi državni organi dužni prilikom |