DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 49 <-- 49 --> PDF |
izdavanja ma kakovog pismena (rješenja) ili vršenja ma kakovog posla, označiti iznos takse i tarifni broj po kome je ona naplaćena, te da u ispravama koje se izdaju bez naplate takse moraju označiti na čije se traženje i u kome cilju izdaju kao i da se ne smiju upotrebiti u druge svrhe. Budući smo »tehniku« ovoga već ranije i opisali, kao i postupak kod netaksirane ili nedovoljno taksirane predstavke (opomena), to se u ta pitanja ne ćemo dalje upuštati. Napominje se na kraju i to, da se taksena oslobođenja odnose i na takse koje je propisao Narodni odbor kotara t. j . da se takse propisane odlukom Narodnog odbora kotara mogu naplatiti samo onda, ako se naplaćuje i taksa po Zakonu o taksama. Dobrinčić Veljko NEKOLIKO RIJEČI O IZUMIRANJU TISE Uvod U šumama Jugoslavije i mnogih drugih evropskih zemalja, tisa postaje iz dana u dan sve rjeđa. Iz navoda starih pisaca, fosilnog drva u tresetištima i imena mnogih krajeva, očito je da je nekada bila daleko raširenija. Danas je njezino rasprostranjenje jako skučeno i nalazimo je najčešće u malim skupinama ili pojedinačno, samo na onim staništima, gdje su joj održanje omogućili naročiti historijski, ekološki, fitosocijalni i antropogeni uvjeti. Izumiranje tise najčešće se pripisuje utjecaju čovjeka. Nema sumnje da je to jedan od najznačajnih uzroka no sigurno nije jedini. Povlačenje tise može se još pripisati njenoj biološkoj inferiornosti i sukcesiji vegetacije. Dublji smisao ovih pojava je genetsko-evolutivne prirode. Za solidnu obradu ovog problema potrebna su dugotrajna i opesžna fiziološka, morfološka, paleobotamčka, biljno-geografska, fitosociološka i druga istraživanja. U ovom su članku neke uočljive pojave samo grubo, kratko i letimično nabačene. Čovjek Čovjek sječe tisu već tisućljećima. Prvi podaci o upotrebi tisovine datiraju iz kamenog i brončanog doba. U sojenicama u švicarskoj i Austriji nađeni su noževi, češljevi, lukovi i drugi predmeti iz njenog drva. U Starom i Srednjem vijeku izrađivali su se iz tisovine pored ostalih predmeta i odlični lukovi za strijelice. Mnoge usmene i pismene predaje govore o živoj, čak i monopolističkoj trgovini tim sortimentom. Smatra se ipak, da je tisa najviše sječena poslije XVII. stoljeća, zbog svojeg lijepog, trajnog i lako obradivog drva. Upotrebljavala se je (i još se ponegdje iskorišćuje) u stolarstvu, bačvarstvu, zanatstvu i drugdje. Velika potražnja i neracionalno gospodarenje doveli su do nemilosrdnog pustošenja. Mnoga nalazišta posve su nestala, a u mnogima je brojnost jako smanjena. U suvremenom šumskom gospodarstvu, međutim, zbog ograničenog prostranstva i jako polaganog rasta, nema gotovo nikakvo značenje. Od gospodarskih mjera u predjelima gdje ima tise, štetno je naglo otvaranje nadstojne sastojine budući da tisa ne podnosi nagle svjetlosne promjene.1 Biološka svojstva Usprkos nekih prednosti nad drugim četinjačama (ožiljivanje grana i reznica,2 mali broj štetnika, otrovnost, brojni adventivni pupovi, tjeranje iz panja, duboka 1 Inače tisa dobro uspijeva i pomlađuje se na punom svijetlu. Tu i tamo siječe se i danas, a sječa je, kako je već rečeno, jedan od osnovnih uzroka izumiranja tise. 2 O tom iscrpno kod Sheat: Propagation of Trees, Shrubs and Conifers, London 1948. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 50 <-- 50 --> PDF |
starost do hiljadu i više godina), ipak je spram njih biološki inferiorna. To se očituje u poteškoćama razmnažanja, sporom rastu, i osjetljivosti na mraz i vjetar. Po Hegi-u, tisa će u Evropi zbog slabog podmlađivanja izumrijeti u geo^ško dogledno vrijeme. Rađa relativno malo sjemena. Prvo zato što moraju biti prisutni, jer je dvodomna, muški i ženski primjerak (oprašivanje vjetrom). Drugo, ženski cvijet stoji pojedinačno i iz njega se razvija samo jedna sjemenka. Rasprostranjuje se endozoohorno s pticama (drozdovi i dr.). Sjeme preleži jednu do tri godine, i kroz to vrijeme često strada od glodavaca. Samo mali broj sjemenaka dospije u povoljan položaj za klijanje. Mlada biljka raste (po Willkomu) do šeste godine 2,5—3 cm godišnje, a kasnije nešto brže, ali još uvijek manje od svih evropskih četinjara. Što se tiče debljinskog prirasta, Conwentz je našao iz mnogobrojnih mjerenja u Zapadnoj Prusiji slijedeće podatke: starost 1— 20 godina, prosječna širina goda 0,33 mm 21— 60 „ „ „ „ 0,64 „ 61—100 „ „ „ „ 0,58 „ „ 100—150 „ „ „ „ 0,49 „ Za naše prilike zanimljivi su podaci Schollmayera (1890), koje u svojoj raspravici donosi Šivic. Po njemu tisa ima ove debljinske priraste: od 1— 30 godina 0,94 mm „ 31— 60 „ 1,41 „ „ 61— 90 „ 0,57 „ „ 91—120 „ 1,82 „ „ 120—150 „ 1,56 „ V povoljnim slučajevima prirast je veći, no u prosjeku nikad iznad nekoliko milimetara. Mnoga opažanja govore o osjetljivosti tise na mraz i vjetar. Tisa je bila oštećivana i onda kad su sve ostale četinjače bile pošteđene. Nadalje je primjećeno, da ju oštećuje divljač, jer je zimzelena. To se kosi sa činjenicom da je tisa otrovna. Međutim, otrovno djelovanje njenih dijelova nije jasno. U nekim se je slučajevima njihovo uzimanje od domaćih životinja svršilo fatalno, a u drugim, bez ikakvih vidljivih posljedica. Vjerojatno da postotak toxina varira u pojedinim primjercima. Inače otrovnost je poznata još iz Starog vijeka. U iglicama, kori, drvetu i sjemenkama izuzev arilus, sadrži alkaloid gorka okusa, taxin (C37HglOioN). Otrovanje se očituje u srčanim i respiratornim teškoćama. Najosjetljiviji su sisavci, a najviše konj. Gulland i Virden (1931) dokazali su u tisi prisustvo efedrina značajnog za rod Ephedra. Sukcesija U Evropi dolazi tisa unutar bukovih šuma. Njeni točniji ekološki i fitosocijalni odnosi utvrđeni su u pojedinim evropskim zemljama suvremenim biljno-sociološkim istraživanjima. Rezultati tih istraživanja u znatnoj se mjeri razlikuju od dosadašnjih shvaćanja. U Engleskoj je fitosocijalni položaj tise prikazao Tansle y prema istraživanjima A. S. Watt-a . Sukcesija u jugoistočnoj Engleskoj, od livade i vrištine do bukove šume, zbiva se u ovisnosti prema tipu i dubini tla na četiri različita načina. Tisa je prisutna u svim razvojnim stadijima od" livade pa do bukove šume, ali samo u sukcesiji na rendzini i plitkom smeđem tlu, dok na dubljem smeđem tlu i podzolu ne dolazi. Zanimljivo je, da dolazi obilnije u bukovoj šumi na plitkom karbonatnom tlu, nego na dubljem. Na mjestima zaštićenim od vjetra, mogu se iz šikare kalcifitnih grmova na kredi, stvoriti male čiste sastojine tise. Svoj postanak zahvaliuju odsustvu invazije bukve i svojoj velikoj zasjeni. Zbog toga je na tim mjestima daljnja sukcesija onemogućena. Takve sastojine su česte u Zap. Sussexu i susjednim dijelovima Hampshirea. 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 51 <-- 51 --> PDF |
U Švicarskoj tisa karakterizira šumsku zajednicu Taxeto-Fagetum, opisanu od Etter a (1947) i Moor a (1952). Unutar Taxeto-Fagetuma luči se: T.—F. fraxinetosum na laporastim strmim padinama nižih planinskih položaja Jure, Taxeto-Fagetum (Etter) na strmim padinama raznih matičnih supstrata nižih planinskih položaja Predalpa, i T.—F. festucetosum na strmim padinama viših planinskih položaja obih područja (2). Taxeto-Fagetum je trajni stadij topografski i floristički blizak klimaksu (Fagetum silvaticae i Abieto-Fagetum), na strmim, glinom bogatim i od erozije stabilnim rendzinama i smeđim tlima. U Njemačkoj leži po Meusel u (1942) većina nalazišta tise unutar šumske zajednice Seslerieto-Fagetum (»Blaugrasbuchenwald«). To je kržljava bukova šuma, koja nastanjuje strme padine srednjeevropskih vapnenastih brezuljastih područja i graničnih predjela sjevernih vapnenih Alpa. Kod nas dolazi tisa u svim N. Republikama. U Hrvatskoj su njeni brojni lokaliteti zabilježeni od H i r c a, F ek e t e-B 1 a t tny a, Horvata i drugih. Smješteni su ili u području brdske bukove šume ili u šumi bukve i jele. Prema opisima staništa a i vlastitih opažanja, naša staništa slična su gore opisanima. Tisa i kod nas najčešće dolazi na strmim, bazičnim, plitkim, skeletoidnim i humusnim tlima. Buduća biljnosocijološka istraživanja vjerojatno će tvorevine bukove bukove šume sa tisom shvatiti kao jednu njenu zasebnu subasocijaciju. Prema svemu što je izneseno u ovom letimičnom prikazu, može se zaključiti, da je tisa značajna vrsta ili pratilica u izvjesnim razvojnim stadijima bukove šume. Premda ona dolazi katkad i u posve razvijenim bukovim šumama, ona je ipak u njenim predhodnim stadijima daleko obilnija. Ublaživanjem reljefa, razvojem tla i vegetacije, takve površine polagano i neprimjetno postaju sve manje, i tisa se postepeno povlači. Na koncu treba upozoriti, da je tisa u drugim zemljama zaštićena. Želim o li očuvati ovo lijepo, zanimljivo i prastaro drvo u našim šumama, treba što prije zakonom zabraniti njegovu sječu. Ing. M. V. Glavač — Zagreb LITERATURA 1. Asherson — Graebner: Synopsis der Mitteleuropäischen Flora, Leipzig 1896—98. 2. Bach-Kuoch-Iberg: Wälder der Schweizer Alpen im Verbreitungsgebiet der Weisstanne, II. Entscheidende Standortsfaktoren und Boden, Mitt. Schweiz. A. forst. Vers. Zürich 1954. 3. Busse: Forstlexikon, Berlin 1930. 4. Dallimore-Jacson: Handbook of Coniferae, London 1948. 5. Dengler: Waldbau, Berlin 1930. 6. Hegi: Illustrierte Flora von Mittel-Europa, München 1906. 7. Henry: Plant Alkaloids, London 1949. 8. Horvat: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glas. za šum. pokuse 6, Zagreb 1938, 9. Hueck: Die Pflanzenwelt der Deutschen Heimat, Berlin 1929. 10. Kirchner-Loew-Schröter: Die Comiferen und Gnetaceen Mitteleuropas, Stuttgart 1906. 11. Kuoch: Wälder der Schweizer Alpen im Verbreitungsgebiet der Weistanne, Mitt. Schweiz. A. f. Vers., Zürich 1954. 12. Meusel: Pflanzengeographische Betrachtungen über mitteleuropäische Waldgesellschaften, 2. Der Buchenwald als Vegetationstypus, Bot Arch. Leipzig 1942. 13. Moor: Die Fagion- Gesellschaften im Schweizer Jura, Bern 1952. 14. Šivict Tisa i njena nahajališta u Sloveniji, Šum. list, Zagreb 1923. 15. Tansley: Britain´s Green Mantle, London 1949. 49 |