DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 52     <-- 52 -->        PDF

DRUŠTVENE VIJESTI


RIJEDAK JUBILEJ


Dana 1. IX. 1953. navršio je viši šumarski tehni^
čar D r a š č i ć Ivan pedesetgodišnjicu rada. Rođen je


p*?^ ^ 15. marta 1882. u selu Sv. Martin, kotar Buzet u Istri.
Šumarske je škole završio 1903., a u državnu je službu
stupio 1. IX. 1904. godine kod tadanje kotarske oblasti
u Voloskom. Stručni je ispit položio 1908. godine.


Tokom svog dugogodišnjeg rada službovao je Draščić
u raznim mjestima Istre i Dalmacije. Iz Voloskog,
gdje je službovao do 1909. premješten je na kraće vri-


I j jeme u Zadar, pa u Sinj. U Sinju je ostao do 1913. go"
§. dine. Odatle je upućen na Korčulu, da se konačno kroz
dulji niz godina, od 1920. do 1945., smiri u Splitu.


Odmah po Oslobođenju, još 1945. on se vraća u
M svoju Istru. Ovdje je ponajprije bio na dužnosti kod
|I tadanjeg Oblasnog NOO-a za Istru u Puli, pa na kota


& f; revima Opatija—Lovran i Rijeka.
Godine je 1952. umirovljen, ali se on s time nikako


ne može pomiriti. Ta kako bi mogao živjeti u-neradu,
a ovamo vrijednog stručnjaka čeka toliko nesvršena posla! I ponovno se zaposluje
kod šumarije Opatija kao honorarni službenik.


Životni put Ivana Draščića , kao šumara, obilježen je, s jedne strane, rijetko
predanim visokokvalitetnim radom na stručnom polju, a s druge, poštovanjem i zahvalnosti,
koje prema njemu osjećaju i iskazuju mu svi oni, koji su imali sreću da
s njim rade i da od njega mnogo nauče, kao i oni, koji su se na nj obraćali, a i danas
se obraćaju, bilo za stručni savjet ili iz inih razloga.


D r a š č i ć Ivan dobro je poznat nizu šumara širom naše domovine. Njegova
je stručna sprema na neobičnoj visini. Nije on samo odličan šumar-praktičar za probleme
krša, već je i jedan od najboljih dendrologa među našim šumarima praktičarima,
naročito poznavalac egzota.


A što da se kaže o njegovu stručnom radu ? Uspjesi, kojima je posijano polje
njegovog stručnog rada, najbolji i najrječitiji su svjedoci. Još i danas postoje, sada
već odrasle, crnoborove kulture Sisol povrh Brseča, Bukovica, Kremenjak, Gradac,
Lijepa Bukva, Knezgrad, Križovica, Vela njiva, Crkveni vrh, Ravne Staje i t. d., koje
je on svojedobno većim dijelom ili u cijelosti podigao.


Naš opjevani Marjan, stručno je djelo šumara Draščića. Na podizanju tog parka,
kojim se danas Split ponosi, mnogo je vanslužbenih sati utrošio naš jubilarac i bež
ikakve materijalne nagrade.


Njegova je zasluga, što je još pred vi8e decenija zap.očeo na Korčuli upotrebom
sadnica alepskog bora za pošumljavanje tog otoka. Ranije se tu upotrebljavao crni
bor čak i u predjelima uz samo more, a alepski se bor upotrebljavao tek u neznatnoj
mjeri.


I smolarenje na crnom boru u Istri, zasluga je Draščića. Usprkos svim zaprekama
i bojaznima nekih šumara, da će kulture uslijed smolarenja propasti, Draššić
se je uporno borio i uspio. Da je time, pored ostaloga, polučen i znatan financijski
efekt, ne treba niti spominjati.


To što smo iznijeli samo je malen dio uspjeha pedeset godina rada Draščića. Za
takav neumoran, nesebičan i visoko kvalitetan rad povodom jubileja, nagradio ga je
kolektiv šumarije Opatija novčanom nagradom, a i šumarski Klub Rijeka donio je
isto takav zaključak.


50