DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 66 <-- 66 --> PDF |
naročitog značaja u morfološkom, ekološkom i vegetacijskom pogledu su ponikve na Visokom kršu, napose prema vrhovima, jer se u njima više nakupljaju mase hladnog zraka, koje utječu, da se tu stalno stvaraju mrazovi (mrazišta). Osnovni ekološki faktori, koji djeluju na stvaranje posebne vegetacije većine dubljih i užih ponikava, su: manja količina svijetla i topline, zaštićenost od vjetra, a to znači: vlažnija atmosfera i veća mogućnost stalnih pozeba, k tome slijevanje oborinskih voda i dugo ležanje snijega, kraća vegetacijska terma i dublje tlo pojačavaju vlažnost atmosfere i pedosfere. Zato u takvim ponikvama dolazi skiofilnija i higrofilnija vegetacija, Trećinom vegetacija mrazišta. Sve to, kao i konkurencija biljaka za odgovarajući životni prostor, utječe da je vegetacija u takvim ponikvama vrlo različita od okolne vegetacije, sa posebnom zonacijom, koja se vrlo često razlikuje od zonacije vegetacije okolne površine. Stoga se, prema navodima autora, općenito za vegetaciju ponikava ne bi moglo govoriti o obratu vegetacijskih zona, iako ima mnogo i takvih pojava; ispravnije je upotrebiti izraz dubljinske zonacije. Različiti visinski položaji imaju različite tipove vegetacije, pa pod utjecajem opće klime postoje i različiti tipovi vegetacije ponikava. U području submediterana, gdje se nalaze termofilne zajednice Carpinetum orientalis i Seslerieto-Ostryetum. nalaze se ponikve s mezofilnom vegetacijom Carpinus betulus, Acer campestre, A. pseudoplatanus, Corilus avelana, ponegdje dapače i Fagus. Još jasnija je izmjenf. vegetacije na višim položajima našeg Krša. Na području šuma bukve i jele (Fagetum. abietetosum) nalaze se tri različita tipa vegetacije ponikava. Jedan tip sačinjava zajednica bukve i jele vlažnijeg značaja, gdje povoljnije mikroklimatske i pedološke okolnosti omogućuju bolji razvitak drveća i prirasta napose visinskog; tome tipu pripadaju i dulibe i drage Velebita, Plješivice i uopće čitavog dinarskog krša. Drugi tip vegetacije ponikava na višim položajima sačinjava šuma smreke (Piceetum montanum): taj je tip ne samo gospodarski nego i biološki vrlo značajan, naročito zato, što se smreka u Alpama i Karpatima nalazi iznad zone bukve i jele (dok se kod nas iznad te zone nalazi zona subalpinske bukve), a na našem Kršu smreka izgrađuje male sastojine u hladnim depresijama unutar područja bukve i jele i u području pretplaninske bukve (Fagetum subalpinum). Treći tip vegetacije ponikava u tom području sačinjava pretplaninska bukva (Fagetum subalpinum ili klekovina bukve i klekovina T>ora (Pinetum mughi), a ponegdje se ispod klekovina nalazi i Salicetum grandifoliae; taj tip predstavlja većinom tipičan obrat vegetacijskih pojasa. Dna pojedinih većih ponikava u tom području danas nemaju prvobitnu (šumsku) vegetaciju, jer ju je potisnuo čovjek u svrhu stvaranja livada i pašnjaka. Poseban tip sačinjava vegetacija snježišta u ponikvama, koje se nalaze uglavnom u području klekovine bora. Općenito možemo rezimirati: u ponikvama nalaze se često biljne zajednice viših pojasa ispod svoje prirodne granice; u području zimzelene vegetacije su listopadne šume, u području kserofilnih (suhijih) šuma medunca nalaze se mezofilne šume običnog graba a i bukve, u području bukve i jele pojavljuje se pretplaninske crnogorične šume, u području pretplaninske šume bukve ili smreke i jele nalaze se klekovina, a u području klekovine planinska livadna vegetacija. Vegetacija ponikava, promatrajući je u cjelini, daje nam na razmjerno vrlo malom prostoru odraz promjene najvažnijih ekoloških faktora i može služiti kao tipičan primjer ekologije šuma našeg Krša. U šumarstvu taj biljnogeografski fenomen upućuje, da se prigodom uzgojnih i uređivačkih radova, a naročito kod pošumljavanja, treba više paziti na smjesu po vrstama drveća. Bilo bi od interesa ispitati tehnološka svojstva subalpinske bukve, smreke i jele: ne bi li se njihovo drvo moglo upotrijebiti za specijalne, vrednije Sortimente, pa prema tome uzgoju tih malih sastojina u uređajnim planovima dati posebno značenje. Publikacija I. Horvata ilustrirana je sa 6 crteža i 4 fotosniimka. Na kraju dodan je opsežan rezime na njemačkom jeziku. J. Š a f a r BAČAR R.: Prilog kon poznavanje ogleduvanjeto ekologijata na Arundo Donax vo N. R. Makedonija. Godišen Zbornik na Žemjodelsko-šumarskiot fakultet. V. Str. 117—178. Skopje, 1954. 64 |