DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 21 <-- 21 --> PDF |
maksimuma ako šumsko gospodarstvo samo djelomično može podmiriti društvene (državne) potrebe sa šumskim proizvodima, nego se pritom svakako mora voditi računa i o najekonomičnijoj (optimalnoj) upotrebi proizvodnih snaga, odnosno mora se voditi računa o visini troškova, ekonomičnosti. — S tih razloga je na pr. i Taylorov sistem, koji nije vodio dovoljno računa o psihofiziologiji čovjeka, svojevremeno odbačen kao neracionalan i nenaučan (4). Jedan od glavnih ciljeva narodnog gospodarstva jest da svoje proizvodne snage stalno jača i razvija, t. j . da im povećava proizvodnost. Povećanje proizvodnosti neke radne jedinice znači povećati njenu sposobnost da može proizvoditi više materijalnih dobara iste vrste i kvalitete uz isti utrošak energije (radnika-sati, stroja-sati), — ili da može proizvesti jednaku količinu proizvoda iste vrste i kvalitete uz smanjeni utrošak energije. Porast proizvodnosti znači sniženje troškova proizvodnje, a prema tome i sniženje cijene (vrijednosti) robe. Porast proizvodnosti cijelog narodnog gospodarstva nije jednak u svima zemljama, niti je u svakoj pojedinoj zemlji jednak u svima vremenskim razdobljima. U većini zemalja zabilježen je poslije rata veliki porast proizvodnosti, što je uglavnom posljedica zamjene starih strojeva sa novim većeg kapaciteta, odnosno bolje kvalitete. Kod nas je, prema službenim podacima (18), proizvodnost u industrijskoj proizvodnji u 1953. godini porasla za 4% spram 1952. godine. — Proizvodnost se očituje u ostvarenom nacionalnom dohotku odnosno dohotku po jednom stanovniku. Tako je dohodak po jednom stanovniku u Hrvatskoj u 1938. godini iznosio 142 SADdolara, a 1948. godine 173 SAD-dolara (dakle ukupni porast za to vrijeme iznosi 22%, dočim je u 1948. godini u SAD-dolarima iznosio: u SAD 1453, u švicarskoj 847, u švedskoj 780, u Vel. Britaniji 773, u Francuskoj 482, u čehoslovačkoj 371 SAD-dolara (8). Očigledno je, da je proizvodnost kod nas još jako niska prema ostalim naprednim zemljama, iako se je od 1948. godine do danas na tom području već dosta učinilo. Proizvodnost se može povećati uvođenjem novih, boljih i poboljšanjem starih, ekonomski zastarjelih sredstava rada, te poboljšanjem kvalitete ljudi u proizvodnji (produktiviranje). To se naročito postiže: mehanizacijom, automatizacijom i racionalizacijom, odnosno tehničkim usavršavanjem, te poboljšavanjem kvalitete ljudske radne snage. Mehanizacija i automatizacija su najvažniji način povećavanja proizvodnosti. Moderna proizvodnja sve više teži uvođenju masovne proizvodnje putem mehanizacije i automatizacije, a rezultat je sve uža specijalizacija (podjela rada), koja opet zahtijeva sve veću kvalifikaciju ljudske radne snage, te sve bolju koordinaciju unutar samog poduzeća i sve tjesniju kooperaciju međusobno povezanih poduzeća. Taj je način proizvodnje vrlo racionalan i ekonomičan, ali uz izvjesne uvjete (gornja i donja granica korisnosti, optimalna zona i dr.). Sprovođenje mehanizacije i automatizacije u širem opsegu vezano je za elektrifikaciju, te je prema tome elektrifikacija zemlje jedan od glavnih uvjeta snažnog povećanja produktivnosti narodnog gospodarstva (30). Racionalizacija, prema službenoj definiciji, predstavlja podizanje proizvodnosti usavršavanjem ili poboljšavanjem proizvodnog procesa racionalnijim iskorišćavanjem postojećeg tehničkog uređaja, materijala ili radne snage (energije), üi poboljašavanje organizacije rađa i neposrednog uprav |