DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Ijanja privredom, i to sve uz optimalno iskorišćavanje svih faktora i elemenata
poduzeća, a da se pritom ne unosi bitne novosti u tehničke konstrukcije
ili tehnološki proces proizvodnje, a tehničko usavršavanje je nova stvaralačka
primjena poznatih metoda i pronalazaka na postojeći tehnološki
proces, koji predstavlja racionalnije rješenje određenog tehničkog problema
(29).


Poboljašavanje kvalitete ljudske radne snage treba vršiti izborom najpodesnije
ljudske radne snage po njenim prirodnim naklonostima, a i osobinama
po mogućnosti psihotehničkim ispitivanjem, te školovanjem i praksom,
a naročito specijalizacijom, odnosno podizanjem njenih pozitivnih intelektualnih,
moralnih i fizičkih osobina u svrhu izvršavanja određenih zadataka,
koje donosi sadašnja sve uža podjela rada, imajući u vidu, da je čovjek
glavni faktor u proizvodnji.


Na izložbi racionalizacije u Düsseldorf u, koja je održana 1953. godine
pod geslom »Svi treba da bolje žive«, i gdje je prikazan velik broj dobrih
primjera racionalizacije bilo tipiziranjem, poboljšavanjem uslova rada, skraćivanjem
transportnih puteva, štednjom energije ili kojim drugim načinom,
iznesena je osnovna misao, da u cjelokupnom gospodarstvu treba provoditi
racionalizaciju, te na taj način smanjiti cijenu robe i poboljšati njenu kvalitetu,
odnosno stvoriti bolje uslove za život ljudi (21).


Kao jedan naročit primjer povećanja proizvodnosti putem naučni hmetoda
rada jest upotreba heterozisa u Americi (5), na koji je način prinos
kukuruza u zadnjih 20 godina povećan za 50—60%, a osim toga mu je
poboljšana kvaliteta. U zadnje vrijeme počela je i kod nas upotreba heterozisa
kod proizvodnje kukuruza. Primjena heterozisa ima veliku budućnost
i u šumarstvu. Istu svrhu imaju u šumarstvu i metode upotrebe biljnih
liormona, heteroauksina, te dodavanje zemljištu raznih mikroelemenata.


Podizanje proizvodnosti često često može provesti istovremenom primjenom
dvaju ili više naprijed navedenih načina. U tu svrhu korisno je
spomenuti, da u SAD u 1953. godini prema 1935. godini iznosi povećanje
poljoprivredne proizvodnje oko 44%. Povećanje pak proizvodnje po jednom
radniku od 1913. do 1953. godine iznosi 233%, a u odnosu na 1952. godinu
3%. Razlozi tome povećanju proizvodnosti poljoprivrednog gospodarstva
jest upotreba većeg broja traktora, bolje vrste biljaka i hibridnog sjemena,
boljih agrotehničkih mjera i uvođenje naučnih metoda (1).


Povećanje produktivnosti veoma je važan, ali i veoma težak zadatak,
naročito za ekonomski nerazvijene i ratom nastradale zemlje, te je u svrhu
pomaganja njegovog podizanja u okviru Organizacije za evropsku ekonomsku
suradnju (OEEC) osnovan Evropski ured za produktivnost, a kod nas
je u tu svrhu osnovan Centar za naučnu i tehničku dokumentaciju i produktivnost
u Zagrebu.


Ekonomičnos t proizvodnih snaga, za razliku od proizvodnosti,
uspoređuje ostvareni korisni učinak sa utrošenim sredstvima (troškovima)
kod dviju ili više radnih jedinica (čovjeka, stroja, radionica, poduzeća i t. d.),
ili kod dva ili više različitih procesa proizvodnje, s tim da je ekonomičnija
ona radna jedinica, odnosno onaj proces proizvodnje, kod kojega se s manjim
utroškom postigne veći korisni učinak (2).


Dvije su glavne mjere za podizanje ekonomičnosti i to: smanjenje utroška
i povećanje dohotka.