DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Dizati ekonomičnost uz smanjenje utroška znači proizvoditi istu količinu
proizvoda iste kvalitete ili manju količinu proizvoda srazmjerno bolje
kvalitete, a smanjivati troškove proizvodnje, dočim dizati ekonomičnost sa
povećanjem dohotka znači proizvoditi veću količinu proizvoda iste kvalitete
ili istu količinu proizvoda srazmjerno bolje kvalitete uz iste troškove proizvodnje.
Naravno, da kod dizanja ekonomičnosti dolazi u obzir još niz drugih
kombinacija, kod kojih se ova dva glavna načina međusobno isprepliću, kao
na pr. smanjenje utroška uz istovremeno povećavanje dohotka ili povećanje
utroška uz srazmjerno još veće povećanje dohotka, odnosno (što je rjeđi
slučaj) smanjenje dohatka uz istovremeno još veće smanjenje utroška (2).


Smanjenje utroška, kao i povećanje dohotka obuhvaća niz mjera, od
kojih su neke izravno vezane za jačanje proizvodnih snaga društva (države),
dočim druge ovise o što ekonomičnijem iskorišćavanju postojećih proizvodnih
snaga. Među prve spada na pr.: zamjena manje ekonomičnih sredstava
za rad sa ekonomičnijima, a s tim u vezi, što veće i što racionalnije iskorišćavanje
prirodnih sila i prirodnih izvora zemlje, zatim supstitucija (24),
modernizacija prodajnih prostorija (14), reklama (27) i t. d., dočim među
druge spada na pr.: racionalizacija, uštede razne vrste, intenziviranje rada
do optimuma, povećanje proizvodnje onih poduzeća, koja rade ekonomično
i rentabilno, kulturno posluživanje (15) i t. d. Od velike je važnosti putem
kontrole pratiti stepen ekonomičnosti poslovanja svakog poduzeća, a naročito
upoznati uzroke neekonomičnosti, da bi ih potom navrijeme mogli
otkloniti.


Raspodjela proizvodnih snaga društva (države)
po privrednim granama. Radi naglog razvoja nauke i tehnike,
a kod nas pak i radi privredne zaostalosti zemlje, stalno dolazi do osnivanja
novih važnih grana privrede ili pak do snažnog proširivanja nekih
postojećih privrednih grana uz sve bolje iskorišćavanje prirodnih bogatstava
Zemlje. Svakako su u tom pogledu interesantni podaci o općem razvoju
industrije i rudarstva u svijetu (9). Prema tim podacima za prvih
30 godina ovog stoljeća produkcija većine metala i mnogih nemetala mnogostruko
je premašila ukupnu njihovu proizvodnju u toku cijele dotadašnje
povijesti čovječanstva. Taj porast nastavljen je i dalje često u ogromnim
razmjerima, a svakako se nastavlja i danas. Tako je na pr. u 1939. godini
izrađeno uglja 132 puta više nego 1800. godine, a nafte za 30 puta više
nego 1889. godine. Godine 1937. svjetska proizvodnja gvožđa je za 128 puta
veća nego 1800. godine, a 1943. godine dobiveno je magnezija oko 8000
puta više nego 1921. godine. Ovo ogromno povećanje proizvodnje mineralnih
sirovina skopčano je sa džinovskim razvojem industrije. Osim toga,
savremena industrija iskorišćava ili počinje da iskorišćava i nove mineralne
sirovine, koje ranije nisu bile skorišćavane, što se vidi iz slijedećih podataka:
u 12. i 13. stoljeću čovječanstvo je iskorišćavalo 10 kemijskih elemenata,
u 17. stoljeću 25, u 18. stoljeću 29, a u 19. stoljeću 47, 1915. god.
54, 1930. godine 67, a 1944. godine 71 kemijski elemenat.


Ovi podaci pokazuju, da privreda, osim općeg povećanja svoga opsega
daje sve više novih proizvoda, koji sve bolje podmiruju potrebe društva
(države).


Posljedica je svega rečenog s jedne strane stalno povećavanje proizvodnih
snaga u svojoj cjelini, a s druge strane stalno prelaženje (prebacivanje)
dijela proizvodnih snaga društva (države) iz jedne privredne grane