DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 45 <-- 45 --> PDF |
vima, drvoredima i parkovima uzgajaju se i razne varijacije na pr. C. avellana var. laniciata, var. pendula, C. maxima var atropurpurea i t. d. Plodovi (lješnjaci) su izvanredna hrana naročito od cijepljenih i oplemenjenih vrsta, krupni i odličnog kvaliteta. Makedonska lijeska se gaji u Istri i Hrv. Primorju, jer nosi krupan plod i obilno rodi. Medveđa lijeska ponaraste i do 20 m visine i 1.50 m prsnog promjera, uspijeva i na visinama od 1200—1300 m n/m i također dobro rađa. Za prodaju Iješnika važan je momenat berbe i način uskladišten ja (13, 38). Za područje južnog dijela Jadranskog primorja od velika je značaja rogač (Ceratonia siliqua), koji raste pojedinačno, u grupama i u čistim sastojinama na otocima Mljetu, Koločepu, Lastovu, šipanu i t. d., a odomaćio se na Hvaru, Šolti, Ugljanu i obalama Istre. Najbolje uspijeva u klimatskim uslovima masline i naranče. Rogač nosi poligamoidne cvatove. Radi boljeg uroda cijepi se na »ženskoj« podlozi »muška« plemka. Na dobrom staništu rogač ponaraste kroz 2—3 godine i do 7—8 m visine i donese do 40—50 kg ploda. U punoj proizvodnoj snazi rodi i po 400—500 kg ploda. Svojevremeno (1940) postojao je na Mljetu na Velikom jezeru u dvorištu Vojvode rogač, koji je jedne godine urodio 800 kg ploda, što bi prema sadašnjim prodajnim cijenama na malo predstavljalo vrijednost od oko 100.000´ dinara! U južnoj Dalmaciji se proizvede oko 60—70 vagona rogača, dok se u susjednoj Italiji proizvede oko 90.000 tona i izveze oko 7—8.000 tona rogača godišnje. Bilo je primjeraka dobro razvijene široke krošnje, koji su na plodnom tlu nekad ponijeli i po 1.000 kg ploda (Alpe 1931-32). Osobito ukusne plodove među mnogim varijacijama nosi rogač C. saccharata. Rogač kao plod služi kao vanredna ljudska i stočna hrana. Analiza rogača (ploda sa sjemenom) iskazuje: vlage 13.28% pepela 2.57°/o sirova proteina 6.75% vlakna . 9.29%. ekstrakta bez dušika 39.80% masnoća 2.17% reduciranog šećera 12.94% sucroze i 19.44% (J. Russell Smith, N. Y. 1950.) Rogač se uzgaja obično u zemljanim lončićima. Kad ponaraste do 1 m presadi se na teren u rastojanju od 15—20 m i slijedeće godine navrne. S razloga, što mladi rogači imaju korjenje mnogo dulje od nadzemne biljke, zaveden je posljednjih godina nov način razmnažanja rogača (Splint-sistem) naročito u aridnim predjelima. Sjemenke sa malo plodne zemlje niču u glinenim cijevima (2.5—5 cm promjera, duljine oko 60 cm) obloženim daščicama, naslaganim pod kutom od 60° i, namočenim donjim krajem u rastopim nitrata sode. Kad biljka razvije svoje korjenje, prenosi se na teren u već pripremljenu odgovarajuću rupu. Sličan postupak sadnje u cijevima od trske i suncokreta i bušenje rupa kolcima i ćuskijama, propagirali su u nas Premušić, slander i dr. (J. E. Coit: Carob Culture in the Semiarid South West, San Diego, California 1949). |