DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 52     <-- 52 -->        PDF

64. S t o c k e 1 e r J. H.: Windbreak and shelterbelt planting in the U. S. Helsinki
1950.
65. S u č i ć S.: O arealu pitomog kestena na području Srebrenice s kratkim
osvrtom na ostala nalazišta. B. i H. Sarajevo 1953.
66. Scha d C : Le problem de l´amelioration du chataignier en France. Commission
du chataignier, Nancy.
67. Schweiz. Zeitschrift f. Obst-u. Weinbau, 1952: Prilog dobivanju ožiljenih izbojaka
nekih vrsti oraha.
68. Schneite r F.: Alpwirtschaft, Graz, 1948.
69. Smit h J. K.: Tree crops a permanent agriculture, New York, 1950.
70. Š p a n o v i ć T.: Crni orah. šumarstvo, Beograd, 1954.
71. Šušteršić M.: Pitomi kesten, Les 1949.
72. Ščepotjev : Uzgajati orahe otporne proti kasnom mrazu. Les Hoz. 1958.
73. Tanne r H. i N ä g e 1 i W.: Wetterbeobachtungen und Untersuchungen über
Windverhältnisse im Bereiche v. Laub-u. Nadelholzschutzstreifen. 1947.
74. U g r e n o v i ć A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume. Zgb, 1948.
75. Ugrenovi ć A.: Trsteno — arboretum i stanica Inst. eksp. šum. Jugosl.
akademije, 1955.
76. Vujiči ć L.: Domaći orah. Narodni šumar 1950.
77. Wettstei n W.: Wuchssteigerung durch Kombinationszüchtung und Chromosomenvermehrung.
Forstarchiv 17/1941.
78. Wrabe r M.: O stanju kestenovih šuma u LR Sloveniji.
79. Zo n R.: The Volga Valley Authority. Unasqlva Vol. III-No. 2. 1949.
80. Zlata r i ć B.: Uloga šumarstva u borbi za povećani i stabilan prinos poljoprivrednih
kultura u SSSR-u. Šumarski list br. 1/2 1949.
SREDOZEMNA MAKIJA NA DALMATINSKOM KRŠU


Ing. Josip Marčić — Dubrovnik


N
N
ema značajnije slike za Jadran i za zemlje oko Sredozemnog Mora do


makije, koja je u neku ruku njihovo obilježje.


Pod nazivom makija (talj. macchia, fr. maquis, španj. monte bajo, port,
matto) podrazumjevamo obično onu prirodnu, samoniklu, zajednicu, naime
onu asocijaciju grmolikih sastojaka sa kožnatim i vazda zelenim lišćem, koji
djelomično prave neprohodne šikare, a djelomično i rijetke sastojine od Portugala
i Maroka do Male Azije i Palestine, pridržavajući pri tome ipak onaj
monotoni, smeđe zeleni ton, naime onu jednoličnost, koja je značajna za naš
Jadran.


Usprkos prividnoj jednoličnosti makije, ona predstavlja jednu mješovitu
šumu veoma bogatu različitim sastojcima, koji većim dijelom, ako ne
isključivo, imaju kserofilno lišće, a pripadaju svim skoro velikim porodicama
našeg raslinstva.


Makija, ukoliko je ima oko sjevernog Jadrana, rijetka je i jednostavnija.
Prema jugu dobiva postepeno sve to više sastojaka, osobito na otocima
zbog blažeg i vlažnijeg podneblja, te je bujnija i više privlačiva. Makija na
Lokrumu, najjužnijem otoku na Jadranu, je jedna od najbogatijih po broju
vrsta. Ona nosi izrazito sredozemsko obilježje po obilju i osobinama vrsta,
po sastavu biljnih zajednica i po karakteristikama razmnožavanja (regeneracije).
Preko sto različitih sastojaka sačinjavaju makiju, od kojih je četrdesetak
glavnih. U ovoj zajednici nalazimo i više stotina različitih jednogodišnjih
i višegodišnjih travolikih biljaka. Makija na dalmatinskom kršu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 53     <-- 53 -->        PDF

predstavlja zapravo regresivnu zadrugu, naime preostali podstojni dio onih
šuma jadranskog raslinstva, koje su privukle naše praoce na ove naše obale.


Na Jadranu je ljeto suho i vruće a zima kišovita i vjetrovita. Ovom
karakterističkom podneblju; kao i uopće ekološkim prilikama primorskog
krša, prilagodili su se sastojci makije, tako da mogu njihovim kserofilnim
lišćem lako odoliti ne samo niskoj temperaturi zimi, nego i suši i vrućini
ljeti, tim više što onda ne rastu, ne vegetiraju. Prema tome na Jadranu dolazi
zimi do mirovanja vegetacije zbog niskih temperatura, a ljeti do ponovnog
mirovanja zbog pomanjkanja vode. Uputno je stoga izvoditi vještačko
pošumljavanje pri svršetku ljetnog vegetacionog mirovanja jer je onda
veoma čest vrući i vlažni vjetar, koji donaša ekvinokcijalne kiše.


Period ljetnog mirovanja, koje makiji dava sub tropski izgled, ima se,
dakle, smatrati kao sredstvo obrane od prevelike ljetne suše. U ovom periodu
makija naravno ne cvjeta, osim Myrtus communis (mrča) i Nerium
Oleander (leandar), koji prave iznimku. Neki sastojci makije počinju cvjetati
već u jeseni (Arbutus Unedo, Erica verticillata, Juniperus phoenicea
i t. d.), te se broj procvalih sastojaka postepeno povećava preko zime (Calycotome
infesta, Juniperus macrocarpa, Juniperus Oxycedrus, Pistacia Lentiscus,
Rosmarinus officinalis, Viburnum Tinus i t. d.) i proljeća (Erica
arborea, Laurus nobilis, Phillyrea media, Rhamnus Alaternus i t. d.) tako
da je makija najljepša i najsvečanija u mjesecu travnju i svibnju, kad obiluje
cvjetovima raznih boja, oblika i mirisa. Onda je ona privlačiva za svakog
ljubitelja prirode i za mnoge pjesnike i slikare.


U pjesmama Nazora i u slikama Medovića nalazimo divotu pröcvalog
vrijesa, planike, mrče i svježi miris ljubice. Ljepoti boja i oblika makijina
bilja pridružuje se bogatstvo njihova mirisa. Miris ružmarina, dešpika i kadulje
mješa se smolanim zadahom divljeg pelina i mrče, te daju onaj topao
vonj procvale šume, koji se nadaleko osjeća. Stoga kod izgradnje parkova
nebi se smjelo zaboraviti ni na najljepše ukrase sredo´zemskog raslinstva
osobito ne na: Arbutus Unedo (planika), Laurus nobilis (lovor), Viburnum
Tinus (lemprika), Pinus Pinea (pinjol), Cupressus sempervirens (čempres)
i t. d.


Najrašireniji i pri tome najotporniji sastojak makije je Juniperus
Oxycedrus (smrijek), koji često pravi čiste sastojine velikih razmjera. Nalazimo
ga ne samo u pomorju (na otocima) i u primorju, nego i u zagorju
do 1400 m. aps. nadm. visine. Sa ovim sastojkom skupa nalazimo više puta
i to osobito u pomorju i u primorju, Juniperus macrocarpa (pukinja) i Juniperus
phoenicea (somina), koji također prave skoro čiste sastojine, ali manjih
razmjera.


Najljepši sastojak makije je svakako Arbutus Unedo (planika) sa svojim
svjetlim, kožnatim i prilično velikim lišćem, koji na osobiti način resi
makiju u jeseni i zimi, kad su planike krcate crvenim i žutim (još nezrelim)
plodom poznatim pod imenom maginja i bijelim cvijetovima koji su slični
đurđicama (Convallaria Majalis). Iako je planika tipični i izraziti sastojak
sredozemnog raslinstva, ona ipak uspjeva u južnoj Francuskoj i u jugozapadnoj
Irskoj. Na otoku Mljetu imade primjeraka od 6 do 8 m. visine.
Jedan veoma značajan sastojak makije, koji obično nalazimo skupa sa planikom,
je Myrtus communis (mrča). Ovaj grm je dosta osjetljiv i stoga
dolazi samo u vrućim primorskim predjelima, naime na otocima, a na kopnu
južno od Splita. Na području grada Dubrovnika (Lapad i Rijeka) uspjeva




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Myrtus tarentina (sitnolisna mrča). Od velike važnosti za makiju je također
Pistacia Lentiscus (tršlja). I ovaj grm je dosta osjetljiv i dolazi stoga
samo na otocima, a na kopnu južno od Splita. Phillyrea media (zelenika) je
veoma česti, ali manje važan sastojak makije, koji nalazimo duž cijele obale


Jadranskog Mora, a u zagorju dapače i do 1000´ m. a. n. visine.
U makiji nedaleko mora dosta je raširen Rosmarinus officinalis (ružmarin).
Veoma značajne za makiju su razne vrsti vrijesa (Erica arborea,


E. verticillata, E. multiflora), kao i razni bušini (Cistus monspeliensis, C.
villosus, C. salvifolius i C. creticus). Viburnum Tinus (lemprika) ljubi predjele
manje izložene suncu. Stoga ovaj grm nalazimo skoro isključivo u
lijepo razvijenim makijama, a osobito pak u sredozemskim šumama. Cvjeta
skoro preko cjele godine. Calycotome infesta (kapinika) spada među rijetke
sastojke, nalazimo je u južnoj Dalmaciji. Rhamnus Alaternus (trišljika)
spada također među rijetke sastojke makije, a Spartium junceum (žukva)
među još rijeđe.
Osim ovih grmova, koji predstavljaju glavne sastojke makije, postoji
još takovih, koji zapravo ne spadaju među bitne sastavne dijelove makije,
a koje više puta u istoj nalazimo, kao na pr.: Olea Oleaster (divlja maslina),
Ceratonija Siliqua (rogač), Quercus coccifera (divlja komorika), Quercus
Suber (hrast plutnjak), Nerium Oleander (leandar).


I jedna sama općenita analiza u pogledu bioloških oblika, daje nam
jasnu, sliku o velikom polimorfizmu makije, naime o nejednako razvijenom
lišću kod pojedinih sastojaka. Ovaj se polimorfizam može smatrati kao
sredstvo obrane makije od prevelike ljetne suše.


U vezi toga možemo u tipičnim kserofilnim biljkama, bile one grmolike
ili stablaste, razlikovati dva značajna oblika, jedan sa razmjerno širokim
lišćem: Laurus nobilis (lovor), Nerium Oleander (leandar), Quercus Ilex
(česmina), a drugi sa manjim i gušćim lišćem: Pistacia Lentiscus (tršlja),
Myrtus communis (mrča). Rijeđi je slučaj složenog, kombiniranog, lišća:
Ceratonia Siliqua (rogač), Pistacia Terebinthus (smrdljika).


U svrhu snižavanja isparivanja služe osobiti uređaji, koji također omogućavaju
makiji da sačuva vlagu i time da se brani od prevelike ljetne suše.
To snižavanje isparivanja ostvareno je osobito u vrstama sa jako uskim,
skoro četinjastim lišćem (Rosmarinus officinalis), sa igličavim lišćem (Juniperus
Oxycedrus), sa vrlo sitnim, igličavim, pršijenasto umetnutim (erikcidnim)
lišćem (Erica arborea), sa nerazvijenim, rudimentarnim, lišćem


(Ephedra campyloroda), ili sa ljuskavim lišćem (Juniperus phoenicea).
Neke biljke za vrijeme ljetne suše, odbacuju svoje lišće (Euphorbia dendroides,
Spartium junceum) da bi ga u jeseni obnovile, ili su stalno bezlistne
i asimiliraju pomoću filokladia (Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus)
ili pomoću zelenih trnovitih grana (Calycotome infesta) ili su pak bez trnova
i genistoidne (Spartium juceum). Neke su biljke pusteno zaodjenute (Cistus
salvifolius), kod drugih je kožica (cuticula) i pokožica (epidermis) jača
i sajnija (Cistus monspeliensis), a neke su potpuno mesnate ili im je samo
lišće mesnato ili pak obiluju hlapljivim (eteričnim) uljima (Laurus nobilis,
Myrtus communis) ili sadrže tanina (Pistacia Terebintus, Ceratonia Siliqua),
kao i druge slične materije, a to sve u svrhu obrane od prevelike ljetne
suše.


Kako vidimo, sastojci makije prilagođeni su karakteristično´m podneblju
krša time, što naročitim uređajima nastoje spriječavati prekomjerno




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 55     <-- 55 -->        PDF

isparivanje vode. To obično postižu sakrivanjem svojih stoma (organa za
isparivanje) ispod kožnog ili voštanog sloja lisne pokožice, redukcijom lisne
površine i time i broja stoma i t. d.


U makiji na Jadranu nalazimo četiri drvenaste vrsti, kojima zimi opada
lišće, a te su: Coronilla emeroides (žuta šibika), Paliurus aculeatus (crna


Makija na otoku Badiji, istočno od Korčule. U pozad Ilija 878 m., najviše brdo
na Pelješcu. Foto ing. Josip Marčić


drača) i Colutea arborescens (grohotuša ili pucalina), a rijetko kada i Pistacia
Terebinthus (smrdljika). To ovisi o geografskom položaju, jer prema
zapadu ovaj broj drvenastih sastojaka je sve to manji, na pr. u makijama
na Siciliji nalazimo dvije a u južnoj Španiji samo jednu vrst, kojoj zimi
opada lišće.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Značajne su mnogobrojne liane, naime razne povijuše ili penjačice. Ove
se poviju ili penju pomoću vitica, bodljika i korijenčića po grmlju, drveću
i stijenama. Pretežno su travolike a rjeđe rastu u obliku grmova. Najpoznatije
su: Smilax aspera, Ephedra campylopoda, Rosa sempervirens, Rubia
peregrina, Tamus communis, Clematis Flammula, Vitis silvestris,, Lonicera
implexa i t. d. Jedna od najraširenijih i značajnih penjačica na dalmatinskom
kršu je Clematis Vitalba (pavit). Ona spada u ono bilje, koje se upotrebljavalo
u raznim obredima i običajima. Vidi »Prirodu« br. 10/53 str. 402.


Osim dosad nabrojenih bioloških tipova makije, spomena vrijedne su
mnogobrojne i veoma različite travolike biljke, uglavnom jednogodišnje, sa
jesensko-proljetno´m vegetacijom, ljetnim mirovanjem i kserofilnim uređajima,
kao i razne višegodišnje biljke: busaste, sa podankom, a često i lučaste
(Giliacee) ili gomoljaste (Orhidacee).


Još do otrag 60—70 godina bilo je na jugoistočnom rubu makije na
otoku Lokrumu mnogo samoniklih palma vrsti Chamaerops humilis (grčki
chamai znači malen, a rhops znači grm). Ovo je jedina samonikla vrst palme
u Evropi. Imade je u makinji na obalama Sredozemskog Mora, osobito u
južnoj Španiji i na suprotnim obalama Afrike.


Rubel je pokušao klasificirati razne grupe makije u četiri bitna tipa
i to: »Arbution«, koji bi po prilici odgovarao visokoj makiji, a u kojem bi
bili osobito zastupani: Arbutus Unedo, Quercus Ilex (kao grm), Myrtus
communis, Pistacia Lentiscus, Olea Oleaster, Phillyrea media. Drugom tipu
»Cistion« pripadali bi sastojci niske makije kao: Cistus monspeliensis, Cistus
salvifolius i t. d. U trećem tipu »Genisteion« zastupani bi bili genistoidni
grmovi kao: Spartium Junceum, Calycotome infesta. Četvrti tip
»Nerion« zastupan bi bio od aluvialne makije sa Nerium Oleander kao glavni
sastojak.


Dosad opisana makija predstavlja tipičnu formaciju sredotzemskog pojasa,
ali ne i jedina samonikla formacija. Makija nije ograničena, ona postepeno
prelazi u srodne formacije i to: gdje su zemljišta duboka i hladna,
u sredozemsku šumu, a gdje je stanište izloženo jakom sijanju sunca (insolaciji),
sa malo vlage i zemlje, u sredozemsku, krševitu, stepu poznatu pod
imenom: u Italiji »Gariga«, u Provenci (u Francuskoj) »Garrigue«, a u
Grčkoj »Phrygana«. U najviše slučajeva »Gariga« je niska makija degradirana
uslijed prekomjerne paše. Kao podstojni sastojci u sredcteemskoj
šumi uspjevaju samo oni, koji mogu podnijeti slabu svjetlost (Arbutus,
Phillyrea, Erica arborea, Viburnum Tinus), a heliofilne vrsti, koje ljube
jaku sunčanu svjetlost (Cistus, Myrtus, Juniperus phoenicea), nemogu
uspjevati u sjeni stabala.


Važnost makije ne sastoji se samo u tome, što ona vrši neko mehaničko
vezivanje zemljišta, koje bi inače bilo izloženo kišama i vjetrovima te prema
tome ogoličenju (denudaciji), nego je makija veoma korisna također u poljoprivredi
i obrtu. Makija sa svojim sastojcima ima stvarno znatnu važnost u
poljoprivredi bilo radi različitih proizvoda kojima opskrbljuje bilo radi tješnjih
odnošaja, koji postoje u pogledu othranjivanja blaga. Naročito je od
koristi za pčelarstvo, koje je veoma važna grana narodne privrede.


Prije nego li je čovjek počeo harati ovu prirodnu zajednicu, palenjem,
prekomjernom pašom i krčenjem, i time poremetio prirodnu ravnotežu,
makija je bila prostranija i bujnija, te prema tome i mnogo vrijednija nego




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 57     <-- 57 -->        PDF

li je danas. Nu i danas ona predstavlja veliki neiskorišćeni narodni kapital,
jer zaprema velike površine.


Da bi se i stojbina na kojoj se makija nalazi mogla što bolje iskoristiti,
trebalo bi vještački pošumiti ne samo one čistine, koje se u makiji obično
nalaze, nego i predjele u kojima nalazimo manje vrijedne sastojke. Ovo vještačko
pošumljavanje trebalo bi izvađati onim vrstama visokog rasta, koje
imadu svoj optimum u zoni »Lauretuma«, naime prvenstveno sredozemskim
četinarima (Pinus halepensis, P. Pinea, P. Pinaster, P. Brutia) kao i onim
egzotama, koje se lako aklimatiziraju ili su već aklimatizirane kao što su
razni cedri (Cedrus atlantica, C. Deodara, C. Libani), čempresi (Cupressus
Macrocarpa, C. arizonica) i t. d., koji davaju odlično drvo za građu. I Cupressus
sempervirens (obični čempres) dava odličnu građu i veoma dobro uspjeva
u zagorju a osobito pak uzduž cijele naše obale, gdje ga na jugu nalazimo
i kao samonikloi stablo, među raznim drugim biljkama sredozemskog raslinstva,
dajući onim predjelima neki osobiti čar. Na ovaj način dobili bi mješovitih
šuma četinara sa makijom kao podstojno drveće, kao što je to slučaj
u mnogim sredozemskim šumama.


čuvajmo, gajimo i štedimo makiju, jer — dok stvarno ne bude makija
zamjenjena drugom, boljom, šumom — ona će uvijek imati neprocjenjivu
važnost na dalmatinskom kršu. Makija je ures i štit osobito gorovitim predjelima
krša. Mi moramo uzdržavati ono što su nam preci ostavili i na tom
polju dalje raditi.


SAOPĆENJA


NOVA PREŠA ZA PAKOVANJE SADNICA


Centralni šumski rasadnik u Gospiću pod upravom šumarije Gospić posjeduje
»ovu prešu za pakovanje sadnica, koja ima mnogo prednosti u pakovanju sadnica od
ostalih sličnih preša. Ovu nam je prešu konstruirao 1949. nadzornik šume M a t i ć
Iso. Nova preša ima mnogo dobrih strana kao:


1. Mahovina, bujad ili slama, ljeskovi ili od kojeg drugog drveta štapići, špaga
ili žica su materijal, koji služi za pakovanje sadnica, dakle materjal, kojeg možemo
rio lako i jeftino dobiti.
2. Prešu je vrlo lako napraviti, jer je jednostavna i pravi se od obične ili hrastove
daske.
3. U vrlo kratkom vremenu spakuje mnogo sadnica. Pri dosadašnjem ispitivanju
i radu jedne ovakve preše može za 8 sati uz 3 radnika spakovati 200.000 komada
izrađenih sadnica dvogodišnjeg bora.
4. Kvalitet pakovanja je vrlo dobar, jer sadnice bora kad su dovoljno složene i
«lobro spakovane mogu stajati 8 dana.
5. Radnici koji rade na ovoj preži ne zamaraju se toliko i nije im potrebna naročita
stručna sprema.
Kako vidimo za ovaj izum spomenutom nadzorniku šuma potrebno bi bilo dati
»agradu ili diplomu, a novu prešu nazvati »Matićeva preša«.
Opis rada s prešom:
Prešu najprije otvorimo, zatim u izreze na olučenom dijelu preše stavljamo lje


skove štapiće ili kojeg drugog drveta, koji su dugi oko pola metra (mogu biti i dulji,
ako se pakuju dulje sadnice). Kad smo postaviti 11—12 štapića onda na njih stav