DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 53 <-- 53 --> PDF |
predstavlja zapravo regresivnu zadrugu, naime preostali podstojni dio onih šuma jadranskog raslinstva, koje su privukle naše praoce na ove naše obale. Na Jadranu je ljeto suho i vruće a zima kišovita i vjetrovita. Ovom karakterističkom podneblju; kao i uopće ekološkim prilikama primorskog krša, prilagodili su se sastojci makije, tako da mogu njihovim kserofilnim lišćem lako odoliti ne samo niskoj temperaturi zimi, nego i suši i vrućini ljeti, tim više što onda ne rastu, ne vegetiraju. Prema tome na Jadranu dolazi zimi do mirovanja vegetacije zbog niskih temperatura, a ljeti do ponovnog mirovanja zbog pomanjkanja vode. Uputno je stoga izvoditi vještačko pošumljavanje pri svršetku ljetnog vegetacionog mirovanja jer je onda veoma čest vrući i vlažni vjetar, koji donaša ekvinokcijalne kiše. Period ljetnog mirovanja, koje makiji dava sub tropski izgled, ima se, dakle, smatrati kao sredstvo obrane od prevelike ljetne suše. U ovom periodu makija naravno ne cvjeta, osim Myrtus communis (mrča) i Nerium Oleander (leandar), koji prave iznimku. Neki sastojci makije počinju cvjetati već u jeseni (Arbutus Unedo, Erica verticillata, Juniperus phoenicea i t. d.), te se broj procvalih sastojaka postepeno povećava preko zime (Calycotome infesta, Juniperus macrocarpa, Juniperus Oxycedrus, Pistacia Lentiscus, Rosmarinus officinalis, Viburnum Tinus i t. d.) i proljeća (Erica arborea, Laurus nobilis, Phillyrea media, Rhamnus Alaternus i t. d.) tako da je makija najljepša i najsvečanija u mjesecu travnju i svibnju, kad obiluje cvjetovima raznih boja, oblika i mirisa. Onda je ona privlačiva za svakog ljubitelja prirode i za mnoge pjesnike i slikare. U pjesmama Nazora i u slikama Medovića nalazimo divotu pröcvalog vrijesa, planike, mrče i svježi miris ljubice. Ljepoti boja i oblika makijina bilja pridružuje se bogatstvo njihova mirisa. Miris ružmarina, dešpika i kadulje mješa se smolanim zadahom divljeg pelina i mrče, te daju onaj topao vonj procvale šume, koji se nadaleko osjeća. Stoga kod izgradnje parkova nebi se smjelo zaboraviti ni na najljepše ukrase sredo´zemskog raslinstva osobito ne na: Arbutus Unedo (planika), Laurus nobilis (lovor), Viburnum Tinus (lemprika), Pinus Pinea (pinjol), Cupressus sempervirens (čempres) i t. d. Najrašireniji i pri tome najotporniji sastojak makije je Juniperus Oxycedrus (smrijek), koji često pravi čiste sastojine velikih razmjera. Nalazimo ga ne samo u pomorju (na otocima) i u primorju, nego i u zagorju do 1400 m. aps. nadm. visine. Sa ovim sastojkom skupa nalazimo više puta i to osobito u pomorju i u primorju, Juniperus macrocarpa (pukinja) i Juniperus phoenicea (somina), koji također prave skoro čiste sastojine, ali manjih razmjera. Najljepši sastojak makije je svakako Arbutus Unedo (planika) sa svojim svjetlim, kožnatim i prilično velikim lišćem, koji na osobiti način resi makiju u jeseni i zimi, kad su planike krcate crvenim i žutim (još nezrelim) plodom poznatim pod imenom maginja i bijelim cvijetovima koji su slični đurđicama (Convallaria Majalis). Iako je planika tipični i izraziti sastojak sredozemnog raslinstva, ona ipak uspjeva u južnoj Francuskoj i u jugozapadnoj Irskoj. Na otoku Mljetu imade primjeraka od 6 do 8 m. visine. Jedan veoma značajan sastojak makije, koji obično nalazimo skupa sa planikom, je Myrtus communis (mrča). Ovaj grm je dosta osjetljiv i stoga dolazi samo u vrućim primorskim predjelima, naime na otocima, a na kopnu južno od Splita. Na području grada Dubrovnika (Lapad i Rijeka) uspjeva |