DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Myrtus tarentina (sitnolisna mrča). Od velike važnosti za makiju je također
Pistacia Lentiscus (tršlja). I ovaj grm je dosta osjetljiv i dolazi stoga
samo na otocima, a na kopnu južno od Splita. Phillyrea media (zelenika) je
veoma česti, ali manje važan sastojak makije, koji nalazimo duž cijele obale


Jadranskog Mora, a u zagorju dapače i do 1000´ m. a. n. visine.
U makiji nedaleko mora dosta je raširen Rosmarinus officinalis (ružmarin).
Veoma značajne za makiju su razne vrsti vrijesa (Erica arborea,


E. verticillata, E. multiflora), kao i razni bušini (Cistus monspeliensis, C.
villosus, C. salvifolius i C. creticus). Viburnum Tinus (lemprika) ljubi predjele
manje izložene suncu. Stoga ovaj grm nalazimo skoro isključivo u
lijepo razvijenim makijama, a osobito pak u sredozemskim šumama. Cvjeta
skoro preko cjele godine. Calycotome infesta (kapinika) spada među rijetke
sastojke, nalazimo je u južnoj Dalmaciji. Rhamnus Alaternus (trišljika)
spada također među rijetke sastojke makije, a Spartium junceum (žukva)
među još rijeđe.
Osim ovih grmova, koji predstavljaju glavne sastojke makije, postoji
još takovih, koji zapravo ne spadaju među bitne sastavne dijelove makije,
a koje više puta u istoj nalazimo, kao na pr.: Olea Oleaster (divlja maslina),
Ceratonija Siliqua (rogač), Quercus coccifera (divlja komorika), Quercus
Suber (hrast plutnjak), Nerium Oleander (leandar).


I jedna sama općenita analiza u pogledu bioloških oblika, daje nam
jasnu, sliku o velikom polimorfizmu makije, naime o nejednako razvijenom
lišću kod pojedinih sastojaka. Ovaj se polimorfizam može smatrati kao
sredstvo obrane makije od prevelike ljetne suše.


U vezi toga možemo u tipičnim kserofilnim biljkama, bile one grmolike
ili stablaste, razlikovati dva značajna oblika, jedan sa razmjerno širokim
lišćem: Laurus nobilis (lovor), Nerium Oleander (leandar), Quercus Ilex
(česmina), a drugi sa manjim i gušćim lišćem: Pistacia Lentiscus (tršlja),
Myrtus communis (mrča). Rijeđi je slučaj složenog, kombiniranog, lišća:
Ceratonia Siliqua (rogač), Pistacia Terebinthus (smrdljika).


U svrhu snižavanja isparivanja služe osobiti uređaji, koji također omogućavaju
makiji da sačuva vlagu i time da se brani od prevelike ljetne suše.
To snižavanje isparivanja ostvareno je osobito u vrstama sa jako uskim,
skoro četinjastim lišćem (Rosmarinus officinalis), sa igličavim lišćem (Juniperus
Oxycedrus), sa vrlo sitnim, igličavim, pršijenasto umetnutim (erikcidnim)
lišćem (Erica arborea), sa nerazvijenim, rudimentarnim, lišćem


(Ephedra campyloroda), ili sa ljuskavim lišćem (Juniperus phoenicea).
Neke biljke za vrijeme ljetne suše, odbacuju svoje lišće (Euphorbia dendroides,
Spartium junceum) da bi ga u jeseni obnovile, ili su stalno bezlistne
i asimiliraju pomoću filokladia (Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus)
ili pomoću zelenih trnovitih grana (Calycotome infesta) ili su pak bez trnova
i genistoidne (Spartium juceum). Neke su biljke pusteno zaodjenute (Cistus
salvifolius), kod drugih je kožica (cuticula) i pokožica (epidermis) jača
i sajnija (Cistus monspeliensis), a neke su potpuno mesnate ili im je samo
lišće mesnato ili pak obiluju hlapljivim (eteričnim) uljima (Laurus nobilis,
Myrtus communis) ili sadrže tanina (Pistacia Terebintus, Ceratonia Siliqua),
kao i druge slične materije, a to sve u svrhu obrane od prevelike ljetne
suše.


Kako vidimo, sastojci makije prilagođeni su karakteristično´m podneblju
krša time, što naročitim uređajima nastoje spriječavati prekomjerno