DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 23     <-- 23 -->        PDF

napredak ovce i janjeta baš tada potrebna najbolja i najveća paša i zaštita,
a´ to daje dobar šumski pašnjak. Interesantno je napomenuti, da na
otoku Olibu nema ranih janjaca, kao što je to na Silbi, Pagu i drugim
otocima. Oni tvrde, da su rani janjci slabi i da ovce oslabe radi zime, slabe
paše i dojenja janjaca u najstuđenijem periodu godine (XII—I) i da se
sa nešto većom cijenom ranih jaganjaca ne može pokriti razlika, koju oni
imaju od boljih i težih kasnih jaganjaca i veće količine mlijeka (sira) od
dobro očuvanih i kasno ojanjenih ovaca. Oni tvrde, da što se kasnije ojanji
ovca, da su jaganjci bolji i mliječnost veća.


Obzirom na dvostruku korist, koje daju ovakve šume-pašnjaci u zadnjoj
deceniji, stalna je tendencija pretvaranja pašnjaka i napuštenih vinograda
u niske šume crnike opisanog oblika. One služe za proizvodnju
ogrjevog drveta i ispašu ovaca i za njihove prilike su najrentabilnije, jer
dovode u sklad pašu sa dobrim, redovnim i sigurnim .prinosom od prodaje
drveta, što kod drugih kultura, kao što je maslina i vinograd radi posolice
na ovom otoku nije svake godine sigurno.


Disciplina i tradicija paše


Ovaj uzorni način ispaše ovaca ima svoj korijen u nasljednim običajima,
koje su njihovi preci donijeli kao stočari sa kopna. Ograđivanje parcela,
čišćenje progona i pašnjaka od drača, grmlja i kamenja, tako je
uzorno organizirano i stanovnici to samodisciplinovano vrše i čiste, te se
takmiče čiji će dio progna (puta) biti što uredniji i čija šuma što bolje
očišćena (okljaštrena) i pravilno i nisko posječena. Svak je dužan da na
potezu svoje parcele dovede sve u red. Posebnih čobana ili čuvara nema,
krađa nema i vlada uzorno poštenje, jer nitko ovce ne zatvara i posebno
ne čuva i one su cijele godine na pašnjacima ili u šumi. To ne znači, da
svako svoje pašnjake, šume i ovce ne nadgleda. Postoji kod njih običaj,
da se nakon obilaska neke parcele, kao znak da je vlasnik tu bio i pregledao,
otkine grančica crnike i stavi na laz parcele, kao znak »obilazim«.


Pregona se strogo pridržava i rijetko se događa da bi netko svoje ovce ili jaganjce
ugonio na tuđe parcele. Postoji jedan običaj još iz davnine, da kad se tuđa
ovca zateče u svom pašnjaku ili šumi, da se vlasniku ovce kao opomena objesi šupalj
kamen (kojih ovdje ima dosta) na stablo blizu laza, što znači »visit će ti ovca
ovako, ako je drugi put nađem«. Ako neko stalno ugoni ovcu sa jagnjetoim u tuđu
parcelu i ako na opomenu ne prestane to činiti,, onda mu se ovci zapara vrh vimena,
tako da ovca neda jagnjetu više sasnit i nakon toga nema više nii dobrog jagnjeta
ni mlječne ovce. Primjene ovih drakonskih i nepisanih zakona, te kažnjavanje prekršitelja
diiseipliine paše danas više nema, ali ih je ranije bilo i oni su sigurno pozitivno
djelovali, da danas u tom pogledu discipline paše i poštivanja tuđega vlasništva
vlada uzoran red.


Prinosi od ovaca


Ovce su križanci.


Umjetno oplođenje nije vršeno.


Prosječno brutto težine sü: ovan 40 kg, ovca 30 kg i janje 10 kg. Vune se godišnje
dobije 0,50 do 0,75 kg po ovci, a najviše 1 kg. Uzrok je tome blaga klima i
i stalan boravak vani i u šumi, gdje ipak na granama i grmlju ostane dosta vune.
Muža, odnosno mlječnost ovaca, traje oko 4 mjeseca i to od 15. III. do 15. VII.
Jedna ovca u sezoni daje prosječno oko 70 lit. mlijeka, t. j . 10 kg sira i nešto mlijeka


173