DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 34 <-- 34 --> PDF |
1) mapping of private forest estates belonging to the melioration project of the riwers Kupa and Kupčina over an area of 2.753 ha (by means of the »Luz«); 2) mapping of unmanaged state-owned forests belonging to the melioration project of the rivers Kupa and Kupčina over an area of 654ha (likewise by means of the »Luz«). In the works under 1) and 2) mapping- was carried out in scale 1 : 25.000 with outer boundaries of forests and boundaries of subcompartments according to the various ages, stocking and species. For the mentioned mapping operations were spent about 80 working hours. Mapping with the »Luz«-instrument was preceeded by stereo- photogrammetric mapping by means of the mirror stereoscope in scale of the actual aerial photographs („i e. approx. 1 : 20.000). 2) By external collaboration was made on the Automatic Rectifier Wild E2 a plan from rectified photographs of the management unit »Turopoljski lug« in scale 1 : 10.000 over an area of 4.212 ha. The total amount of expenses for rectifying operations of the above forest area was 21,31 Din per ha. Work is being done in the utilization of aerial photographs for purposes of surveying and forestry engineering covering an area of ca. 15.000 ha of the Plitvice Lakes National Park. KORISNOST SMOLARENJA U DALMACIJI Ing. Bićanić Branko — Hvar području Hrvatske u pogledu stanja šuma i šumarstva u najgorem Na položaju nalazi Dalmacija, koja obuhvaća i najveće područje ogoljelog i degrađiranog krša. U Dalmaciji najveći dio šumskih površina zauzimaju šikare i makije (332.620 ha), te obešumljene površine-goleti (321.530 ha). Melioracija degradiranih i pošumljenje ogoljelih površina svakako spada u naše najvažnije zadatke. Međutim, razmatrajući ovo pitanje moramo konstatirati, da je seosko stanovništvo Dalmacije radi pomanjkanja ogrijeva, kao i radi siromaštva, upućeno na te površine sa drvarenjem i sa svojim ekstenzivnim stočarstvom. Da bi se drvarenje moglo efikasno spriječiti mora manjak na ogrijevu biti bezuvjetno nadoknađen dovozom drveta, ugljena ili lignita iz drugih krajeva Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, odnosno elektrifikacijom ili na neki drugi način, — a da bi se efikasno mogla sprovesti zabrana paše na površinama gdje se vrši melioracija ili pošumljivanje potrebno je, da tome prethode razne ekonomske mjere, koje će omogućiti odvraćanje stanovništva od stočarenja na tim degradiranim i ogoljenim površinama. U tu svrhu mora društvena zajednica (država) podizati u Dalmaciji, kao ekonomski zaostalom kraju, razne druge privredne grane (elektrifikaciju, industrijalizaciju itd.), koje će stanovništvu Dalmacije dati nove mogućnosti zarade, veće od zarada što je pruža stočarenje pustopašicom na ogoljelim i degradiranim površinama. Među mjere, koje će potpomoći da se seosko stanovništvo Dalmacije odvrati od ogoljelih i degradiranih šumskih površina, a koje može provoditi šumarstvo, spada i intenziviranje gospodarenja »a sačuvanim šumama u Dalmaciji. Pritom je svakako važna činjenica, da Dalmacija na svome području ima oko 60% svih borovih šuma NRH, u kojima je najviše zastupan alepski bor (P. halepensis Mili.). Površina borovih šuma u Dalmaciiji iznosi oko 26.000 ha sa 1,361.000 m3 borove drvne mase, od čega je oko 60% mlađih sastojina od 40 godina, a 40% starijih, i to uglavnom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 35 <-- 35 --> PDF |
od 40—80 godina. Na 1 ha površine kod sastojina mlađih od 40 godina nalazi se prosječno 30 m3 drvne mase, a kod sastojina starijih od 40 godina 86 m3, t. j . prosječno po 1 ha površine 51 m3. Godišnji prirast po 1 ha iznosi 2.7 m3 borove drvne mase. Godišnji etat predviđen je sa cea 40.000 m3 borove drvne mase ili prosječno 1.5 m3 po 1 ha, t. j . prosječno se može godišnje sjeći 3% od postojeće drvne zalihe. Prednja okolnost je uvjetovala, da se je u Dalmaciji, a naročito na otoku Hvaru, poslije rata naglo razvilo smolarenje tako, da Dalmacija sada proizvodi oko 2/T, borove smole iz cijele Hrvatske, odnosno oko 200 tona, od čega otpada na otok Hvar 100´ tona. Na taj je način Dalmacija, iako u pogledu drveta pasivna (drvo uvozi), u pogledu smole najaktivnija oblast u Hrvatskoj. Međutim, postojeće stanje omogućuje, da se smolarenje može i dalje razvijati, ali je u tu svrhu potrebno prethodno izraditi uređaj ne elaborate. Da bismo mogli ustanoviti budući pravac gospodarenja sa borovim šumama u Dalmaciji, potrebno je razmotriti, koliku ekonomsku korist imamo od smolarenih borovih šuma, a koliku od nesmolarenih, koje služe za podmirenje lokalnih potreba, kakav je slučaj danas kod svih takovih šuma, — a istovremeno ćemo usporediti ekonomsku korist od smolarenih šuma spram koristi od šuma drugih vrsta drveća i raznog načina eksploatacije. U tu svrhu razmotrit ćemo jednu borovu gospodarsku jedinicu od 70 ha, obrasta 0,75. Debljinski stepeni su normalno raspoređeni, a starost sastojina je od 1—70 godina. Naime, prema prof. Dr. Ugrenoviću A., ophodnja ne smije biti dulja od 70 godina, jer prinos smole sa većom starošću stabala opada. Pošto se ovdje smola pojavljuje kao glavni, a ne kao sporedni prihod, potrebno je, da se gospodarenje sa ovim šumama, a prema tome i ophodnja, uskladi sa osnovnim zahtjevima racionalnog smolarenja. Proredama, koje se provode do 48-e godine starosti, svodi se broj stabala glavne sastojine po 1 ha na 280—300 stabala. U Francuskoj u Landesu pokazao se je ovoliki broj stabala po ha kao ekonomičan za vođenje racionalnog smolarenja. Ovako mali broj stabala glavne sastojine omogućava i postojeća podstojna sastojina (makija). Predviđa se, da se prosječno godišnje može ukupno sjeći 120 m3. Od toga otpada 5% na pilanske trupce (brodsku građu), odnosno 6 m3, a na ostalu oblovinu i seosku građu također 5%, t. j . 6 m3; na ogrijev otpada 70% ili 84 m3, a na otpad 20% t. j . 24 m3. Na ovaj način uslijed skraćivanja ophodnje od 80 na 70 godina, povećan je prosječni godišnji etat na 1 ha od 1.5 m3 na 1.7 m3 drvne mase. Vrijednost (brutto-produkt) ove drvne mase prema sadašnjoj cijeni uobičajenih finalnih proizvoda, ili bolje rečeno vrijednost ovih finalnih proizvoda iznosi: 4 m3 izrađene brodske i ostale piljene građe na tržištu a 35.000 dinara 140.000 din 5 m3 seoske građe i rudnog drveta na tržištu, odnosno u mjestu potrošnje a 10.000 dinara 50.000 din 84 m3, t. j . 140 prm I/II klase ogrijeva postavno mjesto potrošnje po 1.900 dinara 266.000 din Sveg a 456.000 din r 185 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Prema tome, prosječna godišnja ekonomska korist (brutto-produkt) koja se može ostvariti u finalnoj proizvodnji (grana 313 i 122) iz drvne mase sadašnjeg godišnjeg etata sa 1 ha površine obrasle alepskim borom, uz ostale već navedene uvjete, iznosi 6.500 dinara. Pri ovom obračunu uzete su u obzir prodajne cijene koje sada vrijede u gradovima Dalmacije. Ustvari sva se ova drvna masa uglavnom koristi za pokriće vlastitih odnosno lokalnih potreba, te je faktično ostvarena vrijednost (cijena) niža. Ovo naročito vrijedi za tehničko drvo, koje se sada stvarno iskorištava najviše sa 2—3% od ukupne drvne mase, a ostatak se koristi kao gorivo. Šumska taksa za prosječni jednogodišnji borov etat sa 1 ha površine, t. j . za naznačenih 1.7 m3 drvne mase (I. vrijednosni razred u »C« pojasu važećeg cjenika) iznosi 1.160 dinara. Analizirat ćemo, koju nam ekonomsku korist daju iste borove sastojine ako se smolare, s tim, da ćemo uzeti u obzir one prinose smole i one cijene, koje se prema sadašnjim prilikama mogu ostvariti u predviđenim uslovima. Sada se u Dalmaciji vrši smolarenje modificiranom francuskom metodom. Kod smolarenja »na mrtvo« na svako se stablo postavlja onoliko bjeljenica koliko to omogućuje debljina debla, a smolarenje se vrši uzastopce 4—5 godina (prosječno 4,5 godina), što ovisi o visini debla sposobnog za zarezivanje. Kod smolarenja »na živo« na svako se stablo postavlja 1—2 bjeljenice, a nakon svakog uzastopnog smolarenja od 4—5 godina (prosječno 4.5 godine) ostavljaju se stabla na odmoru 1—2 godine, nakon čega se na deblu otvaraju nove bjeljenice. Smolarenje se nastavlja kroz daljnjih 4—5 godina, što se ponavlja četiri puta. Dakle kod smolarenja »na mrtvo« stabla se smolare prosječno 4.5 godina, a kod smolarenja »na živo« oko 18 godina, ne računajući u to vrijeme prekide smolarenja (odmora). Drugim riječima, istovremeno se može smolariti »na živo« 18-godišnji etat iz glavne sastojine i 9-godišnji etat iz prorede. Pretpostavka je, da se sa sastojinama alepskog bora, u kojima se vrši smolarenje, ima gospodariti u visokom uzgoju sa oplodnom sječom. Smolarenje glavne sastojine počinje u 48-oj godini, a završivi u 70-oj godini, kada se ima izvršiti naplodni sjek. Kroz to vrijeme na svakom hektaru pripadajuće površine smolari se oko 220 stabala, »na živo«, dočim se preostalih 70 stabala ne smolari. Prosječni prinos po 1 stablu, nakon nešto poboljšane kvalitete radnika i alata, predviđa se sa 2.30 kg smole. Preostalih oko 70 neposječenih stabala po 1 ha počinje se smolariti »na mrtvo« 5 godina nakon naplodnog sjeka, t. j . u 75-oj godini, a traje 5 godina. Po svakom stablu predviđa se prosječni godišnji prinos smole od oko 4.5 kg. Materijal iz posljednje dvije prorede smolari se »na mrtvo«, i to iz posljednje prorede oko 150 stabala po 1 ha, čiji se prosječni godišnji prinos smole po stablu cijeni sa 1.6 kg, — a iz pretposljednje prorede oko 200 stabala, čiji je prosječni godišnji prinos smole po stablu 1 kg. — Prema tome, prosječni godišnji prinos smole sa naznačenih 70 ha površine alepskog bora uz navedene uvjete iznosi kako slijedi: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 37 <-- 37 --> PDF |
iz pretposljednje prorede . . . 200 X 4.5 X 1 — 900 kg iz posljednje prorede 150 X 4.5 X l-6 = " 1080 kg iz glavne sastojine 220 X 18 X 2.3 = . . 9108 kg iz dovršnog sijeka 70 X 5 X 4.5 = . . 1575 kg Svega 12663 kg Prosječni trajni godišnji prinos smole sa 1 ha površine alepskog bora iznosi, dakle, 181 kg, čija vrijednost (cijena) iznosi okruglo 31.600 dinara (grana 313). Iz 1 kg borove smole dobiva se oko 0.20 kg terpentina i 0.70 kg kolofonija, čija je ukupna sadašnja prodajna cijena (vrijednost) 224 dinara. Preradom naznačenih 181 kg smole dobiva se ukupna vrijednost (bruttoprodukt) od okruglo 44.100 dinara. U priloženoj tabeli prikazani isu prihodi (brutto-produkt) i rashodi proizvodnje i prerade od 1 kg smole, te od 181 kg koju se količinu prosječno trajno može dobivati sa 1 ha površine normalno obrasle alepskim borom, kao i za 100.000 kg smole koju količinu sada proizvodi godišnje šumarija Hvar. Rashodi su uzeti prema prosječnim troškovima u 1954. godini kod šumarije Hvar, a uzeti su u obzir i troškovi upravno-pogonske režije. — Radi dopune podataka o rashodima navodi se, da je na području šumarije Hvar u toku 1953. i 1954. godine isplaćeno privatnim vlasnicima borovih šuma na ime godišnjeg zakupa smolarenih stabala svake godine blizu 2 miliona dinara, a smolarskim radnicima blizu 6 mil. dinara za rad. Ukupna ekonomska vrijednost (brutto-produkt), koja se može iz smolarenih šuma alepskog bora trajno godišnje ostvarivati proizvodnjom i obradom (preradom) drveta i smole iznosi 49,800 dinara, — a prosjenča godišnja šumska taksa za drvo i smolu iznosi 4.820 dinara po 1 ha površine. Pritom je uzeto, da se je prirast na drvnoj masi radi smolarenja smanjio prosječno za 12% (9). Proizlazi, da 1 ha površine obrasle alepskim borom, koji se smolari, daje društvu skoro 8-puta veću ekonomsku korist od 1 ha isto takvih šuma, gdje se ne vrši smolarenje, — a vlasniku šume daje oko 4-puta veću šumsku taksu. Svakako je vrijedno spomenuti, da brutto-produkt, kojega možemo trajno ostvarivati na 1 ha šumskog zemljišta obraslog ružmarinom proizvodnjom ružmarinovog ulja, iznosi oko 8.500 dinara (svake treće godine dobiva se oko 14 kg ružmarinovog ulja, čija je cijena 1700 dinara po 1 kg, i oko 800 kg gnojiva od izdestiliranog ružmarinovog lista), — a iskorištavanjem šikare (niske makije) uz ophodnju od 20 godina za proizvodnju vapna oko 7000 dinara (svake 20-e godine proizvede se oko 2 vagona vapna uz cijenu od 7 dinara po lkg) . Na području Dalmacije, a naročito na području šumarije Hvar postoje velike šumske površine obrasle samo ružmarinom, koje se namjerava privesti šumskoj kulturi, uglavnom podizanjem alepskog bora. Ali, kao što smo vidjeli, uzgoj ružmarina i njegova eksploatacija u svrhu proizvodnje eteričnog ulja daje društvu oko 30% veću ekonomsku korist, a čak i iskorišćavanje šikare u svrhu proizvodnje vapna oko 8% veću korist, nego što je može dati uzgoj borovih sastojina u svrhu proizvodnje drveta. Vlasnici šumskog zemljišta, koji vrše proizvodnju ružmarinovog ulja ili vapna u vlastitoj režiji, kako je to često slučaj, imaju još |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 38 <-- 38 --> PDF |
daleko veću korist spram koristi, koju im daju borove sastojine uzgajane samo u svrhu proizvodnje drveta. r Radi usporedbe ekonomske koristi od smolarenih borovih šuma sa koristima, koje nam pružaju ostale naše visokovrijedne sastojine, potrebno je navesti, da svedeni (finalni) brutto-produkt sa 1 ha šumske površine na kojoj se uzgaja niže navedena vrsta drveća prema ing. Z. Potočiću (7) iznosi: — za hrastove šume, 120 godišnja ophodnja . . . 30.000 dinara, a — za bukove šume, 120 godišnja ophodnja . . . 26.000 dinara, t. j . šume alepskog bora, koje se smolare daju društvu po 1 ha skoro 70% veću ekonomsku korist od hrastovih šuma, — a skoro 100% veću korist od bukovih šuma, premda se u oba slučaja radi o proizvodnji jednih od najvrednijih drvnih sortimenata koje proizvodimo u našim šumama, kao i o proizvodnji vrlo vrijednih finalnih proizvoda iz drveta. Pošto se u posljednje vrijeme dosta radi na tome, da bi se na području Dalmacije što više podiglo maslinarstvo, potrebno je konstatirati, da prosječni godišnji brutto-produkt sa 1 ha maslinjaka intenzivnog uzgoja na području otoka Hvar i Korčula iznosi jedva 30.000 dinara (prema prikupljenim podacima prosječni godišnji prinos po 1 stablu iznosi jedva 2 kg maslinovog ulja, a po 1 ha jedva 140 kg). — Neobrađeni maslinjaci, kojih na otoku Hvaru ima oko 70%, a na Korčuli oko 35%, daju oko polovinu ovog prinosa. — Svakako bi bilo korisno ustanoviti prinos ekstenzivnih maslinjaka u Lunu na otoku Pagu radi usporedbe sa gornjim podacima. Važno je napomenuti također i to, da postoji mogućnost s jedne strane povećanja prinosa smole pomoću raznih metoda stimuliranja (2, 6 i 4), a s druge strane znatnog poboljšanja tehnološkog procesa prerade smole, što sve omogućava povećanje finalnog brutto-produkta smolarenih borovih šuma. Osim toga postoji mogućnost destilirani a borovih iglica u svrhu proizvodnje eteričnog ulja, što se u nekim republikama FNRJ već vrši, te se i na taj način finalni brutto-produkt smolarenih šuma po 1 ha može povećati sa 49.800 dinara najmanje na 55.000´ dinara, s tim da se iz 100 kg iglica dobije oko 8.8 kg ulja, čija je cijena 4.000 dinara po 1 kg. Nesumnjivo nam sve ovo mora biti putokaz kod određivanja smjernica gospodarenja sa šumama u Dalmaciji. Smjernice toga gospodarenja, pak, moraju biti usklađene sa općim ciljem našeg šumskog gospodarstva, prema kojemu se na sveukupno raspoloživim šumskim površinama, uz optimalno iskorišćavanje danih proizvodnih snaga, ima trajno proizvoditi što veću vrijednost tako, da s njom prvenstveno što bolje budu podmirene društven e potreb e (1). što bolje podmirenie društvenih potreba očituje se u što većoj ostvarenoj vrijednosti finalnih proizvoda, dobivenih sa dotičnih šumskih površina, i u što većem ostvarenom nacijonalnom dohotku. Uz navedene ekonomske koristi od smolarenja borovih šuma, također je važno i to, da privatni vlasnici borovih šuma, koji su u posjedu više od 50% svih borovih šuma u Dalmaciji, a isto tako i smolarski radnici postepeno dolaze do spoznaje velike koristi, koju im pružaju te šume, te smolarenje postaje ekonomsko-psihološki elemenat, koji utječe na pozitivnu promjenu u odnosu čovjeka (seljaka) prema borovoj šumi, koja dosada u Dalmaciji nije smatrana naročito korisnom. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 39 <-- 39 --> PDF |
189 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Uočavajući sve ove koristi od smolarenja, kako za šumarstvo tako i za stanovništvo Dalmacije, godine 1954. pristupilo se je izgradnji destilerije smole u Starigradu na otoku Hvaru, koja će biti u sklopu šumarstva. Pretpostavlja se, da će se u ovoj destileriji prerađivati sva smola koja se proizvodi u Dalmaciji, a možda i u ostalim krajevima Hrvatske. Pritom postoji namjera, da se u toj destileriji osim same destilacije smole, postepeno pristupi i destilaciji eteričnog bilja (ružmarina i dr.), kao i borovih iglica, a također i daljnjoj preradi terpentine i kolofonija u produkte, koji će imati naročito veliku važnost za razvoj vinogradarstva i voćarstva u Dalmaciji. Pri svemu ovom najvažnije je, da se smolarenje šuma uskladi sa potrajnim gospodarenjem na kršu. Ovo je problem, koji zbog svoje važnosti i opsežnosti ne može biti predmet ovog članka. Intenziviranje i racionaliziranje gospodarenja sa sačuvanim borovim šumama u Dalmaciji bit će samo mali doprinos u okviru velikih akcija koje mora država izvršiti, da bi odvratila stanovništvo Dalmacije od ogoljelih i degradiranih površina krša, koje potom pošumljenjem i melioracijom mogu biti privedene šumskoj kulturi i gospodarenju. Na taj način borove sastojine u Dalmacije dolaze među najvrednije naše sastojine, te će s obzirom na svoju važnost dobiti pravo mjesto u privredi Dalmacije, koju prije nisu imale. LITERATURA: 1. B i ć a n i ć B.: Proizvodne snage i realizacija cilja šumskog´ gospodarstva (»Šumarski list« broj 3—4 iz 1955.). 2. D u d i ć M.: Povećanje prinnosa borove smole pomoću smeše hlorovodične kiseline i kalcijeva hlorida (»Šumarstvo« br. 11-12 iz 1954.). 3. Guinaudea u J.: Uzgoj i iskorišćavanje primorskog bora u Landu (»Šumarski list« br. 12, 1954.).. 4. Meštrovi ć R.: Smolarenje na. kršu (»Šumarski list« br. 1-2 iz 1954.). 5. Pejosk i B.: Osvrt na industrijsko smolarenje u našoj zemlji (»Šumarski list« br. 3, 1953.). 6. Pejoski B.—Radimir D.: Savremeni pogledi na stimulirano smolarenje (»Šumarski list« br. 4-5 iz 1953.). 7. Potoči ć Z.: Šumarstvo i drvna industrija NRH u narodnoj privredi (Referat 1954. god.). 8. Radimi r D.: Razvoj smolarenja u NRH i proizvodnja smole u svijetu (»Šumarski list« br. 11, 1953.). 9. Ugrenovi ć A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume (Zgb 1948.). 10. Prvi nacrt mogućnosti razvitka privrede na području NRH za godinu 1953- 1962, »Šumarstvo (Zagreb, 1953.). SUMMARY The melioration of degraded and the afforestation of denuded forest areas in Dalmatia is linked up with the problem of wood cutting and live stock overgrazing in areas inhabited by poor population. Among the measures aiming at averting the country population of Dalmatia from these denuded and degraded forest areas, is also intensification of economy with the preserved forests ii>, Dalmatia. Dalmatia possesses 60 It is common knowledge that the economy of existing forest areas should be directed in such a way that the society´s needs should be met permanently with the final forest products. In comparing the walae of,these final products (gross products) realized from the yield per 1 ha of Aleppo-pine forests, where resin-tapping is practised, with the yield per 1 ha of same such forests where no resin-tapping is practised, and in comparing the value of the final products with the yield per 1 ha of other |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
tree species stands as well as the different systems of exploitation, we receive, the following data: — Aleppo-pine forests, where resin-tapping is practised and the naedles are utilized in the production of volatile oils; 70 year rotation , 55.000 Din — Aleppo-pine forest with resin-tapping only; 70-year rotation . 49.800 „ — Aleppo-pine forests serving for wood production (not tapped) only; 70-year rotation 6.500 „ — Oak forests in Slavonia; 120-year rotation 30.000 „ — Beach forests; 120-year rotation 26.000 „ — Exploitation of rosmary for volatile oils; 3-year rotation . . 8.500 „ — Exploitation of low macchias for lime burning; 20-year rotation 7.000 „ — Olive-groves in inntennsive cultivation on the islands ofHvar and Korčula 30.000 „ It is indisputable that Aleppo-pine stands in which is practised a rational and planned resin-tapping belong to our most valuable forest. They are highly profitable both to the private owner of the pine forests possessing one half of these forests in Dalmatia, as well as to the workers employed in resin-tapping, which also influences the relations of the peasant towards these forests which, up to now, have not been considered to be of much value. The intensification and rationalization in the management of the preserved pine forests in Dalmatia this represents a little contribution of forestry to the scheme of larger actions to be carried out by the state in order to avert Dalmatia´s population from the denuded and degraded Karst areas which, by way of afforestation and melioration, could be converted into forest crops. SAOPĆENJA ŠUMARSKI INŽENJERI I TEHNIČARI KAO PROJEKTANTI I IZVAĐAČI GRAĐEVINSKIH OBJEKATA Dosada su se bavili šumarski inženjeri i tehničari projektiranjem i izvedbom građevinskih radova na području šumarstva. Stupanjem na snagu novih ,građevinskih propisa (početkom 1955. god.) postavlja se pitanje, da li je opravdano i potrebno, da im se oduzme ta djelatnost na području njihove struke. Ovom se pitanju mora obratiti pažnja i zbog eventualnih posljedica, koje bi mogle nastati ukidanjem te djelatnosti. Također pretpostavljam, da možda postoji podijeljenost mišljenja između šumarskih i građevinarskih stručnjaka, pa smatram, da će biti od koristi donijeti još jedno gledište kao prilog ispravnog rješenja tog aktuelnog pitanja. Najprije ću iznijeti opća načela u pogledu međusobne veze struka glede po dručja djelatnosti, a zatim ću ih primijeniti uglavnom na odnos šumarske i građevi narske struke. Smatram, da je glavni razlog, koji dovodi do odvajanja neke struke od primarne i do postanka nove struke, u tome, što se primarna struka razvila do prevelikog opsega, pa joj je onemogućena daljnja uspješna djelatnost u toj fazi razvitka. Ta nova struka preuzima potrebna osnovna načela iz primarne struke od koje je potekla. Na taj način odbacuje nova struka sve što joj je nepotrebno i u mogućnosti je koncentrirati svoje snage na manje područje, a time osigurati i uspješniju djelatnost u novom pravcu u kome se razvija. Prema tome svaka struka u svome vlastitom interesu sama sebi ograničuje područje djelatnosti, kako bi pružila što efikasniju aktivnost. Jasno je, da se kod tog procesa ne mogu povući uvijek oštre granice između struka. Postoje tako zvana granična područja, gdje pojedinačna područja struka prelaze jedna u drugo. Šumarstvo, kao i ostale mnoge struke, obiluje baš takvim prelaznim područjima. Mislim, da je potrebno kod toga naglasiti da moraju postojati 191 |