DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Prema tome, prosječna godišnja ekonomska korist (brutto-produkt)
koja se može ostvariti u finalnoj proizvodnji (grana 313 i 122) iz drvne
mase sadašnjeg godišnjeg etata sa 1 ha površine obrasle alepskim borom,
uz ostale već navedene uvjete, iznosi 6.500 dinara.


Pri ovom obračunu uzete su u obzir prodajne cijene koje sada vrijede
u gradovima Dalmacije. Ustvari sva se ova drvna masa uglavnom koristi
za pokriće vlastitih odnosno lokalnih potreba, te je faktično ostvarena vrijednost
(cijena) niža. Ovo naročito vrijedi za tehničko drvo, koje se sada
stvarno iskorištava najviše sa 2—3% od ukupne drvne mase, a ostatak
se koristi kao gorivo.


Šumska taksa za prosječni jednogodišnji borov etat sa 1 ha površine,


t. j . za naznačenih 1.7 m3 drvne mase (I. vrijednosni razred u »C« pojasu
važećeg cjenika) iznosi 1.160 dinara.
Analizirat ćemo, koju nam ekonomsku korist daju iste borove sastojine
ako se smolare, s tim, da ćemo uzeti u obzir one prinose smole i one
cijene, koje se prema sadašnjim prilikama mogu ostvariti u predviđenim
uslovima.


Sada se u Dalmaciji vrši smolarenje modificiranom francuskom metodom.
Kod smolarenja »na mrtvo« na svako se stablo postavlja onoliko
bjeljenica koliko to omogućuje debljina debla, a smolarenje se vrši uzastopce
4—5 godina (prosječno 4,5 godina), što ovisi o visini debla sposobnog
za zarezivanje. Kod smolarenja »na živo« na svako se stablo
postavlja 1—2 bjeljenice, a nakon svakog uzastopnog smolarenja od
4—5 godina (prosječno 4.5 godine) ostavljaju se stabla na odmoru
1—2 godine, nakon čega se na deblu otvaraju nove bjeljenice. Smolarenje
se nastavlja kroz daljnjih 4—5 godina, što se ponavlja četiri puta. Dakle
kod smolarenja »na mrtvo« stabla se smolare prosječno 4.5 godina, a kod
smolarenja »na živo« oko 18 godina, ne računajući u to vrijeme prekide
smolarenja (odmora). Drugim riječima, istovremeno se može smolariti
»na živo« 18-godišnji etat iz glavne sastojine i 9-godišnji etat iz prorede.


Pretpostavka je, da se sa sastojinama alepskog bora, u kojima se vrši
smolarenje, ima gospodariti u visokom uzgoju sa oplodnom sječom.


Smolarenje glavne sastojine počinje u 48-oj godini, a završivi u 70-oj
godini, kada se ima izvršiti naplodni sjek. Kroz to vrijeme na svakom
hektaru pripadajuće površine smolari se oko 220 stabala, »na živo«, dočim
se preostalih 70 stabala ne smolari. Prosječni prinos po 1 stablu, nakon
nešto poboljšane kvalitete radnika i alata, predviđa se sa 2.30 kg smole.


Preostalih oko 70 neposječenih stabala po 1 ha počinje se smolariti
»na mrtvo« 5 godina nakon naplodnog sjeka, t. j . u 75-oj godini, a traje
5 godina. Po svakom stablu predviđa se prosječni godišnji prinos smole od
oko 4.5 kg.


Materijal iz posljednje dvije prorede smolari se »na mrtvo«, i to iz
posljednje prorede oko 150 stabala po 1 ha, čiji se prosječni godišnji prinos
smole po stablu cijeni sa 1.6 kg, — a iz pretposljednje prorede oko
200 stabala, čiji je prosječni godišnji prinos smole po stablu 1 kg. —


Prema tome, prosječni godišnji prinos smole sa naznačenih 70 ha površine
alepskog bora uz navedene uvjete iznosi kako slijedi: