DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
tree species stands as well as the different systems of exploitation, we receive, the following data: — Aleppo-pine forests, where resin-tapping is practised and the naedles are utilized in the production of volatile oils; 70 year rotation , 55.000 Din — Aleppo-pine forest with resin-tapping only; 70-year rotation . 49.800 „ — Aleppo-pine forests serving for wood production (not tapped) only; 70-year rotation 6.500 „ — Oak forests in Slavonia; 120-year rotation 30.000 „ — Beach forests; 120-year rotation 26.000 „ — Exploitation of rosmary for volatile oils; 3-year rotation . . 8.500 „ — Exploitation of low macchias for lime burning; 20-year rotation 7.000 „ — Olive-groves in inntennsive cultivation on the islands ofHvar and Korčula 30.000 „ It is indisputable that Aleppo-pine stands in which is practised a rational and planned resin-tapping belong to our most valuable forest. They are highly profitable both to the private owner of the pine forests possessing one half of these forests in Dalmatia, as well as to the workers employed in resin-tapping, which also influences the relations of the peasant towards these forests which, up to now, have not been considered to be of much value. The intensification and rationalization in the management of the preserved pine forests in Dalmatia this represents a little contribution of forestry to the scheme of larger actions to be carried out by the state in order to avert Dalmatia´s population from the denuded and degraded Karst areas which, by way of afforestation and melioration, could be converted into forest crops. SAOPĆENJA ŠUMARSKI INŽENJERI I TEHNIČARI KAO PROJEKTANTI I IZVAĐAČI GRAĐEVINSKIH OBJEKATA Dosada su se bavili šumarski inženjeri i tehničari projektiranjem i izvedbom građevinskih radova na području šumarstva. Stupanjem na snagu novih ,građevinskih propisa (početkom 1955. god.) postavlja se pitanje, da li je opravdano i potrebno, da im se oduzme ta djelatnost na području njihove struke. Ovom se pitanju mora obratiti pažnja i zbog eventualnih posljedica, koje bi mogle nastati ukidanjem te djelatnosti. Također pretpostavljam, da možda postoji podijeljenost mišljenja između šumarskih i građevinarskih stručnjaka, pa smatram, da će biti od koristi donijeti još jedno gledište kao prilog ispravnog rješenja tog aktuelnog pitanja. Najprije ću iznijeti opća načela u pogledu međusobne veze struka glede po dručja djelatnosti, a zatim ću ih primijeniti uglavnom na odnos šumarske i građevi narske struke. Smatram, da je glavni razlog, koji dovodi do odvajanja neke struke od primarne i do postanka nove struke, u tome, što se primarna struka razvila do prevelikog opsega, pa joj je onemogućena daljnja uspješna djelatnost u toj fazi razvitka. Ta nova struka preuzima potrebna osnovna načela iz primarne struke od koje je potekla. Na taj način odbacuje nova struka sve što joj je nepotrebno i u mogućnosti je koncentrirati svoje snage na manje područje, a time osigurati i uspješniju djelatnost u novom pravcu u kome se razvija. Prema tome svaka struka u svome vlastitom interesu sama sebi ograničuje područje djelatnosti, kako bi pružila što efikasniju aktivnost. Jasno je, da se kod tog procesa ne mogu povući uvijek oštre granice između struka. Postoje tako zvana granična područja, gdje pojedinačna područja struka prelaze jedna u drugo. Šumarstvo, kao i ostale mnoge struke, obiluje baš takvim prelaznim područjima. Mislim, da je potrebno kod toga naglasiti da moraju postojati 191 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 42 <-- 42 --> PDF |
stručnjaci, koji rade i na tim prelaznim područjima. Broj tih stručnjaka ne smije biti prevelik, da se ne bi zanemarilo glavno područje rada (jezgra) dotične struke. Baš ta prelazna područja djelatnosti su sporna i predmet borbe između pojedinih struka, s obzirom na njihovu pripadnost. Pored ostaloga svakako će biti korisna i potrebna suradnja stručnjaka obaju područja na dodirnim pitanjima. Praksa često puta nameće pitanje: »Kakvo mjerilo treba da vlada kod tog razgraničavanja, odnosno određivanja pripadnika područja djelatnosti neke struke.« Pod pripadnikom mislim onu struku, koja je glavni akter na polju djelatnosti u danome području. Smatram, kao odgovor na postavljeno pitanje, da pojedino područje pripada onoj struci od koje postoji u tom području najviše elemenata djelatnosti njezinog glavnog područja rada. S time se ne isključuje mogućnost postojanja kakvoga zadatka na području jedne struke, koji bi potpuno pripadao djelokrugu rada koje druge struke. Pri tome se može dogoditi, da su ti elementi polovično zastupani, odnosno sa neznatnom prevagom jednoga područja. Jasno je, da će tada pripasti ovo područje onoj struci, čiji se stručnjaci pokažu sposobniji i bolji na izvršavanju zadataka iz tog područja. Već taj primjer izaziva borbu između struka oko te vrsti područja. Ta borba pogotovo postoji, ako slučajno uslijed izvjesnih okolnosti neka struka osvoji područje, a s obzirom na prijašnje mjerilo ne bi joj pripadalo. Svakako, da mogu biti momentane poremetnje, zbog danih prilika, ali ipak ostaje glavni smjer djelovanja pojedinih struka po područjima djelatnosti prema izloženom mjerilu. Težište naobrazbe stručnoga kadra odgovara prema tome glavnome području djelatnosti dotične struke. Za ostala područja naobrazba je manjeg opsega, pomoćna, a ponekada i samo orijentaciona. Općenito je nepovoljno, ako stručnjaci neke struke prijeđu u područje djelatnosti druge struke. Nepovoljno u toliko, što ne će moći izvrštiti najuspješnije povjerene im zadatke, a pored toga gubi njihova struka korisno upotrebljive snage. Dešava se, da pojedinci katkad zavedeni poznavanjem principa druge struke zalutaju u područje te strane struke. To može biti nepovoljno i pogibeljno pogotovo, ako to područje djelatnosti zasjeca u usku specijalnost dotične struke. Razumljivo, da mogu postojati i iznimni slučajevi, koji ne odgovaraju spomenutom. Što se tiče naobrazbe za prelazna područja, ona ne odgovara onoj za glavno područje djelatnosti, nego se nadopunjava praksom, specijalizacijom ili na koji drugi način. Na osnovu izloženog dade se zaključiti, da postoji u graničnom području djelatnosti između šumarstva i građevinarstva takvo područje, koje pripada u pogledu rada šumarskim stručnjacima, s obzirom na svoje sastavne elemente šumarskog obilježja. Na tom području moraju ostati šumarski stručnjaci i dalje projektanti i izvađači, jer imaju sve uslove dominantnog položaja. Kao primjer mogu navesti organizaciju rada šumarskih stručnjaka u Švedskoj na izgradnji šumskih puteva i vodogradnja. Ovim radovima rukovodi odsjek za gradnju šumskih putova i vodogradnji, koji je pridjeljen centralnom odjelu za uređivanje šuma. Ovaj se odsjek bavi izradom projekata, teoretskim podlogama za izgradnju, tehničko radnim problemima, računom rentabiliteta kod izgradnje putova strojevima, znanstvenim snimanjima i t. d. Iz ovoga primjera vidljivo je, da je takvo područje djelatnosti potpuno ostalo u rukama šumarskih stručnjaka i da oni sami rješavaju građevinske zadatke zbog njihovoga obilježja i opsega. U ovakvim prelaznim područjima jasno je, da će doći do suradnje između šumarske i građevinske struke, ako su zadaci takve prirode, da su djelomično prešli djelokrug šumarskih stručnjaka. Svijest šumarskih stručnjaka sigurno je toliko razvijena, da ne će rješavati zadatke za koje nisu dorasli, pa makar bili i iz njihovog područja, s obzirom na mogućnost kontrole i uvida druge zainteresirane struke. Može se desiti, da neki zadatak pripada samo jednoj struci posmatran sa gledišta dotične struke. Tada je opravdano i korisno da dođe do mišljenja i analize ostalih struka sa područja odakle potječe taj zadatak. Kao što kod šumarskog područja djelatnosti ima građevinskih elemenata, tako isto postoji i građevinskih područja sa šumarskim elementima. Spomenut ću na pr. vegetacijske karte, koje služe kao biološka podloga za trasiranje cesta. Nikada se |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ne trasira put, a da se ne bi uzelo u obzir prilike i okolina kod izbora njegovog mjesta odnosno položaja na terenu. Klimatske, biotske i prilike tla najbolje se odražavaju u biljnoj vegetaciji, a ta nam je dana vegetacijskim kartama. Iz ove karte u mogućnosti smo unaprijed odrediti poteškoće, koje nas čekaju pri izgradnji puta. Skupocjeni putovi kao autostrade zahtijevaju naročito pomno i detaljno izrađene vegetacijske karte. Ta karta nije nam potrebna samo zbog velikih kosina nasipa i usjeka, stanja vode, nego i za određivanje prilika tla kao podloge cesta, te mjesta opasnosti odrona tla, vrste tla, i t. d. Karte ove vrste upotrebile su se veoma korisno prilikom trasiranja autostrada u Njemačkoj. Pored toga dolazi u obzir i učvršćivanje pokosa nasipa i usjeka biljnim pokrovom kod izgradnje putova i željeznica. Izrada vegetacijskih karata i njihovo tumačenje kao i učvršćivanje pokosa nasipa i usjeka je područje rada biološkog, odnosno šumarskog stručnjaka. Prema tome na tom području ne će se moći mimoići suradnja spomenutih struka. Možda se pomekada dešavalo, da su šumarski stručnjaci rješili zadatke sa područja djelatnosti građevinara. Pretpostavljam, da su to bili samo pojedinačni slučajevi i opravdani su u toliko, što građevinari nisu mogli dospjeti da ih izvrše uslijed preopterećenosti, te se prema tome ovo može smatrati kao pomoć jedne struke drugoj, a ne kao preotimanje područja djelatnosti. Priznajem, da je od velike važnosti i određenje područja, koja pripadaju šumarskim odnosno građevinarskim stručnjacima. Zbog ograničenog opsega ovog izlaganja, ovom prilikom samo spominjem neka granična područja djelatnosti, koja pripadaju šumarskoj struci kao: uređenje bujica, gradnja šumskih transportnih sredstava (šumski putovi i ceste, šumske željeznice, koturače, riže, točila i ostalo), izgradnja manjih drvenih mostova i propusta, gradnja jednostavnih zidanih zgrada (jednokatnice), te baraka i ostalih specifičnih šumskih objekata (trusnice, parionice, sušare i t. d.). Također je domena rada šumarskog odnosno drvno-industrijskog stručnjaka projektiranje proizvodnog procesa i rasporeda strojeva, kao zgrada kod izgradnje drvnoindustrijskih postrojenja, zatim izrada investicionih programa. Detaljnu razradu i ocjenu pripadnosti prepuštam operativi da je izvrši u praksi, a na osnovu postavljenog mjerila i ostalih utjecajnih elemenata. Godine Šumsko kamionske ceste novograd. rekonstruk. Šumske željeznice 1947 29 33 130 1948 120 152 209 1949 110 106 221 1950 52 45 144 1951 67 47 168 1952 80 35 20 1953 96 22 1954 115 25 Svega: 669 465 892 Tabela prikazuje izvršene radove na niskogradnjama od strane šumarskih stručnjaka od 1947—1954 godine. Naglasujem, da su obavljeni ovi opsežni radovi pod kontrolom građevinskih stručnjaka i ostalih vlasti, a na zadovoljstvo investitora. Pri |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 44 <-- 44 --> PDF |
tome se dade zaključiti, da su imali ti šumarski stručnjaci odgovarajuću naobrazbu, a ujedno da su usklađeni i nastavni programi na fakultetima i ostalim ustanovama prema potrebama prakse. Radovi su izvršeni na teritoriju NR Hrvatske, a podaci su dani u km. Ujedno donosim i način, na koji je nekoć bila razgraničena djelatnost šumarskih stručnjaka prema drugim tehničkim strukama. Nekadašnji Zakon o ovlaštenim inženjerima od 1937. god. propisivao je (čl. 16.): »Isključivo ovlašteni inženjeri mogu raditi samostalno U oblasti projektovanja: Horizontalna i vjsinska snimanja, trasiranja, istraživanja, oglede i premjeravanja u koliko je to potrebno za izradu projekata, davanje stručnih mišljenja ili za izvođenje; izrađivati projekte, predloge, izveštaje, stručna mišljenja, analize, predmere i predračune; vršiti obračune; procene svih vrsti; predprocene u cilju osiguranja uopšte, voditi nadzor i preuzimati (kolaudovati) izvršene poslove; preispitivati projekte i po njima davati mišljenja, overavati kopije projekata i nacrta — kada se sve napred navedeno odnosi: e) Na građevinske i tehničke radove u vezi sa eksploatacijom šuma, podizanjem i uređenjem šuma, ograničenjem šuma, deobom šumskog zemljišta, i uređenjem bujica.« Uredba o ovlašćenju za izvođenje javnih geodetako-geometarskih radova br. 1100/V od 1932. god. propisivala je na primjer u čl. 4.: »Državne i banovinske vlasti, koje imaju građevinsko-tehničke, kulturno-tehničke ili š um a r sk o-t ehn i čk e činovnike ovlasćene su da vrše geodetsko-geometarske poslove za izradu situacionih planova za zemljišno-knjižne deobe sa ograničenjem, da su ti poslovi u njihovom djelokrugu. Na primjer za svrhe eksproprijacije i aproprijacija zemljišta svog djelokruga; deobe parcela vlastitog zemljišta kao i zemljišta pod njihovom upravom ili nadzorom; osnivanja ili dokidanja služnosti na istim i slično. Isto tako mogu državne i banovinske vlasti vršiti geođetsko-g´eometarske poslove u svom djelokrugu, kojima nije cilj izrada situacionih planova za zemljišne knjige i održavanje katastra, već radovi pobrojani u čl. 4. Zakona o katastru zemljišta, čiji su propisi za radove te vrste obavezni.« Prošlost nije mjerilo budućnosti, zbog promjene životnih prilika, no doneseni podaci nekadašnjeg stanja pružaju mogućnost komparacije, a time i prikaza smjera razvitka djelatnosti struke. Prema naprijed izloženom dade se zaključiti, da je građevinska struka trebala ograničiti svoje područje djelatnosti sa novim propisima i uvjetovati uslove rada svojih stručnjaka (uz ostale načine), da bi omogućila ispravan i uspješan rad, a time se ujedno i odbranila od nestručnog, a donekle i nekontroliranog rada. Ali ti novi propisi nikako ne bi smjeli imati za cilj oduzimanje područja djelatnosti šumarskih stručnjaka, niti spriječiti suradnju struka, nego. jasnije regulirati odnose. Pored toga smatram, da niti bi bilo to opravdano, a niti korisno preuzimati od strane građevinske struke nova područja, koja joj ne odgovaraju u pogledu stručne spreme. Kao što ima građevinska struka propise o svojoj djelatnosti, također je potreba tvorbe odgovarajuših propisa i za šumarsku struku. Te propise moći će se možda uskladiti sa postojećim novim građevinskim propisima i time osigurati šumarskim stručnjacima njihovo područje djelatnosti. U koliko se mjestimično propisima i ostalim sredstvima ne uspije ispravno razgraditi područje djelatnosti, odnosno srediti odnose, mora uslijediti korekcija propisa na zahtjev potreba života. Ing. Ninoslav L o v r i ć SPECIJALIZIRANI POGONI U ŠUMARSTVU Gospodarenje s daleko prevelikim površinama u uslovima najintenzivnijih potreba, pogoršava se često željom, potrebom ili nuždom izvršenja pojedinog" zadatka (vrste ili grupe radova): u vlastitoj režiji Šumarije. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Razmatram u´ ovome prikazu samo najnižu organizacionu jedinicu, šumariju. Pretpostavljam, da su za gospodarenje u toj šumariji izrađene glavne smjernice, t. j . dugoročne osnove svih vrsta poslova od uzgoja, njege i zaštite do građevinarstva, iskorišćavanja i lova. Razlike između tih pojedinih, grupa poslova su velike, no upravitelj je visokokvalificirani stručnjak, te može teoretski, za svaku grupu u režiji organizirati posao. Međutim ta vlastita režija je obično uvijek kanaliziranje cijelog pogona u jednom smjeru, a kao takvo loše za gospodarstvo u cjelini (bez obzira da li financijski efekat izvršenog posla trenutačno nadmašuje gubitke neizvršenog). Mnogi praktičari, će tvrditi, da su svojevremeno uspjeli završiti gradnju ili iskorišćavanje ili pošumljavanje ili lovstvo ili što drugo u režiji. No da li bi se posljednje moglo reći bez »ili« sa recimo »i«? Da li je moguće da jedna uprava na površini od 17.000ha1 može voditi brigu o gospodarenju u punom smislu te riječi, te još biti angažirana s bilo kojim detaljnim poslovima? Imade zato, nema sumnje, nešto opravdanja u dosadašnjoj praksi izdvajanja nekih grupa poslova iz šumarije na specijalizirane pogone (eksploatacija, građevi narstvo) no kako je to izdvajanje samo djelomično provedeno (samo pogoni, koji su financijski efektni)! To. zbog toga imade to izdvajanje više opravdanja, za kritiku nego pohvalu. Brzina — tempo — sadašnjice ne moži više dopustiti empirijsko, skoro amatersko (ili diletantsko) lutanje u poslovanju (a pogotovo ne u upravi s općenarodnom imovinom). Obzirom na to sigurno je, da će bolje u danim prilikama ispuniti zadatke specijalizirani pogoni, koji su svladali organizaciono i stručno neku grupu poslova iz široke oblasti šumarstva. Upravljati znači, slobodno rečeno, ekonomisati, gospodariti s cjelokupnim do brom, držeći u vidu sve potrebe upravljanog objekta. Da bi to mogao izvršiti, upra vitelj mora nužno imati punu slobodu u biranju tehničkih i organizacionih poma gala u cilju uspješnog gospodarenja. Prema tome upravitelj će u danom momentu (obzirom na razne faktore) odlučiti da pojedini posao (na pr. gradnju) izvrši u režiji ili će pak izvršenje nekog posla (na pr. pošumljavanje) prepustiti nekom spe cijaliziranom ´ pogonu. Prepuštanjem velikih poslova pogonima (poduzećima) oslo bađa upravitelj svoje vrijeme i energiju za daljnje uspješno ekonomisanje cjelokup nim objektom (šumarijom). Za izvršenje tih poslova »postoje«2 stručna poduzeća, u kojima su itekako kvalitetno visoko kvalificirani šumarski stručnjaci, te šumarija s tim poduzećima sklapa ugovore, da izvrše zadatke prema šumarijinom planu i prema po šumariji osiguranim sredstvima (postoje projektna, eksploatacijska, gra đevna poduzeća — treba nam još poduzeća za pošumljavanje, zaštitu i druga. U Americi postoje na pr. specijalizirani pogoni za zaštitu šuma, uređenje lovišta i dr. U medicini postoje liječnici opće prakse i opće bolnice, ali i specijalisti i specijalna lječilišta). Time samim stvara se nužno dvojaka kvaliteta stručnjaka. Jedni su opće prakse — upravitelji, a drugi su specijalisti. Često govorimo o unapređenju šumarstva, no na spremu kadra gledamo skoro s jednakim željama kao u prvim počecima šumarstva. Smatra se, da nije bitna organizaciona forma u onom smislu, kako se obično tretira i svodi na to, da li eksploataciju šuma vrši šumarija ili ne, već organizaciona forma mora biti takva, da se u praksi najlakše i najuspješnije mogu koristiti moderne tekovine i visoka naučna dostignuća. Nije moguće da budu svi, makar visoko kvalificirani stručnjaci, ujedno i specijalisti za sve grane šumarstva (niti je moguće da imadu sve šumarije jednaku, modemu, tehničku opremu za sve poslove, jer bi to bilo rasipanje) no moguće je, da to bude nekolicina, kojima, ali treba po tome prepustiti specijalne poslove, pa ne će biti lutanja i neuspjeha zbog neupućnosti i loše izvedbe Ing. Zvonimir Tomac 1 Informativni priručnik NRH — Zagreb 1953, strana 168, prosjek NRH. 2 Čitaj: treba osnovati. 195 |