DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 50     <-- 50 -->        PDF

U praksi se često događa da službenik kao svjedok bude pozvan u isto mjesto
za isti dan ili za dva ili više narednih dana po raznim predmetima kod jednog ili
više državnih organa. U takvim slučajevima svjedok je dužan da o tome obavijesti
nadležni organ koji će nastojati da se saslušanje obavi po svim predmetima u jedan
dan, a putni i ostali troškovi će se naknaditi u jednostrukom iznosu računajući
cjelokupno vrijeme provedeno u cilju svjedočenja po svim predmetima. Samu isplatu
troškova izvršit će organ kod koga se obavilo zadnje saslušanje (svjedočenje). Pravo
na naknadu troškova može se priznati i svjedocima koji nisu bili pozvani a koji su
saslušani, kao i prisilno dovedenim svjedocima, al i ne mora .


Troškove inače uvijek isplaćuje organ pred kojim je svjedočenje izvršeno,
a isprave i potvrde na temelju kojih se određuje visina naknade troškova ne podliježu
plaćanju takse.


Na kraju ćemo napomenuti da se citirana Uredba ima primjenjivati i nakon
donošenja Zakonika o krivičnom postupku, a u smislu čl. 15 Uvodnog zakona za
zakonik o krivičnom postupku (SI. list FNRJ broj 40—1953), koji kaže da se postojeće
uredbe narodnih republika o naknadi troškova svjedocima, vještacima i t. d. primjenjuju
i nakon stupanja na snagu Zakonika o krivičnom postupku, dok potanje propise


o visini i naknadi troškova krivičnog postupka ne donese Savezno izvršno vijeće.
Dobrinčić Veljko


JEDNO TUMAČENJE ČL. 246 KRIVIČNOG ZAKONIKA I ČL. 42
OPĆEG ZAKONA O ŠUMAMA


U čl. 246 stav 2 Krivičnog zakonika se kaže:


»Tko u namjeri da sebi ili.drugom pribavi protupravnu imovinsku korist obori
u šumi ili izvan šume jedno ili više stabala i time nanese štetu koja prelazi dvije
hiljade dinara, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.«


U čl. pak 42 toč. 4 Općeg zakona o šumama (izmjenjen Zakonom o saglašavanju
posebnih propisa o prekršajima u saveznim zakonima sa odredbama osnovnog zakona


o prekršajima, objavljenim u »SI. listu FNRJ« broj: 46/51) se navodi to isto, pa se
kaže, da će se novčanom kaznom do 5.000.— dinara ili zatvorom do petnaest dana,
kazniti osoba za prekršaj t. j . ako u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu
imovinsku korist. .. nanese štetu koja ne prelazi dvije hiljade dinara.
U praksi se sad postavilo pitanje, da li je bitno, da počinitelj krivičnog djela
(koje predstavlja posebnu vrstu krađe, dakle je moguće jedino na štetu tuđe šume)
i odnese stablo ili se krivično djelo odnosno prekršaj smatra izvršenim već samim
obaranjem stabla.


Smisao odredbi navedenih propisa je da se 1 samo obaranje stabala u namjeri
prisvajanja smatra krivičnim djelom ako naneta šteta prelaz i 2.000.— dinara,
a prekršajem, ako je naneta šteta do 2.000.— dinara. Prema tome šumarije će
postupati protiv krivaca bez obzira da li je krivac i ostvario svoju namjeru i odnio
(prisvojio) oboreno stablo. Bitno je da kod krivca postoji namjera protivpravnog
prisvajanja, pribavljanja protivpravne imovinske koristi u momentu obaranja stabla.


Odnošenje (prisvajanje) oborenih stabala imat će uticaja jedino kod utvrđenja
visine građansko — pravnog potraživanja oštećenog (šumarije).


Ovdje ćemo napomenuti da se iznos od dvije hiljade dinara uzima s obzirom
na vrijednost drveta prema cijenama u vremenu donošenja Krivičnog zakonika.
Eventualne dakle promjene cijenama za naknadu šumskih šteta ne mogu se uzimati
u obzir prilikom ocjene, da li se radi o krivičnom djelu ili prekršaju (posve isto kao
što se samo prisvajanje oborenog stabla ne može uzimati u obzir prilikom pomenute
ocjene), neg_o samo za utvrđivanje visine građansko — pravnog potraživanja. Kako
smo međutim o tome već ranije opširnije pisali, to se nećemo dalje upuštati
u razmatranje tog pitanja. Dobrinčić Veljko


Napomena: Krivični zakonik je proglašen Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine
FNRJ br. 332 od 2 ožujka 1951. (Službeni list FNRJ« br. 13. od 9. ožujka 1951.).


200