DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 51 <-- 51 --> PDF |
DRUŠTVENE VIJESTI Na Drugom Kongresu Saveza šumarskih društava FNRJ izvršene su izmene i dopune STATUTA Saveza šumarskih društava tako da prečišćen tekst glasi: STATUT SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA FNRJ I. — OPŠTE ODREDBE či. i.. Nastavljajući napredne tradicije borbe za unapređenje šumarstva i šumarske struke, pozitivne tradicije organizacija inženjera i tehničara i šumarskih organizacija, šumarski stručnjaci Federativne Narodne Republike Jugoslavije, organizovani po pojedinim narodnim rezublikama u svoja posebna stručna društva, osnivaju Savez šumarskih društava FNRJ, radi obezbjeđenja skladnog ostvarenja zajedničkih ciljeva, a naročito rada na: a) što širem stručnom i idejno-političkom uzdizanju nivoa inženjera i tehničara šumarske struke; b) daljem razvoju šumarstva i njegove popularizacije; c) što svestranijem aktiviranju svih stručnjaka šumarske struke u naporima za što bržu izgradnju socijalizma u našoj zemlji; d) pružanju što veće pomoći masovnim organizacijama i narodnim vlastima kod rešavanja problema šumarstva. Čl. 2. U Savez ulaze: Šumarsko društvo NR Srbije, Šumarsko društvo NR Hrvatske, Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije NR Slovenije, Društvo šumarskih inženjera i tehničara NR Bosne i Hercegovine, Šumarsko društvo NR Makedonije i Šumarsko društvo NR Crne Gore. Čl. 3. Savez šumarskih društava FNR Jugoslavije član je Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije. II. — NAZIV, SEDIŠTE I PEČAT Čl. 4. Službeni naziv Saveza jeste: »Savez šumarskih društava FNR Jugoslavije«. Čl. 5. Sedište Saveza šumarskih društava FNR Jugoslavije je u Beogradu. Čl. 6. Pečat Saveza je okrugao i nosi u ovalu natpis: Savez šumarskih društava FNR Jugoslavije, a preko sredine oznaku sedišta — Beograd. III. — ZADACI Čl. 7. Zadaci Saveza šumarskih društava FNR Jugoslavije su: a) da koordinira rad šumarskih društava pojedinih narodnih republika; b) da prenosi pozitivna iskustva pojedinih šumarskih društava; c) da rukovodi stručnim akcijama, koje su zajedničke za cijelu FNRJ; |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 52 <-- 52 --> PDF |
a) da organizuje savetovanja po pojedinim važnim problemima šumarstva; e) da organizuje naučno-stručne ekskurzije u zemlji i inostranstvu; f) da ostvaruje saradnju sa narodnim vlastima i masovnim organizacijama FNRJ po pitanjima svoje struke; g) da predstavlja sva društva šumarskih inženjera i tehničara FNR Jugoslavije u zemlji i inostranstvu; h) da se stara o materijalnim prilikama šumaiskill stručnjaka i popravljanju uslova njihovog života i rada. Čl. 8. Svoje zadatke Savez ostvaruje u granicama svog Statuta neposredno ili preko svojih članova — šumarskih društava narodnih republika. m IV. — PRAVA I DUŽNOSTI ČLANOVA Čl. 9. Članovi Saveza mogu biti redovni i počasni. Čl. 10. Redovni članovi Saveza su sva društva inženjera i tehničara šumarske struke narodnih republika, koja rade na osnovu svojih pravila, a koja su u skladu sa ovim Statutom. Čl. 11. Dužnosti redovnih članova su: a) da se zalažu na ostvarenju zadataka Saveza; b) da se pridržavaju Statuta Saveza; c) da sprovode odluke organa Saveza; d) da redovno uplaćuju doprinose Savezu, čiju visinu određuje Kongres. Ćl. 12. Počasni članovi mogu biti pravna i fizička lica, koja su se istakla na unapređenju šumarske tehnike i nauke ili su stekla naročite zasluge za Savez šumarskih društava FNRJ. Odluke o prijemu počasnih članova donosi Kongres na predlog Plenuma Saveza. ČL 13. Počasni članovi imaju pravo prisustvovanja svim sastancima Saveza sa savetodavnim glasom. Čl. 14. Svi članovi šumarskih društava narodnih republika, kao i počasni članovi Saveza imaju pravo da se koriste svim ustanovama i povlasticama Saveza. Čl. 15. Svako društvo inženjera i tehničara šumarske struke može održati veze sa sličnim organizacijama u inostranstvu, ali ne može pretstavljati šumarske stručnjake FNR Jugoslavije. O takvim vezama društvo je dužno obaveštavati Savez. V. — ORGANIZACIONA STRUKTURA čl. 16. Organi Saveza su: a) Kongres, b) Plenum, c) Pretsedništvo, d) Nadzorni odbor. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Čl. 17. Najviši organ Saveza je Kongres šumarskih društava FNR Jugoslavije. Kongres se održava svake druge godine, a sačinjavaju ga delegati društava narodnih republika. Delegati Kongresa biraju se na skupštinama društava u jednakom broju, koji određuje sazivač. Kongresu mogu prisustvovati i drugi šumarski stručnjaci, ali bez prava glasa. Čl. 18. Kongres: a) donosi i menja Statut Saveza; b) donosi budžet Saveza; c) vrši izbor članova Pretsedništva Saveza; d) vrši izbor članova Nadzornog odbora Saveza i njihovih zamenika; e) vrši izbor počasnih članova Saveza; f) saslušava izveštaj i raspravlja o radu organa Saveza; g) rešava o isključenju članova; h) raspravlja o važnim problemima struke; Kongres donosi odluke prostom većinom glasova i one su punovažne, ako Kongresu prisustvuje više od polovine izabranih delegata. Čl. 19. Kongresi su redovni i vanredni. Redovni Kongres saziva se u mestu koje odredi perthodni Kongres, ili koje po ovlaštenju Kongresa odredi Plenum Saveza Saveza. Dan saziva kongresa određuje i saziva ga Plenum Saveza. Vanredni Kongres saziva Plenum Saveza prema potrebi ili na zahtev ;/; redovnih članova Saveza. Vanredni Kongres rešava samo o pitanjima radi kojih je sazvan. Čl. 20. Dnevni red Kongresa utvrđuje Pretsednistvo Saveza i saopstava ga članovima na 30 dana pre održavanja Kongresa. Članovi imaju pravo da predlože izmene i dopune dnevnog reda, ali te predloge su dužni staviti bar 20 dana pre održavanja Kongresa. Kongresom rukovodi radno pretsednistvo. Čl. 21. Plenum sačinjavaju članovi Pretsjedništva, i po dva člana koje delegiraju društva. Plenum se sastaje najmanje jedanput godišnje, a saziva ga Pretsednistvo. Čl. 22. Pretsednistvo broji 9—11 članova, koji iz svoje sredine biraju: predsjednika, 2 potpretsednika, 2 sekretara i blagajnika. Čl, 23. U nadležnost Plenuma spada: a) sazivanje redovnog i vanrednog Kongresa i određivanje dnevnog reda za rad Kongresa; b) sastavljanje i predlaganje Kongresu izvještaja o radu, budžeta kao i završnog računa na protekli period; c) sprovođenje odluka Kongresa i rešavanje svih osnovnih pitanja Saveza i problema struke između Kongresa; d) tumačenje tačne primene Statuta Saveza. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Čl. 24. Pretsedništvo pretstavlja Savez pred ostalim savezima, društvima, ustanovama, vlastima, pojedincima u zemlji i inostranstvu. U nadležnost Predsedništva spada: a) rukovođenje svim poslovima i upravljanje imovinom Saveza; b) izvršavanje zaključaka Kongresa i Plenuma Saveza; c) održavanje potrebne veze sa društvima u cilju obavljanja zadataka; d) raspravljanje o izvještajima Nadzornog odbora o periodičnom pregledu financijskog poslovanja Saveza: e) staranje.o tačnoj primeni Statuta Saveza; Pretsedništvo se sastaje prema potrebi. Čl. 25. Plenum i Pretsedništvo može rešavati ako je prisutno više od polovine članova. Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova. Kod jednake podele glasova odlučuje glas pretsednika. O održanim sednicama vodi se zapisnik koji potpisuju pretsednik i sekretar Saveza. Čl. 26. Savez šumarskih društava FNR Jugoslavije zastupaju pretsednik i sekretar Saveza, odnosno članovi koje ovlasti Pretsedništvo. Ćl. 27. U cilju što boljeg obavljanja poslova, Pretsedništvo može obrazovati posebne organe, stalne i privremene. Funkcije članova Pretsedništva su počasne. Sva akta Saveza potpisuju pretsednik i sekretar. Čl. 28. Nadzorni odbor sastoji se od tri člana i tri zamjenika. Nadzorni odbor se konstituiše birajući pretsednika. Odluke Nadzornog odbora donose se većinom glasova. Dužnost Nadzornog odbora je da kontroliše financijsko poslovanje Saveza i njegovih organa. Narodni odbor podnosi izvještaja o svom radu Kongresu, a izvještaje o periodičnom pregledu financijskog poslovanja Saveza — Pretsedništvu. Članovi Nadzornog odbora imaju pravo prisustvovati sednicama Pretsedništva sa savetodavnim glasom. VI. — MATERIJALNA SREDSTVA Čl. 29. Materijalna sredstva Saveza čine: a) doprinosi društava; b) prilozi i zaveštanja; c) prihodi od imovine Saveza i od imovine, koje su kao zajedničku društva poverila Savezu; d) prihodi od izdavanja stručne literature, predavanja i raznih priredbi. Čl. 30. U slučaju prestanka Saveza sva nepokretna i pokretna imovina deli se na pojedina društva, članove Saveza. Ukoliko se ovakva odluka ne može sprovesti, imovina se predaje Pretsedništvu Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije na upravljanje do ponovnog osnivanja slične savezne organizacije šumarskih stručnjaka. ( |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 55 <-- 55 --> PDF |
VII. — PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Öl. 31. U ovom Statutu pod pojmom šumarstva podrazumeva se i drvna industrija. Čl. 32. Ovaj Statut usvojen je na Kongresu šumarskih društava inženjera i tehničara FNRJ dana 9 novembra 1952 godine u Sarajevu, a dopunjen na Drugom Kongresu šumarskih društava FNRJ 3 oktobra 1954., godine u Ohridu. M. P. PRETSEDNIŠTVO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA FNRJ Pretsednik: Ing. FAZLIJA ALIKALFIĆ, Poljoprivredno-šumarski fakultet, Sarajevo Potpredsednik: Ing, RAJICA ĐEKIĆ, Republička uprava za šum. Beograd Potpredsjednik: Ing. MATIJA BUTKOVIĆ, Zavod za priv. planiranje, Zagreb Sekretar: Ing. LJUBOMIR PETROVIĆ, Šumarski fakultet, Beograd Sekretar: Tehn. JOŽE PUČKO, Slovengradec Blagajnik: Ing. DUŠAN OREŠČANIN, Preduzeće »Rudnik« — Beograd Članovi: In,g. Zdravko Turk, polj. šum. fakultet, Ljubljana, Ing. Marijan Jovan, »Šumoprojekt«, Sarajevo; Ing. Boris Grujoski Rep. uprava za šumarstvo, Skopje; Ing. Nikola Goger, Rep. uprava za šumar stvo, Zagreb; Titograd. Ing. Miličko Barjaktarević, Šumsko gazdinstvo, NADZORNI ODBOR Članovi: Zamenici: Ing. Božidar Ničota, direktor Instituta, Skopje, Ing. Nenad Prokopljević, Zavod za planiranje, Beograd Ing. Milan Gojmerac, direktor »Šumoprojekta«, Sarajevo. Ing. Hakija šabović — Crna Gora Ing. Dragan Tonković, Hrvatska Ing. Stojan Gjuroski — Makedonija. DOMAĆA ISTRUCNA LITERATURA CHALARA QUERCINA UZROČNIK SUŠENJA NOVA OPASNOST ZA HRASTOVE? Iako bolest za sada ne postoji u Evropi, iznijet ću glavne podatke o njoj, radi obavještenja šumarskih stručnjaka. Chalara quercina (= Endoconidiophora fagecearum) proširena je za sada samo u SAD. Prvo je jače sušenje hrastova zabilježeno 1940. godine u Iowi, Wisconsinu, Minnesoti. Kasnije, 1947. g., zabilježena je bolest i u drugim državama (Pennsylvania, Sj. Carolina i dr.). Treba istaknuti, da su neki stručnjaci mišljenja, da je i masovno sušenje hrastova u 1910. god. uzrokovala ova gljiva, a ne, kako se je ranije mislilo, drugi faktori. Od 1949. godine vršena su istraživanja raširenosti specijalnim helikopterima, te je ustanovljeno, da je još više raširena (Virginia, Maryland, Ken |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 56 <-- 56 --> PDF |
tucky, Tennesee i dr,). Iako je bolest već tako mnogo raširena, nije još došlo do opće epidemije, ali se stručnjaci boje, da bi do toga moglo doći, jer u sastojinama, gdje se u grupama bolest javi, ubrzo propadnu svi hrastovi. Premda bolest za sada nije ustanovljena u Evropi, postoji opasnost da bude prenesena, osobito jer još ne poznamo dovoljno biologiju, način prenošenja i vektore, koji prenose tu bolest. (Ne treba zaboraviti, da je Ophiostoma ulmi, uzročnik hol. bolesti brijesta prenesena u Ameriku trupcima brijesta, koji su bili zaraženi potkornjacima, Scolytus sp., a tada još nije bilo poznato, da ti insekti prenose tu bolest). Radi toga je FAO organizacija prošle godine izvršila upit na sve zemlje u Evropi, da li je bolest konstatirana. Simptomi se bolesti očituju u prvom redu na lišću, osobito od sredine lipnja do sredine rujna. Kod grupe crvenih (»red«) i crnih (»black«) hrastova javljaju se simptomi prvo na gornjem dijelu krošnje i na završecima lateralnih grana, šireći se prema unutrašnjosti krošnje. Listovi postaju blijedo-zeleni, uvijaju se prema gore i postaju tvrdi. Kasnije sa ruba i vrha žute, smeđe i suše. Lišće u. mnogo slučajeva otpada i prije smeđenja. Defolizacija može biti potpuna i djelomična. Često prije odumiranja stabla izbijaju na deblu i jačim granama u masama izbojci sa velikim debelim lišćem. Kora se odijeli od bjeljike i 2 godine iza sušenja stabla otpadne. U bijele (»white«) grupe hrastova i u Q. macrocarpa simptomi su na lišću više lokalizirani. Obično ne vene i ne suši čitavo deblo, nego pojedine grane. Lišće poprima tamno-zelenu vodenastu boju, te ostaje na grani sve dok ova ne osuši. U vanjskim godovima bjeljike neposredno ispod kore dolazi do posmeđenja. Skinemo li koru, bjeljika je izvana tamna, obično u vidu uzdužnih pruga. U poprekom presjeku vide se krugovi tamnih pjeiga neposredno uz koru. Simptomi na lišću su dovoljno različiti od simptoma drugih bolesti, pa je makroskopska dijagnoza dosta sigurna. U sumnjivim slučajevima, osobito gdje je bolest prvi put nađena, potrebna je izolacija gljive iz oboljelog drveta, što može izvršiti samo stručnjak. Gljiva Chalara quercina (Endoconidiophora fagaeoarum), koja uzrokuje tu bolest, usko je srodna sa gljivom, koja uzrokuje hol. bolest brijestova, a isto tako i gljivama, uzročnicima plavila u četinjača. Ime E. f. dobila je kasnije, te joj je to novije ime, ali se u literaturi još vrlo često navodi Ch. q. Napada sve vrste hrastova, bilo da je bolest na njima nađena u prirodi, bilo da su izvršeni infekcioni pokusi. Za sada je u prirodi nađena zaraza na nekih 20 američkih Quercus vrsta, među njima: Q. alba, Q. bicolor, Q. borealis, Q. coccinea, Q. ellipsoidalis, Q. falcata, Q. imbricaria, Q. macrocarpa, Q. nigra, Q. palustris, Q, phellos, Q. primus, Q. stellata i dr. Umjetne su infekcije uspjele na: Q. laevis, Q. virginiana, Q. s u b e r, Q. r o b u r, Q. dentata i dr. U prirodi obično osuše zaraženi hrastovi iste godine i to redovito za nekoliko nedjelja. Pojave li se simptomi u jesen, drvo još prezimi, u proljeće razvija slabo lišće, koje brzo osuši. Vrste iz bijele grupe polaganije odumiru. Stupanj otpornosti odnosno osjetljivosti pojedinih vrsta u prirodi nije još determiniran. I neke hrastovima srodne vrste su osjetljive:U prirodi je zaraza nađena na Castanea mollissima, a umjetna je infekcija dala pozitivne rezultate na C. dentata, C. s a t i v a, Lithocarpus densiflorus, Castanopsis sempervirens. Prema pokusima može prodrti u stablo samo putem rane, koja seže do bjeljike. Kad jednom prodre, brzo se širi u bjeljici, i to u vaskularnom sistemu. Dolazi do začepljenja provodnih elemenata, te, zatim, do venuća. I sami toksini te gljive mogu izazvati iste simptome, te se prema tomu, radi o jakoj intoksikaciji. U korjenu nema jačeg začepljenja žiljnih elemenata, ali je bitno, da može prelaziti s zaraženog hrasta na susjedni zdrav preko sraslaca korjena. Ti su sraslaci česti u crvene i crne grupe. Zato se uvijek širi uokolo prvog oboljelog stabla, širenje tim putem nije brzo. Nije poznato kako sa širi na druge načine, osobito na veće distance. Svakako se širi zračnim putem, što se zaključuje po tom, što su na novim mjestima redovito prvo zaražena dominirajuća ili kondominirajuća stabla. Iako gljiva obilno fruktificira na 206 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 57 <-- 57 --> PDF |
bjeljici nakon gubitka kore, izgleda da vjetar nije glavni vektor, jer bi u tom slu čaju morala biti zaraza jača i nepravilno porazbacana. Pomišlja se i na insekte te ptice, osobito iza kako je utvrđeno i savršena plodna forma — periteciji (=E . F.), sa. lepljivim askosporama. Pomišlja se, da njezine druge fruktifikativne forme dolaze na drugim ´dijelovima hrasta ili čak i na drugim vrstama, što još treba ustanoviti. Lokalno se može spriječiti širenje zaraze prekidom veze korjena. To se čini i parkovima ili drvoredima, gdje se posebnim plugom — nožem reže korijen okolo zaraženog stabla. Te plugove — noževe" vuče traktor. Može se i kopati jarak oko zaraženog stabla, dubok eca 80 cm. To mora biti izvršeno´ unutar 3 nedjelje iza pojave simptoma, inače je prekasno. Kod manje vrijednih stabala vrši se trovanje stabala u radiusu od 16 m. Nije poznato da li i do koje mjere ostaju mrtva stabla izvor infekcije. Sva kako se preporuča ukloniti ih i preraditi, a ostatak spaliti. Odrezivanje zaraženih grana produžava život, ali stablo svejedno ugiba. Svakako će obrana biti tek onda sigurna, kad bude sa sigurnošću ustanovljen način širenja. Nije poznato, da li se širi sa rasadničkim materijalom, iako je ustanovljeno, da bolest može uništiti i mlada stabla. Ni za građevno drvo nije još pitanje ev. prenosa razjašnjeno. Gljiva izdrži i preko godinu dana u neokoranom trupcu. » Za sada je broj zaraženih odnosno propalih stabala u SAD malen, jer je zaraza, premda vrlo raširena, u formi malih oaza, ali, pretpostavljaju američki autori, nađe li se povoljan vektor, epidemija je tu! Zato smo u ovom kratkom prikazu, obzirom na važnost hrasta za naše šumarstvo i privredu, prikazali najhitnije momente iz do sada poznatih činjenica te nove opasnosti za hrastove. Prof. Dr. J. Kišpatić Jedna moderna knjiga o uređivanju šuma W. E. Hiley: WOODLAND MANAGEMENT, London 1954. Autor ove knjige bio je svojevremeno predavač na sveučilištu u Oxford u Kasnije radi kao taksator u praksi, gdje je uvidio, da šumarska nastava na oxfordskom sveučilištu ne zadovoljava potrebe praktičnog šumara. Svjestan te spoznaje — nakon dvadesetgodišnjeg praktičnog rada — Hile y publicira knjigu o uređivanju šuma pod naslovom ^»Woodland Management«. Knjiga ima u svemu 463 strane, 58 fotografija na finom papiru i 8 slika. Materija je podijeljena na četiri dijela: 1. Organizacij a (uređajni elaborat, nadzor i kontrola, rad i nadnice, transportna sredstva, izvoz šumskih produkata). 2. Produkcij a (vrste sječe, mjerenje drvne mase, cijene šumskih produkata, panjača). 3. Gospodarenj e (prirodno pomlađivanje, šumski rasadnici, troškovi podizanja kultura, prorjeđivanje, koristi od šumskog gospodarstva, ophodnja, izbor vrsta drveća). 4. Uprav a šum a (određivanje prihoda, gospodarska osnova, državni nadzor, porez, knjigovodstvo). Prvi i drugi dio obuhvataju svaki po 70 stranica. Treći dio ima 160, a četvrti 100 stranica. Na posljednjih 20 strana donesene su prirasno-prihodne tablice za četinjave vrste drveća Engleske. Najopširniji i najinteresantniji je treći dio Hile y ev e knjige (od 181.—339. str.), gdje se govori o njezi šuma, odnosno o prorjeđivanju. Teorija i praksa prorjeđivanja za Englesku je od odlučne važnosti, u toliko više, što do danas nije publicirana ni jedna engleska knjiga, koja bi odgovorila praktičnom šumaru na različita pitanja, kako treba prorjeđivati. Odraz takvog stanja očituje se na terenu, te su mnoge kulture u Engleskoj uništene zbog toga, što su ili loše prorjeđivane ili su potpuno zanemarene. Englesko je šumarstvo bilo pod utjecajem njemački h proreda, koje u mnogim slučajevima ne zadovoljavaju, a moderne dansk e prorede prodrle su tek poslije rata u Englesku. Gotovo sve engleske metode o prorjeđivanju bile su kvalitativnog karaktera i osnivale su se samo na biološkim razredima stabala, što autor smatra vrlo subjektivnim, te kaže, da bi trebalo prorede definirati kvalitativno i kvantitativno. Prilikom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 58 <-- 58 --> PDF |
prorjeđivanja nije dovoljno voditi računa samo o momentanoj potrebi pojedinih stabala. Proreda se u jednoj te istoj sastojini ne vrši svake godine, nego se ponavlja nakon nekoliko godina. Zato šumar treba da znade, nakon koliko godina treba ponoviti proredu, da li nakon 2, 3 ili 5 godina. Na nesreću — kaže H i 1 e y — nema publiciranog djela, koje bi moglo šumaru poslužiti kao putokaz u tom-smjeru.1 Autor kaže sam za sebe, da je svojevremeno mislio, da će moći okularno procijeniti, da li je neka proreda izvršena dobro ili loše. Iskustva, što ih je imao prilikom prorjeđivanja japanskog ariša i običnog jasena dovela su ga do spoznaje, da bi trebalo poznavati bro j stabala , koji mora ostati u sastojini poslije prorede. Premda prirasno-prihodne tablice sadrže numeričke podatke o sastojinama u pojedinim starostima, ipak uzgajači šuma nisu do danas izražavali .svoje metode prorjeđivanja numerički. Bilo bi poželjno — ističe H 11 e y — da se svaki autor, koji opisuje ili preporuča neku metodu prorjeđivanja, izražava ne samo kvalitativno nego i kvantitativno (numerički) , t. j . da navede koliko je stabala posječeno, koliko ih je ostalo poslije prorede, koliki je intenzi tet prorjeđivanja i t. d, i t. d. Nove ideje o proredama, koje su primjenjene u Danskoj i J. Africi, prodrle su i u Englesku. Tako je 1945. izdana prva, a 1951. druga engleska instrukcija o prorjeđivanju. Ova posljednja instrukcija daje podatke o broju stabala, koji mora ostati poslije prorede u sastojinama različitih vrsta drveća i različitih starosti. Intenzitetiredbi prorjeđivanja s njemačkim prema toj instrukciji upravo prirasno-prihodnim tablicama. su revolucionarn i u uspoTabela 1* H Hrast Bukva Jasen met. a 9,0 3.500 3.500 2.750 10,5 2.750 3.000 2.250 12,0 2 250 2.750 1.750 13,5 1.625 2.125 1.125 15,0 1.125 1.750 750 16,5 750 1.250 437 18,0 500 1.000 275 19,5 375 687 250 21,0 250 500 225 22,5 200 400 212 24,0 150 325 200 25,5 125 250 — 27,0 100 200 — 28,5 87 175 — 30,0 75 150 — Engleska instrukcija od 1951. godine pruža šumaru u praksi numeričk u direktiv u o prorjeđivanju. Za glavne vrste drveća izrađene su posebne tablice, 1 Usput ističemo, da smo taj problem pokušali riješiti prije nego je izašla H ileyev a knjiga, u članku »Nekoliko formula za intenzitet sječe«, »Šumarski list« br. 8—9 od 1953. * Tabelu 1 sam preračunao na naše mjere. Originalna tabela iskazuje podatke u akrima i feetima i za ostale vrste drveća. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 59 <-- 59 --> PDF |
koje iskazuju broj stabala (a) po jedinici površine, koji treba da ostane nakon prorede u sastojini određene starosti. Budući da je starost sastojine prilično nesiguran elemenat, Englezi su je za ovu svrhu zamijenili srednjom visinom dominantnih stabala (H). SI. 1. 34-godišnja jasenova sastojina. (po H i 1 e y u) Iz tabele 1 čitamo: »U hrastovoj sastojini, u kojoj srednja visina hrastovih dominantnih stabala iznosi 18 metara, treba da poslije prorede ostane 500 stabala. U jasenovoj sastojini, u kojoj srednja visina dominantnih stabala iznosi 18 metara, treba da poslije prorede ostane 275 stabala, dakako, po hektaru. Podaci u tabeli 1 služe kao direktiva i ne smiju se primjenjivati šablonski i bukvalno, te je posebno naglašeno, da nije uputno jednom proredom vaditi više od i? stabala. Što se tiče načina prorjeđivanja, ističe se, da treba postupati tako, da bi 209 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 60 <-- 60 --> PDF |
se prirast gomilao na najvrijednijim i najljepšim (elitnim) stablima. Niske prorede smatraju se zastarjelima i štetnima! S obzirom na hrast (tabela 1), engleske su prorede u neku ruku sredina između vrlo jakih njemačkih (Wiedemann) i danskih (Möller) proreda. Za obični jasen Hile y izričito kaže ovo: Jasen širokih godova bolje je kvalitete nego jasen uskih godova. Stoga treba prorede vršiti tako, da godovi budu po prilici 5 mm široki. Da bi se to postiglo, jasenici moraju biti dovoljno rijetki kako bi pojedina stabla razvila jake krošnje.2 To js razlog, da je engleska instrukcija od 1951. godine predvidjela tako mali broj jasenovih stabala po jedinici površine. Na omotu Hileyev e knjige prikazana je 34-godišnja jasenova sastojina u Dartingtonu,.. koju ovdje reproduciramo (vidi sliku 1). U toj sastojini ima 310 stabala po ha. Od toga su 220 jasenova, a 90 javorova stabla. Njihova srednja visina iznosi 18,6 m, a srednji prsni promjer im se kreće oko 26 cm za obični jasen, a oko 23 cm za gorski javor. Premda je kultura u Dartingtonu vrlo uspjela, Hile y drži, da bi se još veći uspjeh mogao postignuti jačo m proredom. On predlaže, da bi u 37. godini, t. j . kod prosječne visine dominantnih stabala od 21,0 metar, trebalo ostati oko 100 jasenovih stabala, a ne 225, kako to instrukcija od 1951. predviđa. Na taj bi se način povećao debljinski prirast na iznos oko lem godišnje. Hiley je još radikalniji nego instrukcija od 1951.! Što se tiče turnusa prorjeđivanja, ti moraju biti kratki i to: 3—4 godine u mladim sastojinama, 5—6 u srednjedobnim, a oko 10 godina u odraslim sastojinama, koje su blizu sječnoj zrelosti. Danas se u Engleskoj osjeća jaka tendencija za jak e prorede . Tome su pridonijeli pokusi C r a i b-a, H i 1 e y-a i drugih, Craib je vršio pokuse s A c aciom mollissimom u Južnoj Africi. Jakim proredama on je postigao u toku od 30 godina stabla debela 45 cm u prsnoj visini. Slični su pokusi izvedeni u Keniji s «presom (Cupressus lusitanica) i borom (Pinus patulata). Jakim proredama i piljenjem postranih grana dobivena su cipresova stabla prsnog promjera od 32,5 cm za vrijeme od 26 godina. Vrlo je zanimljiv pokus sa smrekom (Norway spruce), koji je poznat pod imenom »The Bowmont experiment«. Pokus se sastoji u tom, što su primjenjene 4 različite prorede (4 različita intenziteta prorjeđivanja: vrlo slabe, slabe, umjerene i jake prorede). Nakon statističke obrade rezultata, pokazalo se, da je sveukupna produkcija drvne mase veća kod jake nego kod slab e prorede . Uzgred ističemo, da je taj rezultat (makar bio i statistički signifikantan!) u kontradikciji s rezultatima, koji su dobiveni u Njemačkoj,3 Švicarskoj"1 i Francuskoj,5 gdje se danas smatra, da intenzitet prorjeđivanja ne utječe na sveukupnu produkciju drvne mase. Cijela H i 1 e y e v a knjiga prožeta je uglavnom ovom idejom: »uzgojiti u Engleskoj što prije krupne šume, odnosno debela stabla.« Predratna situacija, kad Engleska nije mogla iz domaćih šuma pokrivati ni 5°/o svojih potreba, poučila je Engleze, da preorjentiraju svoju šumarsku politiku u smjeru što brže produkcije debelih sortimenata. Nove su potrebe promijenile stari način uzgajanja i uređivanja šuma, što je potpuno opravdano, jer je uređivanju šuma osnovni cilj, da šumsku produkciju prilagodi potrebama čovjeka. Završavajući prikaz ove knjige, pitamo se, ne bi li možda trebalo analizirati neke metode rada u našem šumarstvui i vidjeti, da ii one danas zadovoljavaju. Dr. Dušan Klepac 2 Do istog je zaključka došao dr. B e n i ć, koji je pored toga utvrdio, da je jasen uzgojen u rijetkom sklopu manje osržen nego onaj u gustom sklopu. 3 Wiedemann : Die Rotbuche, Hanover 1931. 1 Badoux : Contribution ä l´etude d´eclaircie, Annales de l´lnstitut federal, Zürich 1946. 5 Viney : Multinlicite des facteurs de production, Revue forestiere francaise, 1955, No. 2. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Schimitsehek prof. Dr. Erwin: DIE BESTIMMUNG VON INSEKTENSCHÄDEN IM WALDE NACH SCHADENSBILD UND SCHÄDLING 1955. 196 Seiten mit 290 Abbildungen. Verlag Paul Parey Hamburg und Berlin. 19,80 DM. Knjiga, koju je napisao prof. Schimitsehek, pod naslovom koji u prevodu glasi: »Određivanje šteta od insekata u šumi prema načinu oštećivanja i štetniku«, ima za cilj da, kako ističe sam autor praktičarima omogući odrediti uzročnika štete prema načinu oštećivanja i gdje je to potrebno da se odredi štetnik prema stadiju u kojem cn štetu pričinja. Tabele za određivanje štetnika izrađene su prema tome, da li se šteta pojavljuje u šumskim vrtovima, kulturama ili odraslim sastojinama s jedne strane, a zatim prema pojedinim vrstama drveća. Unutar ovakvog razdjeljenja izvršena je daljnja podjela materije prema tome, da li se šteta pojavljuje na iglicama ili lišću, na izbojcima, granama, stablu, korjenju, cvijeću ili sjemenju. Naročita je pažnja posvećena štetnicima topola i vrba s obzirom na značenje koje ove vrsti drveća imaju danas u šumarstvu. Obuhvaćeni su također i štetnici na voćkama. Posebna tabela obuhvaća najvažnije štetnike u oborenom, prerađenom i obrađenom drvu. Isto tako posebna tabela posvećena je poznavanju najvažnijih grupa ličinki štetnih kukaca. Ovakva podjela u knjizi zaista je omogućila praktičarima, da se lako snalaze u veoma obilnoj materiji, i da izbjegnu često veoma teški put determinacije štetnika samo prema morfološkim oznakama. Ovo je tim značajnije što praktičari nemaju uvijek pri ruci entomološku literaturu, koja se nalazi samo u bibliotekama Instituta ili fakulteta. Poznata je stvar, da je pravomeno otkrivanje štete i uzročnika od velike važnosti za suzbijanje štetnika. A knjiga prof. Schimitscheka omogućava to svakome praktičaru i na prilično jednostavan način. Vrijednost same knjige povećana je i velikim brojem veoma uspjelih, većinom orginalnih fotografija (290) štetnika ili slika oštećivanja. Iako su u knjizi obuhvaćeni gotovo svi važniji štetnici, koji dolaze u Srednjoj Evropi u ravnicama, prigorju i brdima, ipak naši stručnjaci ne će u njoj moći naći neke štetnike, kao na pr. jelov moljac (Argyresthia fundella F. R.), koja je u posljednje vrijeme uzrokovala slušenje cijelih sastojina jele u Gorskom Kotaru ili čempresov krasnik (Buprestis cupressi), koji pričinjava svake godine velike štete u Hrv. Primorju i Dalmaciji. Potpuno nam je shvatljivo, da je veoma teško točno odrediti biološke datume insekata, jer ovi variraju u prostoru i vremenu, a naročito je ovo teško odrediti za neke štetnike, kao na pr. borovog četnjaka (Thaumetopoea pityocampa Schiff), za koju je autor naveo, da je vrijeme brštenja august do jeseni i u proljeće do maja, što bi odgovaralo prilikama u Švicarskoj i Sjevernoj Italiji. Kod nas ovaj štetnik brsti u nekim godinama do siječnja, a u nekim do travnja. Kako je glavna svrha ove knjige određivanje štetnika, ona će korisno poslužiti svakom praktičaru. Androić RISA VON LITSCHAUER: Vocabularium potyglottum vitae silvarum (Waldbiologisches Fachwörterbuch auf der Grundlage der wissenschaftlichen Nomenklatur.) Verlag Paul Parey-Hamburg und Berlin, 1955. 126 stranica. Svakome od nas, a naročito naučnim radnicima ukazala se često potreba, da pozna stručne izraze na jednom ili više svjetskih jezika. No dobro je poznato, koliko je bilo poteškoća za prevod na naš jezik sa nekog stranog jezika ili obrnuto, kad se radilo o nekom stručnom terminu. Za njemačke šumarske stručnjake napisao je knjigu pod gornjim naslovom Risa von Litschauer. U riječniku se mogu naći stručni izrazi iz područja entomologije, fitopatologije, ornitologije, šumarske zoologije i botanike (dendrologije). Sadržaj je podijeljen u 2 dijela. Prvi dio sadrži znanstvenu nomenklaturu alfabetskim redom po tekućim brojevima u 5 podjeljenih kolona u 6 jezika: latinski, njemačkom, engleskom, francuskom, španjolskom i ruskom. Gdje postoje sinonimi oni su također označeni i poredani tako, da na prvo mjesto dolaze oni termini, koji se u dotičnom jeziku najčešće upotrebljavaju. Drugi dio sadrži izraze poredane alfabetskim redom za svaki jezik posebno, što samome riječniku daje posebno vrijednost. 211 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Svaki onaj, koji zna neki termin na bilo kojem od 5 navedenih jezika, može ga lako naći u riječniku na ostalim jezicima, jer je u alfabetkom indeksu uz izraz na do tičnom jeziku označena stranica na kojoj se može naći prijevod na ostalih 5 jezika. Kod izrade riječnika, osim njemačkih specijalista, sudjelovali su i strani stručnjaci. Androić J. ŠAPAR: DIE ENTWICKLUNG DES TANNENJUNGWUCHSES IN DEN PLENTERWÄLDERN KROATIENS (Razvoj jelovog pomlatka u prebirnim šumama Hrvatske), Schweiz. Zeitschr. f. Forstwesen, 105 Jg. 1954 No 11 (592—613) i No 12 (712—725). U nizu radova iz oblasti uzgoja prebirnih šuma, koje je autor do sada objavio, ovo je neosporno jedna od najvažnijih naučnih studija koliko po težini problema toliko i po zamašnosti rezultata. Zadatak je vrlo težak, jer u opsežnoj literaturi o prebirnim šumama gotovo i nema djela ni u domaćoj ni u stranoj književnosti, koje bi tretiralo ovaj problem. Stoga nije čudo, da je i ugledna švicarska revija otvorila svoje stranice ovoj publikaciji. Autora su za ovaj studij pokrenula u glavnom tri razloga: a) Biološki i uzgojno najvažniji dio prebirnih šuma čine stabla najtanjih i srednjih debljinskih klasa. A upravo je podizanje i podržavanje ovih stabala jedna od najslabijih strana prebirnog gospodarenja naročito s obzirom na okolnost, da ovaj pomladni dio sastojine biva stalno uništavan kod prebirnih sječa. b) U sastojinama, u kojima je prebirna struktura nedovoljno oblikovana ili poremećena intervencijom eksploatacionih sječa, glavni se problem gospodarenja sastoji u stvaranju i podržavanju gospodarske potrajnosti za dalju budućnost. c) Sve su dosadan je studije o dinamici prebirne šume, kolikogod su opsežne i mnogobrojne, donijele vrlo male rezultate istraživanja o razvoju novog naraštaja. A ipak čitava sastojinska struktura i tekstura kao i njezina potrajnost zavise od oblikovanja i razvitka pomlatka. To je naročito važno za današnje četinjave šume u Jugoslaviji, kojih ne samo da ima razmjerno mali procenat (30%) već su u velikom dijelu izložene prodiranju bukve, kojoj indirektno pogoduju zahvati gospodarske prirode. Na osnovu navedenih činjenica autor je u svom radu postavio zadatak, da istraži stanje i razvoj jelovog pomlatka u prebirnim šumama a posebno uslove, u kojima se taj pomladak može najbolje razvijati. Materija je u radnji podijeljena u 10 poglavlja (uvod, područje istraživanja, prethodni nalazi i konstatacije, metode snimanja, utjecaj starosti, utjecaj strukture sastojinskog obrasta, razvoj pomlatka kod progaljenog zastora, utjecaj kvalitete zemljišta, razvoj sistema korijenja i zaključci). Neophodno je potrebno, da čitav rad bude objavljen i na hrvatskom jeziku, jer u ovo malo redaka nije moguće obuhvatiti niti najvažnije njegove postavke, koje bi za našu operativu bile od velikog interesa. Ograničit ćemo se stoga samo na prikaz onih poglavlja, u kojima najjasnije izbijaju temeljne autorove misli. Autor se odmah u početku zaustavlja kod problema i uloge vremensko g faktora. Taj problem doduše nije nov, ali do danas nauka nema decidiranih rezultata. U većini se dosadanjih istraživanja uloga vremena obrađuje na bazi razlike rasta između jednodobne i prebirne šume a ponekad i kod studija strukturnih diferiranja drveta prebirne i jednodobne šume. Međutim uzevši općenito, utjecaj je vremenskog faktora istražen premalo. Odatle većina praktičara i teoretičara a među njima i Ammo n (1952) drže, da starost u prebirnoj šumi uopće nije bitan faktor. Razlog nam je poznat; on leži pojavi zastarčenja nižih debljinskih i uopće potisnutih klasa. Radi toga autor problem starosti i svodi na utjecaj zastarčenja kod razvoja jelovog pomlatka te na promatranje razvijanja jelovog pomlatka razne starosti, naročito u vezi sa stabljimičnim odnosno grupimičnim sastavom te s raznim oblicima zastora krošanja. U razradi utjecaja starosti na razvoj zastrtih skupina autor se služi svojim vlastitim izmjerama na terenu studija (Gorski Kotar), čije podatke iznosi u posebnoj tabeli. Iz podataka izlazi, đa se starost jelovog pomlatka za stabalne visine 4—5ra 212 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 63 <-- 63 --> PDF |
(ustanovljena na panju visokom 1 dm) ukazuje vrlo varijabilna, općenito u granicama od 20—140 godina, dakle oko jednog stoljeća. Postoji dakle ogromna razlika u starosti između stabala jednake visine. Procentualno učešće stabalnog broja prema dobnim razredima ovakovog pomlatka daje razmjer. Dobni razredi (g) 20—40 41—60 61—80 81—100 101—140 Broj stabala (Vo) 24 30 30 12 4 Najveći broj stabala dolazi u starosti od 40—80 god. pa je potom preko polovice stabala staro preko 6 decenija. Ali upravo široke granice, u kojima se kreće ova prosječna starost upućuju, da u sastojini nije postojalo sistematsko oslobađanje pomlatka u prošlosti. Kod sastojina s nedovoljnim brojem stabala u podstojnim klasama može ova okolnost imati dalekosežne gospodarske posljedice. Ali i kod dobro obraslih predjela može veliki broj starih jedinaka u naraštaju djelovati negativno na sveukupni kvalitativni prirast, jer se kasnije na razmjerno velikom broju odraslih stabala očituju unutrašnje tehničke greške u inače najvrednijem donjem dijelu debla. U razradi pak zastrte površine i njezine korelacije sa starošću pomlatka po kategorizaciji spomenutih dobnih razreda pokazuju autorove izmjere slijedeće fluktuacije: Dobni razredi (g) 20—40 41—60 61—80 81—100 101—140 Zastrta površ. (dm2) 415 491 616 755 855 Izlazi, da je zastrta površina kod najstarijih stabala dvostruko veća od one kod najmlađih.. Znači, da je kod pomlatka u visokoj starosti jedino asimilacioni aparat s vrlo velikom površinom krošnje sposoban, da raspoložive množine stalno umanjivanog difuznog svjetla apsorbira i tako održi na životu potisnuto stablo. Na osnovu dokumentarnog materijala o razvoju jelovog pomlatka u prebirnim šumama imajući pred očima kvalitet stabala, potrajnost strukture i tečaj zastarčivanja autor dolazi do važnih zaključaka, od kojih su za potrebe naše operative od interesa slijedeći: a) Ma da veliko učešće jako potisnutih stabala novog naraštaja ne umanjuje veličinu cjelokupnog sastojinskog prirasta, ipak njihovo postojanja stvara takove šumsko-sociološke i gospodarske uslove, da je vrlo teško ostvariti i podržavati povoljnu prebirnu strukturu. Osobito je to teško u šumama, u kojima se ne gospodari dovoljno intenzivno. Snažno zastarčeni jelov naraštaj uzima premalo učešća kod kontinuiranog obnavljanja tanjih i srednjih debljinskih klasa, čime je u izvjesnoj´ mjeri ugrožena i gospodarska potrajnost. Osim toga ovakav materijal daje kasnije razmjerno mnogo stabala s tehničkim greškama u najvrednijem donjem dijelu deblovine. b) Kod zastarčenog jelovog pomlatka stvarno postoje znatne vitalne snage, koje se upiru na snažno razvijeni sistem korijenja i na veliku površinu (promjer) krošnje. Ali te vitalne snage imaju i svoju vremensku granicu. Razvijeno bogato žilje može doduše podnositi duži period potištenog položaja ali zato krošnja s obzirom na sve veći nedostatak svjetla postaje nesposobna, da bi održala na životu, koliko samu sebe - toliko i sistem korijenja. Daleko je dakle pretežniji utjecaj svjetla nego kvalitete zemljišta. c) Utvrđena je činjenica, da je jelov mladi naraštaj mlađi u grupimičnom nego u stabljimičnom sastavu. Iz toga nužno slijedi, da se ima favorizirati grupimični sastav pomladnih klasa. ´Ova je mjera osobito važna kod slabijih napose vapnenih nedovoljno vlažnih staništa, gdje je upravo grupimični oblik pomlatka slabije razvijen. d) Kako u jelovim sastojinama s podstojnom bukvom dolazi razmjerno veliki broj vrlo zastarčenih jelovih stabala, to se za naše prebirne šume ima zastarčenje smatrati kao najveća mana prebirne šume. U takovim se sastojinama, gdje uz jelu dolazi i bukva, ne bi u nijednom slučaju smjelo zatezati s oslobađanjem pomlatka jele. e) Najbolju uzgojnu formu čine grupimični oblici pomlatka i to ne samo zbog proizvodnje bolje kvalitete već i zbog povoljnijeg podržavanja potrajnosti i zbog uslova potpunijeg izlučivanja po očitijim individualnim nasljednim svojstvima, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Autor je u toku svojih istraživanja opazio, da kod pomlatka naročito u prelaznom stadiju u srednje debljinske klase prosječne vrijednosti snimanja ne mogu uvijek dovoljno točno izraziti zbiljno stanje. Ova okolnost upućuje na činjenicu, da u ovom stadiju konkretne šume postoje izvanredno komplicirani uslovi rasta. To upućuje na potrebu što moguće pažljivijeg postupka s najtanjim i poodraslim najmlađim članovima sastojine. , Ing. S. Frančišković ZEITSCHRIFT FÜR FORSTGENETIK UND FORSTPFLANZENZÜCHTUNG I. 1951 J. D. SAUERLÄNDER´S VERLAG FRANKFURT AM MAIN Pod uredništvom Dr. W. L a n g n e r-a, a kao organ njemačke radne zajednice za šumarsku genetiku i gajenje šumarskog bilja, izišao je iz štampe još polovinom 1951 godine prvi broj ove, za šumarstvo nove i vrlo značajne publikacije. U uvodu za prvi broj, ovog časopisa, urednik iznosi razloge zbog kojih je on pokrenut i označuje glavne smjernice razvoja i zadatke. Polazeći od konstatacije, da je nauka o uzgoju šuma do danas bila prisiljena da eksperimentira sa drvećem kao objektom, a da se često uopće nije obazirala na njihove unutrašnje osobine, to je dolazilo često do nesporazuma, kada su se mnoge, mjestimično uhodane šumsko-uzgojne metode pokazale bez uspjeha prenesene na drugo mjesto (jer-se je radilo o genetski sasvim drugom materijalu), naglašena je osnovna važnost izučavanja genetike u šumarstvu. Poznavanje osobina svakog pojedinog drveta, »jer od ovih osobina ne ovisi samo individualni razvoj nego i zajednički život u sastojim«, nasljednih osnova kod šumskog drveća kao i naizmjenični međusobni odnosi ovih osobina i njihova ovisnost od okoline, ne može se smatrati kao neko specijalno područje u okviru nauke o uzgoju šuma, nego pretstavlja doista najvažnije preduslove za rad na modernom uzgoju šuma. Tu ne mjenja ništa činjenica, da se je i do sada uzgoj šuma vršio bez dovoljno jasne slike o genetskim vezama među drvećem jer je uostalom i uzgoj stoke i uzgoj poljoprivrednog bilja u ranijem svom razvoju polazio također od intuitivnog saznanja genetskih osnova materijala i na temelju toga izrađivao svoj radni sistem. Međutim, nauka kreće točak napretka naprijed i šumarstvo mora također povesti računa o onim tekovinama, koje je dala mnogo razvijenija nauka o uzgoju poljoprivrednog bilja ili nauka o uzgoju stoke. Prema tome, časopis na tom području treba da izvrši među šumarima jednu važnu misiju, a ta je, da ih upozna sa rezultatima i dostignućima sa područja genetike šumskog drveća. Drugo težište časopisa leži na tretiranju uzgoja šumarskog bilja, a to je zapravo opet primjena ili praktična upotreba genetičkih saznanja. Zapravo je ´nemoguće odrediti tačnu granicu gdje prestaje šumarska genetika, a gdje je početak uzgoja šumskog bilja, jer »uzgoj i razumjevanje toga uzgoja, traži tačno poznavanje nasljednih osobina i mogućnosti njihove promjene«. S ovim uvodom časopisu je ocrtan radni djelokrug", a sada da vidimo sadržaje pojedinih priloga. Tom. I. (1951—1952.) Sadržaj radova u pojedinim sveskama je slijedeći: Sveska 1. Langne r W.: POKUSI SA KRIŽANJEM IZMEĐU LARIX EUROPAEA D. a i L. LEPTOLEPIS GORD (S. 2—18 i SVESKA 2. S. 40—56) Evropski i japanski ariš daju se lako međusobno (u svakom pravcu) križati. Potomstvo čistih individualnih križanja i križanja između obje različite vrste pokazuju genetske razlike u visinskom i debljinskom prirastu. Bastardi su bržeg rasta, naročito debljinskog, a ta brzina rasta nije ograničena samo na mladost. Povećanje prirasta je veće na slabijem tlu. Na promjene staništa reagira križanac lepteuropae a 214 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 65 <-- 65 --> PDF |
manje od roditeljskog para. Što se tiče habitusa pojedinih križanaca, oni se nalaze između obih roditeljskih, ali pojedini primjerci približavaju se, sad više jednom, sad više drugom. Isto tako i oblik debla, boja kore, boja iglica i oblik češera. Ariši na pokusnom polju su vrlo rano cvjetali (već u 4 god. života), a najobilnije je cvjetala jedna bastardna sorta. Bastardi stvaraju i klijavo sjeme. Sa obilnijim rodom češera povezano je smanjivanje debljinskog prirasta, ali ne i visinskog. U starijoj dobi ova se razlika gubi. Izgleda da bastardi cvjetaju nešto ranije nego roditelji. Ugibanje biljaka kod bastarda je najmanje, a najveći kod japanskog ariša, Nađene razlike u brzini rasta počivaju, pokraj ovisnosti od vanjskih faktora i pokraj sudjelovanja svih mogućih ostalih osobina, svakako na više jednoznačno djelujućih faktora. Uporedbom potomstva iz individualnog križanja i od slobodno ocvijetalih stabala kao i iz cijelog niza drugih opažanja proizlazi, da se u sastojini svako stablo oplođuje pretežno od svog susjeda, da se dakle ne može govoriti o nekoj smjesi »oplođavajućeg polena«. Genetski uzroci »luksuriranja« bastarda traže se obično u većoj heterozigotnosti bastarda, naprama čistim vrstama. Najveći razvoj bastarda očekuje se kod križanja čistih vrsta iz prostorno rastavljenih, sličnih područja. Ako ovaj preduslov nije ispunjen, smatra se da dolaze do izražaja faktori zadržavanja (Hemmungsfaktoren) koji se multipliciraju i čine? da se pod tim okolnostima smanjuje rast bastarda ispod rasta roditelja. Autor smatra da se iz pokusa, koji su zasada vršeni samo sa prvom generacijom, produženih sa izabranim individuama, kao i križanjem raznih provenienca i međusobnog spajanja »incuhtlinija«, mogu očekivati veći rezultati i u teoretskom i u praktičnom značenju. Kohmede r E. — POTOMSTVO JEDNE 14-GODIŠNJE I JEDNE 170-GODIŠNJE SMRČE (S. 19—21) Autor je utvrdio, da je potomstvo jedne 14-godršnje smrče (koja je počela rano rađati,uslijed ograničenog prostora žilja) na kraju druge godine za 41°/o prešlo visinu potomstva jedne naročito krupne 170-godišnje smrče. Do pete godine smanjile su se razlike do 7%>, a u sedmoj godini potomstvo stare smrče nešto je preraslo potomstvo mlade. Praktično, u to doba oba potomstva bila su jednakog rasta. Obje smrče su dale snažan i zdrav podmladak, (pa se prema tome kod dvogodišnjeg potomstva još ne može zaključivati uzrast i daljni razvoj). Oba potomstva razlikovala su se u rezistenciji spram suše tla, u sposobnosti da sa malim zalihama vlage u tlu ostanu u životu. Nakon suša u 1947 propalo je 94%> potomstva stare, naprotiv samo 73°/V potomstva mlade smrče. Seit z F. W. — ODNOSI BROJA HROMOSOMA KOD POJEDINIH VRSTA DRVEĆA (S. 22—32) Na osnovu brojne literature autor je sabrao i obradio podatke o broju hromosomakod velikog broja šumskog drveća, 0 broju hromosoma (2n) kod pojedinih vrsta daje tabelarni pregled sređen prema sistematskom nizu. Na kraju rada se nalazi i 156 izvora iz savremene literature. Sveska 2. Behrndt G. — O UZGOJU BREZE (S. 33—35) Breza je vrlo važna i značajna vrsta šumskog drveća sjevernih zemalja, pa jeautor ovoj vrsti posvetio dugogodišnja istraživanja i pokuse na području Istočne Pruske. Istraživanja su bila usmjerena na naročitu odliku breze, koja se je pokazala »avionska« zbog toga, što joj se je drvo upotrebljavalo u avionskoj industriji. Pitanje bastardiranja među vrstama Betula verrucosa i B. pu be sens pokazalo se je vrlo komplikovano u prirodi, a postojala su i suprotna mišljenja o mogućnosti bastarđTranja između ovih vrsta, Pokusi J o h n s s o n-a pokazali su da se ove dvijevrste ipak mogu križati i da i kod njih postoje križanci koji se fenotipski vezuju za 215 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 66 <-- 66 --> PDF |
jednog ili drugog roditelja — bez intermedijarnih formi. Istraživanja oblika kore kao vanjske oznake kvaliteta drveta pokazala su da ova kategorija, nije ovisna samo od staništa, nego u velikoj mjeri i o genetskoj konstrukciji individue. Pomanjkanje breze sposobne za šelklade na pješčanim tlima dokazuje i ovisnost kvaliteta drveta od staništa. Autor u daljnjem izlaganju navodi značaj breze za izradu furnira i potrebu daljnjeg istraživanja ove posebne »rase« na područjima Njemačke. lilies Z. M. — POKUSI SA KOLHICINOM KOD ARIŠA I SMRČE (S. 36—39) Djelovanjem kolhicina na sjemenje vrsta Larix decidua, L. leptolepis i Pice a excels a nastale su biljke i himere sa tetraploidnim stanicama. Istraženi su visci korijena i izbojaka, pa su nađene i biljke sa tetraploidnim stanicama na korijenu i diploidnim na vršku izbojka, Izgled normalnih izbojakä dozvoljava pretpostavku da već dvogodišnje biljke reguliraju (smanjuju) broj hromosoma, ali da ovi još nisu poprimili svoj iskonski habitus. Zbog toga je potrebno stalno praćenje pokusa. Na kraju ove sveske (S. 58—60) nalaze se skraćeni izvodi iz referata koji su održani na drugom radnom sastanku Zajednice za šumarsku genetiku u München-u. Ti referati nose naslove: Greh n J.: O održavanju klijavosti kod topolovog sjemena. lilie s Z. H.: Izbor i umjetno stvaranje poliploidnih ariša i smrča. Kiellande r C. L.: Srednjeevropske smrče na švedskim pokusnim plohama. Krahl-Urban. : Naslijedne osebine i izbor elitnih stabala kod hrasta i bukve. Langne r W.: Pokusi sa križanjem raznih vrsta smrča. Langne r W.: Uzgoj bijelog bora otpornog spram osipa iglica. Mülle r D.: Istraživanja i razlikovanje topolovih klonova. Rohmede r E. — Istraživanja o rasporedu spolova kod cvjetova gorskog jasena. Rubne r K.: Gornjobavarska rasa crne johe. Schlenker G.: Uzgoji u sekciji L e u c e roda P o p u 1 u s. Schmid t H.: Održavanje autohtone visinske smrče putem kalem-plantaža. Ster n K.: Uzgoj Duglazije otporne protiv Adelopusa. Neki od ovih referata objavljeni su u narednim sveskama u cjelini, pa ćemo ih tamo također prikazati. Sveska 3. Grehn J. — O POJAVAMA CIJEPANJA I FOTOPERIODIČKIM UPLIVIMA KOD KRIŽANJA UNUTAR SEKCIJE POPULUS LEUCE DUBY (S. 61—69) Autor je izvršio križanja dvaju različitih ženskih primjeraka P o p u 1 u s <. a n e s c e s sa muškim primjercima P. tremul a iz različitih geografskih širina. Ona su mu dala populacije potomstva koje su se cijepale u jasno rastavljene grupe normalnih i patuljastih biljaka. I ukrštavanje muške Populu s nigr a dalo< je isto cijepanje. Patuljasto potomstvo nastalo je kao jedina forma u ukrštavanju Populus tremula — Populus tremula, kod kojih je jedan roditelj bio iz sjeverne Švedske, a kao uzrok se tu može uzeti fotoperiodična ovisnost prilagođavanja na prilike dugog dana. Patuljasto potomstvo u križanjima Populu s canescen s vjerovatno treba dovesti u vezu sa neposrednim djelovanjem »gena uzrasta«. Grupe normalnih biljaka pokazivale su (kroz heterozis) povećan rast i bitno poboljšane forme, naspram do sada većinom upotrebljavanih izdanaka, tako da daljni pokusi u ovom pravcu mogu imati za šumarstvo veliko značenje. 216 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Seit z F. W. — DVA NOVA NALAZA DVOSPOLNOSTI KOD JASIKE (S. 70—73) Autor referiše o rezultatima istraživanja Runquist a na jednoj švedskoj jasici (androginoj) i upoređuje to sa nalazom isto takvog materijala iz južne Njemačke. Pokazalo se da se kod švedskog nalaza radi o »andro-interseksualnoj«, a kod njemačkog o »gino-dvospolnoj« jasici, a oba primjerka dala su potomke. Uključivanje ovih pojava u općenite seksualne pojave u prirodi nije još moguće, dok se prethodno ne objasne odnosi hromosoma! Lück e H. — POKUSI UZGOJA BORA (PINUS SILVESTRIS) I ARIŠA (LARIX DECIDUA) U DONJOJ SAKSONIJI. (S. 74—77) Autor izvještava o izboru fenotipnih elitnih stabala bora i ariša i o upotrebljenoj metodi kalemljenja kod postavljanja pokusnih plantaža. Nakon sprovođenja ispitivanja nasljednosti planira se postavljanje sjemenske plantaže za proizvodnju elitnog sjemenskog materijala. H a s s e n k a m p W. — HISTORIJSKE NAPOMENE UZ SJEMENSKE PLANTAŽE (S. 77—78.) Autor, u vezi sa tvrđenjem H. Johnss o n-a, da je prvi predlog za osnivanje sjemenskih plantaža podnio F a b r i c i u s 1922 godine, ističe, da je već 1787 god. P. urgsdor f predložio podizanje plantaža za proizvodnju sjemenja stranih vrsta drveća. U daljnjem, izlaže neke podatke iz B u r gd o r f-ovog djela, koji se odnose na neke vrste amerikanskih hrastova (Quercus Primus L. i Quercus rubra L.) Langne r W. — RECIPROČNO RAZLIČITO PONAŠANJE BASTARDA ARIŠA SPRAM JEDNOG OBOLENJA IGLICA (S. 78—81) Autor opisuje različito ponašanje ariša spram jedne još neodređene gljive koja napada iglice, a koje je, po svoj prilici, uzrokovano razlikama u plazmi pojedinih svojti. Japanski ariš pokazao se je rezistentnim, dok je evropski podložan napadu. Križan« između ove dvije vrste bili su otporni u slučaju, ako je japanski ariš bila majka, a obratno, — neotporni, ako je bio otac. Slične rezultate pokazuju započeti pokusi i sa bijelim borom u odnosu spram (gljivom uzrokovanog) osipanja iglica. Schmid t H. — TIPOVI RAZGRANJIVANJA SMRČE (PICEA ABIES L.) I NJIHOVO ZNAČENJE ZA UZGAJANJE (S. 81—91). Autor je istraživao niz osebina dviju formi smrče (»Kammfichte« = var. vimimalis? i »Plattenfichte«= var. strigosa?) na dva, na oranici rasla stabla i utvrdio povećanu produkciju drvne mase kod prve individue. U sastojini ova povećana produkcija ne dolazi u obzir, jer je prva forma ona, koja zauzimlje veći prostor i time daje manji broj individua na jedinici površine. Prema tome, prenošenje zaključaka sa pojedinačno raslih stabala na sastojinu, mora se vršiti sa velikim oprezom. .Sveska 4. Dus f fiel d J. W. — SRODN1ČK1 ODNOSI I KRIŽANJA VRSTA U RODU BOROVA (S. 93—100). Autor daje pregled srodničkih odnosa u podrodu D i p 1 o x y 1 o n roda Pinu s upoieđujući taksonomsku podjelu P i 1 g e r-a i S c h a w-a na osnovu koje izrađuje šematsku tablicu mogućnosti križanja. Pokazalo se je, međutim, da sistematska podjela navedenih autora nije dobra, pa je autor postavio novu šemu (tabelu) srodničkih odnosa na osnovu sprovedenih (uspješnih i bezuspješnih) križanja. Postavljena šema može da posluži kao oslonac kod daljnjih pokusa križanja među vrstama borova. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Heitmülle r H H. — ISPITIVANJA DJELOVANJA SINTETIČKIH HETEROAUKSINA NA ZAKORJENJAVANJE REZNICA ŠUMARSKOG DRVEĆA (S. 100—107). Pokusi sa reznicama duglazije, smrče, ariša, bijelog- bora, jele, bukve, brijesta ; gorskog javora pri namakanju u otopine različitih sintetičkih heteroauksina pokazali su pozitivne rezultate. Reznice nekih vrsta su se zakorijenile i bez tretiranja sa heteroauksinima, što po autorovom mišljenju govori o sadržaju hormona u t!u. Pojedine sintetske materije dejstvuju bolje na neke određene vrste, a na neke opet slabije. Sami heterauksini najbolje djeluju u srednjim koncentracijama, u srednjem trajanju tretiranja. Razlike u temperaturama prilikom tretiranja neodrvenjelih reznica lišćara i razlike u vezi sa osvjetljenjem za vrijeme prethodnog postupka došle su do znatnog izražaja. Postojanje listova na reznicama pospješuje zakorijenjavanje. Kod lišćara kao i kod četinjara terminalni i drugi pupovi su bezuslovni za stvaranje korijena. Kod ariša povezalo se je stvaranje korijena i novih pupova. Starost reznica kao i starost matičnog stabla upliviše na zakorijenjavanja. Jednogodišnje reznice brže se i lakše zakorijenjavaju, a isto tako i one sa mlađeg drveća. Nema razlike u zakorijenjavanju reznica sa grančica prvog, drugog ili trećeg reda. Kod smrče je utvrđeno da se bolje zakorijenjavaju reznice iz visine krošnje od 30 m od onih iz visine od 40 m. Dulje reznice (do 20 cm) bolje se i brže zakorijenjavaju nego kraće (do 10 cm). Pokusi su pokazali da se sve reznice tretirane sa sintetičkim heteroaksinima bolje razvijaju nego istodobni sijanci ili reznice koje nisu tretirane. Autor na kraju daje pregled najpovolnije koncentracije heteroauksina i vremena tretiranja za svaku pojedinu vrstu koja je uzeta i pokus. Iz citirane literature se vidi da se ovim pitanjem bavio veći broj istraživača. Goth e H. — JEDAN POKUS KRIŽANJA LARIX EUROPAEA D. C. PROVENIJENCE SCHLITZ I LARIX LEPTOLEPIS GORD. (PRVO SAOPŠTENJE) (S. 108—110). Ariš (Lari x decidu a Mili.) na području šumske uprave Schlitz poznat je po svojim posebnim šumsko-uzgojnim kvalitetama. Autor je vršio pokuse križanja ove rase sa japanskim arišem (Larix leptolepis Gord.) Pokazalo se je da su češeri L. e u r o 1 e p i s-a veći nego kod evropskog ariša. Oplodnja sa polenom strane vrste je bolja i uspješnija nego sa polenom iste vrste. Samooplodnja ostala je sterilna L. eurolepis i L lepteuropaea pokazali su kao jednogodišnje biljke brži rast i razvoj, dakle pojavu heterozisa u Fi generaciji. Potomci samooplodnje L 1 e p 1 o 1 e p i s zaostali su u rastu iza ostalih potomaka. Pokusi izvršeni istovremeno u Institutu za šumsko sjemenarstvo u München-u (Dr. Rohmeder ) pokazuju slične rezultate. Runquist E i Stefansson. ORI.TENTACIONI POKUSI SA OŽILJAVANJEM REZNICA SMRČE I BORA CS. 111—114). Autori su u Švedskoj vršili pokuse zakorijenjavanja reznica pomoću hormonalnih preparata (heteroauksina). Pokazalo se je, da ovi preparati nisu univerzalno sredstvo za postignuće cilja. Ako postoje smetnje u faktorima sredine, onda ni ovi preparati ne dolaze do izražaja. Prema tome, važna je metodika tretiranja i od nje ovisi uspjeh, ali se ni ona ne može uopštavati i različna je za svaku pojedinu vrstu. Za smrču i bor (bijeli!) postoje u literaturi samo malobrojni podaci, pa su autori u svojim pokusima nastojali osvjetliti ovaj problem. Za smrču su tri serije pokusa pokazale uspješno zakorijenjavanje reznica, ali je još ostalo neobjašnjeno, pod kojim optimalnim uslövima nastupa pozitivno djelovanje hormonalnih preparata. Isti pokusi vršeni su i sa reznicama (bijelog) bora (sa odrvenjelim i neodrvenjelim), koje su potjecale sa biljaka iz staklenika, pa se još treba ispitati, da li se isti rezultati postizavaju i kod reznica sa biljaka iz prirode. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 69 <-- 69 --> PDF |
K r ah 1-Urba n J.« — NASLJEDNE OSOBINE I UZGOJNE MOGUĆNOSTI KOD BUKVE, HRASTA KITNJAKA 1 LUŽNJAKA (S. 114—120). Autor izlaže dosadašnje naše poznavanje nasljednog kompleksa i kroz to i uzgoj nih mogućnosti evropske bukve, kitnjaka i lužnjaka. Nedovoljno su još poznate kli matske i stanišne rase kod bukve, pa također i kod kitnjaka i lužnjaka, iako je kod ove posljednje vrste poznavanja rasa nešto potpunije. Individualne osobine, kao što su: rano i kasno tjeranje, jesensko obojavanje i opadanje lišća, općenita brzina rasta, oblik i obrazovanje kore, uvitost žice, izgradnja godova, širina bijeli i osržavanje, stvaranje živica, sadržaj treslovina, zrelost, te rezistentnost protiv bolesti — pri kazane su pregledno i na osnovu toga, raspravljeni su »ciljevi i putevi uzgoja bukve, kitnjaka i lužnjaka«. Pri tomu su date smjernice za izbor elitnih sjemenskih (»Plus«) stabala sažete u 10 tačaka. Na osnovu ovih smjernica izvršen je zimi 1951 izbor elitnih stabala bukve i hrastova u Hessenu i ova stabla su označena bojom i zaštićena. Takav izbor izvršen je i u Rheinland-Pfalz-u. Sa ovih stabala uzet je materijal za daljnje pokuse. Kao što se vidi iz veoma skraćenih sadržaja objavljenih rasprava, referata i saoipštenja, c.va revija pretstavlja za šumarstvo jedan veoma značajan događaj. Urednički kolegij uspio nam je dati jedan niz važnih podataka o putovima i mogućnostima istraživanja i praktične primjene rezultata genetike u šumarskoj praksi. S te strane, iako su radovi većine autora rađeni pod uplivom t. zv. zapadne škole, oni i za naše šumarstvo mogu biti od velikog interesa. Na kraju treba naročito istaknuti da časopis u svakom broju donosi i veći broj prikaza i ocjena publikovanih radova iz područja šumarske genetike, proizvodnje šumskog bilja i sjemenarstva. Štampan na prvoklasnom papiru časopis je u mogućnosti da da odlične reprodukcije fotografija, koje često više govore nego sam tekst. Mi smo u ovom informativnom prikazu dali pregled radova iz prvog godišta časopisa, a u jednom od slijedećih brojeva Šumarskog lista daćemo i prikaze radova iz drugog (1953-ćeg) i trećeg (1954-tog) godišta, pošto se i u njima nalaze brojni članci i rasprave zanimljive i za naše šumarstvo. Dr. P. Fukarek PAO: LES EUCALYPTUS DANS LES REBOISEMENT. Etude des forets et produits forestiers. No 11. Rome, mart 1954. 395 st. Cijena % «3.50 Sve veća potreba za drvetom u svijetu zahtijeva od šumarstva uzgajanje vrsta drveća koje će u što kraćem vremenu dati vrijedne proizvode. Među takovo drveće spadaju u prvom redu brojne vrste roda Eucalyptus, koje su danas proširene po svim kontinentima, poglavito u zemljama sa klimom suptropskog i mediteranskog tipa. Ovo djelo redigirano, na inicijativu FAO-a, po poznatom ekspertu za eukalipte A. MKTRO-U predstavlja rezime svjetskih iskustava do kojih se došlo u radu s ovim važnim vrstama, a namjenjeno je u prvom redu kao praktični priručnik uzgajivačima eukalipta. Prvo je poglavlje posvećeno detaljnom opisu ekoloških prilika Australije, specijalno onih krajeva u kojima rastu enkalipti. U slijedećem poglavlju prikazani su rezultati postignuti s eukaliptima u raznim zemljama, gdje je s ovim vrstama do sada pošumljeno oko 700.000 ha. Vrlo značajni uspjesi zabilježeni su u nekim mediteranskim zemljama: Španiji gdje se pod kulturom eukalipta nalazi 108.000 ha, te u Portugalu i francuskoj Sjevernoj Africi. Najinteresantnije i po svom obimu najveće poglavlje (200 strana) predstavljaju monografije 68 glavnih vrsta eukalipta, koji dolaze u obzir za pošumljavanje. Tu je za svaku vrstu najprije dat detaljan botanički opis, zatim opis njenih prirodnih nalazišta u Australiji s najvažnijim klimatskim i pedološkim podacima, glavni tehnološki podaci o drvetu i na kraju osvrt na vještačka pošumljavanja s dotičnom vrstom u 219 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 70 <-- 70 --> PDF |
raznim zemljama. Osobito su korisni podaci o minimalnim temperaturama, koje vladaju u predjelima prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta, kao i podaci o godišnjoj količini i rasporedu oborina. Posebno i prilično opširno je opisana tehnika pošumljavanja s eukaliptima, sve od sabiranja i postupka sa sjemenom, pa preko uzgoja sadnica do pošumljavanja izvedenih po sistemu gradona. Vrlo impresivno djeluju priložene fotografije velikih površina pošumljenih s eukaliptima i specijalnih rasadnika u kojima se uzgajaju sadnice u tisućama lončića. Ovo poglavlje ukazuje da se, pored ispravnog izbora vrsta, uspjesi mogu očekivati samo uz ispravnu tehniku rada, naročito kod obrade tla, koja je doduše prilično skupa, ali koja se obzirom na velike prihode koje eukalipti daju kroz kratko vrijeme, brzo isplaćuje. U poglavlju o tehnologiji navodi različitu upotrebu drveta eukalipta, osvrće se na glavne greške drveta, specijalno utezanje i vitlanje, te na sredstva s kojima se one izbjegavaju. Posljednji dio govori o tretiranju pojedinih uzgojnih oblika sastojina i nasada (niske i visoke šume, vjetrobrani pojasevi i t. d.). Na kraju je bogata bibliografija sa preko 300 prikaza, članaka i djela, koji obrađuju problem eukalipta. Izdavanje ovog djela pozdravit će svi oni koji rade na introdukciji eukalipta, jer ono obuhvata sve one podatke, koji su uzgajivaču za njegov praktički rad potrebni, a koji do sada nisu bili jedinstveno prikazani, već razasuti po brojnim radovima do kojih je vrlo teško doći. U našem mediteranskom području zadnjih nekoliko godina su u toku radovi na introdukciji eukalipta, doduše tek u početnoj, eksperimentalnoj fazi. Naročito je za naše prilike važno poglavlje koje govori o plastičnosti eukalipta pri izdržavanju mrazeva i niskih temperatura te suše. Tu vidimo da postoji veliki broj vrsta prikladnih za pošumljivanje, koje izdržavaju —10° C, —12° C, pa čak i —18° C (kod nas su do sada pravljeni pokušaji gotovo isključivo sa E. globulus i E. rostrata, koje izdržavaju samo do —6° C, pa su ove vrste sjevernije od Dubrovnika pri nastupu jačih zima redovito propadale), kao i vrsta koje uspjevaju u klimatima mediteranskog tipa, t. j . sa izrazitim ljetnim sušama i kišnim maksimumom zimi. Ovo djelo će zbog toga biti od neprocjenjive koristi svim našim stručnjacima koji se eukaliptima bave, pa ga stoga toplo preporučujemo. Može se nabaviti preko poduzeća Jugoslavenska knjiga iz Beograda u dinarima. Ing. ž. Vrdoljak ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb Mažuranićev trg br. 11 — telefon 36-473 —Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 600.— za nečlanove Din. 840.— za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 200.— za ustanove Din. 1.200.— pojedini brojevi: za članove studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 50.— sa nečlanove Din. 70.— za ustanove Din. 100.— Za inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 401-T-236. Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. |