DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 56 <-- 56 --> PDF |
tucky, Tennesee i dr,). Iako je bolest već tako mnogo raširena, nije još došlo do opće epidemije, ali se stručnjaci boje, da bi do toga moglo doći, jer u sastojinama, gdje se u grupama bolest javi, ubrzo propadnu svi hrastovi. Premda bolest za sada nije ustanovljena u Evropi, postoji opasnost da bude prenesena, osobito jer još ne poznamo dovoljno biologiju, način prenošenja i vektore, koji prenose tu bolest. (Ne treba zaboraviti, da je Ophiostoma ulmi, uzročnik hol. bolesti brijesta prenesena u Ameriku trupcima brijesta, koji su bili zaraženi potkornjacima, Scolytus sp., a tada još nije bilo poznato, da ti insekti prenose tu bolest). Radi toga je FAO organizacija prošle godine izvršila upit na sve zemlje u Evropi, da li je bolest konstatirana. Simptomi se bolesti očituju u prvom redu na lišću, osobito od sredine lipnja do sredine rujna. Kod grupe crvenih (»red«) i crnih (»black«) hrastova javljaju se simptomi prvo na gornjem dijelu krošnje i na završecima lateralnih grana, šireći se prema unutrašnjosti krošnje. Listovi postaju blijedo-zeleni, uvijaju se prema gore i postaju tvrdi. Kasnije sa ruba i vrha žute, smeđe i suše. Lišće u. mnogo slučajeva otpada i prije smeđenja. Defolizacija može biti potpuna i djelomična. Često prije odumiranja stabla izbijaju na deblu i jačim granama u masama izbojci sa velikim debelim lišćem. Kora se odijeli od bjeljike i 2 godine iza sušenja stabla otpadne. U bijele (»white«) grupe hrastova i u Q. macrocarpa simptomi su na lišću više lokalizirani. Obično ne vene i ne suši čitavo deblo, nego pojedine grane. Lišće poprima tamno-zelenu vodenastu boju, te ostaje na grani sve dok ova ne osuši. U vanjskim godovima bjeljike neposredno ispod kore dolazi do posmeđenja. Skinemo li koru, bjeljika je izvana tamna, obično u vidu uzdužnih pruga. U poprekom presjeku vide se krugovi tamnih pjeiga neposredno uz koru. Simptomi na lišću su dovoljno različiti od simptoma drugih bolesti, pa je makroskopska dijagnoza dosta sigurna. U sumnjivim slučajevima, osobito gdje je bolest prvi put nađena, potrebna je izolacija gljive iz oboljelog drveta, što može izvršiti samo stručnjak. Gljiva Chalara quercina (Endoconidiophora fagaeoarum), koja uzrokuje tu bolest, usko je srodna sa gljivom, koja uzrokuje hol. bolest brijestova, a isto tako i gljivama, uzročnicima plavila u četinjača. Ime E. f. dobila je kasnije, te joj je to novije ime, ali se u literaturi još vrlo često navodi Ch. q. Napada sve vrste hrastova, bilo da je bolest na njima nađena u prirodi, bilo da su izvršeni infekcioni pokusi. Za sada je u prirodi nađena zaraza na nekih 20 američkih Quercus vrsta, među njima: Q. alba, Q. bicolor, Q. borealis, Q. coccinea, Q. ellipsoidalis, Q. falcata, Q. imbricaria, Q. macrocarpa, Q. nigra, Q. palustris, Q, phellos, Q. primus, Q. stellata i dr. Umjetne su infekcije uspjele na: Q. laevis, Q. virginiana, Q. s u b e r, Q. r o b u r, Q. dentata i dr. U prirodi obično osuše zaraženi hrastovi iste godine i to redovito za nekoliko nedjelja. Pojave li se simptomi u jesen, drvo još prezimi, u proljeće razvija slabo lišće, koje brzo osuši. Vrste iz bijele grupe polaganije odumiru. Stupanj otpornosti odnosno osjetljivosti pojedinih vrsta u prirodi nije još determiniran. I neke hrastovima srodne vrste su osjetljive:U prirodi je zaraza nađena na Castanea mollissima, a umjetna je infekcija dala pozitivne rezultate na C. dentata, C. s a t i v a, Lithocarpus densiflorus, Castanopsis sempervirens. Prema pokusima može prodrti u stablo samo putem rane, koja seže do bjeljike. Kad jednom prodre, brzo se širi u bjeljici, i to u vaskularnom sistemu. Dolazi do začepljenja provodnih elemenata, te, zatim, do venuća. I sami toksini te gljive mogu izazvati iste simptome, te se prema tomu, radi o jakoj intoksikaciji. U korjenu nema jačeg začepljenja žiljnih elemenata, ali je bitno, da može prelaziti s zaraženog hrasta na susjedni zdrav preko sraslaca korjena. Ti su sraslaci česti u crvene i crne grupe. Zato se uvijek širi uokolo prvog oboljelog stabla, širenje tim putem nije brzo. Nije poznato kako sa širi na druge načine, osobito na veće distance. Svakako se širi zračnim putem, što se zaključuje po tom, što su na novim mjestima redovito prvo zaražena dominirajuća ili kondominirajuća stabla. Iako gljiva obilno fruktificira na 206 |