DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Heitmülle r H H. — ISPITIVANJA DJELOVANJA SINTETIČKIH
HETEROAUKSINA NA ZAKORJENJAVANJE REZNICA ŠUMARSKOG DRVEĆA


(S. 100—107).
Pokusi sa reznicama duglazije, smrče, ariša, bijelog- bora, jele, bukve, brijesta
; gorskog javora pri namakanju u otopine različitih sintetičkih heteroauksina pokazali
su pozitivne rezultate. Reznice nekih vrsta su se zakorijenile i bez tretiranja sa
heteroauksinima, što po autorovom mišljenju govori o sadržaju hormona u t!u.
Pojedine sintetske materije dejstvuju bolje na neke određene vrste, a na neke opet
slabije. Sami heterauksini najbolje djeluju u srednjim koncentracijama, u srednjem
trajanju tretiranja. Razlike u temperaturama prilikom tretiranja neodrvenjelih reznica
lišćara i razlike u vezi sa osvjetljenjem za vrijeme prethodnog postupka došle su do
znatnog izražaja.


Postojanje listova na reznicama pospješuje zakorijenjavanje. Kod lišćara kao
i kod četinjara terminalni i drugi pupovi su bezuslovni za stvaranje korijena. Kod
ariša povezalo se je stvaranje korijena i novih pupova.


Starost reznica kao i starost matičnog stabla upliviše na zakorijenjavanja.
Jednogodišnje reznice brže se i lakše zakorijenjavaju, a isto tako i one sa mlađeg
drveća. Nema razlike u zakorijenjavanju reznica sa grančica prvog, drugog ili trećeg
reda.


Kod smrče je utvrđeno da se bolje zakorijenjavaju reznice iz visine krošnje od
30 m od onih iz visine od 40 m. Dulje reznice (do 20 cm) bolje se i brže zakorijenjavaju
nego kraće (do 10 cm).


Pokusi su pokazali da se sve reznice tretirane sa sintetičkim heteroaksinima
bolje razvijaju nego istodobni sijanci ili reznice koje nisu tretirane. Autor na kraju
daje pregled najpovolnije koncentracije heteroauksina i vremena tretiranja za svaku
pojedinu vrstu koja je uzeta i pokus. Iz citirane literature se vidi da se ovim pitanjem
bavio veći broj istraživača.


Goth e H. — JEDAN POKUS KRIŽANJA LARIX EUROPAEA D. C.
PROVENIJENCE SCHLITZ I LARIX LEPTOLEPIS GORD. (PRVO SAOPŠTENJE)


(S. 108—110).
Ariš (Lari x decidu a Mili.) na području šumske uprave Schlitz poznat je
po svojim posebnim šumsko-uzgojnim kvalitetama. Autor je vršio pokuse križanja
ove rase sa japanskim arišem (Larix leptolepis Gord.) Pokazalo se je da su
češeri L. e u r o 1 e p i s-a veći nego kod evropskog ariša. Oplodnja sa polenom strane
vrste je bolja i uspješnija nego sa polenom iste vrste. Samooplodnja ostala je sterilna


L. eurolepis i L lepteuropaea pokazali su kao jednogodišnje biljke brži
rast i razvoj, dakle pojavu heterozisa u Fi generaciji. Potomci samooplodnje
L 1 e p 1 o 1 e p i s zaostali su u rastu iza ostalih potomaka. Pokusi izvršeni istovremeno
u Institutu za šumsko sjemenarstvo u München-u (Dr. Rohmeder ) pokazuju
slične rezultate.
Runquist E i Stefansson.
ORI.TENTACIONI POKUSI SA OŽILJAVANJEM REZNICA SMRČE I BORA
CS. 111—114).


Autori su u Švedskoj vršili pokuse zakorijenjavanja reznica pomoću hormonalnih
preparata (heteroauksina). Pokazalo se je, da ovi preparati nisu univerzalno sredstvo
za postignuće cilja. Ako postoje smetnje u faktorima sredine, onda ni ovi preparati
ne dolaze do izražaja. Prema tome, važna je metodika tretiranja i od nje
ovisi uspjeh, ali se ni ona ne može uopštavati i različna je za svaku pojedinu vrstu.
Za smrču i bor (bijeli!) postoje u literaturi samo malobrojni podaci, pa su autori
u svojim pokusima nastojali osvjetliti ovaj problem. Za smrču su tri serije pokusa
pokazale uspješno zakorijenjavanje reznica, ali je još ostalo neobjašnjeno, pod kojim
optimalnim uslövima nastupa pozitivno djelovanje hormonalnih preparata. Isti pokusi
vršeni su i sa reznicama (bijelog) bora (sa odrvenjelim i neodrvenjelim), koje su
potjecale sa biljaka iz staklenika, pa se još treba ispitati, da li se isti rezultati postizavaju
i kod reznica sa biljaka iz prirode.