DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 26 <-- 26 --> PDF |
parce que les sapins de cette population pouss´ent bien en hauteur. Nous avons determine´ l´accroissement en volume de la seconde population en utilisant la fomule du taux d´accroissement de la surface terriere, parce que l´accroissement en hauteur de ces sapins est dejä tres faible (voir photo No 1). A = 6´56 m3 par an et par ha B´ = l´34m3 par an et par ha Les sapins de chacune des deux populations sont bien meles dans le peuplement dit »Belevine«, ou il n´y a pas d´autres maladies ni insectes dangereux. C´est pourquoi, il semble permis de dire que les sapins de la seconde population pousseraient aussi bien que les sapins de la premiere s´il n´y avait pas eu de guis. Dans ce cas la, l´accroissement annuel en volume de la seconde population serait superieur ä 1´34 m3 par hectare. En nous basant sur le grossissement moyen annuel des sapins dans la premiere population, nous avons constate que l´accroissement annuel de la seconde pourrait s´elever ä 1´66 m3 par hectare, s´il n´y avait pas de gui (voir le tableau* No 6). La perte d´accroissement est de G = 1´66 m3 —1´34 m3 = 0´32 m3 par an et par hectare, ce que signifie que l´accroissement en volume des sapins attaques par le gui est diminue de 19°/o. II serait sans doute interessant de continuer ces recherches dans les autres regions et de proceder ä d´autres verifications. ZNAČENJE ANATOMSKE GRAĐE IGLICA KOD SVOJTA CRNOG BORA U JUGOSLAVIJI DR. MIRKO VIDAKOVIĆ — ZAGREB I. Uvod A natomska građa iglica kod borova više ili manje upotrebljava se u siste matske svrhe. Rod Pinus dijeli se u dva podroda (Haploxylon i Diploxylon ) na osnovu toga, da li ima jednu ili dvije žile u iglici. Unutar svakog podroda kod sistematske klasifikacije uzimane su u obzir i anatomske oznake iglica. Niže sistematske jedinice od vrste određivane su većinom na osnovu morfoloških karakteristika, U ovom radu, koji je većim dijelom kratki prikaz moje disertacije (19), prikazane su svojte crnog bora kod nas određene samo na osnovu anatomske građe iglica. II. Kratki prikaz rad,ova o svojtama crnog bora Na sistematici svojta crnog bora mnogo se radilo i pisalo, pa i pored toga to pitanje nije još razjašnjeno. 0 nekim svojtama crnog bora danas već imamo jasnu sliku, dok su druge malo razjašnjene. Područja su crnog bora: južna Evropa, sjeverna Afrika i Mala Azija. Crni bor obiluje oblicima. Ovdje ćemo se zadržati na njegovim svojtama, koje kod nas dolaze, budući da o stranim svojtama nemamo dovoljno podataka, i *: j * > 1 Pp Crni je bor prvi opisao Arnol d 1785. g. sa područja južne Austrije pod imenom Pinus nigra. Schwarz osporava prioritet toga imena i on crni bor naziva Pinus maritima Mill. Jasno je, da je 244 \ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Arnoldov crni bor ustvari austrijski crni bor, kojega je godine 1825. opisao H ö s s kao Pinus austriaca, a Host 1826. god. kao P i n u s ni gricans. V i s i a n i je 1842. godine naš crni bor s dalmatinskih otoka opisao kao Pinus dalmatic a. Autor je uočio, da taj crni bor nije istovjetan s austrijskim crnim borom. On je opisao glavne vanjsko morfološke karakteristike dalmatinskog crnog bora. Aschers on i Graebner su na osnovu vanjsko morfoloških karakteristika obradili crni bor. Glavnu oznaku uzeli su debljinu i tvrdoću iglica i na tom osnovu luče dvije skupine:A) Pinus Laricio pachyphylla i B) Pinus Laricio leptophylla. U prvu skupinu dolazi austrijski crni bor sa formom hornotina, P. Poiretiana i P. Pallasiana, dok u drugu skupinu dolazi P. Salz man i i. Austrijski crni bor se razlikuje od P. Poiretiana i P. Pallasiana prema ovim autorima u tome, da li su grbice na štitiću kod srednjih i gornjih češernih ljusaka oštre ili tupe. Pored toga ovi su autori djelomično opisali boju iglica, boju češernih ljusaka, duljinu češera, boju jednogodišnjih izbo jaka, duljinu sjemenki, oblik krošnje i visinu stabla. Prema ovim autorima kod nas dolazi samo austrijski crni bor i njegova forma hornotina. Ronnige r je za razlikovanje pojedinih svojta crnog bora uzeo kao glavno obilježje broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani iglice. Na osnovu te karakteristike luči dvije skupine: prva sa veoma razvijenom i druga sa slabije razvijenom hipodermom. U prvu skupinu ubraja f. austriaca, f. dalmatic a, f. Pallasiana i f. Fenzlii. U drugu skupinu ubraja zapadno evropske svojte crnog bora f. Poiretia na, f. cebenensis, f. hispanica if. strict a. Svojte iz prve skupine razlikuju se od glavnog oblika Pinus nigra ili po boji jednogodišnjih izbo jaka ili po duljini iglica i češera. Zbog toga što je Ronniger samo na osnovu jedne ili dvije vanjsko morfološke karakteristike razlikovao navedene istočno evropske svojte nije ni mogao dati tim svojtama veću sistematsku vrijednost od forme. Austrijski, dalmatinski i krimski (f. Pallasiana) crni bor veoma se razlikuju u građi iglica. Fitsche n je opisao četiri glavna oblika crnog bora: P. nigr a var. austriaca, P. nigra var. calabrica, P. nigra var. Pallasiana i P. nigra var. cebenensis. Pored navedenih oblika spominje i mnoge forme, dok naš dalmatinski crni bor uopće ne spominje. Prema ovom autoru u Dalmaciji dolazi austrijski crni bor. Sve oblike crnog bora Fitschen je opisao na osnovu vanjske morfologije. Đorđević je u svom radu opisao crni bor s planine Go ča u zapadnoj Srbiji. Taj crni bor je nazvao »gočki bor« i odredio ga je kao P i- nus nigra Arn. var. gočensis. Autor je opisao kod gočkog bora neke elemente građe drveta i iglica kao i vanjske morfologije. On donosi fotografije i opise boje i brazdanje kore gočkog bora, ali ujedno veli, da postoje variranja u tim oznakama. U građi iglica i drveta postoje prema autoru izvjesne razlike između gočkog bora i glavnog oblika Pinus nigra. Zbog svih tih razlika, koje postoje između glavnog oblika i gočkog bora, Đorđević je opisao navedeni crni bor kao nov varijetet. Georgescu i Ionescu su obradili crni bor iz doline Cerna kod Baile Herculane u Rumunjskoj. Prema tim autorima crni bor sa toga područja je Pinus nigra var. banatica, koji ima sedam forma i 245 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 28 <-- 28 --> PDF |
12 lususa. Sve te oblike ovi su autori odredili na osnovu vanjske morfologije. Značajno je, da je kora kod f. argentea, a naročito kod f. foliosa slična kori našem gočkom crnom boru. Schwar z je pored vanjske morfologije dobrim dijelom uzeo u obzir i anatomsku građu iglica kod razrade svojta crnog bora. Od anatomskih karakteristika opisao je broj svojta hipodermalnih stanica na konveksnoj strani iglice, zaobljenost hipoderme spram unutra, debljinu membrana i širinu lumena tih stanica, broj smolenca, broj sklerenhimskih slojeva iznad žila i širinu iglica. Vanjsko morfološke karakteristike je detaljnije opisao. Uzeo je u razmatranje: visinu stabla, oblik krošnje i grana, boju jednogodišnjih izbojaka, boju i duljinu palistića, boju, tvrdoću, zakrivljenost, i duljinu iglica, duljinu igličnog toka, boju i veličinu češera, boju i veličinu sjemenki. Na osnovu vanjsko morfoloških karakteristika i anatomskih oznaka iglica Schwarz je crni bor, kojeg je opisao kao Pinus maritima, podijelio u 6 subspeciesa: ssp. Pallasiana, ssp. Fenzlii , ssp. nigra , ssp. dalmatic a, ssp. L a r i c i o i ssp. S a 1 z m a n i i. Prema ovom autoru u našoj državi dolazi ssp. nigra i ssp. d a 1 m a t i c a, a za ssp. Pallasiana veli, da dolazi između ostalog i u istočnom dijelu Balkanskog poluotoka. Delevo y je orni bor podijelio u dva subspeciesa: P. nigr a ssp. Occidentalis i P. nigra ssp. Orientalis. U ssp. Orientalis ubraja između ostalih istočnih svojta var. austriaca, var. g o č e n s i s, var. đalmatica i var. Bosniaca, koje dolaze u našoj državi. Autor je klasificirao svojte crnog bora na osnovu vanjske morfologije i djelomično anatomije iglica. Razlika između var. austriaca i var. Bosniaca je u boji jednogodišnjih izbojaka. Austrijski bor ima smeđe do sivo zelene, var. Bosniaca smeđe do narandžaste jednogodišnje izbojke. Dalmatinski i gočki crni bor posebno ne opisuje, jedino za gočki bor veli, da bi se pod njim razumio kalabrijski crni bor. III. Vlastita istraživanja 1. Svojte crnog bora u Jugoslaviji Iz literature o svojtama crnog bora može se vidjeti, da su razlike između pojedinih svojta određenih na osnovu vanjske morfologije često dosta nejasne. Vanjsko morfološke karakteristike kao na pr. boja jednogodišnjih izbojaka, boja češera, ispucalost i boja kore, oblik krošnje, boja, tvrdoća i zakrivljenost iglica su za određivanje nižih sistematskih jedinica SI. 1. Poprečni presjek iglice krimskog crnog bora (shematski) — Transverse section of the needle of Pinus nigra ssp. Pallasiana) i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 29 <-- 29 --> PDF |
crnog bora često nepouzdane. Takav primjer imamo u radu Georgesc u i I o ne se u-a o svojtama crnog bora iz Banata kod Baile Herculane. Mnogi autori su zapazili, da u građi hipoderme i epiderme u iglicama kod svojta crnog bora postoje jasne razlike. Zbog toga su neki autori kao na pr. Ronniger, Schwarz i Delevoy pored vanjske morfologije uzeli u razmatranje makar i djelomično i anatomsku građu iglica. Zbog navedenih poteškoća razrade svojta crnog bora na osnovu vanjske morfologije, a budući da se u anatomskoj građi iglica pokazuju kod nekih elemenata znatne razlike, pokušao sam odrediti svojte crnog bora u našoj državi samo na osnovu anatomske građe iglica. Na poprečnom presjeku iglice istraženi su ovi elementi: 1. Širina i visina epidermalnih stanica na konveksnoj i ravnoj strani iglice. 2. Broj puci. 3. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj, ravnoj strani iglice kao i u uglovima iglice. 4. Debljina membrana, širina lumena hipodermalnih stanica kao i veličina tih stanica na konveksnoj strani iglice. 5. Zaobljenost hipoderme na konveksnoj strani iglice. 6. Broj smolenica. 7. Oblik sklerenhims´kih stanica oko smolenica kao i debljina mebrane tih stanica. 8. Broj; slojeva transfuzijskog parenhima na floemskoj i na ksilemskoj strani žila. 9. Broj sklerenhimskih slojeva iznad, između i ispod žila. 10. Širina i visina poprečnog presjeka iglica u mikronima. 0 0 0 0 °\ "^ *>*** /"* l 1 o / ft ) \ ft-> o SI. 2. Poprečni presjek iglice gočkog crnog bora (shematski) — Transverse i section of the needle of Fin us nigra ssp. gočensis) Ispitujući građu iglica crnog bora sa područja naše države mogao sam prvotno ustanoviti, da ona nije kod svih crnih borova jednaka. Razlike u građi iglica prvo su se pokazale kao najmarkantnije između crnog bora koji dolazi na našim dalmatinskim otocima i kontinentalnog crnog bora. Iz Makedonije materijal također nije bio jedinstven. Sa pojedinih nalazišta crni bor je u nekim elementima bio veoma sličan dalmatinskom crnom boru, dok je u drugim elementima veoma odstupao od njega. Sa drugih lokaliteta iz Makedonije crni bor se još mnogo više razlikovao od onog iz Dalmacije i bio je sličan onom iz Zapadne Srbije i Istočne Bosne. Razlike su u građi iglica sa raznih područja Jugoslavije veoma velike. Već na osnovu djelomičnih analiza mogao sam crni bor podijeliti kod nas u četiri skupine. Prva skupina iz istočnog dijela Makedonije, druga iz za |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 30 <-- 30 --> PDF |
padne Srbije i istočne do centralne Bosne, treća s dalmatinskih otoka (Brač, Hvar) i četvrta iz Slovenije i zapadne Hrvatske (Mala Kapela). Detaljnim istraživanjem ustanovio sam, da kod nas postoji pet svojta crnog bora i to: 1. Pinus nigra ssp. Pallasiana (Lamb.) Holmboe; 2. Pinus nigra ssp. gočensis (Đorđ.) n. comb.; 3. Pinus nigra ssp. gočensis var. illyrica n. var. 4. Pinus nigra ssp. dalmatica (Vis.) Schwz,; 5. Pinus nigra ssp. austriaca (Höss) n. comb. Građe iglica ovih pet svojta bora jasno se razlikuju, što se iz priloženih shematskih crteža vidi. Epiderma je kod ssp. Pallasiana odnosno krimskog crnog bora i kod gočkog crnog bora mala i ona iznosi do 25 u.. Te stanice su više kvadratičnog oblika. Kod ilirskog crnog bora ona je nešto veća, ali svakako ispod S0\i. Austrijski i dalmatinski bor imaju epidermu veličine 30—40 \i. U broju puci razlike najčešće nisu signifikantne između ovih svojta. Hipoderma također nije jednako građena kod svih svojta. Najjače razvijenu hipodermu na konveksnoj strani iglice imaju dalmatinski i krimski crni bor (2—5 slojeva), a najslabije razvijenu gočki crni bor (oko 2 sloja). Austrijski crni bor ima slabije razvijenu hipodermu od dalmatinskog i krimskog crnog bora, a jače razvijenu od ilirskog bora. Broj smolenica nije također jednak kod ovih svojta. Taj broj raste idući od istoka naše države prema zapadu. Mali broj smolenica imaju krimski, gočki i ilirski crni bor, a veliki broj smolenica imaju austrijski i dalmatinski crni bor. SI. 3. Poprečni presjek iglice ilirskog crnog bora (shematski) — Transverse section of the needle of Pinus nigra ssp. gočensis var. i 1 y r i c a) Iznad žila nalazi se kod krimskog bora 1—2 sloja sklerenhimskih stanica, kod dalmatinskog 1 veoma rijetko 2 sloja, ali ovaj bor ima i između žila takvih stanica. Austrijski i ilirski bor imaju po jedan sloj sklerenhimskih stanica iznad žila, dok gočki bor često nema potpuni sloj tih stanica iznad žila. Najveći broj slojeva transfuzijskog parenhima ima krimski i dalmatinski crni bor. Te dvije svojte imaju 3 sloja na floemskoj, a 5—6 slojeva transfuzijskog parenhima na ksilemskoj strani žila. Iza toga slijedi austrijski bor, koji ima najčešće 3 sloja na floemskoj i 5 slojeva na ksilemskoj strani žila. Najmanji broj tih slojeva ima gočki i ilirski crni bor. Oni imaju 2—3 sloja na floemskoj strani i 4—5 slojeva na ksilemskoj strani žila. U širini i visini poprečnog presjeka iglica postoji znatna razlika između ovih svojta, široke i debele iglice imaju austrijski, dalmatinski i krimski bor, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 31 <-- 31 --> PDF |
dok su kod gočkog i ilirskog bora dimenzije za te elemente mnogo manje. U tim elementima gotovo uvijek postoje signifikantne razlike kod naših svojta. Pored svojta crnog bora, koje sam opisao, prikazao sam građu iglica i prelaznih oblika. Na osnovu tih istraživanja o svojtama crnog bora kod nas austrij ski crni bor ili ssp. austriac a dolazi u NR Sloveniji na području Bovca na.Jerebici, u Trenti, uz dolinu Save Bohinjke iznad Nomenja, u Karavankama na Begunjščici kod Rado vi j ice i na području Litije kod Dobovca. U NR Hrvatskoj ovaj bor dolazi na Maloj Kapeli, gdje isto dolazi i ilirski crni bor. Gočki crni bor dolazi na planini Goču u NR Srbiji, ali na Goču na nekim lokalitetima dolazi ilirski crni bor. Ssp. gočensis var. ilirica dolazi u Srbiji na Đakovačkim planinama, Zlatiboru, Zlataru, na Tari, u području Bajine Bašte i na području Priboja. U jugoistočnoj Bosni i sjevernoj Crnoj Gori ilirski crni bor dolazi na području Višegrada, Han Pijeska, na Ravnoj planini i na području Plevlje. U Hrvatskoj ovaj bor dolazi na Plješivici i na Maloj Kapeli, gdje dolazi i austrijski bor. Iz NR Makedonije jedan primjerak s područja Maleških planina odgovara ilirskom crnom boru. Subspecies dalmatica od prirode dolazi samo na otoku Braču i Hvaru. Naknadno sam dobio od prof. dr. Horvatića i ing. C i a n i a po jedan primjerak crnog bora s Pelješca iz predjela Vlaštica, koji odgovara dalmatinskom crnom boru. S tog lokaliteta primjerci, koje sam prije istraživao nijedan ne odgovara dalmatinskom crnom boru. Zbog toga bi potrebno bilo sam poluotok Pelješac detaljno obraditi, kako bi se ustanovilo točno područje t. zv. prelaznog crnog bora i eventualno dalmatinskog crnog bora. SI. 4. Poprečni presjek iglice dalmatinskog crnog bora (shematski) — Transverse section of the needle of Pinus nigra ssp. dalmatica) Pored ovih svojta u našoj državi dolaze na mnogo mjesta i prelazni oblici. Prelazan oblik između- austrijskog i ilirskog bora dolazi na području Kočevske Reke, kod Iškog Vintgara, na Maloj Kapeli i donekle Plješivici. Subspecies Pallasiana ili krimski crni bor dolazi kod nas od prirode u jugoistočnom dijelu naše države u NR Makedoniji na području Strumice (Kukla) i na planini Pljačkovici. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Na Grobničkom polju u Borovoj Dragi, na području Senja u Borovu i Borovom Vrhu, crni bor iz Paklenice, sa Biokova, Pelješca jedna sastojina na Braču (Fantovi Dolci), jedna sastojina na Hvaru (čarton Dolac), u Hercegovini na planini čvrsnici, Prenju i sa područja Konjica, Bugojna i Vakufa crni borovi odgovaraju prelaznom obliku između austrijskog, dalmatinskog i ilirskog crnog bora. Pretpostavljam, da je to jedna posebna svojta crnog bora zbog toga, što ima određeno područje rasprstranjenja i što mu je građa iglica sa svih navedenih lokaliteta ista, te bi ove lokalitete trebalo posebno detaljno istražiti. Iz tih istraživanja proizlazi, da je građa iglica veoma karakteristična za pojedine svojte crnog bora. Najmarkantnije obilježje za sistematiku crnog bora na osnovu anatomije iglica je epiderma i hipoderma. Isto tako su veoma važni i ovi elementi: širina i visina poprečnog presjeka iglica, broj slojeva transfuzijskog parenhima i broj sklerenhimskih slojeva kod žila. SI. 5. Poprečni presjek iglice austrijskog crnog bora (shematski) — Transverse section of the needle ofPinus nigra ssp. austriaca) Da je anatomska građa iglica karakteristična i bolje upotrebiva od vanjske morfologije vidi se i iz ključa, koji sam donio. Dihotomski ključ sastavljen je samo na osnovu anatomske građe iglica. Po njemu je lako odrediti svojte crnog bora koje kod nas dolaze. Ovdje ću iznijeti samo dva elementa iz toga ključa pomoću kojih se već mogu sa sigurnošću odrediti neke svojte. Na osnovu duljine epidermalnih stanica imamo dvije skupine crnog bora kod nas: A. epidermalne stanice na konveksnoj strani 29—36 (40) u. ssp. austriaca i ssp. dalmatica I. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani 2—3 [4] ssp. austriaca II. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani 2—5 ssp. dalmatica B. Epidermalne stanice na konveksnoj strani 18—29 (32) n ssp. Pallasiana, ssp. gorčensis i var. illyrica I. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani 3—5 ssp. Pallasiana II. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani [1] 2—3 * ssp. gočensis i var. illyrica |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ilirski bor se dalje razlikuje od gočkog bora u svim elementima građe iglica osim u širini i visini epidermalnih stanica, gdje su te razlike veoma male. Na- osnovu izloženih istraživanja proizlazi, da kod nas dolazi pet svojta crnog bora i određeni prelazni oblici. Te svojte su jasno karakterizirane svojom anatomskom građom iglica, koja je i poslužila za njihove određivanje. 2. Ekologija i građa iglica svojta crnog bora Crni bor je kserofitna vrsta, a to pokazuje i njegova građa iglica. Kod iglica crnog bora epiderma je sklerenhimatska. Takva epiderma, a i hipoderma, koja se sastoji kod naših svojta iz 2—5 nizova stanica, štite biljku od prejake insolacije. Puci su u iglici dosta duboko ispod epiderme smještene, te one na taj način umanjuju transpiraciju. Pored toga je još epiderma, a djelomično i predvorje puci prekriveno kutikulom, koja također zaštićuje na taj način biljku od prevelike insolacije i transpiracije. Sklerenhimski slojevi kod žila također su značajni kod toga. S obzirom na takvu građu epiderme i hipođerme mogli bi naše autohtone svojte crnog bora podijeliti u tri grupe: I. ssp. dalmatica i ssp. Pallasiana II. ssp. gočensis i var. illyrica III. ssp. austriaca Dalmatinski i krimski crni bor (ssp. Pallasiana) stavili smo u istu skupinu iako je veličina epidermalnih stanica kod ovih svojta različita. Veoma su slične ove svojte s obzirom na građu hipođerme, koja je kod njih veoma razvijena. Takva hipoderma daje ne samo čvrstoću iglici, nego je i ona i zaštitni sloj od prejake insolacije. Ove svojte imaju veoma slično građene slojeve sklerenhimskih stanica iznad, ispod i između žila, koje također imaju zaštitnu funkciju. Po širini i debljini iglica također su ove svojte slične, t. j . one imaju veoma široke i debele iglice. Prema tome možemo na osnovu građe iglica zaključiti, da su dalmatinski i krimski crni bor veoma kserofitne svojte. Nasuprot dalmatinskom i krimskom boru, gočki i ilirski crni bor imaju hipodermu i epidermu slabo razvijenu. Iznad žila dolazi samo sloj sklerenhimskih stanica, koji je često i nepotpun. Iglice su mnogo tanje. Na osnovu toga možemo zaključiti, da te "Svojte trpe mnogo manje od prevelike insolacije i transpiracije. Austrijski crni bor je po sredini između dvije navedene grupe s obziro mna građu epiderme, hipođerme, skleronhimskih stanica kod žila kao i debljine i širine iglica. Isti odnos postoji između bora i ostalih svojta u pogledu osvjetljivosti na insolaciju i transpiraciju. Visinsko je područje rasprostranjenja svojta crnog bora kod nas prema ovim istraživanjima od 250—1450 m nadmorske visine. Moram napomenuti, da su ova istraživanja vršena u cilju određivanja svojta ornog bora i da je određivanje visinskog rasprostranjenja pojedinih svojta nepotpuno istraženo. Zbog toga se ovi podaci o visinskom rasprostranjen ju svojta crnog bora moraju nadopuniti. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Granica šuma pojedine svojte je slijedeća: Ssp. dalmatica 300— 620, m nad. visine Ssp. Pallasiana* 250—1200 „ „ Ssp. austriaca 550— 900 „ „ „ Ssp. gočensis 950—1100 „ „ „ Ssp. gočensis var. illyrica (400) 800—1450 ni nadmorske visine. Na osnovu ovih podataka mogli bismo također te svojte podijeliti u tri grupe. Gočki i ilirski bor bi došli u jednu grupu, austrijski u drugu, a dalmatinski bor u treću grupu. Krimski bor zbog nedovoljnih podataka ne možemo uvrstiti" sigurno ni u jednu grupu, pošto on dolazi i u nižim i u višim položajima. Budući da je istočni dio Makedonije granično područje krimskog bora i da je pitanje njegovog rasprostranjenja još nedovoljno istraženo, u ovom slučaju izostavit ćemo ga iz razmatranja. Ako pogledamo visinsko područje rasprostiranja kod ostalih naših svojta, vidjet ćemo, da one čine tri točno omeđene grupe, i da se te grupe, t. j . svojte u visinskom pogledu nadovezuju jedna na drugu. Prema tome postoji jedna pravilna korelacija između građe iglica i visinskog razčlanjenja crnog bora. VAŽNIJA LITERATURA 1. Ani ć M.: Dendroflora otoka Brača. Glasnik za šum. pokuse br. 8, str. 239—290, Zagreb,´1942. 2. A sch e r s on-G r a ebn e r: Synopsis der Mitteleuropäischen Flora. I. Bd. Leipzig, 1896-98. 3. B e i s s n e r-F i t s c h e n: Handbuch der Nadelholzkunde, Berlin, 1930. 4. Dallimo r e-J a c k s o n: A. Handbook of Conif erae, London, 1948. 5. Delevo y G.: A propos de la Systematique de Pinus Nigra Arnold. Ministere de l´Agriculture Administration des Eau et Forets Station de Recherches de Groenendaal, 1949. 6. Đorđevi ć P.: Pinus nigra Arn. var. gočensis, n. var. Izdanje Ministarstva šuma i rudnika, Beograd, 1931. 7. Đorđevi ć P.: Pinus nigra Arn. var. gočensis n. var. Ost. Bot. Zeit. LXXX. p. 328-336, Wien, 1931. 8. En gl er-Pr an 11: Die natürlichen Pflanzenfamilien, 13 Bd., Leipzig, 1926. 9. Georg e sc u C. C.: Studii phyto-geografice in basinul inferior al Vaiei Cernei (Baile Herculane). Analele Institutului de Cercetari si Experimentatie Forestiery, p. 71-133, Bucuresti, 1934. 10. Harlo w W. M.: The identification of the pines of the Unitet States, natice and introduced, by needle structure. Bulletin of the New-York State College of Forestry at Syracuse University, 1931. 11. Hue t M.: Determination de differente» especes de Pins par l´etude anatomique de l´aiguille. Bull. Soc. Centr." Forest. Belgique, No. 2, 3-4. Bruxelles, 1933. 12. Petrači ć A.: Šumski i dendrogeografski odnosi na otoku Braču, Glasnik za šum. pokuse br. 8, str. 179-237, Zagreb, 1942. 13. Podhorsk y I.: Die korsische Kiefer Pinus laricio var. Poiretiana. Schweiz. Zeit. Forst., p. 232-238, 1921. 14. Eonnige r K.: Über den Formenkreis von Pinus nigra Arnold. Verh. Zool. bot. Ges. LXXIII. p. 127-130, (1923). Wien, 1924. 15. Schwar z O.: Über die Systematik und Nomenklatur der europäischen Schwarzkiefern. Notizblatt des Bot. Gartens zu Berlin-Dahlem XIII. No 117, p. 226-243, 1938. * Za ssp. Pallasiana imamo samo dva podatka. Jedan sa područja Strumice (Kukla) nad. vis. 250 m i drugi s područja Pljačkovice 1000—1200 m nad. vis. Zbog toga bi trebalo pitanje visinskog rasprostranjenja kod ove svojte naročito detaljno istražiti. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 35 <-- 35 --> PDF |
16. Schmie d H.: Über die österreichische Schwarzkiefer. Centralblatt f. d. g. Forstwesen, p. 189-199, 1929. 17. V i d a k o v i ć M.: Prilog poznavanju anatomije iglica kod nekih srodnih borova. Glasnik za šum. pokuse, tor. 11, Zagreb, 1953. 18. Vidakovi ć M.: Prilog poznavanju oblika vrste Pinus halepensis Mili. »Šumarski list«, str. 11-18, Zagreb, 1953. 19. V i d a k o v i ć M.: Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomije iglica. Glasnik ;za šum. pokuse br. 12 (u štampi). 20. V i s i a n i R.: Flora Dalmatica sive Enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et šibi observatas đescripsit digessit rariorumque iconibus illustravit. I. svez. Lipsiae, 1842. 21. Zan g W.: Die Anatomie der Kiefernadel und ihre Verwendung zur systematischen Gliederung der Gattung Pinus. Dissert. Giessen, 1904. Summary . The Pinus nigra species in Yugoslavia has been investigated on the basis of anatomical structure of its needles. It has been established that the structure of needles is a very characteristic indication in the determination of individual races. Based on the structure of needles the following races has been established: 1. Pinus nigra ssp. Pallasiana 2. Pinus nigra ssp. gočensis 3. Pinus nigra ssp. gočensis var. illyrica 4. Pinus nigra ssp. dalmatica 6. Pinus nigra ssp. austriaca. The investigations are represented in detail in a special paper (»Annales pro experimentis foresticis«, Vol. 12, in the press) while in this article only a few characteristics of the needle structure in individual races are presented. From the diagrammatic representations it is visible that the structure of needles of these races is different. With regard to the structure of needles, it is possible to establish that the ssp. dalmatica and ssp. gočensis are xerophilous races. After them follws the ssp. austriaca while the ssp. gočensis and var. illyrica are the last in the sequence i. e. they are more mesophilous races. In this paper is also represented the altitudinal distribution of Pinus nigra races: 1. Ssp. dalmatica 3001—620 m above sea-level; 2. Ssp. Pallasiana 250—1200 m above sea-level; 3. Ssp. austriaca 550—900 m above sea-level; 4. Ssp. gočensis 950—1100 m above sea-level; 5. SSp. gočensis var. illyrica (400) 800—1450 m above sea-level. These investigations on the distribution of Pinus nigra species are not yet closed and should be completed. |