DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 30     <-- 30 -->        PDF

padne Srbije i istočne do centralne Bosne, treća s dalmatinskih otoka
(Brač, Hvar) i četvrta iz Slovenije i zapadne Hrvatske (Mala Kapela).
Detaljnim istraživanjem ustanovio sam, da kod nas postoji pet svojta
crnog bora i to:


1. Pinus nigra ssp. Pallasiana (Lamb.) Holmboe;
2. Pinus nigra ssp. gočensis (Đorđ.) n. comb.;
3. Pinus nigra ssp. gočensis var. illyrica n. var.
4. Pinus nigra ssp. dalmatica (Vis.) Schwz,;
5. Pinus nigra ssp. austriaca (Höss) n. comb.
Građe iglica ovih pet svojta bora jasno se razlikuju, što se iz priloženih
shematskih crteža vidi. Epiderma je kod ssp. Pallasiana odnosno
krimskog crnog bora i kod gočkog crnog bora mala i ona iznosi do 25 u..
Te stanice su više kvadratičnog oblika. Kod ilirskog crnog bora ona je
nešto veća, ali svakako ispod S0\i. Austrijski i dalmatinski bor imaju epidermu
veličine 30—40 \i. U broju puci razlike najčešće nisu signifikantne
između ovih svojta. Hipoderma također nije jednako građena kod svih
svojta. Najjače razvijenu hipodermu na konveksnoj strani iglice imaju
dalmatinski i krimski crni bor (2—5 slojeva), a najslabije razvijenu gočki
crni bor (oko 2 sloja). Austrijski crni bor ima slabije razvijenu hipodermu
od dalmatinskog i krimskog crnog bora, a jače razvijenu od ilirskog bora.
Broj smolenica nije također jednak kod ovih svojta. Taj broj raste idući
od istoka naše države prema zapadu. Mali broj smolenica imaju krimski,
gočki i ilirski crni bor, a veliki broj smolenica imaju austrijski i dalmatinski
crni bor.


SI. 3. Poprečni presjek iglice ilirskog crnog bora (shematski) — Transverse
section of the needle of Pinus nigra ssp. gočensis var. i 1 y r i c a)


Iznad žila nalazi se kod krimskog bora 1—2 sloja sklerenhimskih stanica,
kod dalmatinskog 1 veoma rijetko 2 sloja, ali ovaj bor ima i između žila
takvih stanica. Austrijski i ilirski bor imaju po jedan sloj sklerenhimskih
stanica iznad žila, dok gočki bor često nema potpuni sloj tih stanica iznad
žila. Najveći broj slojeva transfuzijskog parenhima ima krimski i dalmatinski
crni bor. Te dvije svojte imaju 3 sloja na floemskoj, a 5—6 slojeva
transfuzijskog parenhima na ksilemskoj strani žila. Iza toga slijedi austrijski
bor, koji ima najčešće 3 sloja na floemskoj i 5 slojeva na ksilemskoj
strani žila. Najmanji broj tih slojeva ima gočki i ilirski crni bor. Oni imaju
2—3 sloja na floemskoj strani i 4—5 slojeva na ksilemskoj strani žila. U
širini i visini poprečnog presjeka iglica postoji znatna razlika između ovih
svojta, široke i debele iglice imaju austrijski, dalmatinski i krimski bor,