DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Ilirski bor se dalje razlikuje od gočkog bora u svim elementima građe
iglica osim u širini i visini epidermalnih stanica, gdje su te razlike veoma
male.


Na- osnovu izloženih istraživanja proizlazi, da kod nas dolazi pet svojta
crnog bora i određeni prelazni oblici. Te svojte su jasno karakterizirane
svojom anatomskom građom iglica, koja je i poslužila za njihove određivanje.


2. Ekologija i građa iglica svojta crnog bora
Crni bor je kserofitna vrsta, a to pokazuje i njegova građa iglica. Kod
iglica crnog bora epiderma je sklerenhimatska. Takva epiderma, a i hipoderma,
koja se sastoji kod naših svojta iz 2—5 nizova stanica, štite biljku
od prejake insolacije. Puci su u iglici dosta duboko ispod epiderme smještene,
te one na taj način umanjuju transpiraciju. Pored toga je još epiderma,
a djelomično i predvorje puci prekriveno kutikulom, koja također
zaštićuje na taj način biljku od prevelike insolacije i transpiracije. Sklerenhimski
slojevi kod žila također su značajni kod toga.


S obzirom na takvu građu epiderme i hipođerme mogli bi naše autohtone
svojte crnog bora podijeliti u tri grupe:


I. ssp. dalmatica i ssp. Pallasiana
II. ssp. gočensis i var. illyrica
III. ssp. austriaca
Dalmatinski i krimski crni bor (ssp. Pallasiana) stavili smo u istu
skupinu iako je veličina epidermalnih stanica kod ovih svojta različita.
Veoma su slične ove svojte s obzirom na građu hipođerme, koja je kod
njih veoma razvijena. Takva hipoderma daje ne samo čvrstoću iglici, nego
je i ona i zaštitni sloj od prejake insolacije. Ove svojte imaju veoma slično
građene slojeve sklerenhimskih stanica iznad, ispod i između žila, koje
također imaju zaštitnu funkciju. Po širini i debljini iglica također su ove
svojte slične, t. j . one imaju veoma široke i debele iglice. Prema tome možemo
na osnovu građe iglica zaključiti, da su dalmatinski i krimski crni
bor veoma kserofitne svojte.


Nasuprot dalmatinskom i krimskom boru, gočki i ilirski crni bor imaju
hipodermu i epidermu slabo razvijenu. Iznad žila dolazi samo sloj sklerenhimskih
stanica, koji je često i nepotpun. Iglice su mnogo tanje. Na osnovu
toga možemo zaključiti, da te "Svojte trpe mnogo manje od prevelike insolacije
i transpiracije.


Austrijski crni bor je po sredini između dvije navedene grupe s obziro
mna građu epiderme, hipođerme, skleronhimskih stanica kod žila kao i
debljine i širine iglica. Isti odnos postoji između bora i ostalih svojta u
pogledu osvjetljivosti na insolaciju i transpiraciju.


Visinsko je područje rasprostranjenja svojta crnog bora kod nas prema
ovim istraživanjima od 250—1450 m nadmorske visine. Moram napomenuti,
da su ova istraživanja vršena u cilju određivanja svojta ornog bora
i da je određivanje visinskog rasprostranjenja pojedinih svojta nepotpuno
istraženo. Zbog toga se ovi podaci o visinskom rasprostranjen ju svojta
crnog bora moraju nadopuniti.