DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 38 <-- 38 --> PDF |
1. Prema sadašnjoj situaciji na terenu i važećim propisima, šumarije imaju pravo eksploatirati putem čišćenja, proreda i sanitarnih sječa. Granice tih pojmova nisu strogo postavljene niti odijeljene, pa ih je znatan dio šumarija prekoračio, jer vrši sječu, izradu, izvoz i utovar čak ionih sječina, koje su okarakterizirane kao redovite sječe. Takav rad za sada primjenjuju Lovno-šumsko gospodarstvo »Košutnjak«, kao i znatan broj šumarija u Posavini i Podravini. Dakle ove su šumarije prekoračile pozitivne propise, a od čega mi ne želimo praviti pitanje, već stojimo na stanovištu, zašto se takav način iskorištavanja ne bi primijenio na svima šumarijama? 2. Kako nam je poznato i ove šumarije, koje danas u svojim područjima ne provedu lOO´Vo-tno režijsko poslovanje, ipak vrše u svojoj režiji eksploataciju nekih sječina, a koje su prešle granice čišćenja, proreda i sanitarnih sječa. Ako to čine sa jednim sječinama, zašto ne bi činile sa svima sječinama, koje se nalaze u njihovom području? Smatramo, da će tada otpasti izbor sječina te prigovori na bolje ili lošije, te lakše i teže sječine. DIP Belišće za 1955. god. iz vlastitih manipulacija pokrilo je svoju potrebu u pilani samo sa 45°/o trupaca, dok je 55% potrebe dobilo gotove trupce od šumarija, koje same vrše sječu, izradu, izvoz i utovar. Prema tomu nema nikakvog razloga, da i one druge šumarije ne izvrše sječu, izradu i privlačenje pilanskih trupaca, pa i ostalih sortimenta do uskotračnih 0,60 m pruga ili javnih cesta, te da tamo šumarije predadu DIP-ovima gotove Sortimente, a DIP, jer ima vlastite sprege, lokomotive, kamione, reparaturne radionice i stručni kadar, može sam dalje izvršiti prevoz sortimenata. Jedino, kada bi šumarije ova osnovna sredstva preuzela pod svoju upravu, tada bi mogle i ove šumarije isporučivati Sortimente DIP-ovima postavno vagon i iz većih sječina dobivene Sortimente. 3. Kod provođenja sječa, izrade i privlačenja na terenu, vrlo često se pojavljuju nesuglasice između šumarija i manipulacija u pogledu rokova sječe, izrade i izvoza, kao i oko uspostavljanja šumskoga reda u sječinama, doznake »ad« stabala, naknadne doznake, šumskih šteta, doznake materijala za puteve, za nastambe, pomoćnog materijala za podbijanje vlačuga i saonica i t. d., i t. d., a sve te nesuglasice otpadaju onim momentom, kada same šumarije preuzmu sav taj rad u svim sječinama. 4. Dok su na teritoriju jedne šumarije vršile eksploataciju i šumarija i manipulacija, sječine su bile više razbacane, a jasno je, da je svaka šumarija povoljnije sječine zadržavala za sebe, dok su manje- povoljne dodjeljivane DIP-ovima, a često puta i takve, kojie šumarija nije mogla izraditi iz bilo kojih razloga, DIP je morao, jer je u planu sječine konačno okarakterizirana kao »industrijska«, premda je drvna masa kretala i oko 500 m3 brutto mase. Prenošenjem eksploatacije šuma u kompetenciju šumarija, ovakve će anomalije otpasti, sječine će se skoncentrirati na manje površine sa većim masama, a sama šumarija daleko će lakše i brže rješavati razne probleme, koji nastupaju prilikom rada u sječinama, jer je ona jedina za izvršenje sječe i isporuku sortimenata zadužena i odgovorna. 5. Smještaj naših radnika, zaposlenih u eksploataciji šuma, još uvijek nije na onoj visini, kako bi on mogao biti. Glavni razlog leži baš u neriješenom pitanju nadležnosti eksploatacije šuma. DIP-ovi nisu dovoljno sigurni, da će u tim područjima trajno ostati i zato grade više privremene nastambe. Ostala poduzeća (razna kotarska i gradska) dobivaju manje sječine, koje daju uglavnom gorivo drvo, rade sezonski i kompanjski, te također ne grade stalnih nastambi. Šumarije zadržavaju za sebe povoljnije sječine u blizini sela, te smatraju, da nastambe za radnike nisu ni potrebne. U većini slučajeva i jedni i drugi traže kako nastambe, tako i opremu (čebad, posuđe), pa i prehrambene artikle od DIP-ova, a naročito alat. Kad bi se eksploatacija šuma odvijala samo pod upravom šumarije, jasno je, da bi ovo pitanje bilo daleko povoljnije riješeno za šumskog radnika nego je danas. Tada bi sama šumarija nastojala provesti koncentraciju sječina, a prema tomu izgraditi i dovoljan broj stalnijih i solidnijih nastambi. Ona to može učiniti tim lakše, što njoj sve nastambe mogu služiti i za provođenje ostalih radova, kao što su; doznaka i procjena stabala, sadnja, uređivanje šuma, izgradnja puteva, zaštita od požara. Dakle ove nastambe za šumariju imaju daleko širu i potrebu i uporabu, te se troškovi lakše podnose na različitim knjižnim stavkama. Ovom prilikom je naročito važno istaknuti mogućnost boljeg \ |