DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 38     <-- 38 -->        PDF

1. Prema sadašnjoj situaciji na terenu i važećim propisima, šumarije imaju
pravo eksploatirati putem čišćenja, proreda i sanitarnih sječa. Granice tih pojmova
nisu strogo postavljene niti odijeljene, pa ih je znatan dio šumarija prekoračio, jer
vrši sječu, izradu, izvoz i utovar čak ionih sječina, koje su okarakterizirane kao redovite
sječe. Takav rad za sada primjenjuju Lovno-šumsko gospodarstvo »Košutnjak«,
kao i znatan broj šumarija u Posavini i Podravini. Dakle ove su šumarije prekoračile
pozitivne propise, a od čega mi ne želimo praviti pitanje, već stojimo na stanovištu,
zašto se takav način iskorištavanja ne bi primijenio na svima šumarijama?
2. Kako nam je poznato i ove šumarije, koje danas u svojim područjima ne
provedu lOO´Vo-tno režijsko poslovanje, ipak vrše u svojoj režiji eksploataciju nekih
sječina, a koje su prešle granice čišćenja, proreda i sanitarnih sječa. Ako to čine sa
jednim sječinama, zašto ne bi činile sa svima sječinama, koje se nalaze u njihovom
području? Smatramo, da će tada otpasti izbor sječina te prigovori na bolje ili lošije,
te lakše i teže sječine. DIP Belišće za 1955. god. iz vlastitih manipulacija pokrilo je
svoju potrebu u pilani samo sa 45°/o trupaca, dok je 55% potrebe dobilo gotove trupce
od šumarija, koje same vrše sječu, izradu, izvoz i utovar. Prema tomu nema nikakvog
razloga, da i one druge šumarije ne izvrše sječu, izradu i privlačenje pilanskih
trupaca, pa i ostalih sortimenta do uskotračnih 0,60 m pruga ili javnih cesta, te da
tamo šumarije predadu DIP-ovima gotove Sortimente, a DIP, jer ima vlastite sprege,
lokomotive, kamione, reparaturne radionice i stručni kadar, može sam dalje izvršiti
prevoz sortimenata. Jedino, kada bi šumarije ova osnovna sredstva preuzela pod svoju
upravu, tada bi mogle i ove šumarije isporučivati Sortimente DIP-ovima postavno
vagon i iz većih sječina dobivene Sortimente.
3. Kod provođenja sječa, izrade i privlačenja na terenu, vrlo često se pojavljuju
nesuglasice između šumarija i manipulacija u pogledu rokova sječe, izrade i izvoza,
kao i oko uspostavljanja šumskoga reda u sječinama, doznake »ad« stabala, naknadne
doznake, šumskih šteta, doznake materijala za puteve, za nastambe, pomoćnog materijala
za podbijanje vlačuga i saonica i t. d., i t. d., a sve te nesuglasice otpadaju
onim momentom, kada same šumarije preuzmu sav taj rad u svim sječinama.
4. Dok su na teritoriju jedne šumarije vršile eksploataciju i šumarija i manipulacija,
sječine su bile više razbacane, a jasno je, da je svaka šumarija povoljnije sječine
zadržavala za sebe, dok su manje- povoljne dodjeljivane DIP-ovima, a često puta
i takve, kojie šumarija nije mogla izraditi iz bilo kojih razloga, DIP je morao, jer je
u planu sječine konačno okarakterizirana kao »industrijska«, premda je drvna masa
kretala i oko 500 m3 brutto mase. Prenošenjem eksploatacije šuma u kompetenciju
šumarija, ovakve će anomalije otpasti, sječine će se skoncentrirati na manje površine
sa većim masama, a sama šumarija daleko će lakše i brže rješavati razne probleme,
koji nastupaju prilikom rada u sječinama, jer je ona jedina za izvršenje sječe i isporuku
sortimenata zadužena i odgovorna.
5. Smještaj naših radnika, zaposlenih u eksploataciji šuma, još uvijek nije na
onoj visini, kako bi on mogao biti. Glavni razlog leži baš u neriješenom pitanju
nadležnosti eksploatacije šuma. DIP-ovi nisu dovoljno sigurni, da će u tim područjima
trajno ostati i zato grade više privremene nastambe. Ostala poduzeća (razna kotarska
i gradska) dobivaju manje sječine, koje daju uglavnom gorivo drvo, rade sezonski
i kompanjski, te također ne grade stalnih nastambi. Šumarije zadržavaju za sebe
povoljnije sječine u blizini sela, te smatraju, da nastambe za radnike nisu ni potrebne.
U većini slučajeva i jedni i drugi traže kako nastambe, tako i opremu (čebad, posuđe),
pa i prehrambene artikle od DIP-ova, a naročito alat. Kad bi se eksploatacija
šuma odvijala samo pod upravom šumarije, jasno je, da bi ovo pitanje bilo daleko
povoljnije riješeno za šumskog radnika nego je danas. Tada bi sama šumarija nastojala
provesti koncentraciju sječina, a prema tomu izgraditi i dovoljan broj stalnijih
i solidnijih nastambi. Ona to može učiniti tim lakše, što njoj sve nastambe mogu služiti
i za provođenje ostalih radova, kao što su; doznaka i procjena stabala, sadnja,
uređivanje šuma, izgradnja puteva, zaštita od požara. Dakle ove nastambe za šumariju
imaju daleko širu i potrebu i uporabu, te se troškovi lakše podnose na različitim
knjižnim stavkama. Ovom prilikom je naročito važno istaknuti mogućnost boljeg
\