DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 40     <-- 40 -->        PDF

trebati samo jedan (šumarija, koja već ima svoje uredske prostorije), a mjesto
stambenog1 prostora za 20 namještenika, biti će dovoljno za 10 namještenika (ako
se kao opravdano kod šumarije poveća broj za tri lica). Prošireno poslovanje šumarija
svladati će sa pojačanim brojem i boljom kvalitetom osoblja, dok većina šumarija
već danas vrši eksploataciju šuma u svojoj režiji, te su tomu osoblju poznati poslovi
iz ove grane djelatnosti.


8. Na završetku ovoga izlaganja potrebno je obratiti pažnju, da se i u samim
centralnim upravama DIP-ova, prednjom organizacijom eksploatacije šuma, smanjuje
broj osoblja. U centralnim uredima otpadaju referenti za eksploataciju šuma sa njihovim
pomoćnim osobljem. Taj broj kreće se prosječno oko 3—5 namještenika, a to
je također velika brojka u doba pomanjkanja stručnih i iskusnih kadrova. Novčani
efekat i mogućnost sniženja troškova je evidentna.
9. Konačno sve manipulacije DIP-ova- pa i ostalih bilo kotarskih, bilo gradskik
ili nekih drugih poduzeća, koja se danas bave eksploatacijom šuma, često su puta
udaljena od svojih centrala i preko 100 km. Njih je potrebno obilaziti, nadzirati i
instruirati, a putovanja predsjednika i članova radničkih savjeta, upravnog odbora
poduzeća, direktora, referenta za eksploataciju šuma i ostalih namještenika na radidišta
i na ovakve udaljenosti, vezana su ne samo znatnim troškovima, već i gubitkom
vremena. I ovaj momenat utječe na mogućnost sniženja troškova proizvodnje.
Međutim sav taj nadzor i instruktažu može vršiti i daleko uspješnije u neposrednoj
blizini nalazeći se upravitelj šumarije, koji je već tamo i koji taj obilazak vrši često
puta u vezi sa ostalim poslovima šumarije.
Smatram, da sam gornjim izlaganjem na dovoljno uvjerljiv način iznio prednosti
dodjele eksploatacije šuma u kompetenciju šumarija, te mogućnosti sniženja
troškova proizvodnje za one sirovine i gotove produkte, koji su potrebni tvornicama
furnira, šibica, pilanama, rudnicima, željeznici i širokoj potrošnji. Ovo sniženje troškova
može ići i u korist šumskog fonda, a što je također važno za našu privredu,
da bi se moglo još bržim i intenzivnijim tempom pristupiti podizanju šuma na nedovoljno
iskorištenim ili napuštenim.površinama.


Odluke o ovom pitanju svakako ovise o Sekretarijatu za poslove narodne privrede,
ali bi one morale uslijediti već u prvoj polovini ove godine. U protivnom slučaju
će drvna industrija i ove kao i ranijih 1953, i 1954. godine kasno doći u posjed
sječina, a još kasnije i teže osigurati svoje pilane sa potrebnim pilanskim trupcima,
a ostale pogone sa drugim potrebnim sirovinama. Negativne strane dosadašnjeg načina
snabdijevanja drvne industrije potrebnim sirovinama iskusila je drvna industrija
baš u 1953. i 1954. godini, kada su male i neracionalne pilane bile bolje snabdjevene
sa sirovinom od naših najmodernijih i najracionalnijih pilana. Bilo je malih pilana,
koje su imale toliko pilanskih trupaca, da ih same nisu mogle prorezati, već su iznajmljivali
tuđe kapacitete njima sličnih pilana. Sa druge strane kapaciteti velikih i racionalnih
pilana stajali su neiskorišteni, a što ne bi bilo uputno činiti i u buduće,
kada se to pitanje može riješiti:


a) određivanjem alimentacionih područja;


b) predajom sveukupne eksploatacije šuma u nadležnost šumarije, koja je dužna
izrađene Sortimente otpremati pilani, koja je dobila pravo alimentacije iz njenog
područja. Ing. J. Jovanović — Belišće


UPOTREBA KROVNE LJEPENKE ZA IZRADU TULJAKA


Uzgoj pojedinih vrsta drveća i grmlja zahtijeva često naročitu brigu radi njihove
osjetljivosti na sadnju. I pored pažljivog vađenja sadnica, pakovanja, otpreme
i sadnje, ne mogu se izbjeći negativni spoljni utjecaji na mladu biljku, pogotovu ako
nije moguće vađenje sa busenom. Vidimo zato, da se već odavna neke vrste u upotrebi
kod pošumljavanja uzgajaju u glinenim loncima, koji osiguravaju visoki postotak
primanja. Isto tako proširena je u tu svrhu i upotreba šupljih stabljika suncokreta,
a u nekim zemljama naročito presovani karton. Glineni lonci su svakako vrlo


258




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 41     <-- 41 -->        PDF

pogodni za uzigoj sadnica, jer se mogu izrađivati u potrebnim dimenzijama, ali su
relativno dosta skupi i često podložni gubicima uslijed loma kod manipulacije, punjenja
zemljom, prenosa i si. Stabljike suncokreta, koje su inače jeftine, pogodne su
samo za uzgoj´ nekih vrsta, jer je promjer šupljine dosta malen, tako da se može
ispuniti neznatnom količinom zemlje. Tuljke ili kutije od naročitog kartona nismo
imali prilike da vidimo pošto se kod nas ne izrađuju.


.


*«/,.


Ih


a?"* a


-f(:


´;;,_ Ä


1111111


´-.. ´ |I w%Ä


-fgifc


31. 2. Eucalyptus cladocalyx, E. tereticornis i E. rostrata
Si. 1.


uzgojeni u tuljcima od krovne ljepenke.


Spomenute nezgodne strane glinenih lonaca i stabljika suncokreta navele su
nas, da preporučimo izradu tuljaka od obične krovne ljepenke, koja je trajna, lako
se nabavlja i može se krojiti prema potrebnim dimenzijama. Takve tuljke su već
neki stručnjaci i ranije upotrebljavali; imali smo, na primjer, priliku da vidimo
njihovu primjenu u Zavodu za uzgoj šuma poljoprivrednog šumarskog fakulteta u
Zagrebu. U rasadniku Stanice Instituta za eksperimentalno šumarstvo u Splitu uspješno
smo upotrebljavali tuljke od krovne ljepenke kod uzgoja Pinus pinea, Pinus
canariensis i Eukalyptus sp. Za prve dvije vrste sjetva sjemena izvršena je direktno
u tuljak ispunjen zemljom, dok su eukalipti bili pikirani u tuljak nakon što je u kli




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 42     <-- 42 -->        PDF

jalištu postigli traženu dimenziju. Krovnu ljepenku izrezali smo u formate 25 x 20 cm
i takve listove uvili u tuljak visine 25 cm, profila 5 cm i pričvrstili sa dva prstena
tanke žice (si. 1 i 2).


Manipulacija ovako izrađenim tuljcima vrlo je jednostavna; lako se izrađuju, ne
zauzimaju mnogo prostora, a i transport do radilišta je olakšan, jer se mogu pakovati
u snopove sa nešto vreće, da se spriječi osipanje zemlje ili složiti u sanduke.
Kod sadnje na terenu skine se ili prereze žica, a nakon što se jama ispuni zemljom
može se i tuljak lako izvući te nakon toga zemlju sa strana bolje utisnuti.


Analiza cijena koštanja izrade 100 tuljaka pokazala nam je slijedeće:


I. Materijal:
a) krovna ljepenka m2 4 — 400.—
b) žica kg 0.14 — 23.—


IL Rad:
kvalificiranih radnika sati 5— 130.—


+ Socijalno osiguranje 43°/« — 56.—
Ukupno 609 dinara


Summary


In the above article the author recommands the apply of tarred cardboard tubes
instead of argil pots for the cultivation of some plants the planting of which is delicate
regarding their bare rootlets.


Jedlowski ing. Dušan


ZELENA DUGLAZIJA NA KRASU


Registracija dra Klepca referata P. Fourchy-a o dosadašnjim uspijevanjima duglazije
u Francuskoj (»Šumarski list« br. 1—2, 1955) treba da bude pobuda, da se
ova vrst primijeni za uzgoj i u našem šumskom gospodarstvu. Pored rezultata o
uspješnom uzgajanju ove vrste u šumama Francuske, na to nas upućuje i naše postojeće
sastojine. A to su sastojine na Pohorju (vidi prikaz J. Urbasa u ediciji »Pola
stoljeća šumarstva« »Egzote v gozdnem gospodarstvu Slovenije«), u Slovenačkom
Primorju (sastojina Počivalnik kod Postojne, koja je obuhvaćena istraživanjima ljubljanskog
šumarskog Instituta) i sastojine u Istri, (koje su registrirane i u »Šumarskom
listu« br. 12, 1946, u prikazu ing. Piškorića »četinjače u okolini Rovinja«). Sve
ove sastojine pokazuju, da se i duglazija u svim ovim sastojinama pokazala kao vrsta
dobrog prirasta. To je J. Urbas zabilježio u svom prikazu, to će se vidjeti i iz referata
ljubljanskog Instituta, a to ćemo vidjeti i za sastojine u Rovinju. Samo usputno
bilježim radi potpunosti, da je sastojina na Počivalniku u starosti od 52 godine imala
masu od 480 m3ha.


Jedan od zaključaka P. Fourchy-a jest, da je »zelena duglazija vrlo osjetljiva
na edafske faktore, tako da se veliki prirast može postići samo na plodnim, svježim
tlima, bogatim vodom«, a drugi da »zelenu duglaziju treba saditi rijetko« (citirano
po dru Klepcu). Rovinjske sastojine potvrđuju drugi zaključak, a demantiraju prvi.


Da stanište rovinjskih sastojina zelene duglazije nisu svježa tla, a da još manje
obiluju vodom, razumljivo je tako reći, samo po sebi. Te se sastojine nalaze u neposrednoj
blizini Rovinja (u današnjem rovinjskom parku) i na morskoj obali. Tlo
pripada tipu crvenice (degradirane) na podlozi vapnenca, koji i u 50-godišnjoj sastojim
mjestimice izbija, na površinu, te ima i stabala kojih korjenje »jaše« kamene
blokove, kao što ga »jašu« smrče ili jele u Gorskom kotaru ili u drugim našim smrčevim
i jelovim šumama. Ne može se reći, da svježinu tla tokom ljeta održavaju kiše,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 43     <-- 43 -->        PDF

jer najbliže ombrometrijske stanice u desetgodišnjem prosjeku (1923—1932) daju
sljedeće podatke za ljetni dio godine:


mm kiše u mjesecu
Stanic a
V. VI. VII. VIII,


Bale 67,55 75,45 44,54 46,88
Sv. Mihajlo Limski 90,21 53,59 47,35 42,43


ili prosječno za Bale 58,4 mm mjesečno, a za Sv. Mihajla 58,6 mm. Međutim ima godina,
kada su mjesečne količine daleko ispod ovih prosjeka. Tako je u navedenom
desetgodištu minimum kiše u Balama bio 1932. god. s 2,6 mm, a u Sv. Hihajlu 1927.
god. s 4,5 mm.* Na Krasu nije ni relativna vlažnost zraka velika, a osobito ne ljeti.
Prema podacima u Splitu relativna vlaga o podnevnim satima pada i ispod 50%).
A u Rovinju je duglazija uz takve uslove vlažnosti ipak pokazala vrlo dobre rezultate,
a osobito za krš. Premjeravanjem dviju rovinjskih sastojina 1946. god. utvrđeno
je, da je 47-god. gušća sastojina (997 stabala po ha) imala srednji prsni promjer
od 22 cm u rasponu od 10 do 45 cm, a rjeđa (zatečenih 320 stabala i svježih panjeva
po ha) imala je prsni promjer od 22 cm u rasponu od 18 do 66 cm. Visina sastojina
iznosila je tanje 16 m, a deblje 20 m. Prosječni godišnji prirast deblovine za obje sastojine
iznosio je oko 5 m3.


I rovinjske sastojine dokazuju, da duglazija traži dosta mjesta, t. j . da se bolje
razvija u rjeđim nego u gušćim sastojinama. Naime, i tanja i deblja rovinjska sastojina
nalazi se na podjednakim stanišnim prilikama, jer se nalaze gotovo jedna pored
druge. Podaci pokazuju, da je za duglaziju od 50 god. starosti prevelik broj stabala
1000 po ha. Dakako, da je broj stabala u jačoj sastojini premalen (320 po ha), kako
to pokazuje i obračun drvne mase. Uz naznačene srednje promjere i srednje visine
masa tanje sastojine iznosila bi obračunato po tablicama za smrču 310 m3 po ha,
a deblje 280 m3. Međutim drvna masa deblje sastojine uporabno je mnogo vrednija
od tanje, jer je od 59 stabala na pokusnoj plohi od 0,225 ha 5 stabala bilo promjera
od 42 do 46 cm, a po jedno stablo promjera 54 i 66 cm, dok je u tanjoj sastojini od
275 stabala na pokusnoj plohi od 0,3ha jedno bilo 46 cm prsnog promjera, a ostala
sva ispod 38 cm,


Nasuprot ovim pozitivnim rezultatima rovinjske sastojine pokazuju i negativni.
A taj1 je, da su već 1946. god., t. j . 50-godišnja stabla pojedinačno pokazivala suhovrhost.
Suhovrha stabla nalazila se u rjeđoj sastojini kao i neka na osami, dok u
gušćoj, iako jednako staroj ili s razlikom od 1—2 godine, pojave suhovrhosti nije bilo.
Ova pojava suhovrhosti doduše pokazuje, da duglaziji u analognim stanišnim prilikama
nije optimum, t. j . da u starijoj dobi osjeća pomanjkanje vode, ali to nije toliko
negativna strana, da je se ne koristi za pošumljavanje i na analognim kraškim terenima.
Ni prosječni godišnji prirast od 5 m3 ne može se smatrati izolirano promatran
kao zadovoljavajući ni duglazija uvrstiti u »brzorastuće« vrste, ali uzimajući u obzir
konkretna staništa, on je više nego zadovoljavajući. Treba uzeti u obzir, da tih 5 m3
predstavlja prirast tehničkog i to tehnički vrijednog drveta i da se 50-godišnje sastojine
mogu koristiti za jarbole, kao i za pilansku preradu. A koja još vrsta na Krasu
u toj dobi daje te Sortimente?


Ing. O. Piškorić


* Iz podataka b. Odjela za šumarstvo i šumsku industriju Narodno-oslobodilačkog
oblasnog odbora za Istru.