DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 42     <-- 42 -->        PDF

jalištu postigli traženu dimenziju. Krovnu ljepenku izrezali smo u formate 25 x 20 cm
i takve listove uvili u tuljak visine 25 cm, profila 5 cm i pričvrstili sa dva prstena
tanke žice (si. 1 i 2).


Manipulacija ovako izrađenim tuljcima vrlo je jednostavna; lako se izrađuju, ne
zauzimaju mnogo prostora, a i transport do radilišta je olakšan, jer se mogu pakovati
u snopove sa nešto vreće, da se spriječi osipanje zemlje ili složiti u sanduke.
Kod sadnje na terenu skine se ili prereze žica, a nakon što se jama ispuni zemljom
može se i tuljak lako izvući te nakon toga zemlju sa strana bolje utisnuti.


Analiza cijena koštanja izrade 100 tuljaka pokazala nam je slijedeće:


I. Materijal:
a) krovna ljepenka m2 4 — 400.—
b) žica kg 0.14 — 23.—


IL Rad:
kvalificiranih radnika sati 5— 130.—


+ Socijalno osiguranje 43°/« — 56.—
Ukupno 609 dinara


Summary


In the above article the author recommands the apply of tarred cardboard tubes
instead of argil pots for the cultivation of some plants the planting of which is delicate
regarding their bare rootlets.


Jedlowski ing. Dušan


ZELENA DUGLAZIJA NA KRASU


Registracija dra Klepca referata P. Fourchy-a o dosadašnjim uspijevanjima duglazije
u Francuskoj (»Šumarski list« br. 1—2, 1955) treba da bude pobuda, da se
ova vrst primijeni za uzgoj i u našem šumskom gospodarstvu. Pored rezultata o
uspješnom uzgajanju ove vrste u šumama Francuske, na to nas upućuje i naše postojeće
sastojine. A to su sastojine na Pohorju (vidi prikaz J. Urbasa u ediciji »Pola
stoljeća šumarstva« »Egzote v gozdnem gospodarstvu Slovenije«), u Slovenačkom
Primorju (sastojina Počivalnik kod Postojne, koja je obuhvaćena istraživanjima ljubljanskog
šumarskog Instituta) i sastojine u Istri, (koje su registrirane i u »Šumarskom
listu« br. 12, 1946, u prikazu ing. Piškorića »četinjače u okolini Rovinja«). Sve
ove sastojine pokazuju, da se i duglazija u svim ovim sastojinama pokazala kao vrsta
dobrog prirasta. To je J. Urbas zabilježio u svom prikazu, to će se vidjeti i iz referata
ljubljanskog Instituta, a to ćemo vidjeti i za sastojine u Rovinju. Samo usputno
bilježim radi potpunosti, da je sastojina na Počivalniku u starosti od 52 godine imala
masu od 480 m3ha.


Jedan od zaključaka P. Fourchy-a jest, da je »zelena duglazija vrlo osjetljiva
na edafske faktore, tako da se veliki prirast može postići samo na plodnim, svježim
tlima, bogatim vodom«, a drugi da »zelenu duglaziju treba saditi rijetko« (citirano
po dru Klepcu). Rovinjske sastojine potvrđuju drugi zaključak, a demantiraju prvi.


Da stanište rovinjskih sastojina zelene duglazije nisu svježa tla, a da još manje
obiluju vodom, razumljivo je tako reći, samo po sebi. Te se sastojine nalaze u neposrednoj
blizini Rovinja (u današnjem rovinjskom parku) i na morskoj obali. Tlo
pripada tipu crvenice (degradirane) na podlozi vapnenca, koji i u 50-godišnjoj sastojim
mjestimice izbija, na površinu, te ima i stabala kojih korjenje »jaše« kamene
blokove, kao što ga »jašu« smrče ili jele u Gorskom kotaru ili u drugim našim smrčevim
i jelovim šumama. Ne može se reći, da svježinu tla tokom ljeta održavaju kiše,