DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 48 <-- 48 --> PDF |
jalo duže od 3 dana starješina se ne smije zadovoljiti kontrolom nego mor a tražiti od službenika da pravda svoj nedolazak liječničkim uvjerenjem. Razumije se da to može biti samo liječnik nadležne ustanove Socijalnog osiguranja i starješina ne bi smio primiti bilo koje drugo uvjerenje kao dokaz opravdanosti izostanka. U praksi se dogodio slijedeći slučaj. Službenik je obavijestio starješinu da je bolestan, dobio je što više bolovanje (»c/c«) od strane nadležnog liječnika, a zatim je viđen gdje obavlja (honorarno) neki posao za jednu drugu ustanovu, odnosno poduzeće. Po našem mišljenju Šumarija je trebala postupiti na slijedeći način, s c-bzi: rom da je službenik dobio bolovanje od nadležnog liječnika, pa starješina više nije imao šta da provjerava. Šumarija bi trebala najprije ispitati može li možda postupak službenika podvesti pod propis čl. 65/a ili 65/c ZoDS t. j . nema li njegovo činjenje u sebi elemente disciplinske neurednosti ili prestupa (na pr. preduzimanje i vršenje radnje koja očigledno podriva u očima građana autoritet i dostojanstvo narodne vlasti, lakše ili teže povrede službene i radne dužnosti i tome si.), pa ga onda kazni.. Ovdje se najprije napominje, da se u ovom slučaju ne može službenika kazniti radi izostanka, budući je stvarno dobio bolovanje (u koliko se naravno ne radi o disciplinskom ili krivičnom djelu liječnika). Ali na službenika se odnosi propis čl. 86 Zakona o socijalnom osiguranju radnika i službenika i njihovih porodica koji kaže »da osiguranik ne stiče," odnosno gubi pravo na materijalno obezbjeđenje za vrijeme bolesti, odnosno bolovanja, ako je namerno sprečavao ozdravljenje odnosno uspostavljenje sposobnosti za rad«. Kako službenik, koji je na bolovanju, ne smije raditi, a u ovom slučaju je radio, to se ima smatrati, da je time namjerno sprečavao ozdravljenje, odnosno uspostavljenje sposobnosti za rad, pa gubi pravo na materijalno obezbjeđenje, jer se ne može zamisliti, da netko prima materijalno obezbjeđenje za slučaj bolesti, a u isto vrijeme radi i zarađuje na drugoj strani tako živi na račun društva. Što više u takvom slučaju Šumarija je bila dužna, da o tome, u slučaju potrebe, obavijesti i organe nadležnog zavoda za socijalno osiguranje. Na kraju bi napomenuli i slučaj premješt a ji a na novu dužnost. Prema propisu čl. 64 ZoDS u slučaju premještaja odnosno postavljenja na drugu dužnost, po službenoj potrebi ili molbi, službenik se mora razriješiti od dotadanje dužnosti najdalje u roku od 15 dana, a na novu se dužnost javiti u roku od 24 sata po razrješenju, ako je premještaj odnosno postavljenje u istom mjestu, a ako nije, najkasnije u roku od 3 dana po razrješenju, ne uračunavajući u ovaj rok vrijeme potrebno za putovanje. (Rok od 16 dana u opravdanim slučajevima na pr. kod predaje blagajne, inventara ili si., se može i produžiti, ali najviše do 30 dana i to po starješini, koji je donio rješenje o premještaju). Službenik, koji se u pomenutim rokovima ne bi javio na dužnost, počinio bi disciplinski prestup iz tč. 23 čl. 65/c ZoDS u koliko izostane dulje od 10 dana, te se tieba protiv njega odmah povesti disciplinski postupak, bez obzira, da li on naknadno ipak stupi na novu dužnost, u kom slučaju ne treba čekati na presudu disciplinskog suda nego službenika odmah uvesti u posao. U koliko se službenik uopće ne javi na dužnost i nakon poziva po donošenju disciplinske presude, treba ponovno povesti disciplinski postupak i zatražiti od suda da donese kaznu otpuštanja iz službe (u koliko, naravno, već ranija presuda, takvu kaznu nije sadržavala. U praksi Šumarije vrlo često griješe, jer u pomenutim slučajevima smatraju da je službenik sam raskinuo radni odnos i ne vode više nikakve brige o njemu što je samo omogućivalo takvim službenicima da svojevoljno napuste službu i odu u bilo koju drugu, zaobišavši sve propise o otkazu. Pomenuti rok od 10 dana po našem mišljenju ne bi trebao biti odlučan, da li će se izostanak smatrati disciplinskom neurednosti ili prestupom, već taj- rok treba dovesti u vezu sa svim ostalim okolnostima pod kojima se izvršio disciplinski prestup i onda suditi da li se to stvarno radi o prestupu ili o lakšoj povredi službene dužnosti, prema tome, da li se u konkretnom slučaju radi o službeniku kome je to prvi prestup ili o službeniku koji inače voli da izbjegava dužnosti. Dobrinčić Veljko |