DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Iz svih zapažanja mogli smo dakle stvoriti slijedeće prethodne z akl j u čk e: Sadnja topola motkama nesigurna je na suhim pješčanim tlima, pogotovu ako nastupi suša. Visinski prirast na posađenim motkama razvija se jače tek u drugoj godini. Korijenje motke razvija se horizontalno u dva sloja, jedan blizu površine tla sa gustim upojnim korijenjem, a drugi na dnu oko kalusa. U sredini korijenje se razvija slabije. Zarašćivanje donjeg prereza motaka polagano je; čini se da ovisi o dobroti tla, a zaraste potpuno tek treće godine. Do sada nismo na dnu iskapanih motaka našli očite znakove truleži, ali je vjerojatno da je ona moguća. Za sadnju topolovih motaka pokazala se kao vrlo pogodna sadnja u duboke kose i uske jame, koje su diagonalom usmjerene u smjer vladaj ućeg vjetra. Ako se motke sade prislonjene uz kut takvih jama, one su čvrsto fiksirane. U rahlom dijelu jame motke razvijaju u smjeru spram vjetra jače korijenje i time se jače učvršćuju. Napominjemo, da je zadnjih nekoliko godina i naša operativa mjestimično vršila nasade topolovim motkama. Veći takvi nasadi izvršeni su na pr. 1954. god. na području šumskog inspektorata Vinkovc i u šumskim predjelima: Utuš, Kubra i Poloj. Kubra i Utuš su barskog karaktera, dok je Poloj priobalna naplavina Save, sa pjeskovitim tlom I. boniteta za topole. Uspjeh tih nasada bio ie kod -roljetne sadnje: na Utušu i Poloju 95%, a kod jesenje sadnje u Kubri 10%, a na Poloju 60%. Kod nekih motaka posađenih u jesen pojavila se je Dothichiza. One su stavljene na čep, pa su naknadno potjerali posve zdravi izbojci. Izgleda da je jesenja sadnja topolovih motaka nepovoljna. Za pokus posađena je i jedna motka od 10 m, koja se primila i dobro razvila. I na području inspektorata Osije k zasađeni su mjestimično nasadi topolovih motaka, koji su dali zadovoljavajuće rezultate. Naše konačno mišljenje o upotrebljivosti i vrijednosti sadnje topola motkama jest slijedeće: Sadnja topolovih motaka mogla bi se upotrebiti samo iznimno kod opravdanih razloga i to na vrlo dobrim i stalno svježim tlima za brzo zazelenjivanje, za uzgoj tankih sortimenata ili celuloze. Zbog opasnosti od infekcije i nesigurnosti u slučaju nastupa suše, mi taj način nikako ne preporučamo za širu upotrebu niti za standardnu metodu sadnje topola, kojom i dalje ima ostati sadnja korjenjaka, t. j . ožiljenih reznica. Naprotiv,. stanovite prednosti te metode opravdavaju potrebu, da se njenom usavršavanju posveti pažnja. Ukloni li se njena glavna i najteža mana, t. j . opasnost od infekcije korjena na donjem prerezu, i pronađe li se način da se ubrza njegovo zarašćivanje, mogla bi sadnja topola motkama dobiti veću važnost. Pokraj suvremenih mogućnosti suzbijanja truleži i primjenom stimulirajućih substanca za brže stvaranje kalusa to ne bi bio neriješiv problem. LITERATURA: 1. Forestry commission, leaflet No 27. Poplar planting, London 194®. 2. Hilf, H. H. Pappel-kulturtechnik — Iffa Forstarchiv 1950. 3. H. Lücke, Pappel-Pflanzenzucht und -Anbau. Hannover 1951. 4. R. Müller, Die Pappelvermehrung. Das Pappelbuch, red. Dr. H. Hesmer Bonn 1951. 5. R. Müller, Der Anbau der Pappel. Das Pappelbuch, red. Dr. H. Hesmer, |