DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Kod sušenja iznad 100° C trebalo je najprije istražiti, da li sve vrste drveta podnose temperature iznad 100° C, a za one, koje ih podnose, naći gornju granicu kod koje se drvo može sušiti bez oštećenja. Do danas još nije utvrđena za sve vrste drveta kritična temperatura, pod kojom se razumijeva temperatura sušenja drveta, koja se ne smije prekoračiti, da ne nastanu površinske i unutarnje pukotine (3). Drvo četinjača ima višu kritičnu temperaturu od drveta listača, i zato je sušenje kod visoke temperature prikladnije za drvo četinjača nego za drvo listača. Tieman n (1) je pod kraj Prvoga svjetskog rata primjenjivao temperaturu 107° i 108° C za sušenje mekog drveta. Iza Drugog svjetskog rata primjenjivane su temperature 100° do 1301 C. Keylwerth i Kubier (17) istraživali su sušenje smrekovine i borovine kod temperature 130° do 225° C. Oni su našli, da je 200° C gornja granica, kod koje se može sušiti drvo četinjača bez znatnijih oštećenja, ali današnje sušionice za sušenje kod visokih temperatura nisu prikladne za temperature iznad 150° C. Kod 220° C javljaju se velike pukotine i jaka promjena boje drveta. Keylwerth, Gaiser i Meichsner (21) pronašli su, da su dopuštene temperature sušenja kod sirovog drveta četinjača 132° C, kod prirodno suhog drveta četinjača do 20 mm debljine 125° C, 20.. . 30 mm debljine 120° C, 30.. . 45 mm 115° C, kod prirodno suhog drveta listača: brezovine do 45 mm debljine 127° C i tikovine do 50 mm 122° C. Za hrastovim! nije utvrđena dopuštena temperatura sušenja. Ona kod 110° i 120° C jako puca na površini. Hig^oskopska ravnoteža iznad 100* C. Sušenje pregrijanom parom vršeno je u početku posve empirički. Nije bilo fizikalne podloge po kojoj bi se proces upravljao. Zbog toga su nastale kod drveta sušenog u pregrijanoj pari velike unutarnje pukotine i nedopustiva naprezanja, osobito kod veće debljine. Za sušenje drveta ispod 100° Ć Loughboroug h je odredio krivulje (higroskopske izoterme), koje predstavljaju vlagu ravnoteže. »Keylwert h je produžio (extrapolirao) higroskopske izoterme od Loughborougha iznad 100° C i na taj način dobio teoretsku krivulju, koja predstavlja odnos između temperature pare i sadržaja vode u drvetu. On je ovu teoretsku krivulju provjerio i eksperimentalnim putem i našao, da svakoj temperaturi pregrijane pare odgovara samo jedan određeni sadržaj vode u drvetu. Sadržaj vode u drvetu, određen eksperimentalnim putem, nešto je niži od sadržaja vode, koji pokazuje teoretska krivulja za istu temperaturu pare. Keylwert h to tumači time, da se kod eksperimenata u komori nalazilo i nešto pare od ulja, što se nije moglo izbjeći, zbog toga je parcijalni pritisak vodene pare bio nešto niži od barometarskog stanja. Osim Keylwerth a došli su do krivulje ravnoteže iznad 100° C još i Kollmann i Malquist, Stur any i G r u m a c h. Krivulje spomenutih istraživača prikazuje si. 1. Kako određenoj temperaturi pare odgovara samo jedan određeni postotak vlage u drvetu, to je dovoljno znati samo temperaturu pregrijane pare za određivanje vlage ravnoteže u drvetu. Prema tome je za vođenje sušenja dovoljno imati suhi termometar (psihrometar nije potreban). |