DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 79 SEPTEMBAR —OKTOBAR GODINA 1955 0 RAZMNAŽANJU TOPOLA MOTKAMA Ing. Podhorski Ivo — Zagreb. Institut za šumarska i lovna istraživanja N. R. H. J J edna od naročitih značajki crnih, eurameričkih i balzamastih topola jest, da se mogu lako razmnažati vegetativnim načinom, sadnjom odlučenih nadzemnih dijelova stabljike. Ovi dijelovi usađeni u tlo naskoro razvijaju korijen i stabljiku. Ova pojava restitucije organizma, tako česta u biljaka, očituje se osobito snažno kod spomenutih vrsta topola, pa se te vrste u praksi isključivo i razmnažaju sadnjom reznica, prutova ili motaka. Granica veličine tih dijelova mnogo je veća nego je to općenito poznato. Ne samo 1 cm debele i do 30 cm duge reznice, već i čitave oblice topola sve do 15 cm debljine i do 80 cm dužine, ukopane u zemlji razvijaju korijen i izbojke (na pr. Lücke-ova metoda uzgoja matičnjaka). Prutovi 0,5 do 2 m dugi, a i motke sve do 9 m dužine, usađeni dovoljno duboko u tlo, ubrzo se zakorjenjuju i razvijaju u stablo. Kod uzgoja topola u praksi te su pojave iskorištene, pa danas postoji veliki broj metoda vegetativnog razmnažanja topola tim načinima. Najpodesnija i najraširenija je metoda sadnjom kraćih reznica (18—25 cm dugih). Osim ove metode postoje i druge kojima se za sadnju upotrebljavaju veći ili manji prutovi a i čitave motke. Svaka od tih metoda ima neke svoje prednosti i mane, a mnoge od njih nisu još posve ispitane. U NRH razmnažaju se crne i eurameričke topole ponajviše reznicama. Pred nekoliko decenija mnogo se upotrebljavala sadnja prutova, dok sadnja motaka (uobičajena za vrbe) nije kod topola primjenjivana, iako je Pfeiffer u prvoj našoj brošuri o sadnji topola spominje i preporuča. Koliko je nama poznato, do sada kod nas o toj metodi ne postoje šira iskustva niti stariji nasadi. Pred nekoliko godina odlučili smo, da za naše prilike iskušamo i razmnažanje topola motkama. Sadnjom manjih pokusnih nasada na raznim staništima izvršili smo orijentaciono provjeravanje te metode pa ovdje u ovom članku, iznosimo naša zapažanja i iskustva. I ova metoda ima neke Opaska: God. 1949, pregledali smo u Kloštru u Podravini, u dvorištu seljaka Tome Rasinca, jedno stablo Populus serotina, na koje nas je on upozorio, da se je razvilo iz jednog stupa topole 2,5 m dugog i 10 cm debelog, koji je on pred 20 godina ukopao da mu drži lozu. Stup, zasađen odmah iza sječe u šumi, razvio se u zdravo stablo lijepog oblika, s 19 m visine i 55 cm prsnog promjera. Na deblu se jasno razabiralo mjesto, na kojem je gornji presjek zarasao. Tlo u dvorištu bilo je pjeskovito, a vlažno zbog nedalekog bunara. |