DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 30 <-- 30 --> PDF |
DA LI JE ISPRAVNO ODREĐENO VRIJEME SJEČA U MEDITERANSKOJ OBLASTI DALMACIJE? Ing. Branimir Marinković — Supetar na Braču Uvod R R adi jasnoće najprije ćemo utvrditi, koja sve područja smatramo mediteranskom oblašću, odnosno koja područja Dalmacije stoje pod utjecajem mediteranske klime. Premda mediteranska klima prodire na kopno sigurno dublje nego što danas sredozemska flora tvori šumske komplekse, mi ćemo u ovom članku pod tom oblašću smatrati područje obraslo zimzelenim drvećem i grmljem i šumama alepskog i dalmatinskog crnog bora (1). To područje proteže se u Dalmaciji sjeverno od Zadra uskim rubom jadranske obale na jug do crnogorske granice i uključuje sve dalmatinske otoke. Prema I. Horvatu: »U visinskom pogledu mogu se lučiti dva pojasa: niži pojas crnike i povrh njega na južnim otocima i na Pelješcu pojas dalmatinskog crnog bora«. Nas ovdje najviše zanimaju šume česmine (crnike, Quercetum ilicis Br.-Bl.) odnosno njihov degradacijski stadij —makija , koja je tipični odraz te klime. U šumsko-gospodarskom pogledu to su gotovo isključivo šikare, a tek iznimno sačuvane niske šume. Ne ćemo kod ovoga ispustiti iz vida ni ostale crnogorične šume, kao i pojedinačna listopadna stabla onih vrsta, koje su u toj oblasti autohtone. Ma da se mediteranska oblast proteže morskom obalom i preko granica Dalmacije, u ta razmatranja ne ulazimo, pošto tamošnje prilike ne poznajemo. Prema prof. A. de Philippis i H. Gaussen prava mediteranska oblast obuhvata sva područja u kojima prirodno raste maslina, kao i ona područja u kojima uspijeva kultivirana maslina bez navodnjavanja (cit. prema Lj. Marković, »Šumarstvo« br. 11-12/1954 god., str. 687). Zakonski propisi o vremenu sječa U jednom našem ranijem članku (2) ukazali smo na utvrđenu naučnu činjenicu (u praksi slabo poznatu), da makija ima zimski i ljetni period mirovanja. Tom smo prilikom iznijeli, da zimski period vjerojatno obuhvata mjesece: decembar, januar i februar, a ljetni od druge polovine mjeseca jula do prve jače jesenske kiše, koja znade katkada pasti već koncem mjeseca augusta. Naučno je dalje dokazano, da je najispravnije vršiti sječe u doba vegetacijskog mirovanja. Takvi se propisi nalaze u zakonima o šumama, ali se predviđaju i odstupanja od tih propisa. Tako i Zakon o šumama NR Hrvatske iz 1949. godine određuje u čl. 26. općenito vrijeme sječe od 1. X. do 31. III. Izvan ovog vremena sječu je mogao odobriti ministar i to samo u šumama: 1. napadnutim štetnim insektima ili zaraznim bolestima ili oštećene požarom ili vjetrom; 2. u planinama gdje je zimska sječa nemoguća; 3. u šumama za proizvodnju lisnika; 4. u slučaju gdje je potrebno izvršiti opravak ili izgradnju građevnih i saobraćajnih objekata uništenih elementarnim nepogodama. 308 1 |