DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 30 <-- 30 --> PDF |
DA LI JE ISPRAVNO ODREĐENO VRIJEME SJEČA U MEDITERANSKOJ OBLASTI DALMACIJE? Ing. Branimir Marinković — Supetar na Braču Uvod R R adi jasnoće najprije ćemo utvrditi, koja sve područja smatramo mediteranskom oblašću, odnosno koja područja Dalmacije stoje pod utjecajem mediteranske klime. Premda mediteranska klima prodire na kopno sigurno dublje nego što danas sredozemska flora tvori šumske komplekse, mi ćemo u ovom članku pod tom oblašću smatrati područje obraslo zimzelenim drvećem i grmljem i šumama alepskog i dalmatinskog crnog bora (1). To područje proteže se u Dalmaciji sjeverno od Zadra uskim rubom jadranske obale na jug do crnogorske granice i uključuje sve dalmatinske otoke. Prema I. Horvatu: »U visinskom pogledu mogu se lučiti dva pojasa: niži pojas crnike i povrh njega na južnim otocima i na Pelješcu pojas dalmatinskog crnog bora«. Nas ovdje najviše zanimaju šume česmine (crnike, Quercetum ilicis Br.-Bl.) odnosno njihov degradacijski stadij —makija , koja je tipični odraz te klime. U šumsko-gospodarskom pogledu to su gotovo isključivo šikare, a tek iznimno sačuvane niske šume. Ne ćemo kod ovoga ispustiti iz vida ni ostale crnogorične šume, kao i pojedinačna listopadna stabla onih vrsta, koje su u toj oblasti autohtone. Ma da se mediteranska oblast proteže morskom obalom i preko granica Dalmacije, u ta razmatranja ne ulazimo, pošto tamošnje prilike ne poznajemo. Prema prof. A. de Philippis i H. Gaussen prava mediteranska oblast obuhvata sva područja u kojima prirodno raste maslina, kao i ona područja u kojima uspijeva kultivirana maslina bez navodnjavanja (cit. prema Lj. Marković, »Šumarstvo« br. 11-12/1954 god., str. 687). Zakonski propisi o vremenu sječa U jednom našem ranijem članku (2) ukazali smo na utvrđenu naučnu činjenicu (u praksi slabo poznatu), da makija ima zimski i ljetni period mirovanja. Tom smo prilikom iznijeli, da zimski period vjerojatno obuhvata mjesece: decembar, januar i februar, a ljetni od druge polovine mjeseca jula do prve jače jesenske kiše, koja znade katkada pasti već koncem mjeseca augusta. Naučno je dalje dokazano, da je najispravnije vršiti sječe u doba vegetacijskog mirovanja. Takvi se propisi nalaze u zakonima o šumama, ali se predviđaju i odstupanja od tih propisa. Tako i Zakon o šumama NR Hrvatske iz 1949. godine određuje u čl. 26. općenito vrijeme sječe od 1. X. do 31. III. Izvan ovog vremena sječu je mogao odobriti ministar i to samo u šumama: 1. napadnutim štetnim insektima ili zaraznim bolestima ili oštećene požarom ili vjetrom; 2. u planinama gdje je zimska sječa nemoguća; 3. u šumama za proizvodnju lisnika; 4. u slučaju gdje je potrebno izvršiti opravak ili izgradnju građevnih i saobraćajnih objekata uništenih elementarnim nepogodama. 308 1 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 31 <-- 31 --> PDF |
I Zakon o šumama iz 1929. godine, koji je važio za cijelo područje biv. Kraljevine Jugoslavije, imao je u pogledu redovnog vremena sječa slične odredbe. Iz ovoga se vidi, da je zakonodavac kod izuzetaka od redovnog vremena sječe imao u vidu sve izvanredne slučajeve, koji su taksativno navedeni. Klimatske prilike, vegetacijski periodi i vrijeme sječe Ako analiziramo periode mirovanja vegetacije makije i zakonom dozvojeno vrijeme sječe, vidimo da mi siječemo makiju (kao i ostala cmogorična i listopadna stabla) u doba kad ona vegetiraju. To se odnosi na mjesece: oktobar, novembar i mart. Po našem mišljenju naročito su štetne sječe u martu i oktobru, jer se tada makija nalazi u punoj vegetaciji. Zbog toga smatramo, da bi za sječu makije morali postojati slijedeći rokovi: 1. zimski sječni period: decembar, januar, februar; 2. ljetni sječni period: od 16. jula do 15. augusta. Iz gornjega se prijedloga vidi, da je zimski period sječe za makiju kraći za 3 mjeseca od dosadašnjeg, i da se nalazi unutar općeg vremena sječa (od 1. X. do 31. III.). Novina bi bila ljetni period sječa od 16. VII. do 15. VIII. Nije nam poznato, da je točno utvrđeno, kada nastupa ljetni period mirovanja. Zbog toga se moramo gotovo isključivo osloniti na meteorološke podatke i vlastita gruba zapažanja. Pogled na tablicu br. 1 pokazuje nam, da su mjeseci juli i august sa vrlo malo oborina. Nažalost ne raspolažemo sa podacima o prosječnim i maksimalnim temperaturama za spomenuta dva mjeseca, ali je općenito poznato, da su te temperature vrlo visoke. Tek jače kiše (obično pljuskovi) u mjesecu augustu ili prve ekvinokcijalne kiše bude vegetaciju iz stanja ljetnog vegetacijskog mirovanja. Tko je ikada bio jeseni u području makije, sigurno je zapazio, da se poslije kiše sva priroda budi, te nastaje drugo proljeće. Da bismo mogli dovoljno potkrijepili naš prijedlog za ljetni perijod sječa, potrebno bi bilo utvrditi klimatske prilike za razdoblje od 16. VII. do 15. VIII., kako bi eliminirali eventualne veće količine oborina u drugoj polovini mjeseca augusta. Nažalost, s takvim podacima za jedan duži niz godina i za razna mjesta ne raspolažemo. Uzeli smo stoga samo podatke za razdoblje 1953-54 i za pet meteoroloških stanica na području Dalmacije, i iznijeli ih u tablici br. 3. Ovi podaci uzeti su iz »Mjesečnog pregleda vremena NRH«, kojeg izdaje Hidrometeorološka služba NR Hrvatske, a iz br. 7 i 8 za 1953. godinu i br. 7 i 8 za 1954. godinu. Premda je 1953. god. bila veoma kišovita (prema »Pregledu« br. 7 i 8 za 1953, str. 1) i fk> 90 pa i 200% iznad dugogodišnjeg prosjeka za neka primorska područja Dalmacije, vidimo da ipak u razdoblju od 16. VII. 1953. do 15. VIII. 1953. god. nisu pale znatnije količine oborina. Iznimka je bila za stanicu Trpanj na poluotoku Pelješcu, gdje je dana 4. VIII. 1953. palo 125,3 mm oborina. Podaci za isto razdoblje 1954. godine pokazuju mnogo običnije male količine oborina, odnosno prilike bliže dugogodišnjim prosjecima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Prosjek apsolutne i relativne vlage na području mediteranske oblasti Dalmacije u mjesecima srpanj i kolovoz, a za razdoblje od 1923. do 1932. godine* Tab. 1 Redni broj Meteorološka Stanica odn. mjesto rt te i*26 rt .5 Prosjekbroj kišnih dana za srpanj palo kiše u mm Prosjek za kolovoz broj kišnih dana palo kiše u mm Prosjek relativne vlage za srpanj % za kolovoz % 1. Šibenik 3 oko 3—5 46 oko 5—8 34 2. Trogir 12 13 31 3. Split 125 31 39 4. Makarska 8 28 25 5. Pražnice 400 oko 3—7 28 ! oko 4—5 38 6. 7. Supetar Hvar 10 9 25 15 30 21 \ 56-6 2 56—62 8. Metković 32 28 41 9. Korčula 9 31 24 10. Janjina 120 l oko 3—5 32 oko 5—8 29 11. Slano 2631 12. Dubrovntk 49 21 14 Srednje mjesečne temperature zraka u C° kroz 50 godina* Tab. 2 Mjeseci Motrenja: Meteorološka Nadmorska stanica visina period srpanj kolovoz broj godina od do Dubrovnik 18 25,9 25,3 1851 — 1900 50 Split 18 25,6 24,8 1851 — 1900 50 Hvar 19 25,1 24,6 1851 — 1900 50 Vis 10 25,1 24,6 1941 — 1900 50 * Podaci Uprave hidrometeorološke službe, Pomorski odjel, Split, br. 4288 od 30. X. 1994., na kojima se toplo zahvaljujem. Podaci tabele 1 odnose se na dva najsuša mjeseca za razna mjesta Dalmacije, koja se nalaze pod utjecajem mediteranske klime. * Podaci ing. Simonovića prema referatu od 14. IV. 1955.: »Pošumjavanje na terase (gradone) u zoni degradiranog krša«. Iz prednjih podauaka vidimo, da su klimatske prilike za rast biljnog svijeta u mjesecima julu i augustu vrlo nepovoljne. Male količine oborina nisu dovoljne da biljke vegetiraju; relativna vlaga je mala i zia razvitak šuma nedovoljna, a srednje i maksimalne temperature vrlo visoke. Elementi makije odnosno elementi česminovih šuma snabdjeveni su raznim zaštitnim sredstvima da bi odoljeli tim nepovoljnim prilikama. Ta sredstva s:u: lakirano lišće, eterična ulja, modificirano lišće, sadržaj tanina, uske pući i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Količine oborina u mm za razdoblje 16. VII. 1953. do 15. VIII. 1953 i 16. VII. 1954. do 15. VIII. 1954. Tab. 3 Dubrovnik Vela luka Metković Split Zadar Razdoblj e broj kišnih dana palo kiše broj kišnih dana palo kiše broj kišnih dana palo kiše broj kišnih dana palo kiše broj kišnih dana palo kiše 16-31 . VII. 1953. 1 2,0 1 0,2 0 0 1 0,2 1 3,1 1 — 15. VIII. 1953. 2 4,8 2 34,2 1 32,7 2 11.2 2 20,2 Ukupno : 3 6,8 3 34,4 1 32,7 3 11,4 3 23,3 16—31. VII. 1954. 0 0 1 0,7 0 0 1 1,1 2 14,3 1—15. VIII. 1954. 0 0 0 0 0 0 0 0 1 4,1 Ukupno: 0 0 1 0,7 0 0 1 1,1 3 18,4 I kad konstatacija, da makija za vrijeme ljetne suše ne vegetira ne bi bila točna, nastaje pitanje, da li se sječom makije u razdoblju od 16. VII. do 15. VIIL, a u doba smanjenog vegetiranja, počinja biljci veće štete od one kad se sječa vrši u septembru i oktobru, kad je u punoj vegetaciji. Mišljenja smo, da je šteta u prvom slučaju svakako manja. Iz tih razloga trebalo bi zabraniti svaku sječu u mjesecu martu. U slučaju kišovitog ljeta, ljetne bi sječe trebalo zabraniti, jer se u tom slučaju vegetiranje makijene prekida. Upravitelji šumarija trebali bi tražiti ; od narodnih vlasti, da se za tu godinu izda zabrana i ne dozvoli ljetna sječa. Istina je, da vegetacijski period i doba mirovanja ne nastupaju istovremeno u svim predjelima i u svim geografskim širinama. Međutim, mišljenja smo, da je naš prijedlog, iako možda nedovoljno točan, ipak bolji od dosadašnje prakse. Napominjemo, da su svojedobno neki šumarski stručnjaci prakticirali negdje neprekidnu sječu makije počam od 15. VIII. do konca mjeseca februara. Priznajemo, da su klimatske prilike u ljetnom sječnom periodu veoma nepovoljne za posječene žive panjeve, ali te prilike u pravilu kratko traju. Bojazan da bi se posječeni živi panjevi posušili nije opravdana. Brojne sječe makije, koje se vrše ljeti za paljenje vapnenica (klačina) dokazale su, da taj strah nije opravdan. Početkom ekvinokcijalnih kiša i uz još prilično visoke dnevne temperature, posječeni panjevi bujno tjeraju. U mediteranskoj oblasti Dalmacije glavne su poljoprivrede grane vinogradarstvo i maslinarstvo. Berba grožđa počinje u septembru, a radovi oko novog vina traju još u oktobru. Odmah zatim počinje berba i prerada maslina, koja prema urodu traje dulje ili kraće. Početkom vegetacije, t. j . |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 34 <-- 34 --> PDF |
početkom marta počinju radovi oko obrade tla i sjetva drugih kultura. Znači, da jedan dio sječnog razdoblja koincidira sa glavnim poljoprivrednim radovima. Stoga razloga je sječa prije ovih radova i s tog gledišta poželjna. Prije napomenutih radova vladaju beskišna vremena, te se i posječeno drvo brže suši. Za vrijeme ljeta seljak-zemljoradnik nema nikakvih važnijih poljoprivrednih radova, pa u to doba radije siječe šumu. Zbog toga tada nastaju i mnoge bespravne sječe. Ovdje se pojavljuje još jedno pitanje, t. j . kada bi trebalo vršiti sječe pojedinih stabala i šuma, koje se nalaze u mediteranskoj zoni Dalmacije, a nisu elementi makije odnosno šume crnike (razne vrste borova, čempres i listopadne listače.) Što se tiče borova i čempresa, oni ne tjeraju iz panja (osim čempresa u izvjesnim slučajevima). Prema tome, ta smetnja bi otpala pa bi izgledalo, da bi se te vrste za ogrjev mogle sjeći preko cijele godine. U mnogim krajevima Dalmacije (Mljet, Korčula, Lastovo, Pelješac, Brač) uvriježena je praksa i mišljenje, da je alep. bor za ogrjev najbolje sjeći u mjesecu maju. Ujedno se tvrdi, da nijedan drugi mjesec ranije ili kasnije nije pogodan za sječu, odnosno da u mjesecu maju sječeno borovo drvo najbolje gori i najlakše je za transport. Nastojali- smo tu navodno povećanu snagu sagorijevanja protumačiti eventualnim najvećim sadržajem smole u tom mjesecu. Međutim, naši trogodišnji smolarski pokusi pokazali su, da u mjesecima julu i augustu alep. bor smolaren na francuski način daje maksimalne prinose smole kako po jednom zarezivanju, tako i u toku jednog kalendarskog mjeseca smolaren ja. Isto tako ne može se pretpostaviti, da bi se posječeno borovo stablo brže sasušilo u jednakom vremenskom intervalu u mjesecu maju, nego u jednakom intervalu u ostalim ljetnim mjesecima. Prema tome držimo, da ova praksa nema nikakvog naučnog temelja. Veće sječe borovog drva za ogrjev u proljeću, odnosno u mjesecu maju, mogle bi pogodovati razvitku potkornjaka, osobito Ips rectangulus-a (syn. I. erosus), koji po podacima iz literature (3, str. 243.) ima 2—3 generacije godišnje, a k tome je poligaman. Pored toga, bilo bi vrlo teško zavesti neki red u konsignacijama i sječama. Zaključak bi bio, da bi se borova stabla i sličnih vrsta, isključivo za ogrjev, mogla sjeći u jednakim rokovima, kako smo to naveli za makiju. Da vidimo sada, kada bismo mogli vršiti sječu spomenutih vrsta drveća, a čije bi se drvo jednim dijelom moglo iskoristiti za tehničke svrhe. Prema Dr. J. Kovač e vic u (4, str. 336) četinjače asimiliraju preko cijele godine. Mi smatramo, da sve četinjače, a tako i ostala vegetacija u mediteranskoj zoni Dalmacije u doba ljetne suše ne vegetira, ili je to vegetiranje svedeno na minimum. Dugogodišnja promatranja sadnica četinjača i listača u šumskim rsadnicima, kao i povrća, u mediteranskoj zoni Dalmacije i uza sva zalijevan ja, pokazala su nam, da ni u tim povoljnijim prilikama bilje u spomenuto vrijeme ne vegetira vidljivo. Alepski bor u sastojinama obilno odbacuje iglice radi smanjenja transpiracije baš koncem jula i početkom augusta. Akademik Ugrenovi ć (5, str. 239) veli doslovno: »Utjecaj vremena sječe na trajnost drveta nije do danas nauka prečistila. Najvjerojat |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 35 <-- 35 --> PDF |
nije jest, da se kod toga zapravo i ne radi o samome vremenu sječe, već o vremenu neposredno iza sječe«. Radi komparacije navodimo i istraživanja sovjetskih naučenjaka, prema čijim istraživanjima bora i breze, te breze i jasike, sadržaj vlage najmanji je u mjesecima julu i augustu (cit. po Ugrenoviću op. cit. pod 5, str. 115). U jednom mojem ranijem članku (6, str. 1—7) ukazao sam na doba, kad se uobičavaju sjeći pojedine vrste drveća, a koje se upotrebljavaju u dalmatinskoj brodogradnji. Tom prilikom ukazao sam na običaj, da se borovi, listopadne i zimzelene listače uglavnom sijeku u XII., I. i II. mjesecu, odnosno »između gospa«, t. j . između 15. VIII. i 8. IX. Iz toga se vidi, da je ljetni rok sječe običnna praksa pomakla malo unaprijed, a to po mom mišljenju nije potpuno i svagda ispravno, obzirom na mogućnost jedne jače kiše u to doba, koja može probuditi vegetaciju. Drvo za brodogradnju se ponajviše upotrebljava odmah nakon sječe, te je ili u stalnom kontaktu s morskom vodom, ili se premazuje katranom i raznim bojama, te ovakvo i u gore spomenuto doba sječeno drvo traje vrlo dugo. Isto tako vrlo dugo traje i drvo, bez obzira kad je sječeno, ako se upotrebljava za krovne konstrukcije u seoskim kuhinjama sa otvorenim ognjištem. Tu ga dim i čađa vanredno dobro impregniraju. Kako je s trajnošću građevnog i sitnog tehničkog drva za ostale upotrebe, nemamo nikakvih sigurnih podataka. Ako je gornja tvrdnja prof. Ugrenovića ispravna, u što ne sumnjamo, onda i u tom pogledu u ljetnom perijodu sječeno drvo ima uslova da se prosuši i da iz tih razloga traje isto toliko, koliko i ono sječeno zimi. Važno je u tom slučaju samo sačuvati neoslabljenima žive panj eve onih vrsta, koje tjeraju iz panja. Prema tome i građevno drvo, bilo četinjača ili listopadnih i zimzelenih listača, moglo bi se dozvoliti sjeći u ljetnom sječnom periodu i u onome zimskom, koji se mora stegnuti na svega 3 mjeseca, jer i listopadne listače izgube potpuno list u ovoj oblasti tek u mjesecu novembru ili početkom decembra. Ovaj članak ne bi bio putpun, ako ne bi rekli nešto o proredama i čišćenju. Proredama se ponajviše privremeno prekida sklop sastojine. Po čl. 26. Zakona o šumama prorede bi se mogle vršiti počam od VI. mjeseca, a ako bi se držali našeg prijedloga, onda od V. mjeseca i od polovine X. unaprijed. Ni jedan ni drugi rok za prorede na Kršu u mediteranskoj zoni Dalmacije ne smatramo povoljnim. Rekli smo, da se proredom proređuje sastojina. Prema tome, bilo bi veoma opasno i nestručno uklanjati bilo1 kakvu nadzemnu floru iz gustog sklopa u doba kad se naglo povećavaju: isušivanje tla, maksimalne temperature, insolacija, a apsolutna i relativna vlaga pada; jednom riječju za vrijeme suše. Jesenski rok od polovine mjeseca oktobra mogao bj se usvojiti. Međutim pošto su i prorede jedna vrsta sječe, kod koje se može dobiti i tehničkog materijala (nan pr. kolje), to bi bilo bolje i prorede vršiti samo u mjesecima XII., I. i II. Za čišćenje mlađika vrijedi isto što je rečeno i za prorede. Kod nas se pod čišćenjem razumijeva više uklanjanje suvišnih izbojaka ili grana, nego uklanjanje nepoželjnih vrsta, pa obzirom na to, taj rad ne bi trebalo vršiti u doba vegetacije, već u doba zimskog mirovanja u XII., I. i II. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 36 <-- 36 --> PDF |
ZAKLJUČAK Pošto u mediteranskoj zoni Dalmacije vegetacija miruje dva puta i isto toliko puta vegetira u jednoj godini, vrijeme sječe koje propisuje Zakon o šumama NR Hrvatske ne odgovara, dapače je štetno za postojeće šume. U prednjem našem izlaganju ukazali smo, da je bolje i pravilnije vršiti sječu u mjesecima: decembar, januar i februar, te od 16. VII. do 15. VIII., nego neprekidno u razdoblju od 1. X. do 31. III. U prednjem prijedlogu vodili smo računa o slijedećim činjenicama: 1. da posječeni živi panjevi listača ne bi slabili sječom u doba vegetacije; 2. da bi se drvo za tehničku upotrebu sjeklo tada, kada bi obzirom na sadržaj vlage moglo najdulje trajati, i 3. da se vršenjem proreda i čišćenja ne bi bespotrebno izlagalo šumsko tlo i sastojina naglom isparavanju i naglim promjenama mikroklime. Pošto predstoji donošenje novog republičkog zakona o šumama, mišljenja smo, da bi gore iznenseno trebalo ozakoniti. LITERATURA: 1. Horva t prof. dr. I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb 1950. 2. Marinkovi ć ing. B.: Nekoliko mišljenja i prijedloga k pitanju amelioracije devastiranih´ makija u Dalmaciji, »šumarski list« br. 5 i 6 1950. 3. B a r b e y A.: Traite d´entomologie f orestiere, Paris 1925. II. edition. 4. Kovačevi ć dr. J.: Razgovori, »Priroda« br. 8, 1954. 5. Ugrenovi ć prof. A.: Tehnologija drveta, Zagreb 1950. 6. Marinkovi ć ing. B.: Upotreba drveta u brodograđevnom obrtu, »Drvna industrija« br. 7—8, 1953. 7. S i m o n ov i ć ing. M.: Pošumljavanje na terase (gradone) u zoni degradiranog krša (referat od 14. IV. 1955.) neobjavljen. Resume Vu qwe dans zone mediterraneenne de la Dalmatie la vegetation passe deux periodes de repos et deux periodes d´accroissement par an, l´A. est d´avis qu´ il serait mieux et plus justifie d executer les coupes dans les mois de decembre, Janvier et fćvrier, ainsi que dans la periode du 16 jruillet an 15 äout et non pas dans un Intervalle continu du Ier octobre an 31 mars. Dans sa proposition Tauter a tenu compte des faits suivant: 1. que les troncs des arbers feuillus ne soient pas coupes en temps dć vegetation et par suite exposes ä une deterioration I 2. que le bois a l´utilisation industrielle soit coupe e l´epoque ou il contient la moindre quantite d´ eau et 3. qu´avec l´executie des eclaircies et des nettoyages pandant une periode prolonged le sol ne soit pas sans besoin expose ä une vite evaporation ainsi qu´ ä une vite alteration microclimatique. Vu que dans la RP de Croatie un nouveau Code forestier va etre proclamć, l´A. tient que sa proposition devrait y etre prise en consideration. |