DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 31     <-- 31 -->        PDF

I Zakon o šumama iz 1929. godine, koji je važio za cijelo područje biv.
Kraljevine Jugoslavije, imao je u pogledu redovnog vremena sječa slične
odredbe.


Iz ovoga se vidi, da je zakonodavac kod izuzetaka od redovnog vremena
sječe imao u vidu sve izvanredne slučajeve, koji su taksativno navedeni.


Klimatske prilike, vegetacijski periodi i vrijeme sječe


Ako analiziramo periode mirovanja vegetacije makije i zakonom dozvojeno
vrijeme sječe, vidimo da mi siječemo makiju (kao i ostala cmogorična
i listopadna stabla) u doba kad ona vegetiraju. To se odnosi na mjesece:
oktobar, novembar i mart.


Po našem mišljenju naročito su štetne sječe u martu i oktobru, jer se
tada makija nalazi u punoj vegetaciji. Zbog toga smatramo, da bi za sječu
makije morali postojati slijedeći rokovi:


1. zimski sječni period: decembar, januar, februar;
2. ljetni sječni period: od 16. jula do 15. augusta.
Iz gornjega se prijedloga vidi, da je zimski period sječe za makiju kraći
za 3 mjeseca od dosadašnjeg, i da se nalazi unutar općeg vremena sječa
(od 1. X. do 31. III.). Novina bi bila ljetni period sječa od 16. VII. do


15. VIII.
Nije nam poznato, da je točno utvrđeno, kada nastupa ljetni period
mirovanja. Zbog toga se moramo gotovo isključivo osloniti na meteorološke
podatke i vlastita gruba zapažanja. Pogled na tablicu br. 1 pokazuje nam,
da su mjeseci juli i august sa vrlo malo oborina.


Nažalost ne raspolažemo sa podacima o prosječnim i maksimalnim
temperaturama za spomenuta dva mjeseca, ali je općenito poznato, da su
te temperature vrlo visoke.


Tek jače kiše (obično pljuskovi) u mjesecu augustu ili prve ekvinokcijalne
kiše bude vegetaciju iz stanja ljetnog vegetacijskog mirovanja. Tko
je ikada bio jeseni u području makije, sigurno je zapazio, da se poslije
kiše sva priroda budi, te nastaje drugo proljeće.


Da bismo mogli dovoljno potkrijepili naš prijedlog za ljetni perijod
sječa, potrebno bi bilo utvrditi klimatske prilike za razdoblje od 16. VII.
do 15. VIII., kako bi eliminirali eventualne veće količine oborina u drugoj
polovini mjeseca augusta. Nažalost, s takvim podacima za jedan duži niz
godina i za razna mjesta ne raspolažemo. Uzeli smo stoga samo podatke za
razdoblje 1953-54 i za pet meteoroloških stanica na području Dalmacije,
i iznijeli ih u tablici br. 3. Ovi podaci uzeti su iz »Mjesečnog pregleda vremena
NRH«, kojeg izdaje Hidrometeorološka služba NR Hrvatske, a iz
br. 7 i 8 za 1953. godinu i br. 7 i 8 za 1954. godinu. Premda je 1953. god.
bila veoma kišovita (prema »Pregledu« br. 7 i 8 za 1953, str. 1) i fk> 90
pa i 200% iznad dugogodišnjeg prosjeka za neka primorska područja Dalmacije,
vidimo da ipak u razdoblju od 16. VII. 1953. do 15. VIII. 1953. god.
nisu pale znatnije količine oborina. Iznimka je bila za stanicu Trpanj na
poluotoku Pelješcu, gdje je dana 4. VIII. 1953. palo 125,3 mm oborina. Podaci
za isto razdoblje 1954. godine pokazuju mnogo običnije male količine
oborina, odnosno prilike bliže dugogodišnjim prosjecima.