DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 34 <-- 34 --> PDF |
početkom marta počinju radovi oko obrade tla i sjetva drugih kultura. Znači, da jedan dio sječnog razdoblja koincidira sa glavnim poljoprivrednim radovima. Stoga razloga je sječa prije ovih radova i s tog gledišta poželjna. Prije napomenutih radova vladaju beskišna vremena, te se i posječeno drvo brže suši. Za vrijeme ljeta seljak-zemljoradnik nema nikakvih važnijih poljoprivrednih radova, pa u to doba radije siječe šumu. Zbog toga tada nastaju i mnoge bespravne sječe. Ovdje se pojavljuje još jedno pitanje, t. j . kada bi trebalo vršiti sječe pojedinih stabala i šuma, koje se nalaze u mediteranskoj zoni Dalmacije, a nisu elementi makije odnosno šume crnike (razne vrste borova, čempres i listopadne listače.) Što se tiče borova i čempresa, oni ne tjeraju iz panja (osim čempresa u izvjesnim slučajevima). Prema tome, ta smetnja bi otpala pa bi izgledalo, da bi se te vrste za ogrjev mogle sjeći preko cijele godine. U mnogim krajevima Dalmacije (Mljet, Korčula, Lastovo, Pelješac, Brač) uvriježena je praksa i mišljenje, da je alep. bor za ogrjev najbolje sjeći u mjesecu maju. Ujedno se tvrdi, da nijedan drugi mjesec ranije ili kasnije nije pogodan za sječu, odnosno da u mjesecu maju sječeno borovo drvo najbolje gori i najlakše je za transport. Nastojali- smo tu navodno povećanu snagu sagorijevanja protumačiti eventualnim najvećim sadržajem smole u tom mjesecu. Međutim, naši trogodišnji smolarski pokusi pokazali su, da u mjesecima julu i augustu alep. bor smolaren na francuski način daje maksimalne prinose smole kako po jednom zarezivanju, tako i u toku jednog kalendarskog mjeseca smolaren ja. Isto tako ne može se pretpostaviti, da bi se posječeno borovo stablo brže sasušilo u jednakom vremenskom intervalu u mjesecu maju, nego u jednakom intervalu u ostalim ljetnim mjesecima. Prema tome držimo, da ova praksa nema nikakvog naučnog temelja. Veće sječe borovog drva za ogrjev u proljeću, odnosno u mjesecu maju, mogle bi pogodovati razvitku potkornjaka, osobito Ips rectangulus-a (syn. I. erosus), koji po podacima iz literature (3, str. 243.) ima 2—3 generacije godišnje, a k tome je poligaman. Pored toga, bilo bi vrlo teško zavesti neki red u konsignacijama i sječama. Zaključak bi bio, da bi se borova stabla i sličnih vrsta, isključivo za ogrjev, mogla sjeći u jednakim rokovima, kako smo to naveli za makiju. Da vidimo sada, kada bismo mogli vršiti sječu spomenutih vrsta drveća, a čije bi se drvo jednim dijelom moglo iskoristiti za tehničke svrhe. Prema Dr. J. Kovač e vic u (4, str. 336) četinjače asimiliraju preko cijele godine. Mi smatramo, da sve četinjače, a tako i ostala vegetacija u mediteranskoj zoni Dalmacije u doba ljetne suše ne vegetira, ili je to vegetiranje svedeno na minimum. Dugogodišnja promatranja sadnica četinjača i listača u šumskim rsadnicima, kao i povrća, u mediteranskoj zoni Dalmacije i uza sva zalijevan ja, pokazala su nam, da ni u tim povoljnijim prilikama bilje u spomenuto vrijeme ne vegetira vidljivo. Alepski bor u sastojinama obilno odbacuje iglice radi smanjenja transpiracije baš koncem jula i početkom augusta. Akademik Ugrenovi ć (5, str. 239) veli doslovno: »Utjecaj vremena sječe na trajnost drveta nije do danas nauka prečistila. Najvjerojat |