DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 39 <-- 39 --> PDF |
stabla kratkog debla, uskih ili prevelikih krošanja, zimotrena i druga stabla, koja su takva izgleda, da se od njih u budućnosti ne očekuje vrijedno tehničko drvo. Krošnje stabala oslobađaju se postepeno. Time se izbjegava stvaranje nejednoliko širokih godova. Takvi godovi umanjuju kvalitetu drveta. U mješovitim sastojinama vodi se računa o biološkim svojstvima svake vrste. Prema zahtjevima na svijetlo pojedinih vrsta drveća usklađuje se intenzitet. 3. U donjoj etaži uklanjaju se ombrofilne vrste, jer njihove krošnje ugrožavaju krošnje heliofilnih vrsta u dominantnoj etaži. Izuzetak se čini tamo, gdje su takva stabla potrebna za zaštitu tla (na zaštitnim terenima i degradiranim tlima). Podstojna se etaža respektira. U prošlosti su se vršile uglavnom niske prorjede, a kasnije se prešlo i na provođenje jakih visokih pro rjeđa. Međutim danas se u Francuskoj sve više provode mješovite prorjede. U postojećim čistim hrastovim sastojinama provodi se u dobi od cea 40—50 godina pro rjeđa s jačim intenzitetom. Poslije takve prorjede unosi se bukva i grab podsađivanjem na odgovarajućim staništima, sa svrhom da se stvori podstojna etaža. U toj dobi prsni promjer iznosi 15—18 cm. Na taj se način želi postići, da urasle grane ostanu unutar tog promjera. Bukva ili grab vrše zasjenjivanje donjeg dijela debla i tako sprečavaju nastajanje novih i sušenje postojećih grana. Interesantni su zaključci stvoreni na temelju zapažanja u Vogezima (Region de Bitsch) o načinu prorjeđivanja sastojina običnog bora (Pinus silvestris L.) obzirom na truljenje i otpadanje grana. Na temelju dugih opservacija pokazalo se, da se u takvim sastojinama s podstojnom bukvom ne pospješuje prirodno čišćenje borovih debala, jer bor u takvim sastojinama razvija jake grane, koje kasno odumiru. Smatra se, da je uzrok tome što u jesen poslije padanja lišća s bukovih stabala bor još ponešto vegetira, a to omogućuje, da se donje grane na stablima drže dugo na životu. Za odumiranje grana bora treba mnogo zasjene. Zasjenjivanje čini, da su grane malog promjera, a to se postizava gustim monokulturama bora. Za favoriziranje razvoja gljiva, koje izazivaju truljenje i otpadanje grana, treba dosta svijetla, topline i vlage. To znači, da sastojina bora treba da bude vrlo gusta do dobi kad stabla završe svoj maksimalni prirast u visinu i kad je prsni promjer manji od 20 cm, i to radi toga, što vrijedno tehničko drvo bora smije imati urasle grane u deblu do 20 cm promjera. To je doba od oko 35 godina. Razlika od nekoliko godina ovisi o bonitetu staništa. Iza prve prorjede, koja se provodi jakim intenzitetom, u sastojini ima dovoljno svijetla za razvoj gljiva koje prouzrokuju trulenje i otpadanje grana. Nekoliko godina kasnije ili poslije druge prorjede, kad su grane otpale, unosi se bukva u svrhu podizanja podstojne etaže, koja ima svrhu da zaštiti tlo, umanji opasnost od požara, raznih bolesti i šteta uzrokovanih atmosferijama. Iz ovog je primjera vidljivo, da se važnost polaže prvenstveno na ekonomske momente, dok se tek kasnije nastoji stvoriti prirodna ravnoteža unošenjem listača u borove sastojine. Na vapnenastim brežuljcima Provence velike površine zauzimaju sastojine alepskog bora, bilo čiste, bilo s podstojnom oštrikom ili crnikom. Alepski bor dosiže 30—35 cm prsnog promjera, rijetko više, a to odgovara starosti od 50—80 godina. S alepskim borom dugo se gospodarilo na |