DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 4 <-- 4 --> PDF |
prednosti i mane, pristaša i protivnika, pa je potrebno da se o< njoj naša operativa pobliže informira. I. Sadnja topola motkama jedan je od starijih načina sadnje. Ovaj je način dijelom uobičajen u Njemačkoj, a naročito u Holandiji. Vjerojatno se i danas još upotrebljava. Pojam motke u stručnoj literaturi do danas nije točno definiran. Razlika između reznica, prutova i motaka zapravo je u duljini, koju svaki autor drugačije navodi. Po navodima Miiller-a (4) reznice su 15—50 cm dugi dijelovi topolovih izbojaka, prutovi su 1 godišnji izbojci 50 cm do 2 m dugi, a motke su višegodišnji izbojci dužine od 3 m dalje. Po Wettstein-u (9) su motke 2—4m duge. Po Lücke-u (3) motke su izbojci ili grane više metara dugi (7—9m). Po Hilf-u (2) motke bi imale dužinu 2,5 do 5 m, a prutovi 1—2,4 m. P o u r t e t (8) navodi kao motke izbojke 2,5 do 3 m duge. Engleski naputak 1949. g. (1) opisuje kao motke višegodišnje izbojke iz matičnjaka 2,4 do 2,7 m duge, a 2—3 godine stare. Mi smatramo, da je za pojam motke bitna samo njezina dužina. Ona bi se mogla uzeti od 2,5 m dalje, bez obzira na starost i debljinu. Motka na vrhu nije prikraćena i normalno treba da ima vršni pup. Za razmnažanje topola motkama upotrebljavaju se prema Müller-u ponajviše motke duge 3—7 m, a 5—7 cm promjera u 1 m visine. One se obično dobivaju sječom izbojaka iz krošanja starijih stabala topola, koja se u tu svrhu uzgajaju sijekom na glavu slično kao vrbe. Motke se mogu uzgajati i u matičnjacima, ako se izbojci topola prorijede i ostave na panju nekoliko godina. Za sadnju se upotrebljavaju potkresane motke. Potkresivanje se vrši prije sječe motaka u ljetu, a potkresuju se samo postrani izbojci i grane. Prigodom sadnje skida se s motaka i jedan dio pupova, kako bi se osigurala ravnoteža između krošnje i korijenja. Motke se sade tako (5), da se zašilje i donjim dijelom usade u rupu, koja se prethodno načini u tlu željeznim sadiljem ili šiljatim kolcem. Motke treba saditi što dublje oko lm . Preporuča se (Lücke), da se rupa iskopa, jer se tada kora motke kod usađivanja ne oštećuje. U tako iskopanoj rupi, motke uspijevaju bolje. Jedan od glavnih uslova za uspjeh jest taj, da su motke čvrsto fiksirane. Ako su usađene labavo, vjetar ih klati, kida korijenje i motke ugibaju. Nekoji autori preporučuju i drugačije načine sadnje. Prema engleskom naputku 1949. g. (1), topolove se motke sade tako, da se izkopa 45 cm duboka jama. Na dnu jame načini se polugom 30 cm duboka rupa. Motka se u tu rupu čvrsto usadi, a jama ispuni iskopanom zemljom, koja se na koncu dobro zagazi. Sadnju motaka u rupe bez ukopavanja gornjeg sloja zemlje on smatra lošom. Teerinc k (5) preporuča, da se za tla s visokom vodom temeljnicom kod sadnje topolovih motaka donji dio motke, koji dolazi u vodu, okora, tako da kora ostaje na motci samo 40 cm ispod površine tla, a u zoni, koja je nad vodom temeljnicom. Kalusno korijenje razvije se onda na donjem rubu kore u tlu, jer ima dovoljno zraka. Ako se takvo okoravanje ne provede, razvoj korijenja je slab zbog pomanjkanja zraka. Okorani dio motke imao bi zadaću da učvršćuje motku. On navodno uvijek i ne istrune te je pronađen na zrelim izvaljenim stablima još posve svjež. Sadnja topola motkama naročito se nekada prakticirala u Njemačkoj. Topolici u Badenu, osnovani polovicom prošlog stoljeća, sađeni su većinom |