DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 71     <-- 71 -->        PDF

upotrebi za paljenje klačine (vapnenica)
ili kao ogrjevno drvo. Mladice, koje iza
sječe izbiju, pokose se i zapale skupa sa
sitnim drvenim materijalom, koji je preostao
iza glavne sječe i na tome se uredi
lazina.


Taj štetan postupak sa šumom karakteri.
se i sam narod u svojoj pjesmi:


»Pjevaj goro, eto klačinara!


Plači goro, eto lazinara«.


Koliko je god lazinanje štetno za šumu,
toliko je korisna čista sječa, potrebna za
paljenje klačine (ukoliko je šuma zrela za
sječu). Obrt u makiji ne bi smio biti kraći
od 30—40 godina. Sa čistom sječom (resurekcionom)
obnavlja se niska šuma li-
šćara. Čista sječa je jedan od najjačih
pomagača za namicanje ne samo drva, nego
i stočne brane — lisnika. Visoka cijena
buhačevu cvijetu u godinama 1921.—1923.
(oko 100 amer. dolara po 100 kg buhača),
potakla je bila seljake na uvećanje njegove
proizvodnje, odnosno na uvećanje lazine,
tako- da je po. uredovnoj statistici biv.
dubrovačke oblasti, početkom 1925. god.
površina posađena buhačem. dosegla bila
958 ha. Putnik, koji je putovao lađom pored
naših obala, mogao je već izdaleka
vidjeti lazine na padinama brda, osobito
u proljeće za cvjetanja buhača. One su izdaleka
kao razastrte ogromne bijele plahte.
A i u drugo doba godine lazina se bijeli
od vapnenjaka, koji se pokazao iza
kako je odstranjena šuma, a s njega voda
oplakala zemlju.


Na obuzdanju ovog nerazumnoga i za
šumu uništavajućeg načina iskorišćivanja,
bile su poduzete različite mjere sa strane
nadležne upravne vlasti. Time su lazine
postepeno sve više i više ograničene, tako
da ih danas skoro više i nema. Tome je
mnogo doprinijelo i to, što je sada cijena
buhaču niska, osobito, otkada se upotrebljavaju
druga sredstva za uništavanje
kukaca (gamadi), tako da se lazinanje
više i ne isplati.


Nekada je lazina, uz privremenu kulturu
buhača, bila namijenjena da bude
p-rava krčevina, koja se većinom upotrebljavala
za vinograd. Pravo proširenje gajenja
buhača u Dalmaciji pada u doba
filokserične invazije,1 kao i u doba klau


1 Filoksera (lisni ušenci na lozi) pojavili
se najprije u sjevernoj Dalmaciji
1894. godine.


2 Uslijed ove klauzule, koja je stupila
na snagu početkom ovoga vijeka, a trajala
je 12 godina, cijene dalmatinskom
vinu obalijene su bile na polovinu, radi nemilosrdne
utakmice sa strane Talijana.


zule o vinu k trgovinskom ugovoru sa Italijom.
2 Onda je buhač bio uzdanica siromašnog
primorca i otočana.


Ing, Josip Marčić


U SPOMEN PROF. DR. L. PICCIOLIU


Iz talijanskih šumarskih časopisa saznajemo,
da je umro prof. dr. Lodovico
Pičc i ol i (1867.—-1954.), poznati stručnjak
iz oblasti uzgajanja šuma i tehnologije
drva. Bio je jedna od najprominentnijih
ličnosti ne samo talijanskog nego i
južnoevropskog šumarstva. Duži niz godina
vodio je više talijanskih šumarskih
naučno-istraživačkih instituta, bio je profesor
uzgajanja šuma i tehnologije drva
u Firenzi i član- većeg broja talijanskih,
francuskih i španjolskih akademija prirodnih
nauka. U toku svog 40-godišnjeg intenzivnog
rada napisao je veliki broj
stručnih djela, brošura, naučnih rasprava
i članaka. Razvio* se iz botaničara. Prvi
mu radovi potječu iz oblasti dendrologije,
biologije i anatomije šumskog drveća. Poslije
proširuje sve više svoj aktivitet na
području uzgajanja šuma. U kasnijoj dobi
ograničio je svoju djelatnost na polju
tehnologije drva, gdje je bio stručnjak
svjetskog glasa.


Od važnijih radova prof. P i c c i o 1 i-a
spominjemo: Le piante legnose italiane
(H890.—1903., p. 1O0O), La coltura dei šalici
(1896., p. 247), Monografia del castagno
(I. ed. 1902.; II. ed. 1922., p. 395),
Riconoscimento dei principali legnami adoperadi
in Italia (190i6., p. 93), Riconoscimento
dei legnami di farnia e di rovere
(1906., p. 60), Rimboschimento dei terreni
argillosi (1907., p. 52), Alpicoltura I. ed.
1913., p. 132, III. ed. 1923.), Selvicoltura


(I. ed. 1915.; II. ed. 1923., p. 587), Sacrae
romanae arbores silvaeque (1918.). II legno
di resonanza (1918.), Tehnoliogia del
legno (1919., p. 416), Provenienza, estrazione
e valore delle sementi di Conifere
(1919.), Effetti della resinazione sullo
accrescimento degli alberi, sulle proprieta
techniche del legno e sulla fruttificazione
(1922.), Monografia del carpino (1924.) i
I legnami
(1927., p. 802).
Prof. P i c c i o 1 i bio je poznat izvan
svoje domovine napose po djelima »Monografia
del castagno«, »Selvicoltura« i »I
legnami«. I naši su se stručnjaci često
koristili i koriste tim djelima. Djelo. »I
legnami« je po svojoj, originalnoj obradi,
razdiobi, kao i opsežnim materijalom poznato
u čitavom sviietu i smatra se najboljim
autorovim djelom.


M. Anić
349