DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 71     <-- 71 -->        PDF

upotrebi za paljenje klačine (vapnenica)
ili kao ogrjevno drvo. Mladice, koje iza
sječe izbiju, pokose se i zapale skupa sa
sitnim drvenim materijalom, koji je preostao
iza glavne sječe i na tome se uredi
lazina.


Taj štetan postupak sa šumom karakteri.
se i sam narod u svojoj pjesmi:


»Pjevaj goro, eto klačinara!


Plači goro, eto lazinara«.


Koliko je god lazinanje štetno za šumu,
toliko je korisna čista sječa, potrebna za
paljenje klačine (ukoliko je šuma zrela za
sječu). Obrt u makiji ne bi smio biti kraći
od 30—40 godina. Sa čistom sječom (resurekcionom)
obnavlja se niska šuma li-
šćara. Čista sječa je jedan od najjačih
pomagača za namicanje ne samo drva, nego
i stočne brane — lisnika. Visoka cijena
buhačevu cvijetu u godinama 1921.—1923.
(oko 100 amer. dolara po 100 kg buhača),
potakla je bila seljake na uvećanje njegove
proizvodnje, odnosno na uvećanje lazine,
tako- da je po. uredovnoj statistici biv.
dubrovačke oblasti, početkom 1925. god.
površina posađena buhačem. dosegla bila
958 ha. Putnik, koji je putovao lađom pored
naših obala, mogao je već izdaleka
vidjeti lazine na padinama brda, osobito
u proljeće za cvjetanja buhača. One su izdaleka
kao razastrte ogromne bijele plahte.
A i u drugo doba godine lazina se bijeli
od vapnenjaka, koji se pokazao iza
kako je odstranjena šuma, a s njega voda
oplakala zemlju.


Na obuzdanju ovog nerazumnoga i za
šumu uništavajućeg načina iskorišćivanja,
bile su poduzete različite mjere sa strane
nadležne upravne vlasti. Time su lazine
postepeno sve više i više ograničene, tako
da ih danas skoro više i nema. Tome je
mnogo doprinijelo i to, što je sada cijena
buhaču niska, osobito, otkada se upotrebljavaju
druga sredstva za uništavanje
kukaca (gamadi), tako da se lazinanje
više i ne isplati.


Nekada je lazina, uz privremenu kulturu
buhača, bila namijenjena da bude
p-rava krčevina, koja se većinom upotrebljavala
za vinograd. Pravo proširenje gajenja
buhača u Dalmaciji pada u doba
filokserične invazije,1 kao i u doba klau


1 Filoksera (lisni ušenci na lozi) pojavili
se najprije u sjevernoj Dalmaciji
1894. godine.


2 Uslijed ove klauzule, koja je stupila
na snagu početkom ovoga vijeka, a trajala
je 12 godina, cijene dalmatinskom
vinu obalijene su bile na polovinu, radi nemilosrdne
utakmice sa strane Talijana.


zule o vinu k trgovinskom ugovoru sa Italijom.
2 Onda je buhač bio uzdanica siromašnog
primorca i otočana.


Ing, Josip Marčić


U SPOMEN PROF. DR. L. PICCIOLIU


Iz talijanskih šumarskih časopisa saznajemo,
da je umro prof. dr. Lodovico
Pičc i ol i (1867.—-1954.), poznati stručnjak
iz oblasti uzgajanja šuma i tehnologije
drva. Bio je jedna od najprominentnijih
ličnosti ne samo talijanskog nego i
južnoevropskog šumarstva. Duži niz godina
vodio je više talijanskih šumarskih
naučno-istraživačkih instituta, bio je profesor
uzgajanja šuma i tehnologije drva
u Firenzi i član- većeg broja talijanskih,
francuskih i španjolskih akademija prirodnih
nauka. U toku svog 40-godišnjeg intenzivnog
rada napisao je veliki broj
stručnih djela, brošura, naučnih rasprava
i članaka. Razvio* se iz botaničara. Prvi
mu radovi potječu iz oblasti dendrologije,
biologije i anatomije šumskog drveća. Poslije
proširuje sve više svoj aktivitet na
području uzgajanja šuma. U kasnijoj dobi
ograničio je svoju djelatnost na polju
tehnologije drva, gdje je bio stručnjak
svjetskog glasa.


Od važnijih radova prof. P i c c i o 1 i-a
spominjemo: Le piante legnose italiane
(H890.—1903., p. 1O0O), La coltura dei šalici
(1896., p. 247), Monografia del castagno
(I. ed. 1902.; II. ed. 1922., p. 395),
Riconoscimento dei principali legnami adoperadi
in Italia (190i6., p. 93), Riconoscimento
dei legnami di farnia e di rovere
(1906., p. 60), Rimboschimento dei terreni
argillosi (1907., p. 52), Alpicoltura I. ed.
1913., p. 132, III. ed. 1923.), Selvicoltura


(I. ed. 1915.; II. ed. 1923., p. 587), Sacrae
romanae arbores silvaeque (1918.). II legno
di resonanza (1918.), Tehnoliogia del
legno (1919., p. 416), Provenienza, estrazione
e valore delle sementi di Conifere
(1919.), Effetti della resinazione sullo
accrescimento degli alberi, sulle proprieta
techniche del legno e sulla fruttificazione
(1922.), Monografia del carpino (1924.) i
I legnami
(1927., p. 802).
Prof. P i c c i o 1 i bio je poznat izvan
svoje domovine napose po djelima »Monografia
del castagno«, »Selvicoltura« i »I
legnami«. I naši su se stručnjaci često
koristili i koriste tim djelima. Djelo. »I
legnami« je po svojoj, originalnoj obradi,
razdiobi, kao i opsežnim materijalom poznato
u čitavom sviietu i smatra se najboljim
autorovim djelom.


M. Anić
349




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 72     <-- 72 -->        PDF

DOMAĆI STRUČNI LISTOVI


ŠUMARSTVO — Beograd


Br. 3/4 — 1955: Ing. M. V. Glišić:
Problem pošumljavanja šumskih požarišta.
Ing. M. Marković: Gubar se opet nalazi
u progradaciji u NR Srbiji. Ing. L
M i 1 i ć: O rentabilnosti mašina za privlačenje
drveta. Ing. M- Obradović:
pošumljavanje u aridnim oblastima. Ing.


M. Dudić : Podizanje borovih sastojina
sa visokim intenzitetom lučenja smole.
Ing. D. Peno : Neke negativne pojave
pri pošumljavanju trogodišnjim sadnicama
crnog bora. Ing. M. Krstić: Neki problemi
i rešenja u rasadničkoj praksi SAD.
Ing. N. Prokopljević: Statistika
šumarstva i njena primana. Dr. V. V o uk :
Auksini u šumarstvu.
Br. 5 — 1955: Predsjednik Republike
Tit o primio delegaciju šumara. M.Kne žević
: Pojednostavljeni način sastavljanja
maksimalnog španunga. Ing. M.
Radivojević: Problem željezničkog
praga kod nas. D. Živojinović: i


M. Petrović: Štetni insekti u parkovima
Beograda 1954. god. Ing. B. M ari
ć i ing. D. Peno : Tehnika kalemljenja
šumskog drveća. Ing. J. M u t i b arić
: Prirodno podmlađivanje kanadske
topole. Ing. S. Jovanović: Da li se
pomoću mikroelemenata mogu podizati
ekspresne šume.
Br. 6 — 1955: Ing, N. Prokopljević
: 0 problemu vrednosti drveta. Dr.
ing. B. Jovanović: Fitocenoze krivulja
u Srbiji. Ing. A. Janković: Računanje
kubature zemljanih radova na kosom
terenu po integralnoj metodi. Ing.


A. Tuč o vic : Prilog poznavanju berlinske
topole. Ing. P. Kos ono gov:
Istraživanja oblika i zapremine belog jasena
u Ravnom Sremu. Ing. D. Mirkov
i ć: Povodom članka ing. Kosonogova.



NARODNI ŠUMAR — Sarajevo


Br. 2/3 — 1955: Ing. M. Dulepa:
Iskorišćavanje šuma u vlastitoj režiji
šumskih uprava. Ing. J. Marijan:
Četiri godine rada poduzeća »Šumaprojekt
« 19S&—19©4. Ing. R. Kolaković:
Razgraničenje šumskih i poljoprivrednih
zemljišta na hercegovačkom kršu. Ing. D.
Terzić : Problematika industrijskog
smolarenja u NR BiH. Ing. M. Mekić:
U privatnim šumama treba pojednostaviti
način izdavanja drveta i provoditi uzgojne
mjere radi povećanja prirasta.


Br. 4 — 1955: Naša ovogodistnqa skupština.
— Današnnji radovi na obnovi šuma
te perspektiva za budući rad. Ing. M.
Simonović: Obični orah na submediteranskom
kršu. Ing. S. Lazarev:
Uređenje bujica u slivu Rame uzvodno od
Gračaca. J. Starčević: Studij produktivnosti
rada.


Br. 5/6 — 1955: Prof. V. Gligić:
Priraštaj i disanje. Ing. S. Franci šković
: Proizvodnost rada u pilanarstvu.
Ing. R. Kolaković: Šikare na
hercegovačkom kršu. Ing. S. Ž a k u 1 a:
Šumarsko školstvo u Americi.


ŠUMARSKI PREGLED — Skopje


Br. 1 — 1955: Ing. T. Nikolovski
: Stanje šikara u NR Makedoniji i
smjernice gospodarenja s njima. Ing. S.
D ž e k o v: Klima Makedonije i izdržljivost
nekih egzota u njoj. Dr. B. P e-
j o s k i: Šumsko gospodarenje u Francuskoj.


Br. 2 — 1955: Ing. M. Gaguševski
: Prilog sastavljanju jednoulaznih
tablica za Bukvu na Belasici. Ing. T.
N i k o 1 o v s k i: Prilog poznavannju
otpornosti egzota i nekih autohtonih vrsta
drveća i grmova spram niskih temperatura
za vrijeme zime 1953/54. godine Ing.


A. Serafimovski: Neki problemi
zaštite šuma u NR Makedoniji.
GOZDARSKI VESTNIK — Ljubljana
Br. 3 — 1955: Ing. L. Turk: O organizaciji
šumarstva u komunama. Ing". A.
S v e 11 i č i ć: Šumarstvo i drvna industrija
Slovenije 1955. godine. P, Vovk :
Prirodno podmlađivanje jele.


Br. 4 — 1955: Ing. O. Vrtač ni k:
Prilog pitanju optimalne gustoće cestovne
mreže — Ing. F. J u r k a r: Šteta koju
prouzrokuje jelenska divljač u šumama.
Prof. I. Klemenčić: Rajnerovo slagalište.
Ing. M. Čokl : O srednjim vrijednostima
uraštanja stabala (vrijeme
X>relaženja).


Br. 5 — 1955: Ing. V. Beltram:
Problem stručnih kadrova, šumarske službe
i školstva.


Br. 6 — 1955: Ing. D. Mlinšek
Pokus upotrebe francuskih tarifa u našima
šumama. L. Pogačnik: Radne
metode u šumarstvu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 73     <-- 73 -->        PDF

LES — Ljubljana


Br. 2/3 — 1955: T. Ravnikar:Pet
godina tvornice pokućstva Nova Gorica.
Ing. S. Maček : Gradnja tvornice pokućstva
Nova Gorica. J. Bitežnik:
0 proizvodnosti rada i uspjesima u tvornici
pokućstva Nova Gorica. A. Repič :
Grijanja i zračenje radnih prostorija. B.
Pe r lak : Upotreba električnog grijanja
i sušenja. D. Puc : Punjenje pokućstva.


M. Lukežić: O površinskoj obradi i
tehnici površinske obrade. V. M a n f r eda:
Kulturni i prosvjetni život u tvornici
pokućstva u Engleskoj (Utisci s putovanja
u februaru 1955).
Br. 4/5 — 1955: Ing. Z. Turk: Što
nas uiči pomanjkanje drva ili gdje su još
izvori industrijske sirovine. Ing. L. Ž u-
m e r: šuma i drvo. Ing. A. S v e 11 ičić
: Gospodarenje drvom u Sloveniji o
desetgodišnji« Oslobođenja. Ing. F.
Flach : Razvitak strojeva za preradu
drva u Sloveniji i Jugoslaviji. I. Bore :
Proizvodnja drvnog brašna. F. Aleš :
Zaštita pri radu u drvnoj industriji. Dr.
ing. B. P e j o s k i: Tropski drvnoindustrijski
centar u Nogent-sur-Marne-u. M.
M eh o r a: Muzejske zbirke i povjesni


razvoj drvne industrije u Sloveniji. Ing.


M. S i m i ć: Prerada i upotreba drva na
I. međunarodnoj izložbi u Ljubljani.
Br. 6 — 1955: Prva međunarodna
drvnoindustrijska izložba u Ljubljani. Ing.


M. S 1 o v n i k: Zaštita trupaca na skladištima.
L j. ´Cvitanić: Izrada modela
— posebna grana drvne prerade. I.
Bore: Lignolit. F. Ter an: Utjecaj
vlage u drvetu za preradu. R. L u k m a n:
Savremeno školsko pokućstvo. A. Repič :
Naša drvna industrija i Amerika. (Utisci
s putovanja).
Br. 7 — 1955: A. Kamnikar:
Štednja drva u graditeljstvu. J. Žagar :
Novi pogon za preradu drva u Kočevju.
Ing. arh. N. Kralj: Gdje smo u razvoju
pokućstva? F. Rozman : Starajmo se
a zaštiti od požara.


DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb


Br. 4/5 — 1955: Dr. R. Benić: Kalkulacija
ekonomičnosti u eksploataciji šuma.
Prof. dr. Ž. K o v a č e v i ć: Dva nova
američka štetnika u Evropi.


Đ. K.


DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


ŠUMSKA VEGETACIJA POHORJA
U Sloveniji


(Prikaz novih radova Dr. M. Wrabera:
Splošna ekološka i vegetacijska oznaka
višjih predelov Pohorja — »Gozdarski
vestnik«, Ljubljana 1954. Št. 6/7, str. 161
do 178 i Tipođoška podoba vegetacije višjih
predelov Pohorja — »Biološki vestnik«
Ljubljana 1958. Št. 2, str. 89—109.


U pretprošlom godinama naši fitocenolozi
.izvršili su niz vrlo opsežnih istraživanja
na terenu i obogatili naše saznanje
o prirodnim´ uslovima i razvitku šuima
vrtio brojnim i značajnim naučnim prilozima.
Među tim radovima ističu se oni,
koje na području LR Slovenije vrši botaničar
i biljni sociolog dir. Ma x W r ab
e r. Niz radova koje je ovaj plodni autor


— botaničari po struci, a šumar po naučnim
sklonostima — objavio u posljednje
vrijeme u raznim, edicijama naše stručne
štampe predstavljaju temeljite i naučno
dobro Tazrađene studije o ekologiji naših
šuma. Mi ćemo ovdje prikazati dva njegova
rada koja su nedavno objavljena.
Ti radovi pisani su na slovenačkom jeziku,
a jedan od njih objavljen je u jednoj,
nama šumarima manje priručnoj publikaciji,
pa će naš prikaz zbog toga naučno
biti. prilično iscrpan i detaljan.


Navedene rasprave dr. M. W r a b e-
r a čine jednu povezanu cjelinu. Jedna od
njih obrađuje općenite prilike na masivu
Pohorja, kao i šumarsko značenje vegetacijskih
tipova sa osvrtom na pojedine
značajne vrste drveća (pa smo je stavili
na prvo mjesto, iako je kasnije štampana),
dok druga govori detaljnije o nastanku,
fizionomiji, ekološkim karakteristikama,
florističkom sastavu i razvojnim mogućnostima
svake pojedine zajednice i glavnih
njenih »varijanti« na masivu Pohorja.


Masiv Pohorja se nalazi na krajnjem
sjeveru — sjeverozapadu naše države, pruža
se južno i neposredno uz rijeku Dravu,
od Dravograda do Maribora. Obuhvaća
979 km2 površine i uzdiže se iz nizine oko
300 metara, do najviše točke nešto preko
1500 m. Glavni greben, oko 60 km, pruža
se u luku od zapada spram istoka i od




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 74     <-- 74 -->        PDF

njega se odvajaju manji, kraći grebeni
(rebra) u pravcu sjevera i juga, te odjeljuju
uvale i jarke u kojima se nalaze
planinska vrela i protiču planinski potoci.
Istočne i jugoistočne padine su manje
strme te su u nižim i srednjim dijelovima
gusto naseljene. Masiv je izgrađen uglavnom
od silikatnog kamenja, koje čine u
osnovi graniti, zatim gnajsi, škriljevci i
filiti. Rijetke su tvorevine krečnjaka. Zbog
silikatne, nepropusne podloge postoji bogatstvo
u površinskim vodama, koje se
često skupljaju i stvaraju bare i močvare.


Tla koja se razvijaju na ovakvoj podlozi
općenito su jako do srednje duboka,
a samo mjestimice plitka, odreda su vrlo
kisele reakcije (PH većinom ispod 4), te
zbog toga i biološki slabo aktivna. Sirovi,
nerastvoreni humus je svagdje prisutan,
a tla su slabe strukture, sklona zabarivanjiu.
Pod takvim okolnostima, a i uslijed
nepažljivog šumskog i pašnjačkog gospodarenja
u prošlosti, nia visoravni Pohorja
mnoge površine su izgubljene za svaku,
pa i šumsku kulturu. Nasuprot tome, ekološka
karakteristika nekih pohorskih tala
je i njihova velika suhoća, koja dolazi do
izražaja i u vegetaciji. To su plitka do
srednje duboka, bestrukturna i sipka tla,
koja teško upijaju atmosfersku vodu, pa
ona brzo otiče sa njihove površine i odnosi
sobom i sve hranjive materije. Prema
autoru na gnajsima se nalaze bolja tla
nego na granitima.


Klima u općenitim crtama pripada
»srednjegorskoalpskom« tipu sa oštrim i
snijegom bogatim zimama, svježim proljećima
i sa godišnjim prosječnim padavinama
od 1500 do 2000 mm. Klima na
cijelom području nije jedinstvena, a pomanjkanje
meteoroloških podataka ne daje
mogućnost detaljnijeg njenog raščlanjavanja.
Ipak se može utvrditi, da su jugozapadni,
zapadni i sjeverozapadni ogranci
pod uplivom panonske klime sa višim prosječnim
temperaturama, dok sjeverni i
sjeveroistočni ogranci stoje pod uplivom
surove kontinentalne klime. Doline i kotline
su izraiziita mrazišta, dok viši otvoreni
položaji imaju ugodnu klimu, a najviši
vrhovi i grebeni, pod uplivom sjevernih
vjetrova, dmaju općenito hladnu klimu


— zakašnjavanje proljetne vegetacije je
tu za 6—8 sedmica, u odnosu spram nizine.
U kotlinama na podnožju Pohorja i
u dubokim dolinama u sredini masiva stvaraju
se mrazišta sa toplinskim obratom.
(Visinske inverzije vegetacije.)
Općenita karakteristika vegetacije Pohorja
rezultira iz prednjih prirodnih i iz
intenzivnih čovjekovih zahvata kulture,
koji su se tu vršili vijekovima. Prema
autoru, stanje nije zadovoljavajuće, jer su


mnoge površine, nerazumnim postupcima
potpuno izgubljene za privredu. Najveće
štetne posljedice imalo je iskorišćavanje
šuma po veleposjednicima, kao i sječa
drveta za spravljanje potaše za staklare,
te palenje drvenog ugljena za potrebe
okolnih tvornica.


Pošumljenost Pohorja računa se sa
60°/o. Istorijski podaci i tipološka istraživanja
govore, da su mnogi pašnjaci još
prije 1O0 godina bili pod šumom. Danas
gole vrhove pokrivala je još do nedavno
šuma na, čije mjesto su neracionalnim sječama
nadošli pašnjaci sa »balohoni«
(Nardus strict a), a na zaravnima


— močvare i bare. Pošumiljavanje, koje se
je rijetko- tu i tamo prakticiralo, vršeno
je samo sa smrčom (nepoznate provenijence).
Biljke su nakon sadnje bile prepuštene
same sebi, pa su ugibale u korovu
ili su stvarale kržljave jednoobrazne sastojine
koje su lako podlegale zarazama.
Gola sječa, koja je bila uvedena kao
glavni oblik gospodarenja i na velikim
površinama (zajedno sa palenjem ostataka
na sječinama radi prelaza na poljoprivredno
iskorištavanje), dovela je do
jednoobraznih i jednodobnih smrčevih
kultura slabog uzrasta i uspjevanjä, iz
kojih su se još k tome lišćari Čistili kao
korov. Ove smrČeve sastojine izgubile su
važan sloj grmlja i drveća listopadnih
vrsta. One imaju rijedak sklop, pa kroz
to i stabla gusto obrasla granama. Paša
i košnja trave još ih je više slabila. Taj
način gospodarenja (nazvan »fratarjenje«)
doveo je na kraju do slabljenja prirodne
proizvodne sposobnosti i do velike degradacije
tla, pa kroz to i do degeneracije
šumske vegetacije.


Tek se je u zadnje vrijeme prestalo
sa ovakvim tipom gospodarenja. Uzete su
u obzir kao osnova gospodarenja — prirodne
sposobnosti tla i sastojina u saglasnosti
sa rezultatima modernih naučnih
postignuća na području fitocenologije, pedologije,
ekologije i genetike. Autor tu
ističe, da je »cilj savremenog šumskouzgojnog
nastojanja koliko je god moguće
uzgaiati mješovite šume sa prebornim ili
oplodnim načinom gospodarenja«, jer one,
po svom sastavu i strukturi, bolje iskorištavaju
potencijalne mogućnosti staništa.


Kod seljačkih šuma stanje je mnogo
bolje, jer su pojedini vlasnici uspjeli da
se očuvaju od pogubnog načina njemačkog
gospodarenja sa ciljem postizavanja
najveće zemljišne rente. Tu su šume gospodarene
prebornim načinom, zbog toga
su one i zahvalan objekt za tipološka istraživania,
iako´ ni one nisu danas više u
najboljem prirodnom stanju (i u njima




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 75     <-- 75 -->        PDF

također prevladavaju četinjari, a posebno
jela).


U drugom radu autor govori prvo> o
lošem (šablonskom) gospodarenju sa šumama
u prošlosti i kroz to, o promjeni
prirodnih šumskih tipova u pretežno jednolične
i jednodobne sastojine smrče, zatim
u sekundarne, umjetno izazvane vegetacijske
tipove, prema kojima je dosta
teško rekonstruirati raniju prirodnu vegetaciju.
Naročito je teško utvrditi granicu
do koje su ranije dosizali pojedini prirodni
tipovi šuma. No ipak se detaljnim proučavanjem
u fizionomsko jednoličnim´ šumskim
sastojimama nailazi na tragove osnovne
vegetacijske jedinice u niskom zeljastom
bilju i tako se uspješno može ustanoviti
pripadnost sastojine ovom ili onom
prirodnom tipu vegetacije.


Na Pohorju razvijene su šumske zajednice
srednjoevropskih sveza Fagiona ,
V ac c in i o - P i c e i o n a i S p h a g-
n i o n a.


Autor je za zajednice navedenih sveza
dao osnovne i ekološke karakteristike, podatke
o njihovom rasprostranjenju, zajedno
sa opisom tla i kratkim prikazom
karakterističnih i diferencijalnih biljnih
vrsta.


Mi ćemo te šumske zajednice prikazati
onim redom kako ih autor navodi u svom
radu, a navest ćemo i ono što smatramo
potrebnim da se tu još istakne.


FAGION, SVEZA BUKOVIH ŠUMA


Zajednice ove sveze svedene su kulturnim
mjerama na najmanje površine i tokom
vremena pretrpjele su znatnu promjenu
sastava i strukture.


1. Mješovita šuma bukve i jele sa savskom
režuhom
(Zajednica Abieto-Fagetum cardaminetosum
savensis)
Ova zajednica je »vegetacijska tendencija
«* srednjih i visokih položaja (800 do
1300 m), sve do visoravni, ali se javlja i
u nižim i vlažnijim jamama i dolinama.
Ona na Pohorju ima lokalne diferencijacije,
t. j . osim tipične zajednice javljaju
se facije na prelazu u montane bukove,
smrčeve ili javorovo-jasenove šume. Nažalost,
facije, odnosno bolje subasocijacije


* Ovaj izraz upotrebljavamo umjesto
autorovog »vegetacijskog klimaksa«, termina
i pojma, koji danas podleži jakoj
kritici i ne može da se održi sa stanovišta
dialektičko materijalističkog gledanja na
razvoj vegetacije.
kod ove zajednice nisu prikazane detaljno
onako kako to autor čini kasnije kod zajednica
simrčevih šuma.


U ovoj zajednici tlo pokazuje slabo kiselu
reakciju i zbog toga je tu prisutan
veći broj bazifilnih, odnosno, odsutne su
acidifilne vrste. Optimalni razvoj zajednice
je na blago nagnutim ili reljefno
zaravnjenim površinama i dubokim tlima
sa dobro razvijenim humoznim slojem.


Od drveta dominira bukva, zatim dolazi
jela, rjeđe smrča, gorski javor i jarebika.
Autor zatim navodi niz vrsta zeljastog
bilja koje su karakteristične ne samo
za ovu, nego i za sve naše bukove zajednice
na bazičnim i neutralnim tlima (C ardamine
ennephyllos, Prenanthes
purpurea, A speru la, Sanic
u 1 a i t. d.).


2. Mješovita šuma bukve i javora sa
smrčom
(Zajednica Acereto-Fagetum pice
e t os u m)
Ova zajednica ima također vrlo malen
areal na području Pohorja. Tipično razvijena
nalazi se samo na zaravnima ili na
blagim padinama i svježim tlima, a tu
opet samo lokalno, na gornjoj granici bukovih
šuma sa brojnim, elementima pretplaninske
šume. (Odgovarala bi već i po
fizionomiji zajednici subalpinske bukve
opisane po dr. Horvatu.) Tla su na
granitnoj podlozi, ilovasto-pjeskovita, kisele
reakcije sa brojnim acidofimim i subalpskim
vrstama u prizemnom sloju (L uzula,
Melampyrum, Hieracium
murorum, Horn ogine,Aden o sty les
) i malim brojem (ali brojnošću jako
zastupljenim) neutrofilnim vrstama F a-
g i o n a. Izgleda po tome kao da je ovaj
tip prelaz ka nekoj zajednici P i c e i o n a,
pa i pokraj vrste Stellaria h o 1 ostea,
koju je autor našao u jednom
snimku.


3. Mješovita šuma javora i brijesta
(Zajednica Acereto-Ulmetum)
To je zajednica koja bi odgovarala zajednici
Acereto-Fraxinetum, Horvat
na našim Dinarskim planinama, ali je
ovdje na silikatnoj podlozi i ima. »svojstvene
ekološke uvjete i zbog toga se je
također svojstveno razvila«. Ona je po
autoru »paraklimaks« uslovljen lokalnoklimatskim,
odnosno lokalno-ekološkim
uslovima. Naseljava strme terene, jame i
jarke, hladovite i vlažne, sa pokretnim
tlom sa podzemnom vodom ili dugim le




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 76     <-- 76 -->        PDF

žanjem .snijega. Ja´ko je razvijen sloj zeljastog
bilja i visokih trajnica (´oko 60 do
80 vrsta). Uz´ karakteristične vrste drveća:
gorski javor, mliječ, jasen i brijest
dolaze tu i lipe (velelisna i malolisna),
divlja trešnja, jarebika i joha, zajedno sa
primjesama bukove šume (bukva, jela i
smrča). Grmlje je tu: Sambucus nig
r a, S. r a c e im o :s a, L o n i c e r a a 1 p i-
g e n a, L. nigra, lijeska, pa i alpska
joha.


Autor ističe da je ovdje većina vrsta
zeljastog bilja neutrofitna ili hazifilna,
pojedine vrste su skiofilne, higrofilne, pa
mnoge također i nitrofilne. Tu su spomenute
i Lunaria redi viva, Car damine
impatiens, Aruncus Silvester,
A d o x a m o :s c h a t e 11 i n a,
Chrysospleniiuim alternifoliu
m, Impatiens noli tangere,
Stellaria nemorum i druge, koje
se jednako često javljaju, ili su čak karakteristične
za šumu gorskog javora i
bijelog jasena naših Dinarskih planina.


Autor ovu zajednicu dijeli dalje na subasocijacije
(podtipove), od kojih »typi c
u m« predstavlja najčešći oblik, dok je
»f r a x i n e t o s u m« nizinska varijanta u
Vlažnim jarcima i ima u svom sastavu
Fraxinus exelsior i Valeriana
officinalis, zatim »adenostyleto´su
m« visinska varijanta sa
Sorbus auciuparia, Adeno styles
a 11 i ar i a e i Doronicum a us
t r i a c u m.


VACCINIO-PICEION.
SVEZA SMRČEVIH ŠUMA


Autor ovdje ističe, da su »skoro svi
primarni (autohtoni) piceetalni šumski
tipovi na Pohorju u pretežnoj mjeri
uslovljeni reljefno-eđafsko i zato paraklimatične
tvorevine »naravno, izuzev najviše
ležećeg tipa smrčevih šuma, koji bi
jedino mogao1 biti »klimatična tvorevina«.


Prema autoru, smtrčeve šume nemaju
velike zahtjeve za toplotom, pa ni za većom
zračnom vlagom, pa stoga prepuštaju
terene sa oceanskom klimom´ listopadnim
šumama i zauzim´lju položaje sa izrazito
kontinentalnom klimom. Na Pohorju, gdje
su obilne oborine, smrča podnosi i relativno
suha tla, na kojima uspješno konkurira
bijelom boru, koji je tamo u svojem
optimumu. Smrča, međutim, sama po
sebi djeluje negativno, na razvoj tla i vegetacije.


Öd šumskih tipova i zajednica ove
sveze treba istaknuti na Pohorju slijedeće:


1. Smrčeva šuma sa vijugastom busikom
(Zajednica Dese h amps i eto
flexuosae-Picetum)
To je sekundarna tvorevina, nastala iz
bukovih i smrčevih prirodnih šuma koje
su bile nakon gole sječe dulje ili kraće
razdoblje iskorištavane za pašnjake. Tlo
pod njima je umjereno do srednje duboko,
suho, bez struktuire, jasno lučeno u dva
sloja, od kojih je A horizont sloj 8—10
cm debelog sirovog humusa velike kiselosti,
dok je pješčano-ilovasti, mineralni
B horizont također kisele reakcije (Ph =
4).


Sastojine ove zajednice vrlo su raznolike
i raspadaju se na niz »varijanata«
sa istaknutim diferencijalnim vrstama, od
kojih neke karakteriziraju čislte i jednodobne
smrčeve sastojine, dok se druge
više ili manje približavaju borovim zajednicama
ili tipovima sa jelom. U te zajednice
umjetno je unošen ariš sa slabim, i
obični bor sa dobrim uspjehom.


Sastojinski tipovi imaju zajednički čitav
niz »piceetalnih« karakterističnih vrsta
(Pirol a uni flora, Lyco podium
annotinum, L. Selago, Corallorhiza
trifida, M o^n o t r o p a, M elampyrum
silvaticum, Homogine
a lp in a, Vaccinium vitis
ide a i druge, pa i niz mahovina) kao i
»fagetalne elemente« (Luzula nemor
o s a, Anemone n e m o r o s a, Cardaine
trifolia, Prenanthes, C icerbita
muralis, Asperula odor
a t a i niz drugih koje, po našem mišljenju,
nisu baš »fagetalni elementi« (na
pr. Gentiana asclepiadea, Galium
rotundifoliun a, Veronica
officinalis, Pteridium aquilin
u m pa mahovi: H y p n u m gplendens,
Hylocomium triquetrum
i t.

Od varijanata (subasocijacije i facijesa,
koje nisu međusobno određenije izlučene),
autor navodi samo najglavnije
i to:


a) sa bjelkastom bekicom (Luzul a
nemo rosa) na svježim tlima i sa. jače
razvijenim »fagetalnim elementima«. Javlja
se tu i jela, bukva i gorski javor i to
u spratu krošanja drveća;


b) sa šašom (Ca rex brizoides)
na srednje vlažnim tlima. Ovdje šaš potiskuje
ostale vrste i otežava pomlađivanje
šume;


c) sa borovnicom (Vaccinium
myrtillus) na tlima sa sirovim humosom
i sa izvjesnim brojem acidofilnih
vrsta;


d) sa bijelim borotn (Pinus allves
t r i s) na tlima suhih grebenitih polo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 77     <-- 77 -->        PDF

žaja. (Prelazna varijanta slična po sastavu
sa prednjom);


e) isa dlakavom šašuljicom (Cala m
a g r o s t i s v i 11 o s a) na plitkim i
kamenitim tlima strmih padina. Ovaj facijes
čini prelaz ka zajednici smrčeve šume
sa dlakavom šašuljicom. (Calamagrostideto-
Piceetum).


f) sa šumskom bekicom (Luzula silvatica)
u višim položajima i na ravnim
terenima vrhova. Također čini prelaz ka
prirodnom tipu zajednice smrčeve šume
sa šumskom bekicom (Luzuleto-Piceetum).


2.
Smrčeva šuma sa dlakavom šašuljicom
(Zajednica Calamagrostideto
Piceetum)
Ova zajednica raširena je srednjim i
višim položajima južnih strana Pohorja
i doilazi na plitkim do srednje dubokim,
jako kiselim, suhim, više manje kamenitim
tlima sa jakim slojem sirovoga humusa.
Tlo je tu, naravno, izloženo jakoj
degradaciji.
Autor ističe da smrča ovdje pod uplivom
šumskog gospodarenja tvori često
čiste sastojine. Smrča je tu u svom ekološkom
optimumu i u konkurenciji nadjača
druge vrste. Ponaša se tu i u izvjesnoj
mjeri kao kserofit!
Ovaj tip šumske zajednice ima svojevrsnu
»kserotipruu« ekologiju i time se
ističe u inače veoma vlažnom Pohorju.
Na nižim položajima u zajednici dolazi
jače primješana jela, a rjeđe bijeli
bor, breza i jarebika. Kao, uostalom i u
drugim zajednicama smrče, siloj grmlja
je slabo ili nikako razvijen, ali je zato
sloj zeljastih biljaka jako bujan (zauzimlje
do 80°/o površine) i sastavljen je od
karakterističnih »piceetalnih vrsta« (ali
bez mnogo mahovina).


S.
Smrčeva šuma sa šumskom bekicom
(Zajednice Luzuleto silvaticae-
P ic e e t u m)


Ova zajednica je prelazni tip šumske
vegetacije najviših predjela, te dosiže do
vrhova i na grebene. I oma je gospodarenjem
degradirana, pa je na mjestima gdje
je jače progaljena zarasla travnom vegetacijom
koja otežava prirodno podmlađivanje.
Tla su razvijena na podlozi gnajsa
i granita, plitka su ili srednje duboka,
suha i sa jako kiselom1 reakcijom (isa slojem
sirovog humusa). Na dubljim tlima
i ravnijim položajima dolazi njena varijanta
sa šašom (Carex brizoides)
i sa brojnim higrofilnim vrstama.


Po fizionomiji i donekle po svom sastavu
ova zajednica slična je zajednici su


balpske smrčeive šume Gorskog Kotara
(Piceetum subalpinum Horvat)
i odgovara ovoj i po nekim karakterističnim
»piceetalnim« vrstama.


4. »Vlažno-kisela« smrčeva šuma
sa mahovinama
(Zajednica Loreeto-Piceetum)
Ova zajednica dolazi na vlažnim »nešto
zamočvarenim i. jako zakiseljenim tlima
na nepropusnoj podlozi«. Tip ima široku
ekološku amplitudu pa je i po florističkom
sastavu dosta različit. Postoji niz varijanti.
Djelomični je nastao i proširen zbog
slabog gospodarenja sa šumom. Tla su
jako podzolirana, sa debelim slojem sirovog
humusa, koga tvore ostaci izumrlih
mahovina i neraspadnutih iglica. Sloj zeljastog
bilja (pretežno »piceetalne« vršite)
siromašan je na vnsitama, ali pokriva
30—50*70 površine, dok je naprotiv sloj
mahovina i lišajeva vrlo bujan i pokriva
i do 80% površine. Glavni zastupnici su
tu mahovi: Hylocomium loreum,


H. triquetrum, Sphagnum acut
i f o 1 i u m, a od lišajeva vrste rodova
Glad oni a i Cetraria. Za zajednicu
su značajne kao diferencijalne vrste:
Blechnum spicant, Orchis macu
lata, Dryopteris Linnaeana,
Hylocomiun 1 o r e u n, Sphagnu
m i neke druge mahovine.
Na barovitim mjestima razvijena je
varijanta sa dominantnim mahom tresetarom
(Sphagnum acu t if o 1 i u m),
u kojoj ovaj mah zauzimlje gotovo cijelu
površinu tla (koje je »oglejeno«).


5. Smrčeva šuma sa jarebikom
(Zajednica Sorbet o-Piceetum)
Ova zajednica j,e razvijena samo u
uskim, određenim reljefnim, edafskim i
mikrokiimatskim prilikama, te je zbog
toga na Pohorju manjih razmjera. Razvija
se na vrlo strmim, sa granitnim ili gnajsnim
blokovima nasutim tlima. Tla su
(među blokovima kamenja) plitka do srednje
duboka, rahle strukture, ali nedozrela.
Po autoru, ova se zajednica približava
(»po fizionomiji, ekologiji i florističkom
sastavu«) subalpinskoj smrčevoj šumi (zajednici
A b i e t o - P i c e e t u m c a 1 am
a g r o s t i d i s Horvat iz Gorskog Kotara,
ali je ova na blokovima vapnenaca
i dolomita) i prelazi pod boljim ekološkim
uslovima (na nižim i južnim položajima)
u simrčevu šumu sa dlakavom šašuljicom


(C ala m a gr o s ti d et o-P ic e etu m)


a
pod slabijim uslovima (na hladnijim i


vlažnim položajima) u šumu jele sa bu


kvom (A bi e t o- F a g etum festu


355




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 78     <-- 78 -->        PDF

ceto sum silvaticae). Po uzrastu
smo-ča je ovdje manjih razmjera, vrlo je
krošnjata, obrasla granama, do tla, ali,
što je naročito zanimljivo, prevladavajiu
viši debljinski razredi. Podmlađivanje se
odvija u skupinama, a uslijed teških stanišnih
prilika ima i mnogo uginulih biljaka.
Katkada se tu javlja jela sa boljim
razvitkom od smrče, zatim gorski javor
i redovito jarebika (Sorbus aucuparia
var. gl a brat a), zatim breza, velelisna
vrba, pa izuzetno i bukva. Sloj
grmlja je dobro razvijen (Rosa a 1 p i-
na-R. -pendulina), a sloj zeljastog
bilja sačinjavaju kolonije vrste Calamagrostis
villosa i »piceetami elementi« kao
i niz stalnih pratilica, te mahovine i lišajevi
(obilno razvijeni na stijenama i blokovima
kamenja).


6. Jelova šuma sa trokrpim mahom
(Zajednica Bazzanieto-Abietum)
I ova zajednica kao. i prethodna pretsitavlja
»ekološki veoma specijalizirani
šumski tip«. Njena ovisnost od podloge
(nepropusne matične stijene granita, gnajsa
i škriljevaca, sa humoznim i vlažnim
tlima) je očigledna. Najbolje su te zajednice
razvijene na sjevernim padinama u
nadmorskoj visini od 500 do 1000 m. Tlo
ima najkiseliju reakciju od svih šumskih
tala na Pohorju (Ph = 3—8,5). Jela je
ovdje glavna šumska vrsta i dostiže visinu
od 30 m, čisto deblo i punodrvnost.
Smrča u zajednici ima podređeno značenje.
Sloj grmlja je dosta dobro razvijen,
dok je sloj zeljastih biljaka sastavljen od
malog broja pretežno acidofilnih vrsta
(V a c c i n i u m, B 1 e c h n u m, M e 1 a mpyru
m i slične), ali ima priličnu pokrovnost.
U sloju mahovina nailazi se karakteristična
vrsta B a z z a n i a (M astigogobryum)
triloba ta, zajedno
sa još nizom drugih »piceetalnih«
mahovina.


Suha varijanta ove zajednice među diferencijalnim
vrstama sadrži osim smrče
u sloju drveća i vrsta Deschampsia
flexuosa, Pteridium aquililin
u m i niz mahovina.


7. Borova šuma sa borovnicom
(Zajednica Pineto-Vaccinietum).
Javlja se na nižim- i srednjim položajima
južnih i zapadnih ogranaka Pohorja.
Vezana je na plitka i suha tla na kojima
bijeli bor nema ozbiljnijeg konkurenta. To
su redovno manje površine, a zajednica je
uslovljena edafskim i lokalno-klimatskim
faktorima.


Zajednicu karakteriziraju brojni »piceetami
« elementi i njenom degradacijom


nastaju posebni tipovi vriština (Callu net
o-Geni s tetum). Osim bijelog
bora javlja se tu i jasika, krkavina, borovnica,
brusnica i Calluna. Kako sam
autor ističe, ova zajednica nije još dovoljno
proučena.


SVEZA CRETOVA SA KRIVULJEM


S p h a g n i o n


U ovu svezu uvrstio je autor pohorske
cretove (tresave) na kojima se javljaju
skupine »ruševja« — krivulja (Pinu s
m a g h u s var. u 1 i g i n o s a). To su
zajednice barskih tala razvijene u depresijama
ili na visoravni, a odlikuju se posebnom
fizionomijom. Po visini su to
grmolike zajednice krivulja sa malobrojnim
vrstama nižeg grmlja, među kojim
se nalaize vrste kao na primjer J u n i p erus
communis, Rhododendron
ferrugineum, Vaccinium u 1 iginosum,
V. oxycoccos Andromeda
polifolia ´i slične. Od vrta zeljastog
bilja javlja se tu niz vrsta među
kojima i Drosera rotundifolia,
a naravno, sloj mahovina i lišajeva (među
kojima razne vrste Sphagnum a dominiraju)
je neobično dobro razvijen. Osim
toga u zajednicama ove sveze prisutni su
mnogo piceetalni elementi koji povezuju
ovu svezu sa redom P i c e e t a 1 i a.


Autor kratko opisuje dvije zajednice
ove sveze i to:


1. Cret (»šotno
barje«) sa krivuljem
(Zajednica
Sphagnetum mughetosu
m)


2. Cret sa smrčom
(Zajednica
Sphagnetum piceetosu
m)


SVEZA LIVADA SA SURIVUKOM


N a r d i o n


Na kraju autor govori i o pojedinim
tipovima kiselih livada u kojima dominira
»baloh« (surivuk-N a r d u s strict a),
a koji su većinom nastali krčenjem šuma
na mjestu već opisanih zajednica iz sveze
Vaccinio-Piceoin-a iz zajednice
Acereto-Praxinuetum piceeto.
sum, te djelomično i iz zajednice
Pineto-Vaccinietum. Tla pod
ovim livadama su srednje duboka i vrlo
kisele reakcije. U sastavu biljnog pokrivača
ovih livadskih zajednica javljaju se
i brojne vrste šumskih zajednica iz kojih
su one nastale.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Autor razlikuje pet varijanti od kojih
je prva vrlo vlažna, druga suha, treća
predstavlja ekonomski dobru varijantu,
dok četvrta pokazuje »progresivnu težnju
u razvoju ka nekom piceetalnom šumskom
tipu, a peta varijanta približuje se po sastavu
i razvojnim tendencijama vrištini
(Calluneto-Genistetum).


To bi bili glavni tipovi šumskih zajednica
na planinskom masivu Pohorja.


Da se sada vratimo na neke podatke
koje je autor izložio u prvom navedenom
radu, a koji se odnose na pojedine vrste
drveća i njihovo rasprostranjenje na masivu
Pohorja.


Smrča (Picea excels a) je danas
glavna vrsta drveća na Pohorju. Ona je
tu odavno raširena, ali su njene današnje
jednodobne sastojine ipak nastale djelovanjem
čovjeka, pa je prema tome danas
zauzela mnogo veće prostore nego što joj
odgovara, po prirodnim uslovima staništa.
Fitocenološka istraživanja su pokazala, da
je u autohtonoj vegetaciji »piceetalni značaj
« bio vrlo velik, a to odgovara i karakteru
geološko-petrografske podloge, odnosno,
odgovarajućim tlima koja su se obrazovala
na toj podlozi.


Jela (Abies alba) je vjerovatoo
nekada zauzimala mnogo veće površine
nego što ih danas zauzimlje smrča. Ona
danas dolazi kao primjesa u bukovim i
smrčevim zajednicama, najčešće u srednjim
nadmorskim visinama, na tu katkad
i u gotovo čistim sastojinama (u dolinama
sjevernih padina), koje spadaju fitocenološki
u svezu smrčevih šuma. Među
vrstama šumskog drveća jela dostiže najveću
visinu, pa joj sa šumsko-uzgojnog
gledišta treba posvetiti i najveću pažnju.


Bukva (Fagus silvatica) je nekada
na Pohorju bila bez sumnje najraširenija
vrsta drveća. Rasla je na prostoru
od najnižih do najviših visina. Međutim,
jednostrano i nepovoljno iskorišćavanje
šuma dovelo ju je danas do toga, da je
ograničena u svom rasprostranjenju samo
na najpovoljnije položaje. Autor ističe da
je »zeleno Pohorje« — zeleno od bukovih
sastojina, postalo »tamno i mrko od četinjara
«, te navodi neke, još preostale bukove
sastojine, koje po uzrastu i kvaliteti
drveta nemaju danas premca. Na južnim
padinama bukva se mnogo više penje u
visinu, nego na sjevernim. Tu dostiže i na
najviše vrhove, ali većinom samo u zajednicama
»piceetalnoig« tipa.


Ariš (Larix decidua), po mišljenju
autora, nije na Pohorju autohton,
premda je danas tamo jako raširen. Vjerovatno
je alpske provenijence. Raste dosta
brzo, ali su mu debla rijetko kad ravno


rasla. Vrlo je slabo otporan spram pritiska
snijega.


Obični (bijeli) bor (Pin us silves
t r i s) je na. Pohorju prirodno raširen
u visinama između 1000 i 1200 m, a ide
i u više predjele, no tu je rijedak, ali dobrog
uzrasta. Na skrajnje suhim i siromašnim
tlima stvara posebne zajednice.


Jarebika (Sorbus aucuparia),
po autorovom mišljenju, zaslužuje posebnu
pažnju. Po zahtjevima je skromna i lako
se širi. Ima jaku izbojnu snagu iz panja,
a uspijeva i tamo gdje više ne može uzdržati
ni smrča. Može se upotrijebiti kao
pionirska vrsta na lošim staništima, a i
za melioracije čistih, degeneriranih smrčevih
sastojina.


Breza (Betula verrucosa) i
jasika (Populus tremula) uspijevaju
na Pohorju najbolje do visine od oko
1300 m, i tu naročito na mjestima nekadašnjih
goleti ili u rijetkim prozračnim
sastojinama. Autor smatra da su obje
vrste prikladne za predkulturu, premda
nadrasla obična breza, zbog svojih visećih
i elastičnih grana djeluje nepovoljno
na visinski rast podmlatka drugih vrsta,
koje rastu s njome u smjesi. Jasika ima
sve veće značenje, a vrijednost njenog
drveta je i u tome, što stvara IO—15 m
čisito deblĆHU prečniku i do 35 cm.


Siva joha (A 1 n u s ine an a) je raširena
uz male vodotoke i u gorskim jarcima
do 1200 m nadmorske visine. Traži
svježa i rahla tla koja popravlja svojim
korjenovim simbiontima, vezujući zračni
dušik. Raste dosta brzo i također je vrijedno
pionirsko drvo na vlažnim tlima.


Crna joha (Alnus glutinös a)
ide pojedinačno i u grupama svega do
900, odnosno do 1O00 m nadmorske visine,
a raširena je uz veće vodotoke. S njome
se javljaju često i gorski jasen, gorski
brijest i gorski javor; prva dva većinom
uz crnu johu, dok je treća vrsta raširena
i u različitim drugim zajednicama.


Alpska (zelena) joha (Alnus viri


dis) je vrlo raširena na Pohorju i tu na


sjevernim padinama stvara mjestimično


čiste skupine. Dolazi i na napuštenim po


ljoprivrednim kulturama, na goletima i


požarištima. Ima lagano sjeme koje vje


tar raznosi lako i daleko.


Od vrsta grmlja zastupljeni su na Po


horju brojne vrste kozokrvina, vučji liko


vac, crna i crvena zovika, smreka (Juni


perus communis), au višim polo


žajima šumska i velelisna iva, uhorkaata


i siva vrba i krkavina (Rhamnus


frangula). I lijeska se penje dosta


visoko. Autor svim tim vrstama daje kra


357




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 80     <-- 80 -->        PDF

t´ke ekološko-fitocenološke karakteristike
u koje se mi ovdje (zbog već pretjerano
iskorištenog prostora) ne možemo upuštati.
Govori još i o kupini i malini, koje
se šire na svjetlijim mjestima u sastojinama
i sprečavaju prirodno podmlađivanje.
Govori nadalje i o pojedinim karakterističnim
vrstama zeljastog bilja od kojega
neke vrste djeluju nepovoljno i na
prirodno podmlađivanje, te konkurišu u
razvoju mladim biljkama šumskog drveća.
Spominje i zajednicu Atrop a belladona
— EpilO´bium angustifo1
i u m koja se javlja na sječinama i požarištima,
te zajednicu »balona ali volka«
(Narđetum strictae), koja je i na
Pohorju znatno proširena na kiselim,
ispranim tlima.


Na kraju autor posebno ističe glavnu
oznaku vegetacije Pohorja, a ta je —
njeno florno siromaštvo, koje je posljedica
ne samo silikatne podloge, nego i
znatnog negativnog uplivisanja čovjeka


na prirodnu vegetaciju.


Nakon ovog prilično opširnog prikaza
treba još istaknuti slijedeće.


Ova dva rada, iako u njima autor nije
dao fitocenološke snimke obrađene tabelarno
i tekstovno, kao ni niz drugih važnih
ekoloških analiza koje je izvršio na
terenu, a što će svakako učiniti drugom
kojom prilikom, pretstavljaju vrlo značajne
i metodološki savremerio obrađene
priloge poznavanja prirodnih uvjeta i odražaja
raznih tehničkih zahvata u našim
gospodarskim šumskim tipovima. Treba
jedimo požaliti što autor nije istovremeno
izvršio i´fitocenološka kartiranja ovih predjela,
jer bi se iz jedne karte šumskih
tipova vidjele još i druge zakonitosti,
koje se u tekstu daju teže prikazati. Ovakva
detaljna analiza šumskih tipova poslužit
će kao odiliena osnova za postavljanje
novih gospodarskih načela u uzgoju
i iskorištavanju šuma na Pohorju, pa bi
bilo poželjno da i sve ostale naše gospodarske
šumske cijeline dobiju što prije
ovakve temeljne analize.


Dr. Ing. P. Fukarek


STRANA STRUČNA LITERATURA


Hans Gläser, Untersuchungen über
die chemische Entrindung und ihre
Anwendbarkeit in deutschen Wäldern
(Istraživanja u kemijskom koranju i njegovoj
primjeni u njemačkim šumama),


J. S. Sauerländer´ s Verlag, Frankfut/
Main- 1955. str. S7, si. 31.
Na posao koranja četinjača u periodu
zimske sječe otpada kod smrče oko 40%,
a kod bora oko 50°/o ukupnog potroška
vremena za sječu i izradu. Prema našim
istraživanjima kod zimske sječe jele u
Gorskom Kotaru na potrošak vremena za
koranje otpada također öWo vremena.
Zbog toga je problem koranja vrlo važan
kod izrade četinjača a naročito kod izrade
celuloznog drveta. Kako do danas nije
uspjelo mehanizirati skidanje kore, ovaj
problem je jedan od glavnih uzroka da
prevladava još uvijek ljetna sječa za vrijeme
mezgre kod koje je koranje olakšano.


Radi taga. se još 1942 u USA počelo
pomišljati na mogućnost tretiranja živog
drveta otrovnim kemijskim1 sredstvima,
koja dovode do slabljenja veze kore sa
stablom. Tretiranje živog drveća kemijskim
sredstvima u cilju trovanja odnosno
konzerviranja drveta nije novo. Prve pokušaje
toga nalazimo davno prije nego
što to spominie pisac u svojem radu jer
je kod nas tretiranje živih stabala u cilju


impregnacije upotrebio Pfister 1882 god.
Autor je svoje pokuse u njemačkim šumama
poduzeo sa ciljem da ustanovi slijedeće:


da li je kemijsko koranje upotrebljivo
u njemačkim šumama;


da li se za ovu svrhu može upotrebiti
neko drugo sredstvo osim vrlo otrovnog
arsenita, kojeg upotrebljavaju Amerikanci;


koje je godišnje doba najpogodnije za
obradu i sječu drveta;


da li na uspjeh utječe način tretiranja;


da li sušenje stabla na panju koje se
postiže upotrebom sredstava ima prednosti;
da li se treba plašiti neželjenih djelovanja;
da li je upotreba kemijskih sredstava
ekonomična.


Kemijsko koranje pisac je iskušao na
1329 smrčevih stabala, 154 jelova, 180 borova,
12 duglazijevih, 5 ariševih te po 2
stabla vajmuntovca i sitkanske smrče i na
21>3 topolovih, 14 bukovih, 5 trepetljikovih
i 3 brezova stabla. Iskušano je ukupno
40 raznih sredstava od kojih pojedina u
više koncentracija, tako da su ispitivanja
obuhvatila oko 100 raznih materijalakoncentracija.


Djelovanje nekih sredstava i koncentracija
prikazano je u posebnoj tabeli iz




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 81     <-- 81 -->        PDF

koje se vidi da se najlakše skida kora sa
stabala tretiranih 20natriumarsenata.


Nakon što je iscrpno prikazao utjecaj
doba godine i dana na obrađivanje i izradu,
te utjecaj načina nanošenja sredstva,
raspored otrova u tretiranom stablu,
gubitak na težini radi sušenja stabla
i štetne posljedice upotrebe kemijskih
sredstava, pisac u posebnom dijelu obrađuje
ekonomičnost ovoga načina koranja.
U zaključku se navodi da je upotreba kemijskih
sredstava ekonomična kod izrade
celuloznog drveta, no kod izrade trupaca
i duge oblovine njihova upotreba nema
prednosti pred normalnim načinom koranja.


U popisu je brojna literatura koja se
bavi problemom kemijskog koranja (124
razne knjige i rasprave). R. Benić


Mitsugo Ito and Saburo Kano, The
Variation of Fiber Length and Width in
one Growth Rind of Some Conifers and
Hardwoods, Bulletin of the Gakugei College,
No 2, 1954.


Istraživanja su obuhvatila dužinu i širinu
vlakanaca (traheida i drvnih vlakanaca)
u jednom godu na 13 vrsta četinjača
i listača. Istraživanja su obuhvatila
od četinjača: Chamaecyparis obtusa, C.
pisifera, Pinus densiflora, P. Thunbergii,


P. parviflora i Larix Kaempferi, a od listača:
Fagus crenata, Castanea crenata,
Magnolia obovata, Sophora japonica; Betula
Maximowicziama, Morus bambycis i
Rhus javanica. Rezultati istraživanja su
slijedeći:
1. Unutar jednog goda dužina vlakanaca
povećava se a širina vlakanaca smanjuje
od početka ranog do završetka kasnog
drveta;
2. Dužina vlakanaca kasnog drveta je
veća za neko >5—iSP/o kod četinjača, a
7—23% kod listača od dužine vlakanaca
ranog drveta;
3. širina vlakanaca kasnog drveta iznosi
50—SCfi/a kod četinjača, a 78—88 kod
listača širine vlakanaca ranog drveta.
4. Odnos između dužine i širine vlakanaca
veći je kod četinjača nego kod
listača. I. Horvat
H. Knuchel, Das Holz, Verlag H. R.
Sauerländer i Co., Aarau i Frankfurt
a/Main, 472 str, 254 slika
Ime prof. H. Knuchel poznato je stručnoj
šumarskoj javnosti. On je bio 25 godina
profesor šumarstva na Eidg. Technische
Hochschule u Zürichu. Napisao je cio
niz naučnih i stručnih rasprava. Od udžbenika
potrebno je spomenuti »Holzfehlerc


i »Planung und Kontrolle im Forstbetrieb
«.


Najnovija knjiga prof. H. Knuchel-a
»Das Holz« pisana je kao priručnik za potrebe
trgovaca i prerađivača drveta. Ova
se knjiga dijeli u 3 dijela:


1. Postanak i građa, Fizička i tehnološka
svojstva drveta;
2. Prerada, oplemenjivanje i upotreba
drveta.
3. Vrste drveta.
U prvom dijelu pisac je razradio postanak
i unutarnju građu drveta, makroskopski
ključ za drvo četinjača (12 vrsta)
i listača (39 vrsta) po Hermann-u, fizička
i estetska svojstva drveta, mehaničkotehnička
svojstva drveta i greške drveta.


U drugom dijelu autor je razradio u
prvom poglavlju drvo kao građevni materijal;
u drugom poglavlju udobreno drvo,
furnir, šperovano drvo, ploče vlaknatice
i ploče iverice, drvnu vunu, drvno brašno
i konzerviranie drveta, u trećem poglavlju
kemijski sastav drveta, celulozno drvo,
proizvodnja celuloze, papira, umjetne svile,
umjetnog vlakna, ostalih derivata celuloze,
šećer iz drveta, pougljavanje drveta,
drvni plin i drvo kao gorivo.


U trećem dijelu prikazane su vrste
drveta važne za trgovinu i preradu drveta
i to* evropske i mediteranske, sjevernoameričke,
srednje i južno-američke, afričke,
aziiske, australijske i novo-zelandske
vrste drveta. Opis svake vrste drveta sadrži
botaničko ime, područje rasprostranjenja,
dendrološke karakteristike, tehnološke
karakteristike, štetnici, greške i način
upotrebe. U pregledu iznesen je broj
opisanih vrsta četinjača i listača.


Broj opisanih vrsta
četinjača listača


1.
Evropa i susjedne
mediteranske vrste 15 52
2.
Sjev. Amerika 42 32
3.
Srednia i Južna
Amerika 6 71
4.
Afrika 2 70
5.
Azija 20 31
6.
Australija i New
Zeland 7 24
Ukupno
92 2180


Ova knjiga daje osnovne informacije iz
područja anatomije, tehnologije, prerade
i upotrebe drveta. Ona može poslužiti kao
priručnik svima onima koji se bave drvetom
i koji žele proširiti svoje-znanje o
drvetu.


Tekst knjige bogato je ilustriran sa
254 slike. Na kraju knjige dodan je stvarni
registar i registar vrsta drveća.


I.
Horvat
359




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održat će se:


TEČAJ 0 UTVRĐIVANJU PRIRASTA


od 6. do 12. II. 1956.


TEČAJ ZA PRIMJENU FOTOGRAMETRIJE U ŠUMARSTVU


od 13. do 25. II. 1956.


Zainteresirani šumarski inženjeri neka se za detaljnije informacije u .


pogledu prvog tečaja obrate Zavodu za uređivanje šuma Poljoprivredno


šumarskog fakulteta, Zagreb, Maksimir, a u pogledu drugog tečaja Zavodu


za geodeziju istog fakulteta, najkasnije do 31. XII. 1955.


DEKANAT


OGLAS


Šumarija Kostanjevac u Krašiću raspisuje prv o pismen o nadmetanj
e za gradnju šumske kamionske ceste Medven Dragu—Stupnica
u dužini od 12 km. i to za prvu dionicu od 1,5 km s orijentacionom cijenom
od 6,000.000 dinara.


Nadmetanje će se održati 22. VIII. 1955. godine u 11 sati u uredu
Šumarije u Krašiću. Tehnička dokumentacija kao i nacrti mogu se dobiti
na uvid kod Šumarije Kostanjevac u Krašiću za vrijeme uredovnih sati.


Šumarija Kostanjevac


ŠUMARSKI LIST — glasilo Šumarskog društva NR Hrvatske — Izdavač: Šumarsko društvo NE
Hrvatske *u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg br. 11, telefon 36-473 —
Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava
Jugoslavije Din 600.—, za nečlanove Din 810.—, za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih
i drvno-industrijskih škola Din 200.—, za ustanove Din 1.200.—. Pojedini brojevi: za članove
studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 50.—, za nečlanove
rDin 70.—. za ustanove Din 100.—. Za inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB
Zagreb 401-T-236, — Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb