DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 74 <-- 74 --> PDF |
njega se odvajaju manji, kraći grebeni (rebra) u pravcu sjevera i juga, te odjeljuju uvale i jarke u kojima se nalaze planinska vrela i protiču planinski potoci. Istočne i jugoistočne padine su manje strme te su u nižim i srednjim dijelovima gusto naseljene. Masiv je izgrađen uglavnom od silikatnog kamenja, koje čine u osnovi graniti, zatim gnajsi, škriljevci i filiti. Rijetke su tvorevine krečnjaka. Zbog silikatne, nepropusne podloge postoji bogatstvo u površinskim vodama, koje se često skupljaju i stvaraju bare i močvare. Tla koja se razvijaju na ovakvoj podlozi općenito su jako do srednje duboka, a samo mjestimice plitka, odreda su vrlo kisele reakcije (PH većinom ispod 4), te zbog toga i biološki slabo aktivna. Sirovi, nerastvoreni humus je svagdje prisutan, a tla su slabe strukture, sklona zabarivanjiu. Pod takvim okolnostima, a i uslijed nepažljivog šumskog i pašnjačkog gospodarenja u prošlosti, nia visoravni Pohorja mnoge površine su izgubljene za svaku, pa i šumsku kulturu. Nasuprot tome, ekološka karakteristika nekih pohorskih tala je i njihova velika suhoća, koja dolazi do izražaja i u vegetaciji. To su plitka do srednje duboka, bestrukturna i sipka tla, koja teško upijaju atmosfersku vodu, pa ona brzo otiče sa njihove površine i odnosi sobom i sve hranjive materije. Prema autoru na gnajsima se nalaze bolja tla nego na granitima. Klima u općenitim crtama pripada »srednjegorskoalpskom« tipu sa oštrim i snijegom bogatim zimama, svježim proljećima i sa godišnjim prosječnim padavinama od 1500 do 2000 mm. Klima na cijelom području nije jedinstvena, a pomanjkanje meteoroloških podataka ne daje mogućnost detaljnijeg njenog raščlanjavanja. Ipak se može utvrditi, da su jugozapadni, zapadni i sjeverozapadni ogranci pod uplivom panonske klime sa višim prosječnim temperaturama, dok sjeverni i sjeveroistočni ogranci stoje pod uplivom surove kontinentalne klime. Doline i kotline su izraiziita mrazišta, dok viši otvoreni položaji imaju ugodnu klimu, a najviši vrhovi i grebeni, pod uplivom sjevernih vjetrova, dmaju općenito hladnu klimu — zakašnjavanje proljetne vegetacije je tu za 6—8 sedmica, u odnosu spram nizine. U kotlinama na podnožju Pohorja i u dubokim dolinama u sredini masiva stvaraju se mrazišta sa toplinskim obratom. (Visinske inverzije vegetacije.) Općenita karakteristika vegetacije Pohorja rezultira iz prednjih prirodnih i iz intenzivnih čovjekovih zahvata kulture, koji su se tu vršili vijekovima. Prema autoru, stanje nije zadovoljavajuće, jer su mnoge površine, nerazumnim postupcima potpuno izgubljene za privredu. Najveće štetne posljedice imalo je iskorišćavanje šuma po veleposjednicima, kao i sječa drveta za spravljanje potaše za staklare, te palenje drvenog ugljena za potrebe okolnih tvornica. Pošumljenost Pohorja računa se sa 60°/o. Istorijski podaci i tipološka istraživanja govore, da su mnogi pašnjaci još prije 1O0 godina bili pod šumom. Danas gole vrhove pokrivala je još do nedavno šuma na, čije mjesto su neracionalnim sječama nadošli pašnjaci sa »balohoni« (Nardus strict a), a na zaravnima — močvare i bare. Pošumiljavanje, koje se je rijetko- tu i tamo prakticiralo, vršeno je samo sa smrčom (nepoznate provenijence). Biljke su nakon sadnje bile prepuštene same sebi, pa su ugibale u korovu ili su stvarale kržljave jednoobrazne sastojine koje su lako podlegale zarazama. Gola sječa, koja je bila uvedena kao glavni oblik gospodarenja i na velikim površinama (zajedno sa palenjem ostataka na sječinama radi prelaza na poljoprivredno iskorištavanje), dovela je do jednoobraznih i jednodobnih smrčevih kultura slabog uzrasta i uspjevanjä, iz kojih su se još k tome lišćari Čistili kao korov. Ove smrČeve sastojine izgubile su važan sloj grmlja i drveća listopadnih vrsta. One imaju rijedak sklop, pa kroz to i stabla gusto obrasla granama. Paša i košnja trave još ih je više slabila. Taj način gospodarenja (nazvan »fratarjenje«) doveo je na kraju do slabljenja prirodne proizvodne sposobnosti i do velike degradacije tla, pa kroz to i do degeneracije šumske vegetacije. Tek se je u zadnje vrijeme prestalo sa ovakvim tipom gospodarenja. Uzete su u obzir kao osnova gospodarenja — prirodne sposobnosti tla i sastojina u saglasnosti sa rezultatima modernih naučnih postignuća na području fitocenologije, pedologije, ekologije i genetike. Autor tu ističe, da je »cilj savremenog šumskouzgojnog nastojanja koliko je god moguće uzgaiati mješovite šume sa prebornim ili oplodnim načinom gospodarenja«, jer one, po svom sastavu i strukturi, bolje iskorištavaju potencijalne mogućnosti staništa. Kod seljačkih šuma stanje je mnogo bolje, jer su pojedini vlasnici uspjeli da se očuvaju od pogubnog načina njemačkog gospodarenja sa ciljem postizavanja najveće zemljišne rente. Tu su šume gospodarene prebornim načinom, zbog toga su one i zahvalan objekt za tipološka istraživania, iako´ ni one nisu danas više u najboljem prirodnom stanju (i u njima |