DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 76     <-- 76 -->        PDF

žanjem .snijega. Ja´ko je razvijen sloj zeljastog
bilja i visokih trajnica (´oko 60 do
80 vrsta). Uz´ karakteristične vrste drveća:
gorski javor, mliječ, jasen i brijest
dolaze tu i lipe (velelisna i malolisna),
divlja trešnja, jarebika i joha, zajedno sa
primjesama bukove šume (bukva, jela i
smrča). Grmlje je tu: Sambucus nig
r a, S. r a c e im o :s a, L o n i c e r a a 1 p i-
g e n a, L. nigra, lijeska, pa i alpska
joha.


Autor ističe da je ovdje većina vrsta
zeljastog bilja neutrofitna ili hazifilna,
pojedine vrste su skiofilne, higrofilne, pa
mnoge također i nitrofilne. Tu su spomenute
i Lunaria redi viva, Car damine
impatiens, Aruncus Silvester,
A d o x a m o :s c h a t e 11 i n a,
Chrysospleniiuim alternifoliu
m, Impatiens noli tangere,
Stellaria nemorum i druge, koje
se jednako često javljaju, ili su čak karakteristične
za šumu gorskog javora i
bijelog jasena naših Dinarskih planina.


Autor ovu zajednicu dijeli dalje na subasocijacije
(podtipove), od kojih »typi c
u m« predstavlja najčešći oblik, dok je
»f r a x i n e t o s u m« nizinska varijanta u
Vlažnim jarcima i ima u svom sastavu
Fraxinus exelsior i Valeriana
officinalis, zatim »adenostyleto´su
m« visinska varijanta sa
Sorbus auciuparia, Adeno styles
a 11 i ar i a e i Doronicum a us
t r i a c u m.


VACCINIO-PICEION.
SVEZA SMRČEVIH ŠUMA


Autor ovdje ističe, da su »skoro svi
primarni (autohtoni) piceetalni šumski
tipovi na Pohorju u pretežnoj mjeri
uslovljeni reljefno-eđafsko i zato paraklimatične
tvorevine »naravno, izuzev najviše
ležećeg tipa smrčevih šuma, koji bi
jedino mogao1 biti »klimatična tvorevina«.


Prema autoru, smtrčeve šume nemaju
velike zahtjeve za toplotom, pa ni za većom
zračnom vlagom, pa stoga prepuštaju
terene sa oceanskom klimom´ listopadnim
šumama i zauzim´lju položaje sa izrazito
kontinentalnom klimom. Na Pohorju, gdje
su obilne oborine, smrča podnosi i relativno
suha tla, na kojima uspješno konkurira
bijelom boru, koji je tamo u svojem
optimumu. Smrča, međutim, sama po
sebi djeluje negativno, na razvoj tla i vegetacije.


Öd šumskih tipova i zajednica ove
sveze treba istaknuti na Pohorju slijedeće:


1. Smrčeva šuma sa vijugastom busikom
(Zajednica Dese h amps i eto
flexuosae-Picetum)
To je sekundarna tvorevina, nastala iz
bukovih i smrčevih prirodnih šuma koje
su bile nakon gole sječe dulje ili kraće
razdoblje iskorištavane za pašnjake. Tlo
pod njima je umjereno do srednje duboko,
suho, bez struktuire, jasno lučeno u dva
sloja, od kojih je A horizont sloj 8—10
cm debelog sirovog humusa velike kiselosti,
dok je pješčano-ilovasti, mineralni
B horizont također kisele reakcije (Ph =
4).


Sastojine ove zajednice vrlo su raznolike
i raspadaju se na niz »varijanata«
sa istaknutim diferencijalnim vrstama, od
kojih neke karakteriziraju čislte i jednodobne
smrčeve sastojine, dok se druge
više ili manje približavaju borovim zajednicama
ili tipovima sa jelom. U te zajednice
umjetno je unošen ariš sa slabim, i
obični bor sa dobrim uspjehom.


Sastojinski tipovi imaju zajednički čitav
niz »piceetalnih« karakterističnih vrsta
(Pirol a uni flora, Lyco podium
annotinum, L. Selago, Corallorhiza
trifida, M o^n o t r o p a, M elampyrum
silvaticum, Homogine
a lp in a, Vaccinium vitis
ide a i druge, pa i niz mahovina) kao i
»fagetalne elemente« (Luzula nemor
o s a, Anemone n e m o r o s a, Cardaine
trifolia, Prenanthes, C icerbita
muralis, Asperula odor
a t a i niz drugih koje, po našem mišljenju,
nisu baš »fagetalni elementi« (na
pr. Gentiana asclepiadea, Galium
rotundifoliun a, Veronica
officinalis, Pteridium aquilin
u m pa mahovi: H y p n u m gplendens,
Hylocomium triquetrum
i t.

Od varijanata (subasocijacije i facijesa,
koje nisu međusobno određenije izlučene),
autor navodi samo najglavnije
i to:


a) sa bjelkastom bekicom (Luzul a
nemo rosa) na svježim tlima i sa. jače
razvijenim »fagetalnim elementima«. Javlja
se tu i jela, bukva i gorski javor i to
u spratu krošanja drveća;


b) sa šašom (Ca rex brizoides)
na srednje vlažnim tlima. Ovdje šaš potiskuje
ostale vrste i otežava pomlađivanje
šume;


c) sa borovnicom (Vaccinium
myrtillus) na tlima sa sirovim humosom
i sa izvjesnim brojem acidofilnih
vrsta;


d) sa bijelim borotn (Pinus allves
t r i s) na tlima suhih grebenitih polo