DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 77 <-- 77 --> PDF |
žaja. (Prelazna varijanta slična po sastavu sa prednjom); e) isa dlakavom šašuljicom (Cala m a g r o s t i s v i 11 o s a) na plitkim i kamenitim tlima strmih padina. Ovaj facijes čini prelaz ka zajednici smrčeve šume sa dlakavom šašuljicom. (Calamagrostideto- Piceetum). f) sa šumskom bekicom (Luzula silvatica) u višim položajima i na ravnim terenima vrhova. Također čini prelaz ka prirodnom tipu zajednice smrčeve šume sa šumskom bekicom (Luzuleto-Piceetum). 2. Smrčeva šuma sa dlakavom šašuljicom (Zajednica Calamagrostideto Piceetum) Ova zajednica raširena je srednjim i višim položajima južnih strana Pohorja i doilazi na plitkim do srednje dubokim, jako kiselim, suhim, više manje kamenitim tlima sa jakim slojem sirovoga humusa. Tlo je tu, naravno, izloženo jakoj degradaciji. Autor ističe da smrča ovdje pod uplivom šumskog gospodarenja tvori često čiste sastojine. Smrča je tu u svom ekološkom optimumu i u konkurenciji nadjača druge vrste. Ponaša se tu i u izvjesnoj mjeri kao kserofit! Ovaj tip šumske zajednice ima svojevrsnu »kserotipruu« ekologiju i time se ističe u inače veoma vlažnom Pohorju. Na nižim položajima u zajednici dolazi jače primješana jela, a rjeđe bijeli bor, breza i jarebika. Kao, uostalom i u drugim zajednicama smrče, siloj grmlja je slabo ili nikako razvijen, ali je zato sloj zeljastih biljaka jako bujan (zauzimlje do 80°/o površine) i sastavljen je od karakterističnih »piceetalnih vrsta« (ali bez mnogo mahovina). S. Smrčeva šuma sa šumskom bekicom (Zajednice Luzuleto silvaticae- P ic e e t u m) Ova zajednica je prelazni tip šumske vegetacije najviših predjela, te dosiže do vrhova i na grebene. I oma je gospodarenjem degradirana, pa je na mjestima gdje je jače progaljena zarasla travnom vegetacijom koja otežava prirodno podmlađivanje. Tla su razvijena na podlozi gnajsa i granita, plitka su ili srednje duboka, suha i sa jako kiselom1 reakcijom (isa slojem sirovog humusa). Na dubljim tlima i ravnijim položajima dolazi njena varijanta sa šašom (Carex brizoides) i sa brojnim higrofilnim vrstama. Po fizionomiji i donekle po svom sastavu ova zajednica slična je zajednici su balpske smrčeive šume Gorskog Kotara (Piceetum subalpinum Horvat) i odgovara ovoj i po nekim karakterističnim »piceetalnim« vrstama. 4. »Vlažno-kisela« smrčeva šuma sa mahovinama (Zajednica Loreeto-Piceetum) Ova zajednica dolazi na vlažnim »nešto zamočvarenim i. jako zakiseljenim tlima na nepropusnoj podlozi«. Tip ima široku ekološku amplitudu pa je i po florističkom sastavu dosta različit. Postoji niz varijanti. Djelomični je nastao i proširen zbog slabog gospodarenja sa šumom. Tla su jako podzolirana, sa debelim slojem sirovog humusa, koga tvore ostaci izumrlih mahovina i neraspadnutih iglica. Sloj zeljastog bilja (pretežno »piceetalne« vršite) siromašan je na vnsitama, ali pokriva 30—50*70 površine, dok je naprotiv sloj mahovina i lišajeva vrlo bujan i pokriva i do 80% površine. Glavni zastupnici su tu mahovi: Hylocomium loreum, H. triquetrum, Sphagnum acut i f o 1 i u m, a od lišajeva vrste rodova Glad oni a i Cetraria. Za zajednicu su značajne kao diferencijalne vrste: Blechnum spicant, Orchis macu lata, Dryopteris Linnaeana, Hylocomiun 1 o r e u n, Sphagnu m i neke druge mahovine. Na barovitim mjestima razvijena je varijanta sa dominantnim mahom tresetarom (Sphagnum acu t if o 1 i u m), u kojoj ovaj mah zauzimlje gotovo cijelu površinu tla (koje je »oglejeno«). 5. Smrčeva šuma sa jarebikom (Zajednica Sorbet o-Piceetum) Ova zajednica j,e razvijena samo u uskim, određenim reljefnim, edafskim i mikrokiimatskim prilikama, te je zbog toga na Pohorju manjih razmjera. Razvija se na vrlo strmim, sa granitnim ili gnajsnim blokovima nasutim tlima. Tla su (među blokovima kamenja) plitka do srednje duboka, rahle strukture, ali nedozrela. Po autoru, ova se zajednica približava (»po fizionomiji, ekologiji i florističkom sastavu«) subalpinskoj smrčevoj šumi (zajednici A b i e t o - P i c e e t u m c a 1 am a g r o s t i d i s Horvat iz Gorskog Kotara, ali je ova na blokovima vapnenaca i dolomita) i prelazi pod boljim ekološkim uslovima (na nižim i južnim položajima) u simrčevu šumu sa dlakavom šašuljicom (C ala m a gr o s ti d et o-P ic e etu m) a pod slabijim uslovima (na hladnijim i vlažnim položajima) u šumu jele sa bu kvom (A bi e t o- F a g etum festu 355 |