DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 107 <-- 107 --> PDF |
struke općenito prema zaštiti šuma. Velika većina šumara vrlo slabo ili nikako ne poznaje ni najobičnije štetnike, iako su o tome polagali ispite na fakultetu. Kako onda tražiti to znanje od lugara, koji u najboljem slučaju imaju jednogodišnju lugarsku školu? Nivo znanja lugarskog osoblja uvelike ovisi o nivou znanja i o zalaganju upravitelja šumarije. Lugari će lako raspoznati onih 10—15 štetnika, koji su najčešći i najopasniji u našim šumama, samo treba pokloniti veću pažnju zaštiti šuma pri njihovoj izobrazbi. Organiziranje službe zaštite šuma putem poljoprivrednih fitosanitetskih stanica ima i svojih prednosti. Takva bi organizacija bila jeftinija, jer bi se zajednički koristila laboratorijska oprema, stručna literatura, prostorije, vozni park i dr. Osim toga vjerojatno bi se potpunije iskoristila aparatura za suzbijanje raznih bolesti i štetnika, koju posjeduju poljoprivreda i šumarstvo. Sigurno bi se u prilog zajedničke organizacije mogli navesti i drugi razlozi, no svakako nisu iscrpljeni ni razlozi protiv takve organizacije. Ponavljam, meni se čini da su odlučniji oni razlozi, koji su u prilog samo stalne zaštitne službe u šumarstvu. Međutim, smatram potrebnim da naglasim: ako šumarstvo ne uspije u skoro vrijeme samoistalno organizirati tu službu, onda će se morati pristupiti zajedničkoj organizaciji s poljoprivredom. Sigurno je i to mnogo bolje rješenje nego ostati uopće bez te službe. Kadrovi Pitanje stručnog kadra je najbolnije pitanje zaštite šuma. U Hrvatskoj se svega pet stručnjaka bavi šumarskom entomologijom. Od njih su četvorica na Polj.-šumarskom fakultetu, a jedan u Šumarskom institutu. Na terenu uopće nema šumara-entomologa. Situacija sa šumarskom fitopatologijom je još mnogo nepovoljnija. U Hrvatskoj nema niti jednog jedinog šumara-fitopatologa pa čak ni u naučnim ustanovama*. U svim problemima fitopatološke naravi šumari se moraju obraćati za pomoć poljoprivrednicima-fitopatolozima. Nerazumljivo je da šumarstvo nema nijednog fitopatologa kraj tolikih šteta, koje biljne bolesti čine u našim šumama. Da spomenem još jednom samo najvažnije fitopatološke probleme. Pred našim očima gotovo je već sasvim nestala jedna od naših najvrednijih vrsta (brijest). Drugoj jednoj isto tako vrijednoj vrsti (kestenu) neposredno je ugrožen biološki opstanak. U procesu sušenja hrastovih šuma veliku (prema nekim autorima i odlučnu) važnost imaju biljne bolesti. Uzgoj topola najviše ugrožavaju također biljne bolesti. Najčešće i najveće štete u rasadnicima uzrokovane su mikozama. Tim važnim problemima našeg šumarstva nema se, međutim, tko baviti. Osposobljavanje specijalista za zaštitu šuma je dakle vrlo važno pitanje, koje bi se moralo ozbiljno razmotriti. To je pitanje važno još iz ovih razloga: 1. Bez stručnog kadra ne mogu se ostvariti postavke zakona iz oblasti zaštite bilja odnosno šuma. Ti zakoni pretpostavljaju postojanje opažačke i karantinske zaštitne službe, a nju mogu efikasno obavljati samo specijalizirani stručnjaci. * Upravo u vrijeme pisanja ovog- članka u Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH postavljen je fitopatolog ing. A. Bern. |