DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 109     <-- 109 -->        PDF

tim 10—12 manjih prenosnih motornih prašilica i najviše 2—3 ručna motorna
zamagljivaea. Osim toga šumarije raspolažu s najviše 40—50 leđnih
prskalica i možda desetak injektora. To bi po prilici bila čitava mehanizacija
zaštite šuma u NRH. Ne tvrdim, doduše, da su navedene brojke točne,
ali stvarno stanje sigurno se ne razlikuje mnogo od navedenog. Osim toga
sigurno su mnogi od tih aparata dotrajali, a neki opet zbog malenog dometa
ili iz drugih razloga ne odgovaraju svrsi.


Nema sumnje da se šumarstvo mora bolje opremiti s aparatima za
suzbijanje štetnika i bolesti. Pri tome treba smišljeno postupati da se ne
bi naknadno ispostavilo da nabavljeni aparati ne odgovaraju. Kakvi aparati
dolaze u obzir za šumarstvo? Postoje ova tri osnovna tipa aparata za suzbijanje
štetnika i bolesti: prašilice,prskalice i zamagljivači. Upotreba prašilica
u šumarstvu dolazi u obzir gotovo jedino u šum. rasadnicima ili matičnjacima,
dakle na površinama od najviše nekoliko ha. Insekticid u obliku
praha vrlo lako ispire kiša. To se može desiti već nekoliko sati nakon zaprašivanja
pa tretiranje treba ponoviti. Ponovno, katkad možda i višekratno
tretiranje većih površina je skupo pa stoga smatram da upotrebu prašilica
treba ograničiti uglavnom na rasadnike ili kulture sasvim malene površine.
Insekticid koji se na lišće deponira prskanjem (štrcanjem), a naročito zamagljivanjem,
mnogo je rezistentniji na nepovoljne atmosferske utjecaje
pa su stoga prskalice i zamagljivači mnogo* pogodniji od prašilica. štrcanje,
a pogotovu zamagljivanje, je osim toga mnogo jeftinije jer su p/đtrebne
manje količine insekticida po jedinici površine. Gdjekada, međutim, štrcanje
može biti opasno za biljke, ako se nepažljivo izvrši. Na pr. prigodom
štrcanja lišća tekućim DDT ili HCH-preparatima rabi se 0,5 do najviše
l,0%t-na emulzija preparata s vodom. Pri nepažljivom pripremanju emulzije
može se lako spržiti lišće, naročito ako je ono sasvim mlado. Najekonomičnija
i najsigurnija je upotreba zamagljivača, samo su ti aparati za
sada vrlo skupi.


Na terenu najčešće dolaze u upotrebu »bične leđne prskalice ili mene
prašilice. Naime, skoro svaka šumarija ima ako ne više, a tono barem jedan
manji rasadnik, u kojem je tokom vegetacione periode stalno potrebno
braniti biljke od raznih štetnika i bolesti. Svaki rasadnik bi morao imati
barem te najobičnije aparate. Naravno da bi rasadnici i matičnjaci veće površine
trebali imati i više prašilica odnosno prskalica. Domaća industrija već
sada može snabdjeti šumarstvo dobrim leđnim prskalicama.


Svi rasadnici morali bi također biti opskrbljeni injektorima. Injektori
su sprave za dezinfekciju odnosno dezinsektizaciju tla. Veći rasadnici trebali
bi imati i više ovih sprava (po prilici za površinu od 1 ha trebala bi
3 injektora).


Prema tome malene ručne prašilice, leđne prskalice i injektore trebala
bi imati svaka šumarija.


Ručni zamagljivači su vrlo upotrebljivi i ekonomični aparati. Oni se
mogu vrlo uspješno upotrebiti za suzbijanje štetnika na površinama od
nekoliko desetaka ha u kulturama ili nižim sastojinama. Kad ne bi bili tako
skupi bilo bi poželjno* da ih ima svaka šumarija. Smatram da su ručni zamagljivači
naročito pogodni za suzbijanje borovog četnjaka u borovim kulturama
na Kršu. Obično te kulture imaju površinu od nekoliko desetaka ha
pa upotreba aviona nije rentabilna. One se nalaze na krševitom terenu i u
njima ne postoje putevi, po kojima bi se mogle kretati veće motorne prska