DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 18 <-- 18 --> PDF |
6. Zaključak Bilanca 10-godišnjeg rada na unapređenju sjemenske politike i službe, a potom i proizvodnje sadnica, pozitivna je, naročito u svom teoretskom dijelu. Kao prvi naredni zadaci, koje treba riješavati i dovršiti u narednom deceniju, bili bi: 1. izdvajanje sjemenskih sastojina i stabala 2. utvrditi početnu fiziološku zrelost svih vrsta šumskog drveća, koje kod nas dolaze — u raznim klimatskim zonama i nadmorskim visinama 3. utvrditi periodicitet fruktifikacije za sve važnije vrsti šumskog drveća 4. u vezi s izdvajanjem sastojina ustanoviti i opisati rase, forme i varijetete osnovnih vrsta šumskog drveća 5. odrediti areale osnovnih vrsta šumskog drveća kod nas i pronaći optimume uspijevanja za njihove rase. Uporedo s time trebalo bi nastaviti sa pojedinim specijalnim istraživanjima, kao na pr. o utjecaju pojedinih faktora na fruktifikaciju stabala, o faktorima koji utječu na ldijavost sjemena i t. d. Ovdje se napominje, da je ing. R. Sarnaivk a vršio u Institutu za šumarska istraživanja ispitivanja o utjecaju smolarenja na klijavost sjemena crnog, običnog i alepskog bora, pri čemu je opet lučio smolarenje na živo i mrtvo. Prethodni rezultati ovih istraživanja izneseni su u navedenoj radnji o intenzitetu klijanja (1954), dok se glavni dio predmeta sprema za štampu. Nadalje bi neophodno nužno bilo, da se napiše i štampa novo suvremeno stručno djelo o šumskim rasadnicima, koje bi kao udžbenik i priručnik sadržavalo najnovije tekovine sa područja proizvodnje šumskih sadnica. PROBLEM RAZVITKA I NJEGE MLADIH SASTOJINA BUKVE I HRASTA KITNJAKA U NR HRVATSKOJ Ing. Petar Dragišić S S ječom starih bukovih i hrastovih sastojina prije i poslije 1945. god. pa sve do danas između Save i Drave, Kupe i Une znatno su se povećale površine mladih sastojina od 1—30 godina starosti. To su većim dijelom mješovite a manjim dijelom čiste sastojine: bukve, hrasta, graba, brijesta, jasena i kestena. Prema prikupljenim podacima površine mladih sastojina starosti od 1—30 godina na ovom području iznose oko . . . 217.000 ha, a daljnjim provađanjem dovršnih sječa, koje su u toku, ubrzo će dosti iznos od ,,.... . 230.000 ha. Prema uzrastu sastojina i vrsti uzgojnih radova: njezi mladika i čišćenju od ukupne površine od 230.000 ha mladih šuma otpada: na njegu pomlatka i mladika 105.000 ha, na čišćenje 125.000 ha. Stvarnu granicu između njege mladika i čišćenja t. j . gdje i kada poči nje odnosno prestaje njega mladika, a gdje počinje čišćenje, nije moguće |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 17 <-- 17 --> PDF |
laži do zaključka, da na lošijem tlu, pri povoljnim uslovima svijetla i topline, nastupa fiziološka zrelost drveća ranije nego na dobrom tlu. Sa C/N teorijom u skladu je i ranije postavljena tvrdnja, da fruktifikacija počinje nakon kulminacije visinskog prirasta. Isto tako bila bi u skladu sa C/N teorijom i pojava, da biljka, koje je život ugrožen, donosi ranije plod, ako djelovanje štetnih organizama sprečava uzimanje dušika, čime se stvara u biljci povoljan omjer C/N za donošenje ploda. Godina 1954. Ovo godište donosi opširnu raspravu ing. R. Sar n a v k e: Intenzitet klijavosti kao efektivna vrijednost proklijalih sjemena. Autor razmatra pitanje energije klijanja sjemena i dokazuje, da »energija klijanja« nije nikakova komparabilna veličina i da nije matematski ispravno postavljena. Ona ne vodi računa o vrijednosti dobivenih rezultata, jer se iz nje ne vidi struktura klijanja za vrijeme samog procesa klijanja. Zbog toga je potrebno računati sa »srednjim vremenom mirovanja« ili još bolje sa »srednjim vremenom trajanja klijanja«. Ali na ovaj način dobijemo opet nepotpune rezultate, koji ne sadrže u sebi broj zrna, koja su klijala. Da se uklone ovi nedostaci, odnosno da se spoje pozitivne strane »energije klijanja «, i »srednjeg vremena klijanja«, autor je pronašao novi način određivanja efektivne vrijednost proklijalih sjemena,, koji s jedne strane računa sa brojem proklijalih zrna, a s druge strane ovisi i o samoj strukturi klijanja po danima. Ovako utvrđenu efektivnu vrijednost klijanja sjemena nazvao je »intenzitetom klijavosti«. Daljim izlaganjem dolazi se do zaključka, da niti uobičajena »klijavost sjemena« t. j . postotak klijavosti, nije matematski ispravno izražen samo brojem proklijalih zrna u stanovitom vremenu, već treba uzeti u račun u faktor, koji izrazuje strukturu toka klijanja, kako bi se dobila klijavost kao kvalitetni faktor za ocjenu sjemena. To se može postići samo računanjem intenziteta klijavosti. Zatim autor čitav postupak razlaže statičkim računom iz mehanike i na taj način dokazuje ispravnost svog računa izvedenog induktivnim putem. I »šumarske novine« donijele su u 4 godine svog izlaženja razmjerno dosta priloga iz oblasti sjemenarstva pisanih popularno za šumsko-tehničko pomoćno osoblje. Tako je u nekoliko brojeva godišta 1954. i 1955. izašao veliki članak ing. Brixy a »Općenito o sjemenu« sa nastavkom »Praktične upute u sjemenarstvu«, u kojem je na jasan način opisano i protumačeno sve, što treba znati o sjemenu, počam od cvatnje biljke pa do sabiranja sjemena. Osim ovog »sjemenarskog kursa« izašlo je više manjih članaka specijalne prirode, koje ćemo samo ukratko navesti: Godina 1952. 1. 0 brzom ustanovljivanju klijavosti (metoda natriumselenit), 2. Ing. Be l tram : 0 kalcifikaciji rasadnika, 3. Ing. š teti ć daje smjernice za odabiranje sjemenskih sastojina, 4. Ing. B. Tomiči ć piše o sabiranju sjemena borovca. Godina 1953. 1. Ing. Ruper t predlaže organizaciju tržišta šumskog sjemena i sadnica putem izdavanja biltena. Nažalost ovaj prijedlog nije ostvaren, premda je bio pozdravljen s više strana. 2. Ing. Piškori ć opisuje novi način stratifikacije sjemena. Godina 1954. 1. Ing. š af a r piše o proizvodnji sadnica i sadnji oraha, 2. Ing. š tetić : Valjano sjeme — garancija bolje proizvodnje. Godina 1955. Ing. š tetić : Mjere za kvalitetnu proizvodnju sadnica. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 16 <-- 16 --> PDF |
točni (barem za naše četinjače posve se slažu s rezultatima ispitivanja ing. Panova u Bosni), pa je čudno, da su se umjesto njih do danas održali u našim priručnicima njemački podaci, koji uopće ne odgovaraju našim kli matskim prilikama. Godina 1952. Dok su godišta 1949—1951 šumarskog lista ispunjena uglavnom načelnim i teoretskim prilozima iz sjemenarstva, dotle se u 1952. godine već opažaju plodovi sitnog, istraživačkog i praktičnog rada. Ing . S. Brix y (str. 109) objavljuje rezultate mjerenja sjemenki pitomog kestena, koje je izvršeno u Institutu za šumarska istraživanja, a iz kojih se vidi, kakvom brzinom gubi sjeme pitomog kestena na težini, ako stoji u suhoj prostoriji. Zaključak glasi: pitomi kesten treba odmah saditi po dozrijevanju i to najbolje sa ježicama. Ing . Tomaševsk i (str. 164) iznosi rezultate svog pokusa jesenske sjetve sjemena alepskog bora te pledira za nastavak tih pokusa na široj bazi. Predviđa izvjesne prednosti jesenske sjetve alepskog, crnog bora i čempresa u našim primorskim krajevima. Ing . Brix y (str. 245) donosi praktične upute za sakupljanje i spremanje hrastovog žira, a na str. 465. objavljuje nacrt i opis modificirane klupice za radove u rasadnicima, Ova je klupica izrađena u Institutu po zamisli ing. Brixya i njome se postizava ušteda na vremenu do 12%, a osim toga dobiva se na kvaliteti radova kod plijevljenja i prašenja gredica, dok se i radnici upotrebom klupice manje zamaraju. Godina 1953. Ing . Tomaševsk i (str. 50) uspoređuje rezultate trušenja smrčevih češera na samcu i u primitivnoj trušnici te dolazi do zaključka, da je trušenje na suncu bolje i ekonomičnije nego u primitivnoj trušnici. Jedino je energija klijanja sjemena, dobivenog trušenjem na suncu, bila nešto manja od energije klijanja sjemena dobivenog u trušnici. Ing. 0. Piškorić (str. 169) iznosi rezultate pokusa, kojima je ustanovljeno, da je kod krupnijeg sjemena hrasta plutnjaka i oštrike veći postotak klijavosti i veća energija klijanja nego kod sitnijeg sjemena, Isto tako je visinski prirast biljaka iz krupnog sjemena jači. Ing . Jovanče vi ć (str. 223) donosi podatke o kvalitativnim svojstvima sjemena i plodova za velik dio mediteranskih vrsta drveća. Podaci su rezultat ispitivanja Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti — Arboretum Trsteno. Ing . Glava č (str. 323) piše članak: Neki problemi fruktifikacije i G/N teorija. Nadovezujući na ranije članke ing. P an o v a i š p i r a n c a, koji su postavili neka otvorena pitanja fruktifikacije šumskog drveća, ing. Glavač se naročito zadržava na pitanju utjecaja boniteta tla na početak fruktifikacije, zatim na pitanju odnosa između visinskog prirasta i rađanja sjemenom, te na pitanju utjecaja raznih povreda i smetnji na fruktifikaciju šumskog drveća. Ističe složenost ovih pitanja, jer u prirodi djeluje istodobno više faktora, koji čine mnoge kombinacije, a svaka se kombinacija drukčije ispoljava na pojedinom individuu — stablu. Tako zvana C/N teorija nastoji protumačiti izmjenu plodonosnih i neplodnih godina različitim omjerom ugljikohidrata (C) i dušika (N) u biljnom tkivu. Velike količine jednog ili drugog ne pogoduju fruktifikaciji, već samo jedan povoljan omjer t. j . više (ali ne premnogo) ugljikohidrata, a umjereno dušika. To je dokazano kod zeljastih biljaka i kod nekih voćaka. Međutim još se do danas ne zna koji je omjer C i N potreban, za pojedine vrsti šumskog drveća (jer nije za sve jednak), i nije još utvrđeno u kojem obliku (stanju) utječu dušik i ugljikohidrati na fruktifikaciju. Autor do |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 15 <-- 15 --> PDF |
(str. 384) donosi opis vlastitog kapilarnog klijala, izrađenog u tri varijante. Naročito je značajna treća varijanta, jer se u tom klijalu može prosuditi klijavost sjemena u zemlji. Ing . I. Soljani k (str. 341) objavljuje članak s podacima o broju sjemenaka pojedinih vrsta u 1 kg i daje formulu za izračunavanje količine potrebnog sjemena po jedinici površine u rasadniku i na terenu. Isti autor u drugom članku (str. 313) zagovara prethodnu obradu šumskog zemljišta kod pošumljavanja i dokazuje njezine prednosti: zemljište dobro pro mrzne, prozrači se, postane rastresito, zadržava vlagu, te svim time postane povoljno za rad mikroorganizama, bakterija i gljiva, što znači: stvaraju se uslovi za aktiviranje glavnih fizičkih svojstava šumskog zemljišta. Ing. Soljanik nije prijatelj stratifikacije sjemena radi poteškoća u provođenju i problematičnog uspjeha, već preporuča sjetvu svježeg sjemena odmah po dozrijevanju. Takva sjetva zamjenjuje stratifikaciju. Ing. špiranec (str. 321) u članku »0 količini proizvedenih biljaka iz sjemena« ukazuje na razliku u količini biljaka dobivenih iz sjemena u klijalu kao i istoga sjemena posađenog u zemlji. Ističe potrebu ispitivanja vanjskih faktora, koji utječu na smanjenje postotka klijavosti u zemlji, prema onom u klijalima i smatra, da bi šumarski instituti trebali vršiti u tom pravcu ispitivanja, kako bi operativa dobila praktične a ne laboratorijske podatke o postotku klijavosti pojedinog sjemena. Godina 1951. Prof. dr. Anić (str. 51) piše članak: Nekoliko misli u prilog unapređenju naše šumske produkcije. Najprije ističe, da je sjemenarstvo i rasadničarstvo jedno od osnovnih mjerila u stepenu razvitka šumarstva neke zemlje, i da sjemenarska i rasađničarska služba kod nas nije na potrebnoj visini. Ispitivanje valjanosti sjemena spada u djelokrug instituta, koje treba za tu svrhu što prije osposobiti. Autor nadalje pledira za osnivanje sjemenarskih poduzeća, koja bi se bavila uređenjem trušnica i skladišta, organizacijom skupljanja, čišćenjem, trušenjem, spremanjem i otpremom sjemena i plodova, kao i uzgojem i otpremom sadnica. Dalje se u članku govori o potrebi izlučivanja sjemenskih baza i o principima, kojima se kod toga posla treba rukovoditi. Upozoruje na važnost dobrog i ispravnog postupka kod sakupljanja sjemena i daljeg rukovanja s njim, te konačno daje načelne upute za proizvodnju i uzgoj dobrih šumskih sadnica. Ing . J. Bati ć (str. 378) objavljuje rezultate svog pokusa sjetvom običnog (poljskog?) jasena, koji potvrđuje mišljenje ing. Soljanika, da je jesenska sjetva ovog sjemena bez stratifikacije bolja nego proljetna nakon stratifikacije, jer je u prvom slučaju dobio bolje i jače razvijene biljke. Ing. M. špiranec (str. 213) u članku »Još o početnoj fiziološkoj zrelosti šumskog drveća« nastavlja razmatranje ing. Panova u njegovim člancima iz 1949. i 1950. godine uglavnom teoretski o faktorima, koji utječu na raniju ili kasniju fruktifikaciju šumskog drveća. Predlaže način za prikupljanje podataka sa terena, po kojem bi u roku od 5 godina imali definitivne podatke o početku fruktifikacije (po klimatskim pojasima i nadmorskim visinama). Upozoruje, da bi se iz tih podataka mogla načiniti analiza, koja bi možda mogla objasniti nepoznate faktore, koji utječu na fruktifikaciju. (Od članka je već prošlo gotovo 5 godina, ali se nažalost nije počelo raditi na prikupljanju podataka, pa je i opet izgubljeno dragocjeno vrijeme). U članku se navodi zanimljiva činjenica, da je poznati šumar i stručni pisac Josip Ettinge r još 1893. godine objavio u šumarskom listu podatke o godinama prvog uroda šumskog drveća. Ti podaci izgleda da su prilično 371 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 14 <-- 14 --> PDF |
tome da li su ta dostignuća prihvatljiva za naše prilike. U posljednjih 10 godina krenulo je u tom pravcu na bolje. Listajući samo šumarsk i lis t od 1945. naovamo, vidimo gotovo u svakom godištu po koji prilog iz područja sjemenarstva. Godina 1945. Te je godine izašao samo jedan broj šumarskog lista, u kojem ima historijat i opis šumskog vrta Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu s pregledom biljaka, koje se u njemu uzgajaju, i o količinama proizvedenih sadnica. Godina 1946. donosi kratak prikaz koristi od bukovog sjemena kao stočne hrane i industrijske sirovine za dobivanje jestivog i rasvjetnog ulja. Godina 1947. Ing . Soljani k (str. 86) opisuje novi model klijala za šumsko sjeme. Godina 1948. Ing. Stankević (str. 180) piše o određivanju količine sjemena za sjetvu u rasadnicima te donosi formule za izračunavanje faktičnog postotka klijavosti na terenu na temelju poznatog postotka klijavosti utvrđenog laboratorijskim putem. Godina 1949. Ova godina donosi važnu raspravu ing . A. Pan o v a (str. 334,407): Načelna razmatranja Oi fruktifikaciji šumskog drveća, u kojoj se ukazuje na poraznu činjenicu, da mi nemamo vlastitih podataka o početku fruktifikacije pojedinih vrsti šumskog drveća, o periodici tetu punog uroda, o intenzitetu i frekvenciji u intervalima između godina punog uroda. Služimo se stranim podacima, koji ne odgovaraju našim prilikama, stoga autor traži, da se započne s ispitivanjem početka i periodiciteta fruktifikacije šumskog drveća. Godina 1950. naročito je bogata prilozima iz sjemenarstva. Ing . P a- no v (str. 346) objavljuje drugi dio svoje rasprave pod naslovom: 0 fruktifikaciji naših četinjara, u kojem donosi podatke svojih opažanja o početku fruktifikacije za smrču, jelu, obični i crni bor. Ovim podacima dokazuje opravdanost postavki u svom članku iz 1949. godine. Ing . Beltra m (str. 151) donosi kratak opis nove ručne sijačice za sve vrsti šumskog sjemena osim onog najkrupnijeg (kestena, hrasta, oraha). Sijačica služi za izravnu sjetvu na nekamenitom i malo zakorovljenom terenu. Olakšanjem posla radniku znači ona racionalizaciju u oblasti pošumljavanja. Ing . š a- f a r (str. 339) tumači rezultate Mičurinovih pokusa iz kojih izlazi, da se stabla posve razviju i stabiliziraju nasljedne osobine tokom 5—10 godina nakon početka fruktifikacije. Zbog toga bi sjeme za uzgoj mladih biljaka trebalo sakupljati tek nakon toga roka od 5—10 godina, a ne prije, jer se tada nisu još ustalila nasljedna svojstva, pa ne znamo, kakvo ćemo potomstvo dobiti iz tog sjemena. Ing. Boris Zlatarić (str. 427) objavljuje veliki članak: Neka osnovna pitanja sjemenarske politike u šumarstvu. U njemu najprije rašeišćuje pojmove »vrsta«, »rasa« i »provenijencija «, zatim daje prikaz razvoja radova na selekciji sjemena u inozemnom šumarstvu, naročit» Švedske, USA, Engleske i SSSR-a, gdje se u tom pitanju najdalje došlo. Konačno postavlja zadatke naše sjemenarske politike u ovih pet točaka: 1. odrediti areale osnovnih vrsta šumskog drveća kod nas, 2. unutar osnovnih vrsta opisati rase, forme i varijetete i odrediti im uzgojna i tehnološka svojstva´, 3. naći optimume uspijevanja tih forma, 4. izlučiti sjemenske sastojine obzirom na dobre rase i odrediti režim u tim sastojinama, 5. odrediti područja, koja će se iz pojedinih sjemenskih sastojina snabdjevati sjemenom odnosno sadnicama. Ing . Iv o Podhorsk i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 13 <-- 13 --> PDF |
4. Organizacija sjemenarske službe Organizacione promjene u šumarstvu, koje su u proteklih 10 godina bile česte, radi traženja pogodne forme organizacije u uvjetima dinamike našeg općeg društvenog uređenja — odrazile su se i na sjemenarskoj službi. Od administrativno-distribucionog sistema, usredotočenog u Ministarstvu šumarstva prvih godina nakon oslobođenja, prešlo se 1948. na sistem sjemenarskih poduzeća (Zagreb, Rijeka, Split), koja su uz komercijalnu stranu poslovanja, sakupljanja u svojoj režiji i putem nakupa, te snabdijevanja šumarija i kotarskih šumskih poduzeća — počela razvijati i unapređenje sjemenarske službe vršenjem ispitivanja kvaliteta sjemena i selekcioniranjem. U toku daljnje reorganizacije šumarstva likvidirana su sjemenarska poduzeća, a Ministarstvo šumarstva, i poslije njega Glavna uprava za šumarstvo, nisu više distributivni organ, već samo posrednik za promet sjemenom i sadnicama između šumskih gospodarstava. Ukidanjem Glavne uprave za šumarstvo i ta je posrednička uloga otpala, te su šumska gospodarstva izravno vršila međusobnu razmjenu, odnosno kupoprodaju sjemenskog i sadnog materijala. Daljnjom decentralizacijom i ukidanjem šumskih gospodarstava, šumarije su i u tom pitanju postale samostalne, te danas svaka šumarija, ukoliko ne može podmiriti potrebu sjemena iz vlastitih šuma ili sadnica iz vlastitih rasadnika, nabavlja potrebne količine od susjednih ili udaljenih šumarija putem izravnog kontakta. Informacije o postojećim viškovima dobivaju šumarije na svoj upit i od Zavoda za statistiku i evidenciju. Kao što je spomenuto;, akcija je za izdvajanje sjemenskih sastojina i stabala još uvijek u svom početku i trebalo bi je svakako pospješiti bez obzira na očekivanu Uredbu o organizaciji šumsko-sjemenske službe. Još se uvijek upotrebljava za sjetvu sjeme iz svih sastojina i sa svih stabala, koja su urodila. Ne vodi se računa o potrebi dobivanja zdravih i otpornih sadnica putem selekcije najboljih sjemenjaka radi prenošenja pozitivnih nasljednih osobina, Znamo svi, da je holandska bolest desetkovala (i više nego desetkovala) naše brestove sastojine. Pa ipak se nađu na pojedinim mjestima čitave grupe brestovih stabala, koje su ostale pošteđene od te bolesti, iako su se drugi individui u blizini već davno osušili. Potrebno bi bilo skupljati sjeme sa. takovih otpornih stabala i uzgojiti od njih biljke — možda ćemo dobiti generaciju otpornih domaćih brijestova. Isto je tako važno, da osiguramo potomstvo naših slavonskih hrastova, koji su postali poznati po čitavom svijetu vanrednom kvalitetom svog drveta, Potrebno je nadalje proširiti odliku Quercus pedunculata tardissima (pozni hrast lužnjak ili jelenščak), koji kasnije počinje vegetaciju, pa manje strada od mraza, ima bolju i ljepšu deblovinu i manje je, izgleda, sklon stvaranju živica. 5. Razvoj literature o sjemenarstvu i proizvodnji sadnica Kako je već prije istaknuto, ranije se malo vodilo računa o selekciji sjemena pa i o sjemenarstvu i sjemenskoj politici uopće. Važno je bilo sačekati urod i sakupiti sjeme te ga upotrebiti bilo za potrebe pošumljavanja, bilo za druge svrhe (na pr. hrastov žir za tov svinja). 0 problemima sjemenarstva nije se ni pisalo, već su se neka dostignuća inozemnog šumarstva u tom pravcu jednostavno prenijela, bez prethodnog provjeravanja o |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 12 <-- 12 --> PDF |
kada smo imali 297 rasadnika sa 213 ha ukupne, odnosno 176 ha obrađene površine. Ovi su rasadnici proizveli 25 milijuna listača i 50 milijuna četinjača, ukupno 75 milijuna biljaka (po 1 ha ukupne površine okruglo 350.000 biljaka, a po 1 ha obrađene površine 425.000 biljaka). Prosječn o j e u ovih deset godina poslijeratne obnove proizvađano u šumskim rasadnicima NR Hrvatske 60,000.000 biljak a godišnje . Odnos četinjača i listača varirao je u pojedinim godinama, ali prosječno uzevši on se kreće u omjeru 1:1 . Podaci o sakupljanju sjemena nisu posve potpuni, jer nam za neke godine manjkaju (naročito za godine 1945—1948). Godine 1949. skupljeno je oko 1,850.000 kg sjemena, a od toga 12.000 kg četinjača. Kulminaciju postizava godina 1952. (urod žira i bukvice!) sa preko 5 milijuna kg, od toga cea 30.000 kg četinjača. Kako je efekat sakupljanja ovisan o godinama uroda vidi se odmah po slijedećoj godini 1953., kad je sakupljeno svega samo oko 400.000 kg, od toga 25.000 kg četinjača. 3. Izdvajanje sjemenskih sastojina Navedene brojke govore nam samo o našim naporima za polučenjem količinskog efekta u sakupljanju sjemena i proizvodnji sadnica. Kakav je konačni efekat — to se iz tih podataka ne vidi. Znamo, da smo imali dosta lijepih rezultata, ali znamo i za mnoge griješke, koje su se neminovno pojavile u tom poslu. Svako naglo povećanje kapaciteta donosi sa sobom loše posljedice, koje umanjuju kvalitetu rada i time smanjuju i konačni efekat. U želji za ostvarivanjem i premašivanjem planova napregli smo sve sile, da postignemo maksimum moguće produkcije. Pri tom se nije mnogo pazilo na kvalitetu materijala za produkciju t. j . na kvalitetu sjemena. Ne misli se ovdje na kvalitetu u smislu zdravo-bolesno ili punojalovo> jer smo selekciju u tom smislu ipak vršili, već se misli na kvalitetu u pogledu nasljednih osobina, koje su vezane uz rase i provenijencije. No ipak se i na to počelo misliti, te već godine 1949. izlazi nacrt »Uputstva za izdvajanje sastojina i stabala za proizvodnju kvalitetnog šumskog sjemena«. Ova su uputstva zajednički izradili Instituti za šumarska istraživanja u Zagrebu i Beogradu. Nažalost iz raznih uzroka, od kojih je jedan i pomanjkanje kadrova, rad na izdvajanju sjemenskih sastojina i stabala u našoj je republici još uvijek tek u početku i dosta sporo napreduje. Poteškoća je i u tome, što i pored Zakona o prometu sjemenske robe (koji je izašao 1954.), još nije izašla savezna Uredba o organizaciji šumsko^sjemenske službe, koja se sprema od 1949. godine, pa tako spomenuta Uputstva nemaju formalne zakonske podloge. Prema podacima Instituta za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu, do sada je izvršen pregled i sastavljen prijedlog za izdvajanje sastojina podesnih za proizvodnju kvalitetnog šumskog sjemena na području šumarija Rijeka, Opatija, Poreč, Klana, Labin, Rovinj i Rab. Ovim prijedlozima obuhvaćeno je oko 120 ha sastojina te posebno oko 1500 pojedinačnih stabala ili grupa stabala. Predloženo je za izdvajanje oko desetak autohtonih vrsti listača i četinjača te dvanaest vrsti egzota, Svakako je poželjno i potrebno, da se taj rad što intenzivnije nastavi i što prije dovrši, kako bismo u buduće znali, odakle ćemo uzimati sjeme za potrebe rasadnika i pošumljavanja. 368 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 11 <-- 11 --> PDF |
SJEMENARSTVO Ing. M. Špiranec 1. Proizvodnja šumskih sadnica prije rata U U tjecaju sjemena na buduću sastojinu nije se nekada poklanjalo dovoljno pažnje. Kod sabiranja sjemena za sjetvu u rasadnik ili izravno na teren, pazilo se uglavnom da sjeme bude zdravo t. j . sposobno za klijanje. Ali, kakova će biti klica i buduća biljka odnosno stablo iz tog zdravog sjemena, o tome se nije vodilo računa, Razvitkom genetike došlo se do spoznaje, da između »zdravog« i »zdravog « sjemena iste vrsti drveća ima velikih razlika, koje se očituju na potomstvu. Stoga je i sjemenarstvu, kao grani uzgoja šuma, počela rasti važnost, i ono je dobilo na svom značenju. Naročito je pitanje sjemenarstva važno za zemlje, koje zbog naslijeđa bliže i dalje prošlosti imaju velike površine za pošumljavanje umjetnim putem. Među te zemlje spada i naša republika s velikim površinama krša i starih sječina. Nama je još dugi niz godina potreban velik broj sadnica. Nije svejedno, hoće li te sadnice biti potomci lijepih i vrijednih stabala ili možda zakržljalih ili deformiranih roditelja. Isto tako sve se više sjemena upotrebljava za direktnu sjetvu, pa je i tu važno, da velike količine sjemena, koje se godišnje u tu svrhu utroše, ne proizvedu slabe biljke, neotporne protiv prirodnih nepogoda. Radi orijentacije navodimo;, da je prije II. svjetskog rata, godine 1938., na području bivše banovine Hrvatske bilo 209 šumskih rasadnika s ukupnom površinom od 469 ha.* Koliko su ti rasadnici proizveli sadnica ne možemo nažalost vidjeti iz ovih podataka, jedino se vidi, da je koncem godine bila u njima zaliha četinjača okruglo 17 milijuna komada i listača 15 milijuna, ukupno 32 milijuna sadnica, dok je tokom godine izdano oko 15 milijuna biljaka. Računajući da su izdane u glavnom sadnice proizvedene prošle i ranijih godina, a da je u zalihi ostalo i nadalje nešto dvoi višegodišnjih sadnica, može se aproksimativno izračunati, da je te godine (1938.) proizvedeno oko 25 do 30 milijuna sadnica. Obzirom na površinu (469 ha) to je vrlo mali broj, jer na 1 ha ukupne površine rasadnika (nemamo podatke za obrađenu površinu) dolazi tek oko 60.000 biljaka. 2. Proizvodnja u razdoblju 1945—1955. U vremenu poslijeratne obnove povećali smo naglo proizvodnju biljaka u rasadnicima, koji su nam se doduše smanjili brojčano i površinom, ali su intenzivnije obrađeni. Naročito je jaka proizvodnja u toku izvršenja Petogodišnjeg plana. Tako već 1947. godine (prema podacima iz bivšeg Ministarstva šumarstva NRH) imamo u 148 rasadnika na području NR Hrvatske (ukupna površina rasadnika 184 ha, od toga obrađeno 139 ha) proizvedeno 18 milijuna sadnica četinjača i 32 milijuna listača, ukupno 50 milijuna biljaka (ili okruglo 272.000 po 1 ha ukupne, odnosno 363.000 po 1 ha obrađene površine). Kulminaciju dosiže produkcija u 1949. godini, * Podaci prema: Statistika šuma i šumske privrede za 1938. Beograd 1939. |