DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 113 <-- 113 --> PDF |
UREĐIVANJE ŠUMA U NR HRVATSKOJ Ing. Ivan Smilaj — Zagreb I. USLOVI RADA I REZULTATI S S lužba uređivanja šuma našla se po svršetku Drugog svjetskog rata pred velikim zadatkom. Narodna revolucija uvodi socijalistički društveni i ekonomski poredak, koji i ü šumskom gospodarstvu znači pravi.preokret. Taj se preokret naročito osjetio u NR Hrvatskoj, u kojoj je bilo šuma raznih vrsta vlasništva. Raznim zakonima iz prvih godina revolucije proglašene su općenarodnom, društvenom, imovinom sve šume države, imovnih općina, zemljišnih zajednica, velikih privatnih posjednika, crkava, banaka, poduzeća, gradova, općina te dio šuma iznad maksimuma malih privatnih posjednika. Ostao je zadružni posjed, koji je u NR vrlo neznatan, te mali privatni šumski posjed do najviše 10—15 ha, koji je u NRH zastupan sa 21 % svega šumskog posjeda. Ova promjena u vlasničkoj strukturi šuma poništila je sve postojeće gospodarske osnove, koje su bile sastavljene na osnovi zaštite interesa pojedinih vlasnika. U šumsfcouređajnom pogledu nastala je tabula rasa. Poslu uređivanja šuma trebalo je pristupiti iznova, i to na osnovi zaštite interesa društvene zajednice, a u okviru prihodnih mogućnosti šuma. U prvoj organizaciji šumarske službe postojale su u terenu šumarije, a kod okružnih narodnih odbora odjeli za šumarstvo. U tim odjelima nije bilo radnih jedinica za uređivanje šuma, već za planiranje i šumsko gospodarenje. Radi vrlo malog broja stručnjaka, iskusnih u poslovima uređivanja šuma, osnovana je u 1945. god. u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva radna jedinica za uređivanje šuma sa 1—3 šum. inženjera. Ali i to je bila više jedinica za planiranje sječa nego sa izradu šumskogospodarskih osnova. Od važnijih uređajnih radova ta je taksacija izvršila podjelu NRH na 11 šumskoprivrednih oblasti i 44 šumskoprivredna područja, koja je podjela, uz male izmjene i danas na snazi. Ta podjela vidljiva je iz tabele 3. Tek u 1947. god., kada su prestali djelovati okružni narodni odbori, uređena je u istom Ministarstvu taksacija u pravom smislu, sa kojih 10—15 šumar, inženjera, vještih radovima uređivanja. Ta je taksacija, uz priličnu suradnju terenskog stručnog osoblja, izvršila u 1947. i 1948. god. inventarizaciju šuma u NR Hrvatskoj, propisanu petogodišnjim planom 1947—1951. Ovim je planom bilo predviđeno jako sudjelovanje šumske privrede i drvne industrije u industrijalizaciji i elektrifikaciji zemlje. Stoga je bilo potrebno imati što prije približan pregled: a) svih šuma društvene imovine kao i malog privatnog posjeda; b) šumskog fonda po površini, drvnoj masi i prirastu; c) sječivih masa za prvih 20 godina. Ta inventarizacija obuhvaća 2,410.599 ha šuma i šumskog zemljišta, a razrađena je po šumskoprivrednim oblastima i za šume općenarodne imovine (savezne, republičke,lokalne) i privatne. Rezultat te inventarizacije nije još nigdje objavljen, pa se u tabeli 1. priopćuju najvažniji podaci u šumaru za republiku. Kao sastavni dio inventarizacije izrađene su iz vojnih karata i pregledne karte svih šumskoprivrednih područja u mjerilu 1 : 50.000 osim za |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 114 <-- 114 --> PDF |
područja ličke oblasti, kod koje je za cijelu oblast izrađena pregledna karta u mjerilu 1 : 100.000. Te su karte ispunile veliku prazninu u šumarskoj operativi i mnogo rabe u razne svrhe. Ova se inventarizacija dosta kritizira. No ona ipak predstavlja koristan posao. Ponajprije semora znati, da je to bio vrlo opsežan rad, koji je svršen u kratkom roku od 2 godine. Zatim se mora naglasiti, da taj posao, radi nepotrebnog i hitnog ukidanja centralne taksacije u 1948. nije potpuno dovršen, jer nisu sređeni terenski podaci za istarsku šumskoprivrednu oblast (Istra i istarski otoci), da. nisu prepisani sređeni podaci ostalih šumskoprivrednih oblasti, već su u konceptu razdijeljeni šumskim gospodarstvima i kotarskim šumarskim referentima, gdje se veći dio i izgubio. Ali ostaje činjenica, da je ta inventarizacija izvršila pozitivnu ulogu u planiranju sječa onih godina. Ona je ozbiljno upozorila odgovorne organe, da poslijeratne sječe previše troše postojeći šumski fond, odnosno da prejako zadiru u samu drvnu glavnicu, koja je prema podacima te inventarizacije znatno ispod normalne, i da racionalno gospodarenje sa šumama traži smanjenje opsega sječa. A to se smanjenje opsega sječa počelo postepeno i provoditi, što se ´idi iz niže navedenog pregleda. Opseg sječa u godinama 1947.—1954. 1947 1948 1949 1950 1951 1952 1933 1954 Godina u 000 m3 Društvene šume 4,806 6,528 6,428 5,966 3,958 4,376 3,535 3,329 Privatne šume 797 706 770 753 547 545 603 562 Ukupno: 5,603 7,234 7,198 6,719 4,505 4,921 4,138 3,891 Petogodišnjim planom 1947—1951. bilo je predviđeno i u roku od 5 godina urediti 800.000 ha šuma i šumskog zemljišta. Ta centralna taksačija počela je, po svršetku terenskih radova inventarizacije, raditi i na terenskim radovima za redovito uređivanje šuma. No taj je rad ubrzo prekinut. U početku realizacije petogodišnjeg plana uređivanja šuma prevladalo je mišljenje, da centralizirana taksacija sa svojim poprečno malim brojem stručnjaka ne će moći izvršiti taj zadatak u određenom roku, već da će za to biti pogodnija decentralizirana služba uređivanja šuma. Ona će moći na tom poslu prikupiti veći broj stručnjaka, koji će biti bliže terenu, bolje poznati prilike područja i uspješnije nadzirati izvršenje gospodarskih osnova. Stoga je u polovici 1948. godine centralna taksacija kao operativna jedinica razvrgnuta i kod ministarstva šumarstva osnovan odjel za uređivanje šuma sa djelatnošću upućivanja i nadzora, a kod šumskih gospodarstava osnovani su odsjeci za uređivanje šuma sa glavnim zadatkom izrade novih i revizije postojećih šumskogospodarskih osnova. Ova decentralizirana taksacija počela je sa radovima uređivanja šuma i vršila ih u 1948. i 1949. godini, ali bez rezultata. Za vrijeme obnove zemlje usmjerila se djelatnost šumarske službe na planiranje, iskorišća |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 115 <-- 115 --> PDF |
\ vanje i pošumljavanje. Uređivanje šuma bilo je zapostavljeno. Stariji I iskusniji stručnjaci u poslovima uređivanja upućivani su većinom na tada aktuelne poslove, a na posao uređivanja, upućivano je mlađe osoblje bez iskustva. I ovo se osoblje stalno mijenjalo i nije dovršavalo započeti posao. Nije bilo potrebnih instrumenata ni crtaćeg i taksacionog´ pribora, a mjestimice nije bilo ni prostorija. U ovom razdoblju vršeni su skoro isključivo terenski radovi, pa nije sastavljena nijedna gospodarska osnova. Taj ionako slabo vrijedan rad redovitog uređivanja prekinut je u 1950. godini vanredhim poslom. Savjet za poljoprivredu i šumarstvo FNRJ odredio je u 1950. godini, da se u roku od godine dana sastavi Dugoročna osnova sječa i obnove šuma. Taj je posao imala izvršiti služba uređivanja uz pomoć svega terenskog operativnog osoblja. Ova dugoročna osnova sječa i obnove šuma dovršena je koncem 1951. godine. Dugoročna osnova sječa sastavljena je na temelju podataka inventarizacionog elaborata iz 1948., kao i sječa, izvršenih od 1948. do uključivo 1951. godine. Podaci inventarizacije na mjestima, gdje su bili sumnjivi, provjereni su terenskim izvidima. Ta dugoročna osnova sječa je ustvari 20-godišnji plan iskorišćavanja za. razdoblje 1952—1971. Stoga je najvažniji dio te osnove sječivi prihod za .ta dva decenija. Taj sječivi prihod, izračunat po taksacijama 9 šumskih gospodarstava zajedno sa ostalom operativom, iznosi poprečno godišnje 3,520.000 m3 i to 2,649.100 m3 glavnog (1,545.000 m3 kod jednodobnih, a 1,103.600 m3 kod prebornih šuma) i 871.000 m3 prethodnog prihoda. Ovaj je obračun revidirao planski sektor datašnjeg Privrednog savjeta na poprečno godišnje 4,368.200 m3 i to 3,506.200 m3 glavnog (2.285.600 m3 kod jednodobnih, a 1,220.800 ms kod prebornih šuma) i 862.000 m3 prethodnog prihoda. Ukazuje se razlika sa 848.100 m3 i to na glavnom sječivom prihodu. Radi orijentacije pri ocjeni te dugoročne osnove sječa treba istaći, kako je došlo do ove razlike´u glavnom sječivom prihodu. Oba kalkulanta polaze od činjenice, da je drvna masa šuma NR Hrvatske prejakim iskorišćavanjem glavnog prihoda tako snižena, da ona danas iznosi oko 66% normalne. To se stanje najbolje vidi iz nepovoljnog današnjeg razmjera dobnih razreda, koji po podacima ove dugoročne osnove sječa izgleda ovako: a) kod jednodobnih visokih šuma dob. raz. od 1—40 god. 46% od ukupne površine tih šuma; od 41—80 god. 38%; od 81—120 god. 10%; od 121 god. naviše 6%; b) kod jednodobnih niskih šuma dob. raz. od 1—10 god. 52%; od 11—20 god. 28%; od 21 god. naviše 20%. I jedan i drugi kalkulant smatraju, da je potrebno to stanje drvnog fonda popraviti na razne načine: smanjenjem opsega sječa, povećanjem prirasta postojećih sastojina, proširenjem šum. proizvodnje na gole površine i dr. Ovom se dugoročnom osnovom sječa nastoji postići normalizacija drvnog fonda smanjenjem opsega sječa. Šumska gospodarstva (organi upravljanja) polaze sa stanovišta, da se smanjenju opsega sječa odnosno normalizaciji proizvodnje pristupi odmah t. j . već u prvom razdoblju god. 1952/71. U tu svrhu obračunavaju glavni sječivi prihod kod jednodobnih šuma individualno za svaku gospodarsku jedinicu na temelju današnjeg stanja svake sastojine i razmjera dobnih razreda, uz ophodnju određenu prema cilju gospodarenja, a kod prebornih šuma prema današnjem stanju sastojina svakog odjela u okviru odnosa zbiljne i aproksimativne minimalne 471 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 116 <-- 116 --> PDF |
mase iz uputstava 1937. Planski sektor bivšeg Privrednog savjeta polazi sa stanovišta, da se smanjenju opsega sječa odnosno normalizaciji proizvodnje pristupi tek u narednim razdobljima, a u razdoblju 1952/71. da drvna masa stagnira, t. j . da se i dalje vrše prethvati, da naglo smanjenje opsega sječa ne izazove poremetnje u privredi. On obračunava glavni sječivi prihod globalno za područje cijele NRH pomoću subjektivno odabranih elemenata i to kod jednodobnih šuma na temelju jedne, prosječne, ophodnje za svaku od glavnih vrsta drveća (bukva 100, hrast 120, ostale tvrde listače 80, meke listače 50 godina), a kod prebornih šuma na temelju jednog, ocijenjenog, prirasta za sve preborne šume. Kod ovog su obračuna vrlo slabo prošle hrastove sastojine. Oba etata su niža od mase, posječene godišnje u razdoblju 1947—1950. Kod oba je kalkulanta prijelaz na niži etat postepen: najviši je u 1952., a najniži u 1971. Dugoročnu osnovu sječa izdao je 1953. u ograničenom broju primjeraka Zavod za privredno planiranje NRH. U tabeli 2. nalazi se šumar najvažnijih podataka, koji se mogu usporediti sa istovrsnim podacima inventarizacije u tabeli 1. Ti se podaci ne podudaraju, što je razumljivo. Oba elaborata rađena su velikom hitnjom, sa dosta neiskusnim osobljem, sa slabom točnosti. Metode rada, primijenjene kod sastava ovakvih elaborata, mogu dati samo približne podatke. Kod upotrebe tih podataka u praksi potreban je veliki oprez. Sve to ukazuje, da samo redovito uređivanje šuma, odnosno šumskogospodarska osnova, može dati točne i upotrebljive podatke za vođenje racionalnog šumskog gospodarstva. Po dovršenju dugoročne osnove sječa nastavlja se sa radovima uređivanja, ali opet bez vidnog uspjeha. Reorganizacija državne uprave, i to ukidanje u 1951. Ministarstva šumarstva i osnivanje Glavne uprave za šumarstvo u okviru Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, te ukidanje u 1952. ovog Savjeta i osnivanje Uprave za šumarstvo u okviru Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede, usporuje rad na uređivanju šuma. Dok u Glavnoj upravi za šumarstvo još postoji posebni odjel za uređivanje šuma, ali samo sa dva iskusna stručnjaka, koji opet rade više druge poslove nego uređivanje, u Upravi za šumarstvo uopće nema posebne radne jedinice za tu službu, već je vrši jedna stručnjak kao sporednu dužnost. Smatralo se, da je to operativna služba šumske proizvodnje. Trebalo je mnogo upornosti u dokazivanju, da je to operativna služba planiranja na dulji rok, koja u vrhu mora imati jedan centar sa jakom ulogom upućivanja i usklađivanja. Uspjelo je utoliko, da sada u toj Upravi jedan stručnjak ima samo taj zadatak. Za vrijeme ovog reorganizacionog previranja devet taksacija kod šumskih gospodarstava ostaju bez pravca i laviraju ovamo onamo, rade ovako i onako, kako je koja mogla i znala. U 1953. izvršena je analiza radova kod navedenih taksacija. Utvrđeni su razni nedostaci i otkriveni uzroci slabog uspjeha. Da se ta služba učini produktivnijom održano je u Zagrebu od 15.—19. II. 1954. savjetovanje taksatora NRH uz sudjelovanje profesora šumarskog fakulteta. Rad ovog savjetovanja prikazan je u šumarskom listu (5). Odmah iza toga savjetovanja u 1954. izvršena je nova reogranizacija šumarske službe. Likvidirana su šumska gospodarstva a osnovani šumarski inspektorati. Služba uređivanja ostala je u okviru tih inspektorata kao samostalan odsjek. Tom su organizacijom terenske taksacije mnogo dobile, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 117 <-- 117 --> PDF |
jer im je ostao samo posao uređivanja. No s druge strane, ta je organizaciona dobit odmah prilično umanjena jednim nezgodnim gestom. Iz razloga, koji se ničim ne mogu opravdati, osoblje taksacija dobilo je niske dopunske plaće, dosta niže od ostalih stručnjaka u inspektoratu, a mnogo niže od osoblja na šumarijama. Loše posljedice nisu izostale. Ionako malobrojno osoblje taksacija, i to uglavnom mlađe, počelo je odlaziti radi boljih plaća na šumarije, a novo osoblje slabo pridolazi. Ali iza toga savjetovanja i nove organizacije rad taksacija se u svakom pravcu usavršuje, postaje jedinstveniji i počinje davati izvjesne rezultate. U prvom redu sređuju se terenski podaci, prikupljeni ranijih godina, kada se držalo, da je šuma uređena, kad se je primjernim prugama utvrdila drvna masa, pa se je jurilo samo za ovakvom površinom. U 1954. godini predložen je na odobrenje priličan broj novih šumskogospodarskih osnova. Prilično sređeno i stabilizirano odvijanje radova na redovitom uređivanju opet je u 1955. usporeno novim vanrednim poslom. Zavod za privredno planiranje trebao je predložiti Izvršnom vijeću NRH na odobrenje dugoročnu osnovu sječa. No njena dva sječiva prihoda predmet su stalnih rasprava između organa upravljanja šumama, ranije šumskih gospodarstava, a sada šumarija, i organa planiranja, t, j , saveznog i republičkog Zavoda za privredno planiranje. Kod godišnjeg planiranja opsega sječa stalno se od 1952. balansira između sječivog prihoda obračunatog po šumskim gospodarstvima, i sječivog prihoda obračunatog po planskom sektoru biv. Privrednog savjeta. Zavod za privredno planiranje nije se mogao odlučiti za jedan od tih dvaju sječivih prihoda, već je mjerodavnima predložio, da se izvrši revizija ove dugoročne osnove. Taj je prijedlog prihvaćen pa je društveni plan NRH za 1955. predvidio tu reviziju. Da se utvrdi opseg ove revizije i postupak za njeno izvršenje i da se pravovremeno izvrše pripremni radovi, održana je u Zagrebu na 13. XI. 1954. konferencija taksatora i šefova inspektorata te profesora šumarskog fakulteta. Kako u dugoročnoj osnovi sječa postoji razlika samo između glavnih sječivih prihoda, odlučeno je da se izvrši samo revizija obračuna glavnog sječivog prihoda društvenih šuma za dvadesetgodište 1952/71. Da ne bude opet prigovora revidiranom glavnom sječivom prihodu, odlučeno je da se drvna masa utvrdi najtočnijom metodom, t. j . klupiranjem svih stabala i to kod prebornih šuma u svim sastojinama, a kod šuma oplodne sječe u sastojinama iznad 80 godina starosti. U gospodarskim jedinicama, za koje su sastavljene šumskogospodarske osnove poslije 1951. godine, ne vrši se ponovno utvrđivanje drvne mase. Kod niskih šuma ustanovljuje se drvna masa sastojina od zadnjeg dobnog razreda utvrđene ophodnje i to primjernim prugama. Revizija dugoročne osnove ne vrši se u Istri i Dalmaciji iz razloga: a) što glavni i prethodni sječivi prihod tamošnjih šuma, koji se uglavnom troši za lokalnu potrošnju, ne igra neku osjetljivu ulogu u sječivom prihodu NRH i b) što tamošnje šume još nisu omeđašene, pa se ni ovom revizijom ne bi dobili točniji podaci. U Dalmaciji se vrši samo klupiranje borovih sastojina starijih od 30 godina. Sječivi prihod prebornih šuma utvrđivat će se prema uputstvu iz god. 1937., uzevši u obzir zdravstveno stanje sastojina kao i uzgojne potrebe. Glavni sječivi prihod kod šuma oplodne sječe utvrđivat će se prema uputstvima iz 1931., uzevši u obzir ophodnju svake gosp. jedinice. Ovakva metoda rada uzeta je zato, da na terenu prikupljeni podaci mogu poslužiti i Q Šumarski list |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 118 <-- 118 --> PDF |
za sastav šumskogospodarskih osnova. Na taj način će se ubrzati redovito uređivanje šuma. Da se taj opsežni posao revizije, koji će biti od velike koristi i redovitom uređivanju, uzmogne izvršiti u postavljenom roku, mobilizirane su ne samo sve taksacije, već i sve šumarije, šumarije imadu uz pomoć taksacije i područnih inspektora odrediti područja novih gospodarskih jedinica, izvršiti unutarnje razdijeljenje tamo gdje ono ne postoji, ili ga ispraviti tamo gdje postoji, a ne odgovara. Uz instruktorsku pomoć taksacije imadu šumarije izvršiti klupiranje sastojina i obračun njihovih masa, izmjeru visina u klupiranim sastojinamakao i njihov opis. Podaci ove dugoročne osnove nastojat će se upotrebljavati i u takve svrhe, na koje se ni ne pomišlja sada, kada se hitno vrši njena revizija sa svrhom, da ti podaci budu točniji od sadašnje osnove. Stoga se u prvom redu ima paziti na kvalitetu izvršenog posla, a onda na kvantitetu i na rok. Uz ove radove na reviziji dugoročne osnove sječa imadu taksacije u 1955. god. vršiti, ukoliko im ostaje slobodnog vremena, i poslove redovitog uređivanja. Na spomenutoj konferenciji od 13. XI. 1954. razmotrene su i neke mjere, koje treba poduzeti, da se ubrza izrada šumskogospodarskih osnova. Odlučeno je: 1. drvnu masu u sastojinama visokih jednodobnih šuma, koje dolaze na sječu u prvom dvadesetgođištu, ustanovljivati klupiranjem svih stabala, a kod svih ostalih jednodobnih sastojina procjenjivati masu pomoću prihodnih tablica; isto tako klupirati sve sastojine u prebornim šumama; 2. bonitet stojbine utvrđivati pomoću visine centralnog stabla; 3. tabelu debljinskih razreda kod jednodobnih šuma sastavljati samo za sastojine, koje dolaze na sječu u prvom dvadesetgođištu; 4. napustiti sastav posebne osnove sječa kod jednodobnih šuma, jer se ona već nalazi u općoj osnovi sjeća; 5. uređajni zapisnik skratiti na potreban opseg; 6. iskoristiti što više fotogrametriju; 7. povećati broj osoblja u taksacijama i stimulirati ga besplatnom terenskom odjećom i obućom, većim dopunskim plaćama i nagradama za izvršeni rad; 8. opskrbiti taksacije suvremenim tehničkim priborom i instrumentarijem. Zaključci pod 1—6 već se provode, a za materijalno osiguranje osoblja stalno se vodi borba. Rezultat rada na redovitom uređivanju šuma sa stanjem koncem 1955. godine vidi se iz tabele 3. Ovaj rezultat potrebno je raščlaniti po godinama. Na odobrenje je predloženo svega 48 šumskogospodarskih osnova sa 206.053 ha uređene površine društvene imovine i to: u 1952. god. 3 osnove sa 16.959 ha, u 1953. god. 4 osnove sa 18.199 ha, u 1954. god. 16 osnova sa 57.641 ha, u 1955. god. 25 osnova sa 113.254 ha. Na terenu je ispitano svega 26 osnova sa 114.480 ha i to: u 1953. god. 3 osnove sa 15.876 ha, u 1954. god. 6 osnova sa 24.959 ha, u 1955. god. 17 osnova sa 73.645 ha. Državni sekretar za poslove narodne privrede odobrio je dosada 26 osnova sa 114.480 ha i to sve u 1955. god. Sa odobrenjem osnova počelo se tek u 1955. iz razloga, što je prve osnove, ispitane u 1953. i 1954., trebalo prerađivati i nadopunjavati. Kod daljnjih osnova ne će biti nedostataka, pa će i njihovo odobravanje ići brže. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 119 <-- 119 --> PDF |
Kako su društvene šume od odlučnog značaja za šumsko gospodarstvo u NRH, to se vrši u prvom redu uređivanje tih šuma. Kada budu te šume uređene, počet će uređivanje privatnih šuma. U Dalmaciji je zaveden posebni redoslijed radova na redovitom uređivanju šuma. Tu nema nekog naročitog drvnog fonda, koji bi tražio´ hitan sastav šumskogospodarskih osnova. Ali ovdje granice šuma i šum. zemljišta društvene imovine nisu još nikako utvrđene. Kako su to sve šume niskog uzgoja i rasta (degradirane šume, šikare, makije), odnosno pašnjaci te kamenjari krša, gdje i granice pojedinih kultura nisu uočljive, to nije čudo, da uzurpacije ovdje iznose kojih 20—30% od ukupne površine. Stoga se u Dalmaciji najprije provodi izmjera i omeđašenje ovog društvenog šumskog posjeda, da se jednom utvrdi površina šume i šum. zemljišta, koja je pod upravom šumarskih organa. Prije početka izmjere vrši se po zainteresiranim organima razgraničenje između šumskih i pašnjačkih površina, koje se potonje predaju na upravu općinama. Kako se istodobno sa reambulacijom vodi po nadležnim organima kotara i postupak za likvidaciju uzurpacija, to je rad na reambulaciji usmjeren tako, da se sastavljaju i odgovarajući diobni nacrti, sa kojima se u zemljišnim knjigama provode priznate uzurpacije. Na ovom poslu radi taksacija u Splitu već dvije godine sa 15—18 inženjera i tehničara. Osim njih kod svake je šumarije sa tim poslom zadužen po jedan inženjer ili tehničar, namještenik šumarije, koga u posao uvodi osblje taksacije. Do konca 1955. izvršena je reambulacija granica društvene imovine na dužini od 496 km, snimljeno je, kartirano i prijavljeno kotar, komisijama za likvidaciju uzurpacija 7.454 uzurpacije sa površinom od 1.655 ha. Komisije za likvidaciju raspravile su 410 uzurpacija i donijele rješenje za 304 slučaja. Da se olakša provođenje ovih izmjera i reambulacijä kao i likvidacija uzurpacija po postojećim propisima, organi šumarstva su se povezali sa organima Geodetske uprave NRH, koja šumarstvu u tim poslovima daje veliku pomoć u raznim vidovima. Među ostalim ova Uprava daje inženjerima šumarstva i ovlaštenje za potpisivanje diobnih nacrta za zemljišnoknjižne provedbe, pa je tako šumarijama omogućena, da po svom soblju vrše potrebne izmjere i reambulacije posjeda s kojim upravljaju. Rezultat ove vrlo korisne i plodne suradnje jesu »Tehničke upute za reambulaciju međa i likvidaciju uzurpacija na zemljištu općenarodne imovine «, koje su 1955. sastavili stručnjaci Geodetske uprave i Uprave za šumarstvo i lovstvo. Te je upute štampalo u svojoj režiji Hrvatsko šumarsko društvo, pa se mogu kod tog društva nabaviti. U Istri se dosada radilo vrlo malo na uređivanju šuma. Taksacija iz Rijeke radila je nešto u Motovunskoj šumi, dok su u 1955. šumarije počele raditi na sređivanju površina društvenih i privatnih šuma na osnovi podataka iz katastra. II. ISKUSTVA I PROBLEMI Iz prednjeg se izlaganja vidi, kako se služba uređivanja šuma veći dio desetgodišta 1946/55. nije smatrala važnom granom šumarske djelatnosti. To se je moglo razumjeti prvih godina iza rata u doba obnove, ali se nije moglo pravdati u godinama iza dovršene obnove. Važnost ove službe naročito odskače od 1954. god., kada su šumarije po novoj organizaciji šumarske službe u NRH osamostaljene i otkada su 475 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 120 <-- 120 --> PDF |
one odgovorne za vođenje šumskog gospodarstva na svom području. Sada one stalno traže nove šumskogospodarske osnove i karte, t. j . traže što brže uređenje svoga područja. Uređivanje šuma dobiva dakle značaj prioritetne djelatnosti. Kako se zahtjevima šumarija radi današnjeg slabog brojnog stanja u taksacijama ne može tako brzo udovoljiti, to eto naša današnja stvarnost nameće potrebu, da se i šumarije, uz pomoć taksacija, počnu baviti tom djelatnošću. One tom poslu mogu prići, jer pretežni dio šumarija ima materijalnih mogućnosti da namjeste za taj posao jednog ili dva stručnjaka, ili da ga vrše pomoću vanjskih suradnika. Već ima nekoliko šumarija, koje uz pomoć taksacija intenzivno^ rade na tom poslu. Spominjem samo šumarije Vrhovine i Krapinu, koje će u 1956. biti gotove sa uređenjem svojih šuma. U Dalmaciji osoblje šumarija vrši izmjeru šum. površina uz osoblje taksacije. Po završetku ovih poslova prijeći će šumarije na uređivanje privatnih šuma. Time eto uređivanje šuma prelazi na široki front. U takvoj situaciji vrši se uređivanje pojedinih gospodarskih jedinica. Tek kod prve revizije ovih šum. gospodarskih osnova moći će se prijeći na uređenje šum. gspodarskih područja. Da se posao uređivanja ubrza, potrebno je iskoristiti dosadašnja iskustva i riješiti otvorena pitanja. Na savjetovanju taksatora od 15. II. 1954. i na konferenciji od 13. XI. 1954. riješeno je dosta tih pitanja. Ovdje se ističu samo važniji problemi, koje svakidašnja praksa nameće. Oni se moraju riješiti, da služba uređivanja bude produktivnija. A) TEHNIČKI POSLOVI 1. Utvrđivanje šumskog fonda po površini Šumsko gospodarski pojasi, oblasti i područja. Navedeno je, da je NRH razdijeljena na 11 šumskoprivrednih oblasti i 44 šumskoprivredna područja. Izlučivanje tih oblasti i područja izvršeno je po propisima Općih uputstava za uređivanje šuma iz 1948. godine. Po tim propisima š. p. područja utvrđuju se tako, da se stvore najpovoljniji uslovi za trajno podmirenje lokalnih potreba na drvetu i ostalim šum. proizvodima. Unutar područja vrši se u pravilu stvarno izravnavanje sječivog prihoda. Više područja, koja predstavljaju jednu geografsku gospodarsku cjelinu, čine šum. privred. oblast. Kriterij´ za izlučivanje područja bio je neprovediv već u 1948. godini, a danas je i suvišan. U NRH ima dosta š. p. područja, koja su sa šumom deficitarna, pa se iz šuma tih područja ne mogu — bez gospodarskih žrtava — trajno podmirivati lokalne potrebe na drvu. Tu se daje u granicama prihodnih mogućnosti šuma, a manjak se podmiruje dobavom iz suficitarnih područja. Ni u okviru nekih od š. pr. oblasti ne mogu prihodi podmiriti potrebe. Tek sječivi prihod, izravnan u okviru republike, mjerodavan je za pokriće svih potreba republike. Dakle ni područja ni oblasti ne mogu biti neke samostalne gospodarske cjeline, unutar kojih se vrši izravnan je potreba i sječivih prihoda. A danas to nije ni potrebno. U novije vrijeme se i društvo polagano rasterećuje naslijeđene brige oko podmirenja sela sa ogrevnim i građevnim drvom. Dakle stvarna situacija drvnog fonda kao i razvoj društvenih prilika stvarno su ukinuli navedeni kriterij za osnivanje područja i oblasti. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 121 <-- 121 --> PDF |
*´ Za prostorno razdjeljenje šuma NRH u većim razmjerima treba naći čvršću i stalnu osnovu. Smatram, da šume NRH treba najprije razdijeliti na 3 pojasa i to na osnovu načina gospodarenja. To su: 1. pojas jednodobnih šuma, 2. pojas prebornih šuma, 3. pojas primorskih šuma. Zatim treba šume svakog- šumskogospodarskog pojasa razdijeliti na oblasti i to na osnovu biljnosoeioloških razlika, ali tako da to bude i geografski zaokružena gospodarska cjelina. To znači da prostor jedne suviše velike šumske zajednice može biti razdijeljen na dvije ili više oblasti. Na pr. prostor nizinskih šuma na podravsku, podunavsku i posavsku šumskogospodarsku oblast, zatim pojas prebornih šuma bukve i jele na šumskogospodarsku oblast gorskokotarsku, kapelsku, velebitsku i t. d. Napokon treba šume svake oblasti razdijeliti na područja i to na osnovu konfiguracije terena odnosno gravitacija tako, da takvo područje predstavlja šumskouređajnu jedinicu višega reda. Detaljna obrada ovog interesantnog problema predmet je posebnog razmatranja. Zasada je važno, da se područja novih šumskogospodarskih jedinica utvrđuju tako, da se mogu uklopiti u novo šumskogospodarsko područje. šumskogospodarske jedinice. Osnivanje š. g. jedinica kao i izvođenje unutarnjeg razdjel jenja vrši se po propisima Uputstva za uređivanje šuma iz 1931. godine. Kako danas za šume postoje samo dva vlasništva, to> š. g. jedinice mogu danas biti vrlo dobro arondirane šumskogospodarske cjeline. Tamo, gdje se jedan šum. kmpleks prostire po području dvaju ili više kotareva, odnosno dviju ili više općina ili šumarija, mogu se š. g. jedinice osnivati i po kotarskim, odnosno općinskim ili šumarijskim granicama samo onda, ako takve granice odgovaraju šumskouređajhim zahtjevima. Dakle, za osnivanje jedne š. g. jedinice nisu mjerodavne promjenjive granice kotara ili općina ili šumarija, već staln a šumskogospodarska načela. Da kod pretresa gotove šumskogospodarske osnove ne bude prigovora granicama š. g. jedinice, nadležna taksacija treba da prije početka terenskih radova, a na osnovi spomenutih šumskogospodarskih načela, raspravi pitanje granica jedinice sa interesiranim šumarijama i nadležnim šumarskim insplektorima. Izmjer a šuma . U NRH su šume u pretežnom dijelu omeđašene. Nije omeđašen pretežni dio šuma biv. zemljišnih zajednica, manji dio šuma biv. imovnih općina i biv. državnih šuma. Potrebno je stabilizirati granice i tih neomeđašenih šuma. U nekim šumama biv. z. z. i k. i. o. ima površina, koje su se nesmetano iskorišćavale, a i danas rabe kao pašnjaci. Prije nego se kod ovakvih šuma pristupi izmjeri vanjskih granica, ima se komisijski na terenu sa predstavnicima kotara i općina provesti razgraničenje između ovakvih pašnjačkih i šumskih površina i tu diobnu liniju na lomnim točkama učvrstiti stabilnim međašnicima. Tu diobnu liniju ima taksacija ih šumarija snimiti, sastaviti diobni nacrt sposoban za zemljišnoknjižnu provedbu, i putem kotara to cijepanje provesti u zemljišnim knjigama sa eventualnom promjenom kulture i organa upravljanja. Radi stabilizacije vanjskih granica i ustanovljenja površina ima se izvršiti ili izmjera granica po posjedovnom stanju ili provesti reambulacija. Ako nema dovoljno novčanih sredstava, vrši se izmjera granice po posjedovnom stanju i izmjerena granica unosi u kat. karte radi ustanovljenja nepreporne površine pod upravom šumarije i globalne površine uzurpacija. * * |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 122 <-- 122 --> PDF |
Lomne točke odmah učvrstiti stalnim međašnicima. Ako ima dovoljno novaca, može se vršiti reambulacija sa snimanjem svake uzurpacije, sastaviti diobne nacrte za utvrđene uzurpacije i provesti postupak za likvidaciju uzurpacija. Lomne točke na neprepornim dijelovima granice učvrstiti odmah stalnim međašnicima. Ove izmjere odnosno reambulacije vrše na trošak organa upravljanja ili taksacije ili organ upravljanja (šumarija) po svome osoblju ili putem privatnih geometara, a vrše ih i taksacije na svoj trošak. Ove izmjere vršiti po navedenim »Tehničkim uputama«. Rad na reambulaciji šuma i šum. zemljišta u Dalmaciji spomenut je u prvom dijelu. Izmjeru šuma odnosno utvrđivanje površine šuma treba forsirati, da se što prije prestane operirati sa približnim brojkama o šumskoj površini. A er of ot otaksac i j a počinje se postepeno primjenjivati i u našoj praksi. Dosada je samo taksacija u Zagrebu počela koristiti aerofor tosnimke za neke geodetske i taksacione radove. Vidi o tome prikaz ing. Gjukića (2), u kom su iznesene današnje mogućnosti korištenja fotosnimaka u poslovima uređivanja šuma. Ima više smetnji intenzivnoj primjeni fotogrametrije kod uređivanja šuma. Šumarstvo ne zna, kada se vrše snimanja iz zraka, da bi i ono moglo sudjelovati kod t. zv. organizacije terena za aerofotogrametrijska snimanja, t. j . da bi moglo u terenu obilježiti potreban broj oslonih točaka. U novije vrijeme otežano je dobivanje fotosnimaka. Ako se provedu zaključci sa savjetovanja geodeta FNRJ, održanog u Splitu 26.—29. X. 1955., o raznovrsnoj primjeni fotogrametrije, bit će odstranjene navedene dvije smetnje, šumarstvo, će imati mogućnosti da pravovremeno najavi terene koji su za njega interesantni, bit će pozvano da sa šumarskog stanovišta organizira teren koji će se snimati, a moći će putem republičke Geodetske uprave nabavljati fotosnimke. Pomanjkanje izvježbanih stručnjaka za radove aerofototaksacije odstranjuje se postepeno tečajevima, koji će se i nadalje održavati na našem šumarskom fakultetu o toj djelatnosti. Već izvježbani stručnjaci imadu se vratiti na taj posao. Pomanjkanje je potrebnog instrumentarija teže naravi, jer se zasada teško dolazi do deviza. Ali nam moraju i mogu služiti instrumenti, koje je nabavila taksacija Zagreb, za ostale taksacije i u današnjoj organizaciji službe uređivanja šuma. šumarstvo može iskoristiti i autograf Wild A-7, koga je u 1955. nabavio Tehnički fakultet u Zagrebu. 2. Utvrđivanje šumskog fonda po drvnoj masi Opi s sastojin a vrši se dosta šablonski i suviše kratko. Iznimke su vrlo rijetke. Kako stanje sastojine određuje gospodarske mjere, koje se u njoj imaju provesti, to je neophodno potreban iscrpan opis toga stanja. Iscrpan opis je potreban i organima upravljanja — upraviteljima šumarija, koji su pretežno mlađi stručnjaci sa malom ili nikakvom praksom ili su kratko vrijeme na šumariji, pa im prilike u sastojinama nisu poznate. Važno je znanje o stanju pomlatka: vrst drveća, starost, količina izražena obrastom, smjesa grupimična ili stablimična i dr. Kod sastojina II. dob. razreda, a kod opisa postanka sastojina, neophodno je potrebno navesti pri 478 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 123 <-- 123 --> PDF |
bližan odnos (u postocima) stabala iz sjemena i stabala iz panja. To zato, da se uređivač, kod propisivanja smjernica budućeg- gospodarenja, može odlučiti, da li se odnosna sastojina ima držati do konca uzete ophodnje ili se ima likvidirati u nižoj ophodnji sa svrhom, da se što prije podigne nova dobra sastojina iz sjemena. Visin a stabal a se ne promatra sa potrebnom pažnjom. 0 visini stabala ovisi bonitet stojbine i sastojine te količina drvne mase, a o ovim faktorima ovisi opet visina sječivog prihoda, odnosno intenzitet iskorišćavanja. Ako su visine slabo izmjerene, svi ovi faktori mogu ispasti odviše netočni, a uslijed toga može doći do neracionalnog gospodarenja i kod oplodnih i kod prebornih sječa. Postavlja se najozbiljniji zahtjev, da visine stabala budu točno izmjerene. Stoji, da je u sklopljenim sastojinama teško točno izmjeriti te visine, makar se upotrebljavao i najtočniji visinomjer. Zato taj rad imaju vršiti iskusni stručnjaci. To je osobito potrebno u prebornim šumama, gdje se ima paziti na ispravan odnos raznih boniteta unutar jednog odjela. Bezuvjetno treba nastojati, da se visine mjere na porušenim srednjesastojinskim (centralnim) stablima prigodom uređajnih radova, ako se za vrijeme tih radova u odnosnim sastojinama vrše kakve sječe. Potrebno je, da u prebornim šumama šumarije mjere visine na ovakvim stablima u svakoj sječini na svim bonitetima i dobivene podatke pohrane do revizionih radova. Bonitet stojbine utvrđuje se danas visinom stabala, koja se smatra funkcijom dobrote tla. No to je slučaj samo u pravilno uzgojenoj šumi. To se često gubi iz vida, pa kod bonitiranja pomoću visina često dobivamo paradokse. Ravni tereni sa vrlo dobrim dubokim tlom dolaze u III. ili čak u IV. bonitet, t. j . u isti bonitet kao i više ili manje strmi tereni sa plitkim tlom. Jedan od uzroka je i taj, što su za vrijeme obnove vršene tzv. kvalitetne doznake, kod kojih su vađena najvrednija stabla velikih visina i punodrvne deblovine, pa je jasno, da se po visinama preostalih stabala zaista prvorazredne stojbine ne mogu uvrstiti u I. bonitet. Na mnoge takve slučajeve, osobito u prebornim šumama, naišao sam prigodom ispitivanja novih šum. gosp. osnova. Ovakva neispravna bonitiranja su općenito štetna, a osobito u prebornim šumama, u kojima se sječivi prihod prema uputstvima iz 1937. obračunava uzimajući u obzir minimalne mase prema bonitetima stojbina. Niži bonitet iskazuje nižu minimalnu masu, a na temelju toga veći sječivi prihod, odnosno prejaki intenzitet sječe. Stoga se u degradiranim sastojinama ima bonitiranje vušiti prema susjednim sličnim bonitetima, u kojima sastojine nisu degradirane kvalitetnim doznakama, ili na temelju pedoloških osebina konkretne stojbine. Dosta pouzdani pokazivač boniteta je i fitocenološki sastav sastojina, na što upućuje i Anić (1). Pojedine šumske zajednice dolaze na određenim tlima, ali bolje ili lošije sastojine jedne iste zajednice ovise svakako o boljem ili lošijem određenom tlu, a njegov bonitet se možda može odrediti prizemnim rašćem koje se tu nalazi. Pipan (4) ukazuje i na prirast kao na ev. pokazivač boniteta, ali traži potrebne analize u tom pravcu. Na temelju iskustva mislim, da bi i prirast, kao i visina, mogao biti pokazivač boniteta samo u pravilno uzgojenoj sastojini. Drvna masa sastojina utvrđivala se po propisima uputstava iz 1931. Da sječiva masa bude točno određena i da šum. gosp. osnove budu "brže gotove, utvrđivat će se drvna masa sastojina, kako je zaključeno pod |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 124 <-- 124 --> PDF |
toč. 1. konferencije taksatora od 13. XI. 1954. Na utvrđivanje mase pomoću prihodnih tablica kod jednodobnih šuma prešlo se iz razloga, što mase ovakvih sastojina ne vrše skoro nikakvu ulogu kod obračuna sječivog prihoda, što je ovaj način utvrđivanja brži, a vrši ga samo osoblje sa visokom stručnom spremom. Utvrđivanje mase pomoću primjernih površina traje dulje, a daj,e i dosta nesigurne rezultate radi malog postotka uzete površine i jer ga uglavnom vrši osoblje bez dovoljne prakse. Prigodom ispitivanja novih š. g. osnova ustanovio sam, da´ u prebornim šumama primjerne površine, uglavnom pruge, u mnogo slučajeva daju nesigurne podatke i to, osim navedenih razloga, još i zbog jednog osobitog razloga. Mnogi odjeli prebornih šuma zahvaćaju veliku visinsku razliku, a prema tome i više boniteta, od dubokih tala do kamenih blokova, pa je u njima primjernim prugama ili krugovima teško naći pravi međusobni odnos tih boniteta, a prema tome i pravu masu. Dok su naše preborne šume bile neke vrsti prašuma sa velikom drvnom masom po ha, nije bilo od presudnog značaja poznavanje točne drvne mase. U prvoj fazi prelaznog razdoblja iz prašume u uređeni preborni tip vađena su uglavnom neproduktivna stabla: prezrela, suha, polusuha, bolesna i zaražena, Ta se faza u NRH provodi još samo u nekim sastojinama Ličke Plješivice. Utvrđivanje drvne mase primjernim površinama u toj fazi je zadoivoljavalo. Sada se neke naše preborne šume nalaze u drugoj fazi prelaznog razdoblja, a neke u fazi urednog prebornog gospodarenja. U sastojinama druge faze vade se stabla redoslijedom, koji propisuju uputstva iz 1937. Cilj zahvata u sastojine ove faze je u prvom redu uspostava zdravih i kvalitetnih sastojina a zatim uspostava pravilnog razmjera debljinskih razreda, ukoliko,to u ovoj fazi dozvoljava racionalni intenzitet iskorišćavanja. Uspostava pravilnog razmjera debljinskih razreda je glavni cilj zahvata u sastojine urednog nrebornog tipa. U današnjoj razvojnoj fazi naših prebornih šuma drvna masa pojedinih sastojina se općenito snizila, negdje i do a negdje i ispod minimalne mase iz uputstava iz 1937, koju zasada smatramo i uravnoteženom masom. U tim će sastojinama sječivi prihod biti znatno niži od onog iz prelaznog razdoblja i doznaka mora imati potpuno uzgojni značaj, jer se ima voditi računa o uzgojnoj ulozi svakog pojedinog stabla. Stoga nam je, radi određivanja sječivog prihoda, potrebno znati što točniju masu tih sastojina. S druge strane naše se ´preborne šume po svršetku rata rapjdno otvaraju izgradnjom cesta. Kako se novčani prihodi iz šuma obilno vraćaju šumarstvu za njegovo unapređenje, to se svuda godišnje izgrađuju deseci kilometara cesta: u Gorskom Kotaru, u Velikoj i Maloj Kapeli, po cijelom Velebitu, u Ličkoj Plješivici. Za naše prostrane areale prebornih šuma stvorena je mogućnost vrlo intenzivnog gospodarenja odnosno prijelaza na gospodarenje kontrolnom metodom. I u 1955 pristupilo se prvoj fazi tog prijelaza t. j . utvrđivanju drvnog fonda klupiranjem svih stabala u sastojim. I smanjivanje područja šumarija osnivanjem novih šumarija omogućuje taj prijelaz. Kod ovog klupiranja svih stabala uzeti su debljinski stepeni od 5 cm, debljinski razredi od 10 cm, a taksaciona granica od 10 cm. Debljinski razredi od 10 cm uzeti su kod svih tipova sastojina radi jednakog obračuna masa kao i radi jednakog vođenja potrebnih statističkih podataka. Kod prebornih sastojina uzeti su ti debljinski razredi i s razloga, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 125 <-- 125 --> PDF |
što se time dobiva markantnije izražena struktura sastojine, koju je potrebno poznavati radi lakše orijentacije kod određivanja potrebnih uzgojnih zahvata u cilju uspostavljanja i trajnog održavanja pravilne preborne strukture. Dosada imamo vrlo malo prebornih sastojina sa povoljnim odnosom debljinskih razreda. Taksaciona granica od 10 cm uzeta je kod prebornih šuma zato, što naša operativa nema još jasnu predodžbu o pravilnoj prebornoj strukturi. Njoj je stoga potrebna točna numerička i grafička slika i o tankim debljinskim razredima, da znade gdje, kada i kako treba intervenirati, da se uspostavi željeni odnos zastupanih vrsta drveća i pravilan odnos tankih prema ostalim debljinskim razredima. Snimanje stabala od 10 cm pr. pr. naviše svakako traje dulje i skuplje je nego od 20 ili 30 cm pr. pr. Ali jer narodna vlast gleda na šumarstvo i šumsku proizvodnju pozitivno i za njihovo unapređenje odobrava skoro sve prihode šumarstva, to je danas omogućeno izvođenje i toga nešto skupljeg ali za operativu i za šum. proizvodnju vrlo važnog posla. Priras t nam pokazuje intenzitet šum. proizvodnje i ukazuje gdje i kako moramo intervenirati da se ta proizvodnja poveća. Dosada se prirast najslabije obrađivao. Kako je prirast promjenjiva veličina i njegovo dizanje odnosno padanje ovisi o mnogim faktorima, ne može se reći da podaci prihodnih tablica nisu uporabivi za našu praksu, ali već jednom moramo znati priraste naših šuma. Tom se poslu pristupilo. Na zamolbu sa savjetovanja taksatora od 15.—19. II. 1954. dr; Klepac (3) izradio je metodu utvrđivanja prirasta. Samo sa nabavom Presslerovih svrdala nemamo naročitog uspieha. A i revizija dugoročne osnove sječa u 1955. g. je zakočila taj posao u 1955. U 1956 g. će se zasigurno moći intenzivnije pristupiti tome poslu. Dr. Klepac će na fakultetu održati jedan seminar prije početka radova. Sa tim će se seminarima nastaviti, dok interesiram stručnjaci ne budu u tom poslu ažurni. Sada, kad nam ja zadaća da što brže uredimo sve šume, potrebno nam je poznavanje što točnij,eg prirasta; kod utvrđivanja sječivog prihoda u prebornim šumama. Kod jednodobnih šuma nije nam to poznavanje za tu svrhu tako hitno potrebno. Kako se je drvna masa. naših prebornih šuma snizila općenito, negdje i ispod minimalne mase iz uputstava iz 1937. god., to će u takovim slučajevima sječivi prihod biti jednak prirastu. Da, se kod kalkulacije takovog sječivog prihoda ne koristimo prirastom iz navedenih uputstava. moramo znati stvarni prirast. Kod prebornih šuma moramo dakle istodobno sa ostalim pripremnim radovima nrigodom uređivanja jedne š. g. jedinice bezuvjetno utvrđivati i stvarni prirast. Utvrđivanje prirasta za područje republike moramo nažalost odgoditi za kasnije, dok se svrše ovi hitniji poslovi uređivanja. 3. Utvrđivanje smjernica gospodarenja Taksaciia treba, po svršetku pripremnih radova, zajedno sa organom upravljanja i organom nadzora (republičkim i kotarskim) pretresti glavne smjernice budućeg gospodarenja: cilj gospodarenja, tip uzgoja, vrst drveća i smjesa, ophodnju, izgradnju šumskih prometnih sredstava i zgrada. Dosadašnja praksa pretresa gotove š. g. osnove po stručnom kolegiju nije se pokazala pogodnom, jer su se kojiput dijelovi gotove osnove morali prerađivati. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 126 <-- 126 --> PDF |
Cilj gospodarenja u svim šumama, bez obzira na vlasnika, jednak je: one imadu služiti općim interesima naše društvene zajednice. U njima se ima tako gospodariti, da trajno daju velike i vrijedne prihode. Razvoj naše drvne industrije ide doduše u pravcu što intenzivnijeg kemijskog iskorišćavanja drveta, no od otpadaka i manje vrijednih sortimenata, pa godišnji privredni planovi i dalje stalno traže i dimenzije a ne samo količinu. Usmjeravanjem na izradu tkz. seljačkih sječina (čišćenja, prorede) u vlastitoj režiji šumarija, rješava se uspješno problem tankih kritičnih sortimenata: rudnog i celuloznog drva. Lokalna potrošnja ogrevnog drveta sve se više usmjeruje na ugljen i električnu energiju. Ovakovo stanje i ovakove perspektive upućuju, da se odgovarajući kompleksi šuma imadu određivati za proizvodnju pilanske robe jačih dimenzija. Izvjesne površine dobro uzgojenih sastojina nizinskog hrasta imadu se određivati za proizvodnju visoko vrijedne robe — furnira. Kod degradiranih šuma imat će prvenstvo meliorativni zahvati a ne visina prihoda. Glavne smjernice cilja gospodarenja obrađuju se u uređajnom zapisniku. U tom zapisniku se ne mogu obuhvatiti mjere, koje se imadu izvoditi u svakoj pojedinoj sastojini da se postigne postavljeni cilj. Da se on što potpunije postigne, treba u tabeli opisa sastojina kod svakog odsjeka -— odjela detaljno propisati sve gospodarske mjere, koje se u tom odsjeku — odjelu imadu provesti i kako se imadu provesti: pomlađenje, melioracija, čišćenje, proreda, razne faze oplodne sječe, zahvati u pojedine debljinske razrede kod prebornih šuma i t. d. Dosadašnja loša iskustva kod ostvarivanja š. g. osnove zahtijevaju ovakav postupak. Neki upravitelj šumarije je tek došao na taj položaj, neki još nije stigao da upozna sve šume šumarije, neki još nema prakse ili je za pojedine poslove ima vrlo malo, negdje je opet potreban specifični postupak, nepoznat i iskusnijem stručnjaku. Loše izvođenje propisa š. g. osnove može učiniti bezvrijednim i najuspjeliji i skupi elaborat. Ophodnj a se utvrđuje prema cilju gospodarenja a za pojedinu vrst drveća u visini, kako je izneseno u prikazu o savjetovanju taksatora (5). Radi uzgoja vrlo vrijedne hrastove robe — furnira uz ophodnju od 140 godina izlučeno je oko 68.400 ha nizinskih mješovitih šuma lužnjaka, jasena, brijesta, graba, i to na području šumarskog inspektorata Vinkovci oko 30.100 ha, šum. inspektorata Bjelovar oko 20.200 ha, šum. inspektorata N. Gradiška oko 17.600 ha, šum. inspektorata Zagreb oko 500 ha. U ovoj površini sam lužnjak zaprema oko 36.400 ha. U odnosu na ukupnu površinu visokih jednodobnih šuma društvene imovine u republici (675.287 ha) izlučena površina iznosi oko 10%, a u odnosu na površinu, koju u ovoj površini zauzima sam hrast (210.933 ha), izlučena površina iznosi 17%. Ophodnjic a se uzima kod svih prebornih gospodar, jedinica sa 10 godina. Ove g. jedinice su istina prostrane i velike ali sa dobrim, dosta gustim prometilima, pa se sječa, iz uzgojnih potreba, može vratiti na isto mjesto u kraćem vremenskom razmaku i sa blažim intenzitetom, čime se potrajnost uspješnije osigurava. Ova ophodnjica je pogodna za uspješno prirodno pomlađenje a prihvatljiva je i radi unapređenja prirasta, jer stahla, koja se stalno nalaze na slobodnijem položaju, prirašćuju intenzivnije i jednoličnije. Ta će ophodnjica ostati i stalna, jer se sve preborne sastojine mogu stalno iskorišćavati u tom vremenskom razdoblju od 10 godina, a |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 127 <-- 127 --> PDF |
ono se poklapa sa polurazdobljima kod oplodnih sječa i razdobljima kod niskih sječa, pa je to vrlo povoljno radi usklađivanja raznih radova na planiranju i prikupljanju raznih statističkih podataka kod šuma svih tipova uzgoja. Glavni sječivi prihod kod visokih šuma oplodne sječe utvrđuje se po propisu uputstava iz 1931 god. Ističe se samo, da je obzirom na nenormalan odnos dobnih razreda u okviru republike, koji je odnos u postocima već iznesen, potrebno produžiti potrošno razdoblje još preostalih, uglavnom bukovih, starih sastojina, iako bi radi unapređenja prirasta takove sastojine trebalo likvidirati u kraćem vremenu. No produženjem potrošnog razdoblja glavni sječini prihod se postepeno snizuje, a skraćuje se razdoblje etatnog vakuuma odnosno sniženog glavnog sječivog prihoda. Da se još bolje osigura kakva takva potrajnost prihoda za trajanja dvaju zadnjih nepovoljnih razreda (80—120 god.), treba u prva dva razdoblja od po 20 god. sjeći i one mlađe sastojine, koje su slabe kvalitete pa se imadu u skraćenoj ophodnji pretvoriti u kvalitetne sastojine. To načelo osiguranja što povoljnije potrajnosti prihoda za trajanja dvaju zadnjih nepovoljnih dobnih razreda valja naglasiti, jer se svake godine sa strane privrednog planiranja nastoji održati glavni sječivi prihod na istoj visini, što bi dovelo, ako se nastavi, do prenagle sječe starih sastojina a to opet, u skoro vrijeme, do prenaglog sniženja glavnog sječivog prihoda sa svim nezgodnim reperkusijama kod drvne industrije. Sječivi prihod kod prebornih šuma kalkulira se po propisu uputstva iz 1937. zahvatom´sječa u sve debljinske razrede. U nekim š. g. jedinicama Gorskog Kotara i V. Kapele, koje su se po svršetku ovog rata prve uređivale, utvrđena je drvna masa primjernim prugama na 3—5% ukupne površine. Radi ovog malog postotka primj. pruga ustanovljena drvna masa pokazala se dosta netočna i nesigurna. Da se radi toga ne bi pogriješilo kod kalkulacije sječivog prihoda u tim g. jedinicama, ta je kalkulacija kod svakog odjela vršena ne samo na temelju odnosa konkretne i minimalne mase po uputstvima iz 1937, nego su uzeti u obzir i broj stabala i temeljnica, jer su se naše preborne šume dosadašnjim intenzivnim gospodarenjem dosta približile tipu uređene preborne šume. Na broju stabala su neki uređivači gradili normalno stanje prebornih šuma. Važno je kretanje broja stabala po deblj. razredima. Po tom se broju u pojedinim deblj. razredima, prikazanom na grafikonu frekvencionom krivuljom, može vrlo dobro ocjenjivati, da li je stanje sastojine u pravcu normale povoljno ili nepovoljno. Stoga i broj stabala može poslužiti kod ocjenjivanja veličine sječivog prihoda odnosno kod zahvata u pojedine debljinske razrede. I na temeljnici grade neki uređivači normalno stanje preborne šume. Stoga je korisno promatrati veličinu temeljnice po ha i po deblj. razredima, numerički i grafički, na raznim bonitetima i kod raznih struktura. Među ovim raznim sastojinama ima i takovih, koje se približavaju normalnom stanju po masi i po broju stabala. Promatranjem temeljnice kod ovakovih sastojina dolazi se do zaključaka, koja temeljnica za koji bonitet odgovara normalnoj ili približno normalnoj sastojim. I neki naši uređivači prebornih šuma postavljali su razne temeljnice kao najpovoljnije (normalne), pa je potrebno, da se i za naše preborne šume u današnjem stanju utvrde najpovoljnije temeljnice uz najpovoljniju drvnu masu i najpovoljniji broj sta 483 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 128 <-- 128 --> PDF |
bala. Zato. mogu i konkretne temeljnice poslužiti kod ocjenjivanja veličine sječivog prihoda. U 1955 god. pristupilo se utvrđivanju drvne mase prebornih sastojina klupiranjem svih stabala. Time se utvrđuje točna struktura po deblj. razredima ne samo drvne mase nego i broja stabala i temeljnice. Stoga ćemo kod kalkulacije sječivog prihoda zahvatom sječe u sve deblj. razrede lakše moći usmjeravati u pravcu pravilnog razvoja po deblj. razredima ne samo drvnu masu već i broj stabala i temeljnicu. Time ćemo prijeći na točniji obračun sječivog prihoda kod prebornih šuma. U idućoj ophodnjici taj će se sječivi prihod već moći obračunavati na bazi stvarnog prirasta. B) OSOBLJE Pitanje stručnog osoblja bilo je i danas je jedan od glavnih problema službe uređivanja. Stara je praksa, da najmlađe stručno osoblje prođe po mogućnosti kroz sve grane šumarske djelatnosti. Tako je veći dio tog osoblja prolazio kroz službu uređivanja, a poslije staža u ostalim granama vraćao se stalno u tu službu onaj, koji je za nju imao sklonosti. Zbog ovakove prakse bio je kadar te službe uvijek potpun. Danas to nije slučaj. Uređivanje je šuma važna grana šumarske djelatnosti, svakako ravna sa ostalim granama. Pa ipak, osoblje te službe nije bilo nikada stimulirano, ni novčano ni materijalno, za rad u svojoj grani, kao što je bilo stimulirano osoblje ostalih grana. Osoblju službe uređivanja određene su najniže dopunske plaće. Sve je to djelovalo destimulativno i ovakovi su postupci protumačeni kao omalovažavanje i službe i osoblja. To osoblje, na stalnom terenskom radu od 6—8 mjeseci u godini, troši vanredno svoju obuću i odjeću. Za to vanredno trošenje ne dobiva nikakovu odštetu, jer je dnevnica odšteta za prehranu i smještaj. Iako je saveznom uredbom omogućeno dobivanje odštete za vanredno trošenje obuće u vidu novčanog dodatka za prevaljene kilometre, u NRH ta uredba nije provedena ni kod jedne vrsti terenskih radova, iako je odgovornim faktorima stavljen obrazloženi prijedlog za priznanje te odštete kod terenskih radova na uređivanju šuma. Osoblju taksacija treba olakšati naporan terenski rad uređenjem smještaja i prehrane, jer je to važno pitanje radi održavanja zdravlja i fizičke kondicije. Kako je rješenje tog pitanja u nadležnosti same taksacije, to su neke taksacije to pitanje riješile, pa ga trebaju riješiti i ostale. Pomanjkanje je stanova u sjedištima taksacija također velika smetnja popuni taksacija sa osobljem. Zbog navedenih prilika ne može se u neke taksacije dobiti starije iskusno osoblje, dok u svima postoji preintenzivna fluktuacija najmlađeg stručnog osoblja. To osoblje dolazi u taksaciju iz gole nužde, ako nema nigdje drugdje mjesta, te prelazi na šumarije odmah, čim mu se pruži mogućnost. Da se taksacije stabiliziraju sa stručnim osobljem, mora se tom osoblju dati najosnovnije, a što je i u okviru postojećih propisa odmah moguće, a to je: veće dopunske plaće i odšteta za prekomjerno trošenje obuće i odjeće, bar u vidu kilometrine. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 129 <-- 129 --> PDF |
Ol „ oo o o o c oo o o o to 3 C CN 00 * "* q to * Ot "s o 00 r^ Ö 3 * to od 3 to "J< to r^ Ol .5 M r— CO "t ^^ »o o 3 P «* oo JS on "fl a, c o Ol P o o o CM OO rt "O -a o a o o o CO t^ 3 o »o "PH o o p p\> J3 * Ö CO J2 CM oi Ö h "O r^ t o i—t IO T3 c "3 ^ 00 r~ o> -* 5. ~* O &. 5. " :3, A C 0 Ol o Ol rt o O o >to to O to o o o c oo 00 >T) ti T3 G CM OO 9 o Ö *o > V > to m o o LH O CM "3J O^ * 3) °i o U J2 «o -* ,w of CM" oo" oo" > -H o iO «i o o o OO 00 O rt oo OO (U ´3 "? Ol CM 00 ü "EP « >u o o o o tö *o r~ OO H > CM u"! to CM to >o tn 3 00 W1 CO CO «o* CÄ rt Ol >1M -a f""» rt C< 00 "*t o C o o o WS CL rt rt CO 00 o o CM oo >o -a o o o M c 0Cg« 00 *o oo « J3 oi CM 00 < .--a r^ CM & a p IM -O V 00 t^ © OO BOl 0 0 CM" >o" u O a, 3 3 00 t~ ´JZ i-H sr w Ü to o o o -o o o o e 3 r^. a Ol Ol o to rt oi "* Ol OO > Ol O*´ * ^ C 0 «I «i, o ho to * 3 GM 00* o CM" CM U ^3 o \ O >o > o O o * o Prirast godišnj 3 u m < o o o IN o Tf V »o rt W1 CM 00 Ol to 00 Ol OO IO CM to to t^ OO Ol C OO z T3 r~ o O Ö »o CM N "3. oo * "* " » rt u o o o o .iš c rt to o o o < h z tu > Z 3 Z >cn DÜ > s° " ..—) 3« o u o, ;g> ci be OJ >to t * CO — CO < OO o ^WJ co M t 0 0 " f OO o CM 0O «O t ^ 7—t -f * 0 0 o o -H * r~ t o o oi O l T << z u o o Ü C rt n 9? S 6 ^ > rt rt Eudmj n Eupojda u Bi[s[a{po{ioti o Ö 0 0 to OO t o *"" o *»^« 1 p "* «) ^ u ´C L rt CM . g "O -5 O 3 O. a. .8 9 o t o CM t o -f O PL, rt -* to E 3 _3 t/l rt U ^ D o 0> C CM Ö CO CN O uo —" t o 00 oO l 0 0 O l t o OO Ö^M r—´ _a 3 rt Ö a tri faß OJ >to o CM 0O r-^ 0 0 BO OJ * t ^ r~- to t o 00 —" t o T h o fj^ CM « 5 rt ^rt o o CO t x t e 00 CM co co o **i 0 0 O l e» oo" oo OO >(C (M > O JA to B 3 rt to rt tM o C CM 0 0 O O l CO »o CO 0 0 t o 0 0 o^ O l O l CO ö CO " ´ "-* CL« > N 0 0 r ^ tu s3 OJ d u B 3 rt cn J3 o CO !>. cö ^ 0 0 ^ O l o cö M0 ^ ** -* O l CO o3 0-, 3 ,-M 5 OJ >> W 3 S-. Q V c 4« ^> o C O-, 3 5 11 Q ™ ft § L "" 485 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 130 <-- 130 --> PDF |
486 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 131 <-- 131 --> PDF |
487 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 132 <-- 132 --> PDF |
488 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 133 <-- 133 --> PDF |
489 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 134 <-- 134 --> PDF |
u terenu konsignacije, obračunavalo konsignacione knjižice i dr.; dosta ne pravilno vođena personalna politika sa osobljem taksacija, kod koje je šef taksacije bio premalo konzultiran. Obzirom na navedeno stanje potpuno je ispravan zahtjev, postavljen na savjetovanju taksatora od 15.—19. II. 1955., za: 1. osamostalje n i e službe uređivanje šuma i 2. njeno organiziranje na kombinaciji cen tralizacije i decentralizacije t. j . osnivanje Zavoda za uređivanje šuma sa stalnim ispostavama u Rijeci i Splitu te povremenim ispostavama po potrebi. Prigodom reorganizacije šumarske službe u 1954. osnivanjem šumar skih inspektorata nisu još postojali uslovi za potpuno osamostalenje službe uređivanja, i ona je, radi učvršćenja inspektorata, ostala u sklopu inspek torata ali samostalna. Ona ima samo zadatak da: 1. vrši izradu i reviziju šumskogospodarskih osnova; 2. vodi očevidnost o stanju i korišćenju šum skog fonda; 3. daje mišljenja i prijedloge za odstupanje od š. gospodar, osnova, o komasaciji i odvodnjavanju šuma i šumskih zemljišta. Ne shvaćajući organizacionu strukturu šumarskih inspektorata šefovi nekih inspektorata prilično su ometali samostalan razvoj taksacija. Usprkos tih smetnji ove ovako osamostaljene taksacije, koje su u stvari samostalne ispostave Uprave za šumarstvo i lovstvo, dale su vidne rezultate. Dok su taksacije bile nesamostalne u sklopu šumskih gospodarstava, dale su za 2 godine (1950., 1951.) dugoročnu osnovu sječa i obnove šuma a u roku od 4 godine (1948., 1949., 1952., 1953.) dostavile su na odobrenje Drž. sekretarijatu za poslove narodne privrede samo 7 novih š. g. osnova sa 35.168 ha uređene površine. Otkada su taksacije osamostaljene, ali još u sklopu šumarskih inspektorata, dostavile su u roku od 2 godine (1954., 1955.) na odobrenje 41 novu š. g. osnovu sa 170.895 ha uređene površine, i, uz obilnu pomoć šumarija, dovršile polovicu posla na reviziji dugoročne osnove sječa. To je rezultat, kojim taksacije opravdavaju svoje osamostalenje. Taj uspjeh bio bi još bolji, da su te taksacije imale jače organizirani centar. Danas je taj centar u Upravi za šumarstvo i lovstvo samo sa jednim stručnjakom. Iz prednjeg izlaganja nameće se samo jedan zaključak, da službi uređivanja šuma, da može u što kraćem roku, svakoko do konca 1956, urediti sve šume u NRH, treba dati potpuno samostalan položaj sa jednim centrom, koji treba imati ulogu usklađivanja i upućivanja, i sa terenskim sekcijama, koje će samostalno, uz pomoć šumarija, vršiti izradu i reviziju šum. gospodarskih osnovav-Broj terenskih sekcija trebao bi ostati isti kao i danas i to dotle, dok ne budu uređene sve šume u NRH. Ovakovom organizacijom su osigurani: 1. planski rad, 2. jedinstveno izvođenje šum. gosp. osnova, 3. nabava i korištenje suvremenog ali skupog instrumentarija, osobito fotogrametrijskog, 4. osposobljavanje stručnog osoblja, 5. na širokoj fronti vrlo potreban neposredan dodir sa organima upravljanja šumama, 6. vršenje, uz pomoć taksacija, uređivanja šuma po šumarijama. Treba dobro razmisliti, da li će ta organizacija biti na budžetskom ili samostalnom financiranju, jer jedna i druga alternativa imade dobrih i loših strana. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 135 <-- 135 --> PDF |
LITERATURA: 1. A ni e Dr. Milan : Sociologija bilja i njena važnost za hrvatsko šumarstvo. H. Š. 1. 10—12/1943. 2. Gjuki ć ing . Dušan : Primjena aerofotogrametrije kod uređivanja šuma. Š. 1. 5—6/1955. 3. Klepa c Dr. Dušan : Tablice postotka prirasta. Š. 1. ´9—10/1954. 4. Pipa n D r. Rudolf : 0 uređivanju šuma u Sloveniji. Š. 1. 11—12/1954. 5. Smilaj ing. Ivan: Savjetovanje o službi uređivanja šuma u NR HrvatŠ. 1. 5—6/1954. DRVNA INDUSTRIJA U NR HRVATSKOJ Ing. Stjepan Frančišković — Zagreb O O d svih južnoslavenskih zemalja Hrvatska u industrijskoj preradi drveta bilježi najdužu tradiciju. Prve pilane niču već u XVII. stoljeću i to najprije u čabru (1651), a zatim u Lokvama (1685). Oko polovine XVIII. stoljeća postoji u Zapadnoj Hrvatskoj (Gorski Kotar) svega 7 pilana na vodeni pogon s ukupno 41 KS i godišnjim kapacitetom 6.200 m3. U istom područje oko polovine XIX. st. (1860) postoji oko 60 pogona s nekih 100 jarmača i godišnjim kapacitetom od 25.000 m3. U kontinentalnom dijelu (Gornja Hrvatska i Slavonija) razvoj pilanarstva dobiva u polovini XIX. stoljeća prvi jači polet. U razdoblju je od 1850—1890 podignuto u ovom području 36 pogona s 1.653 KS i godišnjim kapacitetom od 433.000 m3. Pilane u Zapadnoj Hrvatskoj osniva pretežno mali domaći poduzetnik, a one u unutrašnjosti velika poduzeća u glavnom s inostranim kapitalom. Najjači prodor tog kapitala u hrvatske krajeve pada pod kraj XIX. st. (1880—1890) i traje u raznim oblicima sve do poeetkaDrugog svjetskog rata (1940). Cjelokupna drvna prerada na teritoriju bivše Hrvatske i Slavonije broji 1890. god. ukupno 3.780 pogona s 11.225 zaposlenih osoba. Godine 1900. broji 3.393 pogona sa 15.883 radnika, a god. 1910. svega 4.569 pogona s 17.168 radnika. U najvećem su dijelu to mali pogoni zanatskog karaktera, jer većih pogona s preko 20 radnika ima 1900. u svemu 120, a 1910. ukupno 109. Najbrojnije su pilane, koje 1900. god. broje svega 93 pogona, ali već 1910. godine dosižu 162 pogona (tabela I). Kulminaciju postizavaju neposredno pred Drugi svjetski rat s 547 pogona, koji predstavljaju 23.898 KS i godišnji potencijal prerade u oblovini 2,215.700 m3. Današnja struktura Razaranja su u Drugom svjetskom ratu (1941—1945), uz ostale nedaće, uništila 31%, a oštetila daljnjih 36% pogona. Nakon rata je obnovljena većina pilana izuzev malih porušenih postrojenja u bazenu četinjača (Gorski Kotar i Lika). Restaurirani su kapaciteti u prvi čas nakon rata zadovoljavali najhitnije potrebe. Međutim kasnije, zbog proširenja proizvodnje, naročito iza 1947. godine, postojeći kapaciteti više ne zadovoljavaju. To je dovelo do izgradnje nekoliko većih pilanskih objekata: Alan- Vodice (Kod Senja), Breze (kod Novog Vinodolskog), Lučice (kod Delnica), Okučani, Pećine (kod Rijeke), Stinica i Sisak (predgrađe). Povrh |