DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 135     <-- 135 -->        PDF

LITERATURA:


1. A ni e Dr. Milan : Sociologija bilja i njena važnost za hrvatsko šumarstvo.
H. Š. 1. 10—12/1943.
2. Gjuki ć ing . Dušan : Primjena aerofotogrametrije kod uređivanja
šuma. Š. 1. 5—6/1955.
3. Klepa c Dr. Dušan : Tablice postotka prirasta. Š. 1. ´9—10/1954.
4. Pipa n D r. Rudolf : 0 uređivanju šuma u Sloveniji. Š. 1. 11—12/1954.
5. Smilaj ing. Ivan: Savjetovanje o službi uređivanja šuma u NR HrvatŠ.
1. 5—6/1954.
DRVNA INDUSTRIJA U NR HRVATSKOJ


Ing. Stjepan Frančišković — Zagreb


O
O
d svih južnoslavenskih zemalja Hrvatska u industrijskoj preradi drveta
bilježi najdužu tradiciju. Prve pilane niču već u XVII. stoljeću i to
najprije u čabru (1651), a zatim u Lokvama (1685). Oko polovine XVIII.
stoljeća postoji u Zapadnoj Hrvatskoj (Gorski Kotar) svega 7 pilana na
vodeni pogon s ukupno 41 KS i godišnjim kapacitetom 6.200 m3. U istom
područje oko polovine XIX. st. (1860) postoji oko 60 pogona s nekih 100
jarmača i godišnjim kapacitetom od 25.000 m3. U kontinentalnom dijelu
(Gornja Hrvatska i Slavonija) razvoj pilanarstva dobiva u polovini XIX.
stoljeća prvi jači polet. U razdoblju je od 1850—1890 podignuto u ovom
području 36 pogona s 1.653 KS i godišnjim kapacitetom od 433.000 m3. Pilane
u Zapadnoj Hrvatskoj osniva pretežno mali domaći poduzetnik, a one
u unutrašnjosti velika poduzeća u glavnom s inostranim kapitalom. Najjači
prodor tog kapitala u hrvatske krajeve pada pod kraj XIX. st. (1880—1890)
i traje u raznim oblicima sve do poeetkaDrugog svjetskog rata (1940).
Cjelokupna drvna prerada na teritoriju bivše Hrvatske i Slavonije
broji 1890. god. ukupno 3.780 pogona s 11.225 zaposlenih osoba. Godine
1900. broji 3.393 pogona sa 15.883 radnika, a god. 1910. svega 4.569 pogona
s 17.168 radnika. U najvećem su dijelu to mali pogoni zanatskog
karaktera, jer većih pogona s preko 20 radnika ima 1900. u svemu 120,
a 1910. ukupno 109. Najbrojnije su pilane, koje 1900. god. broje svega 93
pogona, ali već 1910. godine dosižu 162 pogona (tabela I). Kulminaciju
postizavaju neposredno pred Drugi svjetski rat s 547 pogona, koji predstavljaju
23.898 KS i godišnji potencijal prerade u oblovini 2,215.700 m3.


Današnja struktura


Razaranja su u Drugom svjetskom ratu (1941—1945), uz ostale nedaće,
uništila 31%, a oštetila daljnjih 36% pogona. Nakon rata je obnovljena
većina pilana izuzev malih porušenih postrojenja u bazenu četinjača
(Gorski Kotar i Lika). Restaurirani su kapaciteti u prvi čas nakon rata
zadovoljavali najhitnije potrebe. Međutim kasnije, zbog proširenja proizvodnje,
naročito iza 1947. godine, postojeći kapaciteti više ne zadovoljavaju.
To je dovelo do izgradnje nekoliko većih pilanskih objekata: Alan-
Vodice (Kod Senja), Breze (kod Novog Vinodolskog), Lučice (kod Delnica),
Okučani, Pećine (kod Rijeke), Stinica i Sisak (predgrađe). Povrh




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 136     <-- 136 -->        PDF

*


toga je 1954. god. stavljena u pogon nova pilana u Belišću (kod Osijeka).
U toku Petogodišnjeg plana, pod diktatom potreba obnove zemlje i industrijske
izgradnje, drvna se industrija (zadržavajući predratnu strukturu,
dakle naročito hipertrofirana pilanama) orijentira na eksport radi pribavljanja
deviznih sredstava. U tome i leži historijski ulog korištenja naših
šuma kod podizanja privredne moći koliko hrvatskih toliko i ostalih južnoslovenskih
zemalja.


Narodno oslobođenje donosi krupne reforme, od kojih je najvažnije
eksproprijacija industrijskih poduzeća. Slijedeći potrebe opće narodne privrede,
prvih se godina često mijenjaju organizacione forme drvno-industrijskih
poduzeća. Sve do 1952. godine administrativno-operativno rukovodstvo
državnim poduzećima vrši bivše Ministarstvo drvne industrije, kasnije
Glavna direkcija, sa sjedištem u Zagrebu. Veliki se zahvat 1952. godine
provodi u ciljiž ostvarenja načela upravljanja od strane radnih kolektiva
i dovodi do ukidanja Glavne direkcije. Vrhovnu instancu dalje od 1953. g.
predstavlja Državni sekretarijat za´poslove narodne privrede, ali je njegova
nadležnost stegnuta samo na poslove regulativnog karaktera i osiguranje
tehničke inspekcije. Uza sve te, uglavnom administrativne promjene,
osnovni oblik pojedinih kategorija industrijskih poduzeća ostaje u suštini
nepromijenjen sve do 1949. godine na ovamo. Od osnovnih su kategorija
najvažnije četiri, i to:


1. Industrijski kombinati, koji unutar određenog šumskog
područja kao sirovinske baze uključuju sve poslove eksploatacije i primarne
prerade te povrh toga niz pogona finalne proizvodnje. Takvi su: B e 1 i š ć e
(pilana, tvornice parketa, namještaja, bačava, drvne vune, tanina i suhe
destilacije; zapošljuje oko 2.500 radnika), Đurđenova c (pilana, tvornice
parketa, namještaja, bačava, tanina i galanterije, kamenolom), Viro vitic
a (pilana", tvornice namještaja i galanterije), Slavonsk i Bro d
(pilana, tvornice parketa, furnira, namještaja i galanterije), Nov a Gradišk
a (pilane u Novoj Gradiški i Okučanima, tvornice namještaja u
Novoj Gradiški i kamenolom u Okučanima; zapošljuje oko 3.000 radnika),
Pakra c (pilana i galanterija), Novosele c (pilane u Novoselcu i Garešničkom
Brestovcu, tvornica građevne stolarije u Garešničkom Brestovcu,
namještaja i galanterijske robe u Novoselcu te kamenolomi u Brestovcu i
Novoselcu; zapošljuje oko 1.500—1.600 radnika), Sisa k (pilane u Turopolju
i Sisku, tvornice furnira i tanina; zaposluje oko 3.000 radnika),
Karlova c (pilana, tvornice parketa i galanterije; zaposluje oko 1.500
radnika). Oguli n (pilane u Ogulinu, Josipdolu, Plaškom i Drežnici, najveća
tvornica sanduka u republici, galanterija u Ogulinu; zaposleno oko
2.000 radnika), Delnic e (pilane u Prezidu, Gerovu, Tršću, Delnicama,
Lučicama, Crnom Lugu, Mrkoplju, Vratima i u Ravnoj Gori, tvornice sanduka,
namještaja i galanterija u Ravnoj Gori), Rijek a (pilane u Klani
i Pećinama kod Sušaka), Nov i Vinodo l (pilana u Brezama, tvornice
sanduka i namještaja u Novom i Bribiru) i Sen j (pilane u Alan-Vodicama,
Senju i Stinici, tvornica namještaja u Senju).
2. Samostalne tvornice za proizvodnju jednog određenog
artikla bilo finalnog bilo polufinalnog, ali izvan sastava industrijskih kombinata.
Od ovih su najvažnije tovrnice namještaja Zagre b i Osijek ,
zatim tvornice savijenog pokućstva Varaždi n (750 radnika) i Vrbov sk
o (600 radnika) te O s i j e k (blizu 1.000 radnika). Od ostalih je važna


ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 137     <-- 137 -->        PDF

tvornica četaka i kistova Osije k (godišnja proizvodnja oko 280 milijuna
dinara), tvornica ukočenog drveta i furnira Rijek a (nastala fuzijom
dvaju pogona na Rijeci i Sušaku; zaposluje oko 600 radnika) i tvornica
olovaka Zagreb.


SI. 1. Smještaj glavnih pogona drvne industrije u NRH.


3. Poduzeća za impregnaciju, koja se ne bave industrijskom
preradom, ali vrše konzerviranje drveta na industrijskoj osnovi.
Ovamo spadaju svega dva poduzeća: Karlova c (postupak po Rüppingu,
3 cilindra) i Slavonsk i Bro d (isti postupak, 2 cilindra i osim toga,
pokusna stanica za znanstvena istraživanja).
4. Kotarska lokalna poduzeća i prerađivačke zadrug
e imaju pogone malog kapaciteta, većinom orijentirane na podmirivanje
potreba užeg područja. Od pilan a ovamo spadaju pogoni u Kneževu,
Vukovaru, Cerni, Kutini, Bregima, Križevcima, Zagrebu, Sisku, Sunji,
Glini, Karlovcu, Brinju, Stajnici, Lešću, Babinpotoku, Bjelopolju, Kosinju,


ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 138     <-- 138 -->        PDF

494




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 139     <-- 139 -->        PDF

lacija finalne prerade ovamo ulaze zanatske radionic e namje štaja
, koje ukupno broje 3.050 radionica s 5.996 kvalificiranih i 366
ostalih radnika te 2.208 učenika. Od bačvarij a su najvažnije radionice
u Zagrebu, Jastrebarskom, Kutini, Daruvaru, Bijelom Manastiru, Ivancu,
Virovitici, Orahovici, Vukovaru, Karlovcu, Metkoviću, Splitu f Rijeci.


Strukturu pilanskih pogona iznosim za stanje 1952. godine (po Šuriću)
u priloženom pregledu (tabela II), a smještaj glavnih industrija u
posebnoj situaciji (slika 1).


Primjenom načela samoupravljanja sva su industrijska poduzeća po
zakonskim propisima postala samostalna u okviru ustavnih i zakonskih
normi te društvenih planova. S obzirom na specifični karakter drvne privrede
veća su poduzeća osnovala 1952. god. svoje Udruženj e pro izvađača
drveta i drvnih proizvoda sasjedištem u Zagrebu.
Svrha mu je koordinacija proizvodnje, čuvanje interesa industrijske prerade
i zajedničko nastupanje na inostranim tržištima. Udruženje surađuje
s Institutom za drvno-industrijska istraživanja u pitanjima izrade perspektivnih
planova te raznih ekonomsko^-tehničkih dokumentacija, naročito u
pogledu tehničkih studija komunikacione mreže i ograničavanja gravitacionih
područja. U poslovima standardizacije i kontrole kvaliteta, Udruženje
surađuje s nadležnim trgovinskim i industrijskim komorama, pa je
u toku vremena postalo najvažniji faktor u drvnoj privredi republike.


DINAMIKA RAZVOJA


Za prosuđivanje se općeg stanja i gibanja proizvodnje najbolja orijentacija
može dobiti, ako u statističkom nizu sumarne produkcije 1946—1954
uzmemo za bazu prosjek stanja 1939. godine, dakle neposredno pred Drugi


x svjetski rat. Raspoloživa nam građa dozvoljava, da u račun uzmemo samo
veća poduzeća (kombinate, samostalne tvornice, impregnacije te znatnije
kotarske i zadružne kapacitete; svega 62 poduzeća). Pod tom pretpostavkom
t. j . uz bazu 1939 = 100 iznosi indeks sveukupne registrirane proizvodnje
zaokruženo:
1946 (83), 1947 (130), 1948 (166), 1949 (190), 1950 (206),
1951 (174), 1952 (160), 1953 (143) i 1954 (152).
Iz ovih podataka slijedi, da ukupna proizvodnja bilježi snažan uspon
sve do 1950. godine, kada premašuje dvostruki iznos predratnog stanja.
Iza te kulminacije prerađena količina polagano i nepravilno pada, ali je
stalno viša od prosjeka 1939. godine. Apsolutne iznose ovog kretanja prikazuje
priložena Tabela III. Iz nje se na prvi pogled može zapaziti, da
vodeće mjesto stalno zauzima pilansk a produkcija. Ona postizava svoj
maksimum u godinama 1949—1950, kada iskazuje dvostruko veći iznos
od predratnog. I nakon kulminacije ona u ukupnoj količini ostaje stalno
veća od proizvodnje 1939. godine, — s izuzetkom hrastovine, koja u zadnje
dvije godine minulog decenija (1953—1954) pada ispod predratne baze.
"Nasuprot tome bukovina tendira k stacionarnosti (Slika 2). Promatramo li
indeks samo za posljednju godinu (1954), onda se on prema osnovi 1939
ukazuje najviši kod bukovine (225) a onda mnogo niži kod ostalih listača
osim hrasta (127), četinjača (116) i napokon najniži kod hrastovine (91).
Relaciju indeksa sveukupne produkcije piljene građe (120) naprama
indeksima prerade polufabrikata i finalnih produkata pokazuju za prosjek
1954. god. slijedeći iznosi:




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 140     <-- 140 -->        PDF

496




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 141     <-- 141 -->        PDF

a) Uspon bilježi proizvodnja panela (287), sanduka (563), bačava
(168), luksusnog (709) i ostalog namještaja (506), montažnih kuća i grad.
stolarije (445), parketa (219), izrađevina od pluta (161), olovaka (584),
šibica (207), a od kemijske prerade samo impregnacija (153) i proizvodnja
kolofonija i terpentina (213).


b) Stagnaciju, odnosno izvjesno padanje produkcije, možemo zapaziti
u mehaničkoj preradi samo kod industrije šperploča (99). Mnogo je jača


soo


60O


\


\


Cc


too


----,


c


200


SV


Jb


SI. 2. Dijagram proizvodnje
pilanske prerade u razdoblju


ci


1946—1954: a) totalna količina,
b) četinjače, c) listače bez
hrastovine, d) hrastovina.


u kemijskoj preradi kod destilacije (84) i celuloze (96) a neznatna kod
tanina (99). Kod šumskih se sortimenata pojavljuje vrlo nagli pad produkcije
normalnih pragova (13) ali je zato snažno porasla izrada ostalih
vrsta pragova (200).


Isključimo li podatak o fluktuaciji izrade šper-ploča, koja i onako prikazuje
vrlo malo smanjenje (99), onda nam gornje brojke jasno indiciraju
bitne razvojne smjernice čitave hrvatske drvne privrede. Za prošli je decenij
glavna značajka u tome, da se naša industrijska prerada drveta sukcesivno
ali stalno preorijentira na finalne artikle. A to je neosporno
krupan napredak, ako se uvaži zatečeno stanje poslije rata, konjunktura
za piljenu građu na inostranim tržištima, potrebe obnove zemlje i industrijske
izgradnje, — a te su sve najveće zahtjeve postavljale na pilansku




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 142     <-- 142 -->        PDF

produkciju. Ali treba odmah naglasiti, da sav taj napredak nalazimo uglavnom
kod mehaničke prerade, dakle samo kod jedne grane industrijske djelatnosti.
Kemijska prerada, osim impregnacije, kolofonija i terpentina, pokazuje
padanje, naročito kod suhe destilacije i celuloze, gdje nakon rata
uopće nije bilo proširenja niti novih kapaciteta. Znači, da je industrijski
progres jednostran, i sa stanovišta integralnog korišćenja drveta, nepovoljan.
Ta njegova negativna strana postaje još očitija, ako ga prosuđujemo
u odnosu na opseg izvršenih sječa. Tu bismo mogli konstatirati, da
od cjelokupne posječene mase dolazi na industrijsku preradu manje od 30%,
a na neprerađeno drvo (napose na ogrev) otpada preko 70%. Prirodno je,
da naša neracionalna potrošnja drva, zatim prevaga pilanarstva i mehaničke
prerade, dovodi čitavu industriju u sve veće protuslovlje s kapacitetom
današnje degradirane strukture šumskog fonda.


OPĆA PERSPEKTIVA


S obzirom, da se gromadni godišnji prirast svih šuma u NR Hrvatskoj
računa s okruglo 4,2 mil, m3, to se predviđa, da bi se sječivi godišnji etat
u razdoblju 1952—1972 morao kretati u visini od 3,8 mil. m3 totalne mase.
Kod te visine postoji vjerojatnost, da bi se u najkraćem roku mogao
nadoknaditi postojeći manjak iscrpljenih drvnih zaliha. Od te mase stoji
na raspoloženju za pilansku preradu svega 774.990 m3 oblovine.
Kako ukupni kapacitet pilana premašuje godišnje 1,5 mil. m3, izlazi evidentno,
da među postojećim potencijalom drvne industrije, odnosno njezine
najjače grane s jedne strane i potrajnosti sirovinske baze s druge strane,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 143     <-- 143 -->        PDF

postoji jaka disproporcija. Ona će biti iz dana u dan sve jača ne samo radi
toga, što predstoji neminovno smanjenje opsega sječa već i stoga, što. na
sječu dolaze drvne mase tanjeg promjera. Odatle je uspostavljanje ravnoteže
između šumskog-proizvodnog potencijala i kapaciteta mehaničke prerade
postalo centralni problem daljnjeg razvitka.


SI. 4. Tip planinske
pilane za četinjavu
građu sa skladištem
trupaca u Gorskom
Kotaru (Ravna Gora)


Ma da za ovakovo stanje današnje pokoljenje ne snosi čitavu krivicu,
ono mora tražiti put i način, kako da ovaj nerazmjer ako ne posve ukloni
a ono što moguće više ublaži bez težih potresa u općoj privredi. U prvom
redu ovdje predstoji potreba koncentracije pilanske prerade radi uštede na
troškovima transporta, nadalje intenzivnijeg korišćenja oblovine, sniženja
upravnih troškova, sniženja osiguranja i pogonskog materijala. S ovim
uporedo ide i potreba dokidanja sitnih i nepravilno lociranih pogona. Pritom
kod rješavanja koncentracije pilana treba držati u vidu, da smanjenje
sječa i napad masa tanjeg promjera nameće temeljito skretanje čitave
industrijske prerade. Sniženje etata diktira povećanje intenziteta obrade
naročito na liniji produkcije šperovanog drveta, umjetnih ploča a specijalno
industrije finalnih produkata. Napad masa tanjeg promjera nalaže
postepeni prelaz današnje mehaničke na kemijsku preradu, napose na destilaciju,
fabrikaciju celuloze i hidrolizu drveta. Dosljedno tome, primarna
prerada t. j . pilanarstvo prestaje biti glavna poluga, korištenja sirovine
i preuzima sve više ulogu pomoćne grane za produkciju gotovih fabrikata.


Ovaj zadatak nije ni lagan ni jednostavan. Zatvaranje jednog dijela
pilana i osnivanje većih koncentriranih pogona povlači sa sobom čitav niz
problema, koji se moraju solidno riješiti, kako reforme ne bi izazvale krupne
poremećaje u općem narodnom gospodarstvu. Ovamo u prvom redu ulazi
pitanje zarade žiteljstva, kome su pilane u nekim krajevima bile uslov
egzistencije. Osim toga kod novih većih pogona predstoji pitanje izgradnje
nastambi za radnike i službenike. Nadalje kod osnivanja novih kapaciteta




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 144     <-- 144 -->        PDF

industrije šperovanog drveta treba riješiti problem sposobnih kadrova, skupih
importnih postrojenja a specijalno problem pomoćnih materija (ljepila),
koje još uvijek moramo, nabavljati iz inostranstva. Put je dakle do saniranja
današnjih nedaća mnogo duži nego se pričinja u odnosu na uslove
sirovinske baze.


S idejom se ovakove preorijentacije usko povezuje i tendencija povećanja
sirovine ali bez istovremenog dizanja etatnih količina. Takova je
mogućnost dana ü velikim masama ogrevnog drveta, koje u etatnoj
zalihi čini 1,831.910 m:j ili gotovo polovinu (47,4%). Veliki se dio ovog


SI. 5. Tip nizinske
pilane za građu tvrdih
listaća u Slavoniji
(Đurđenovac)


drveta, koje mi predajemo vatri, može upotrebiti za mehaničku a još više
za kemijsku industriju. Uslovi za sniženje današnjeg neracionalnog trošenja
ogreva leže dijelom u štedljivijem korištenju (upotreba prosušenog
drveta, otpadnog materijala i briketa, zamjena otvorenih ognjišta štednjacima
i pećima) a dijelom u supstituciji drveta drugim toplotnim izvorima
(kameni ugljen, zemni plin, električna energija). Nadalje postoje uslovi za
industrijsko korištenje otpadaka , koji napadaju kod pilana, mehaničke
finalne proizvodnje i kod tvornica tanina. Sav se taj otpadni materijal, koji
zajedno s piljevinom iznosi godišnje oko 434.000 m3 još i danas upotrebljava
ili kao industrijsko gorivo ili se stavlja u promet za široku potrošnju. Od
ove bi se količine pod pretpostavkom zamjene energetskih izvora moglo za
preradu izdvojiti godišnje oko 104.000 m3 komadnog otpatka i oko 34.000 m3
izluženog triješća.


Raspoloživa zaliha za industriju furnira, šperovanog drveta i šibica
iznosi godišnje 52.960 m3. Od toga otpada na fabrikaciju furnira 8.654 nx´!,
šper-ploča i panela 40.479 m3 te šibica 3.827 m3. Za postojeće tvornice fur nir
a raspoloživa se sirovina može smatrati dovoljnom, ali samo za rad
u jednoj smjeni. Na kakovo povećanje kapaciteta se danas, naravno, ne
može ni misliti. Ali treba uvažiti, da hrvatske tvornice furnira prerađuju
i oblovinu iz NR Srbije i NR Bosne i Hercegovine (orah). Raspoloživom
pak sirovinom za šperovan o drv o moguće je pokriti ne samo potrebu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 145     <-- 145 -->        PDF

današnjih tvornica na Rijeci i Sušaku (8.000 m3) već i projektiranog proširenja
tvornice namještaja u Varaždinu (1.500 m3) i nove industrije šperploča
i panela u Vrginmostu (3.500 m3). Najveći se manjak ukazuje kod
sirovine za proizvodnju šibica , jer tvornica u Osijeku za kapacitet od


60.000 sanduka treba godišnje oko 12.000 m3 a raspolaže s tek 3.827 m3.
Do sada je ova tvornica pokrivala ovaj manjak dijelom iz pilanske oblovine
a djelom putem nakupa u privatnom sektoru. Pošto je međutim tvornica
osnovala vlastite plantaže kanadske topole u blizini Osijeka, postoji vjerojatnost,
da će u skoroj budućnosti moći ne samo održati već i proširiti svoju
produkciju.
Iz navedenih podataka o veličinama komadnog otpatka izlazi, da postoje
uslovi osnivanja tvornica ploča vlaknatica, iverica i iverastih
vlaknatica. Na podlozi sirovinskih baza možemo već sada
odrediti širu lokaciju novih pogona, i to za:


a) vlaknatice (8.0001.) Ogulin,


b) iverice (18.600 m3) Rijeka, Sisak, Slavonski Brod i Đurđenovac,


c) iveraste vlaknatice (2.200 m3) Vrginmost i Ogulin.


. Sa stanovišta potrajnosti šumske proizvodnje ovi produkti imaju veliko
značenje. Oni dolaze kao zamjena deficitarne jelovine, a povrh mnogostručnosti
upotrebe imaju još i tu prednost, da sirovina za njihovu produkciju
ne pada na teret postojećeg šumskog fonda, već štoviše doprinosi
njegovom boljem korišćenju.


U kemijskoj je preradi važno promotriti perspektivu destilaci j e,
kod koje ne postoji manjak na sirovini, jer ona koristi uglavnom manje
vrijedno drvo, pretežno iz prorednih sjekova. Za destilaciju stoji na raspoloženju
godišnjih 54.000 m3, a to je dovoljno koliko za alimentaciju današnje
tvornice u Belišću (7.0001) toliko i za podizanje nove tvornice u
Bakru (7.0001). Kod fabrikacije celuloz e raspoloživu sirovinu etata


203.500 m3 treba smanjiti za iznos bukovog celuloznog drveta (150.700 m3),
da bi se dobila zaliha četinjača i mekih listača od svega 52.800 m3. Ako se
ovoj količini dodaju pilanski komadni otpaci četinjača (14.000 m3) te četi


ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 146     <-- 146 -->        PDF

njavi ogrev, sposoban za celulozu (12.000 m3), onda dobivamo godišnje
raspoloživu zalihu od kojih 78.800 m3, a ta je dovoljna za osnivanje nove
tvornice sulfatne celuloze kapaciteta od oko 17.000 tona. Mimo toga još
uvijek postoje dovoljne rezerve sirovine za podizanje projektiranih tvornica
poluceluloze u Belišću (12.000 t) i fagoceluloze u Jasenovcu (14.000 t). Za
osnutak jednog pogona hidroliz e drveta postoji također dosta raspoloživih
sirovina. Ovamo idu taninski otpaci (62.000 m3) te raznovrsne druge
otpadne materije, koje se ne mogu iskoristiti za celulozu i vlaknatice. Na
taj se način otvara mogućnost, da naša drvna industrija uz iskorišćenje
50—72% drvne supstancije proizvodi šećer, furfurol, krmiva i druge vrijedne
kemijske produkte i to uz otpadak lignina, koji se putem briketiranja
može iskoristiti kao ogrev velike kalorične snage.


Razumljivo je, da će se ovako radikalna preorijentacija morati da
odrazi ne samo u pilanarstvu već i u svim granama finalne industrije. Nas
međutim u ovom času najviše zanimaju one grane, u kojima će se predviđeni
razvoj osjetiti kao štednja sirovine bilo direktno bilo indirektno. Tako
će povećanje intenziteta obrade uz istovremeno manji potrošak drveta
uslijediti kod industrije sanduka (šperovana embalaža), namještaja
(umjetne ploče i ukočeno drvo), parketa (utoreni i mozaik-parket) bačava
(lamelirana dužica) i šibica (kartonski ulošci). Još će veći utjecaj na štednju
osobito kod sortimenata masovne potrošnje (željeznički pragovi, rudničko
drvo, brodska građa, stupovi i piloti), vršiti domaće impregnacije .
Moramo biti na čistu, da se jedan od načina sprečavanja prekomjernih sječa
ima tražiti u tehničkim sredstvima konzerviranja, koja mogu trajanje upotrebljenog
drveta produžiti na ono vrijeme, u kojem šuma može stvoriti
nove adekvatne zalihe. Za proizvodnju i impregnaciju stoji na raspoloženju
godišnje samo željezničkih pragova (28.000 m3), rudničkog drva (35.000
m3), te stupova i pilota (10.000 m3) u ukupnoj količini od 73.000 kubnih
metara. Današnji bi pogoni u Karlovcu i Slavonskom Brodu s ukupnim
kapacitetom od godišnjih 75.000 m3 bili prividno dovoljni da prerade ovu
količinu. Ali ako se uzme u obzir, da među navedenim sortimentima otpada
na bukovinu 49.000 m3, a njezina impregnacija ima sezonski karakter, onda
se kapacitet postojećih pogona mora smatrati nedovoljnim. Radi toga neki
rudnici, kao na pr. Raša, projektiraju vlastite uređaje za konzerviranje
rudničkih podgrada. Tome će u budućnosti mnogo doprinijeti upotreba
konzervansa domaće proveniencije, naročito natrijevog silikofluorida, jer
se ovaj antiseptik pojavljuje kao nuzprodukt u tvornicama superfosfata.


Gledajući realno u budućnost, mi unatoč mnogih poteškoća ne bismo
imali opravdanog razloga, da s obzirom na iscrpljenost naših šuma strahujemo
za sudbinu drvne industrije. Progres savremene tehnike otvara danomice
nove pravce u ekonomičnom korišćenju drvne supstancije, i nije potrebno
drugo nego da naučne tekovine koristimo onako kao i drugi civilizirani
narodi. U tu je svrhu potrebna uska suradnja ne samo nauke i operative
već i predstavnika uzgoja i eksploatacije, među kojima je dosada
stalno postojala tradicionalno i prikriveno razilaženje interesa. Novo vrijeme
mora izbrisati takve anomalije.


LITERATURA:


Lonča r V.: Perspektivni razvoj drvne industrije Hrvatske (»Ekonomski pregled
«, Zagreb, 1955. br. 1—2). Mikš a S.: Iskorišćivanje šuma i drvna industrija
strija u NR Hrvatskoj, Zagreb, Zavod za statistiku i evidenciju, 1955.


´




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 147     <-- 147 -->        PDF

RESUME


L´A. presente um apercu historique du developpement de l´industrie du bois en-


Croatie sa structure d´aujourd´hui et son organisation, qui s´etait stabilised apres la


liberation du pays. Si l´on fait comparaisc-n entre l´etat trouve et les besoins d´apres


guerre, l´industrie du bois d´ajourd hui a montre um tres faible progres contre celui


d´avant guerre. Cette industrie est restee toujours trop hypertrophiee des scieries..


Si Ton compare l´index de la production on peut observer un certain progres en secteur


de la transformation mecanique du bois qui se manifeste en developpement de l´indu


strie de produits finaux. Quant aux usines principales de transformation chimique


eliles passent om stade de stagnation et tout particulierement Celles de distillation et de


pätes cellulosiques un stade de declin.


Les postulats de prosperite economique et tout specialement les analyses de la


possibilite des forets demandent imperieusement ume evolution acceleree et fondemen


tale vers l´industrie de transformation chimique — jusqu´ici bien negligee — avec


le but final de l´utilisation integrale de la matiere ligneuse.


La diminution des coupes exige une plus grande intensification dans le travail


du bois (fabrication du contre-plaque et des panneaux du bois reeostitue). Vu des


forets epuisees et la diminution de la possibilite le volume predominant des dimensions


plus faibles exige une orientation vers l´industrie de transformation chimique (fabri


cation des pätes ä papier, distillation seche et l´hydrolise).


Dans le proche avenir l´industrie du sciage et en quelque part celle de trans


formation mecanique du bois cesseront d´etre le levier principal de l´industrie du bois,


et recevront un caractere des activites secondaires.


ORGANIZACIJA UPRAVLJANJA ŠUMAMA U HRVATSKOJ


Ing. Vjekoslav Cvitovac ^~


U
U
vezi sa desetgodišnjicom Oslobođenja naroda Jugoslavije dat će se u ovom članku
prikaz organizacije upravljanja šumama u Hrvatskoj od Oslobođenja do kraja
1955. godine, uglavnom na temelju propisa objavljenih u službenim listovima, sa
kratkim osvrtom na stanje prije rata.
Ne može se pretendirati, da je ovaj prikaz iscrpan. Niti je bilo dovoljno vremena
za takav rad, niti je bio na raspoloženju sav potreban arhivski materijal. Osim
toga, i raspoloživi prostor u listu ograničava prikaz materijala u pojedinostima.


Oslobođenje naroda Hrvatske na dan 9. V. 1945. god. zateklo je već
jednu organizaciju upravljanja šumama, koja je izgrađena na oslobođenim
dijelovima zemlje za vrijeme okupacije. Ova se organizacija temeljila na
propisima, koje je Savezna vlada, Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije
i još ranije Nacionalni komitet Antifašističkog vijeća Narodnog
oslobođenja Jugoslavije, donijele za cijeli teritorij Jugoslavije. Da bi taj
odnos i razvoj bio jasniji, prikazat će se ukratko historijat stvaranja narodne
vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji za vrijeme neprijateljske okupacije
i Narodno-oslobodilačke borbe.


Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), koje je osnovano
27. XI. 1942. u Bihaću, objavilo je 29. XI. 1943. na svom II. zasjedanju Deklaraciju,
kojom se odlučuje, da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije,
kao najviše i jedino pravo predstavništvo volje svih naroda Jugoslavije, konstituira
u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni
predstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se uspostavi
Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ sa svim obilježjima narodne
vlade, preko kojega će AVNOJ ostvarivati svoju izvršnu funkciju.1 Istom Odlukom


Službeni list FNRJ br. 1 od 1. II. 1945.