DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 149     <-- 149 -->        PDF

Prije rata je bilo šumarstvo u Hrvatskoj organizirano jednako kao u
cijeloj staroj Jugoslaviji. Organizacija se bazirala na Zakonu o šumama iz
1929. godine. Poslovi iz oblasti šumarstva spadali su u nadležnost Ministarstva
šuma i rudnika kao centralnog državnog organa. Za poslove šumarstva
bila je osnovana u ovom zajedničkom ministarstvu posebna Generalna
direkcija šuma. Zakon o šumama je odvojio nadzor nad šumama od upravljanja
državnih šuma pa je u Generalnoj direkciji šuma postojalo posebno
odjeljenje za vrhovni šumarski nadzor i posebno odjeljenje za upravljanje
šumama državnog erara. Odjeljenje za vrhovni nadzor vršilo je nadzor
putem nižih državnih organa vlasti (banskih uprava i sreskih načelstava).


U staroj Jugoslaviji bilo je mnogo vrsta šumskog posjeda; isto tako
i u Hrvatskoj. Prema podacima Glavne uprave za šumarstvo NRH iz 1951.
godine, od ukupne obrasle šumske površine (neobrasle površine nisu uzete
u račun) bilo je u Hrvatskoj prije rata:


a) državnog erara 284.048 ha ili 14,4«´o


b) imovnih općina 418.405 ha ili 21,3°/o


c) zemljišnih zaiednica i ekspropriiranih 328.969 ha ili 16.7°/o


d) veleposjedničkh 235.383 ha ili 12,0%>


e) dioničkih društava, vjerskih ustanova i dr. 285.417 ha ili 14,5%


f) malih privatnih (seljačkih) 414.162 ha ili 27.1»/o


SVEGA: 1,966.384 ha ili 100 »/o


Neobrasle šumske površine 623.390 ha


Cjelokupna šumska površina 2,589.774 ha


Za upravljanje šumama državnog erara osnovane su Direkcije šuma.
U Hrvatskoj su bile Direkcije šuma u Zagrebu, Vinkovcima i Sušaku. Direkcije
su imale na terenu za neposredno upravljanje šumama šumske
uprave.


Imovne općine, zemljišne zajednice, veleposjedi i drugi imali su svoje
vlastite organe upravljanja.


Imovne općine su nastale otkupom servitutnih prava, koja su imali
krajišnici u Vojnoj krajini po zakonu o segregaciji iz 1871. godine. Imovne
općine su osnovane prema područjima prijašnjih graničarskih pukovnija,
članovi imovnih općina tako zvani pravoužitnici bili su članovi krajiških
obitelji, koje su do 8. lipnja 1871. godine živjele u Vojnoj Krajini i ispunjavale
krajiške dužnosti u pogledu davanja vojnika. Iz polovine državnih
šuma (računajući po vrijednosti) osnovano je na području današnje
NRH 10 imovnih općina sa sjedištima u mjestima dotadašnjih krajiških
pukovnija (Vinkovci, Nova Gradiška, Bjelovar za križevačku i đurđevačku,
Karlovac, Glina, Petrinja, Ogulin, Otočac, Gospić za ličku — koja nikad
nije osnovana). Upravljanje tim šumama bilo je uređeno posebnim pravnim
propisima.11 Svaka je imovna općina bila autonomna. Njezinim posjedom
upravljanla je skupština — zastupstvo, koje su sačinjavali zastupnici izabrani
od ovlaštenika — pravoužitnika. Ova je skupština birala iz svoje sredine
odbor, koji se sastojao od predsjednika, potpredsjednika, četiri odbornika.
Odbor je bio izvršni organ skupštine i u njegov je djelokrug spadalo
izvršenje skupštinskih zaključaka. Skupština se sastajala dva puta godišnje;
za donošenje godišnjeg proračuna i za ispitivanje završnog računa.


11 Zakon od 8. VI. 1871. o .otkupu šumskih služnosti u državnim šumama; Zakon
od 15. VI. 1873. o imovnih općina u hrv.-slav. vojnoj krajini i dr. Vidi Dr. A. Goglia:
Uredovna zbirka šumarskih propisa str. 535 i dalje.


^O Šumarski list 505