DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 176     <-- 176 -->        PDF

OSVRT NA DESETGODIŠNJI RAZVITAK I RAD INSTITUTA
ZA ŠUMARSKA I LOVNA ISTRAŽIVANJA NR HRVATSKE


J. Šafar
D
D
o Oslobođenja u Hrvatskoj vršio je istraživanja u šumarstvu uglavnom
Poljoprivredno-šumarski fakultet. Nakon Oslobođenja, unatoč ogromnih
zadataka na obnovi opustošene i opljačkane zemlje i na njenoj daljoj boljoj
izgradnji, privredni resor šumarstva omogućio je, da se kod njega osnuje
poseban institut. Ali tempo privredne izgradnje bio je mnogo brži nego
razvitak instituta. U tom razdoblju nije se dovoljno ni osjećala potreba za
rezultatima rada ove ustanove. S neiskusnim i neselekcioniranim kadrom
malog broja stručnjaka institut u danim okolnostima nije tada ni mogao
pomoći šumarskoj operativi na brzom ekonomskom uzdizanju zemlje.
Uviđajući takvo stanje rukovodstva šumarske operative nisu tada ni
utjecale na sistematski razvitak ove ustanove. Pokazalo se kasnije, da su
spontano izgrađivani pojedini institutski specijalisti bili u periodu staloženi
j eg razvitka narodne privrede vrlo potrebni i vrlo korisni za unapređivanje
operative.
Ovo je danas prvi pokušaj, da se dade historijski prikaz o radu i razvitku
Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH. Mnogi su razlozi
utjecali, da se to nije učinilo prije. Odazivajući se pozivu uredništva šumarskog
lista nastojat ću da zatraženi osvrt dadem što kraće, izbjegavajući
navođenje mnogih bitnih pojedinosti.
Institut je osnovan odmah nakon Oslobođenja. Do 1. I. 1953. bio je u
sastavu i na proračunu biv. Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (kasnije
Min. šumarstva) i potom Glavne uprave za šumarstvo. Od tada do
1. VI. 1953. on je u sastavu i na proračunu N. 0. grada Zagreba. Od 1. III.
1954. institut 33°/o svojih rashoda mora namirivati vlastitim privređivanjem,
a od 1. VI. 1954. samostalna je ustanova sa 100% vlastitim financiranjem.
Da se može dati prikaz o radu, nastojanjima i rezultatima i tako omogućiti
ocjena o radu i razvitku instituta, potrebno je prije svega iznesti
okolnosti, u kojima se on mogao razvijati. Zato ćemo u ovom napisu prikazati
ovo:


1. materijalna i personalna osnova instituta;
2. unutrašnja organizacija i veze s vanjskim ustanovama;
3. planovi rada, istraživački rad i veze s operativom;
4. publiciranje radova;
5. zaključci.
Materijalna osnova. Institut nema svojih stalnih prostorija
te je u 10 godina svog opstanka bio 7 puta preseljavan iz zgrade u zgradu.
Planom investicija za god. 1947.—1951. bilo je predviđeno osnivanje zgrade
instituta i dviju pokusnih stanica, a god. 1954. osnivanje zgrade instituta
zajedno s Institutom za drvno-industrijska istraživanja. Zbog pomanjkanja
prostorija i zbog selenja nisu se mogli osnovati ni primitivni laboratoriji.
God. 1953. osnovan je pedološki laboratorij u prostorijama pokusne stanice
Vinkovci uz obilnu pomoć šumskog gospdarstva Vinkovci i njegovih
šumarija. Pokusni rasadnik mogli smo osnovati daleko od sjedišta instituta
(22 km) kod Sesveta; on je nakon penzioniranja dvaju stručnjaka i uki




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 177     <-- 177 -->        PDF

danja njihovih radnih mjesta (pošumljavanje i sporedni šum. proizvodi)
napušten potkraj 1954. godine.


Instrumentarij mogli smo nabavljati uglavnom u komisionim radnjama
i kod privatnika. Stoga je oprema dijelom zastarjela, defektna i nepotpuna.
Biblioteka je mala, novijih djela ima malo. Inozemni časopisi mogli su se
dobivati posve neredovito i u vrlo malom broju. Zbog pomanjkanja deviza
«esto se događalo, da je institut u stručnom pogledu bio odrezan gotovo od
čitavog vanjskog svijeta.


Finansiranje opstanka i rada vršilo se do polovine godine 1954. iz
državnog odnosno gradskog budžeta. Nakon toga institut ima svoj proračun
prihoda i rashoda. Finansijska sredstva do tada većinom bila su mala;
redukcija predloženih proračuna većinom je pogađala materijalne rashode.
Kad je nakon prelaza pod NO grada Zagreba institut bio u svojem razvitku
gotovo posve prepušten sam sebi, u drugoj polovici 1953. godine sastavljen
je elaborat o okolnostima, razvoju i radu instituta i prema danim sugestijama
predložen je Udruženju proizvađača drveta i drvnih proizvoda NRH
s molbom za podršku i pomoć, a nakon neuspjeha obratio se elaboratom
šumskim gospodarstvima. Nakon toga se između instituta s jedne strane
te gospodarstava i šumarija s druge strane razvio vrlo uzan kontakt te
kad je prelazom na samostalno finansiranje institut zapao u finansijsku
krizu, imao je izdašnu materijalnu i moralnu pomoć terenskih ustanova.
Nakon rasformiranja šumskih gospodarstava institut je preuzeo instruktorsku
ulogu na terenu i trebao osnovati po područjima biv. šum. gospodarstava
9 terenskih stanica. Od tada Uprava za šumarstvo i lovstvo u NRH
daje institutu punu i obilnu pomoć.


Kadrovska politika. To je najslabija strana u razvoju instituta
do 1954.* godine i ujedno približno objektivan odraz odnosa nadležnih
rukovodstava šumarske operative prema prosperitetu instituta. Operativa,


o kojoj je stvarno ovisila personalna politika, u institut većinom je postavljala
stručnjake (a i nestručnjake), koje nakon mnogih i raznih reorganizacija
nije mogla drugdje namjestiti. Za te namještenike prema njihovim
sposobnostima, sklonostima i znanju morala su se obrazovati radna mjesta.
Namještavanje se gdjekad vršilo bez obzira na sistematizaciju, ni putem
javnog ni zatvorenog kvalifikacionog konkursa ni prema stvarnim potrebama
instituta. Tako je u institut namješteno 7 stručnjaka pred penzijom;
tim stručnjacima nisu istovremeno dodjeljivani asistenti. Iz instituta je do
polovine god. 1954. izvršeno 25 premještaja i penzioniranja, od toga polovina
šum. inženjera. Kad se ima u vidu, da je stečeno znanje suradnika
s njihovim odlaskom iz instituta za ovu ustanovu uglavnom izgubljeno,
tada takav proces znači ogroman gubitak za razvitak i prosperitet instituta
kao cjeline.
Naročito je težak problem sačinjavalo pomanjkanje pomoćnog šumarskog
osoblja. Zbog toga se nisu mogli redovno nastaviti mnogi započeti istraživački
radovi (na pr. na preko 30 rokusnih ploha osnovanih samo do
konca 1948. godine, drvnogromadne tablice, prirasno-prihodne tablice, pokusi
smolarenja i uzgajanja ruja). Visokokvalificirano osoblje moralo se baviti
mnogim sitnim terenskim i uredskim radovima (izuzevši stanicu Vinkovci).
Taj je problem institut do 1954. godine neprestano iznosio pred rukovodstva
šumarske operative. Odnos visokokvalificiranog osoblja prema pomoć


* Šumarski list 1953., str. 334.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 178     <-- 178 -->        PDF

nom (uredskom i terenskom) trebao bi biti u početku razvoja instituta


1 : 1 i postepeno do 1 : 2 a i 1 : 3, a stvarno je bio ovakav:
dana (god. 1950/51. Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Zagrebu)


Godina
1945.
1948.
ukupno
osoblja
9
16
visokokvalificirano
osoblje
4
8
pomoćno
osoblje
5
8
odnos visokokvalificirE
prema pomoćnom
1 :1,2
1 :1
1950.
1953.
1955.
16
18
35
9
11
26
7
7
9
1 :0,8
1 : 0,6
1 : 0,3
Dosad bila su tri upravitelja instituta: jedan sa prekidom od godinu


na uvodio je institut 8 godina, drugi bio je upravitelj jednu godinu, treći jednu
godinu. To su: J. Šafar 1945.—1950. i 1951.—1954., A. Radovčić 1950.—
1951., od oktobra 1954. V. Supek.*


Za vanjske organe instituta bilo je 1947. godine predviđeno osnivanje
3 pokusne stanice (za nizinsko, brdsko i planinsko područje). Za područje
čitavog jadranskog -(kasnije i visokog) krša bio je predviđen i osnovan
poseban savezni institut sa sjedištem u Splitu. Uz tešku borbu uspjelo je
1948. godine osnovati i potom održati samo stanicu Vinkovci. Stanicu Delnice
i uporište u Dardi (osnovano 1948.) smo ukinuli, jer je iskustvo pokazalo,
da ih ne može voditi pomoćno šum. osoblje, a mladi šum. inženjer
nije se mogao tada namjestiti. Potkraj 1955. godine institut ima od određenih
9 stanica 7: Osijek za uzgoj topola (1 ing.), Vinkovci za nizinsko
područje (3 ing. i 2 tehn.), Požega (1 ing.) i Bjelovar (2 ing.) za brdsko
područje, Petrinja (1 ing.) za kordunsko-banijsko područje, Rijeka (2 ing.)
za sjeverno-jadransko područje i Split (1 ing.) za južno-jadransko područje.
Stanice za planinsko područje u Delnicama i za degradirano ličko-ogulinsko
područje u Gospiću nisu popunjene zbog momentanog pomanjkanja prostorija
i što se unatoč javnog konkursa i traženja nije javio nijedan odgovarajući
stručnjak.


Specijalizacije suradnika vršene su spontano vlastitim snagama u institutu,
izuzev za entomologiju i fitopatologiju (suradnici za zaštitu šuma).
U inozemstvu bio je 1 suradnik na usavršavanju, na posve kratkom informativnom
putovanju 2, na izložbama 3; svega 3 za uzgajanje šuma i 3 za
lovstvo. Mladi kadar stručnjaka razvija se uglavnom na pokusnim stranicama.


Unutrašnja organizacija. Unutrašnja organizacija nije se
mogla normalno razvijati ni stabilizirati sve do 1954. god., t. j . dok institut
nije postao, samostalna ustanova. U institutu razvijali su se uglavnom ovi
sektori rađa (ispuštamo one, koji su se povremeno morali osnivati u vezi
s premještajem starijih stručnjaka u institut i kasnije reducirati): uzgajanje
šuma, uzgoj brzorastućih vrsta drveća, fitomelioracija degradiranih
područja, zaštita šuma, izrada drvnogromadnih tablica i tablica prirasta,
lovstvo (osnovano 1949. god.). Po broju stručnjaka najviše se proširio
rad na uzgajanju i melioracijama; tu su se stvarali specijalisti za glavna
šum. područja NRH: nizinsko, brdsko, planinsko i mediteransko te za uzgoj
vrsta drveća brzog rasta. Godine 1954. (kad se prešlo od budžetskog na
samostalno finansiranje) bio je ovakav raspored svega šumarskog i lovnog
stručnog osoblja: nizinsko područje 3 (1 ing. i 2 tehn. u Vinkovcima), brdsko
2, planinsko 1, za brzorastuće vrste 1, pošumljavanje 1, zaštita šuma 1^




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 179     <-- 179 -->        PDF

lovstvo 2, sporedni šum. proizvodi 1; svega 10 šum. inženjera, 1 veterinar


i 2 tehničara; k tome 5 uredskog pomoćnog osoblja. Potkraj 1955. godine-


direktor 1, nizinsko područje 5 (3 ing. i 2 tehn.), brdsko 7, planinsko 1,


jadransko 4, za uzgoj brzorastućih vrsta drveća 2, drvogromadne tabele


i prirast 2, zaštita šuma 2, fitosociologija 1, lovstvo 3; svega 25 inženjera,


1 veterinar, 2 šum. tehničara; k tome 7 uredskog pomoćnog osoblja.


Da se institut može pravilnije razvijati, od nadležnih organa tražila se


uredba o osnivanju instituta, zatim uredba bar o proglašenju postojanja


instituta i 1952. i 1953. godine osnivanje stručnog savjeta instituta. U tome


se uspjelo tek u polovini 1954. godine.


Veze s vanjskim ustanovama. Sve do decentralizacije


državne uprave institut je bio organizaciono povezan s drugim privrednim


šumarskim drvno-industrijskim institutima u jednom odjelu saveznog re


sora šumarstva. Nakon decentralizacije nije postojao nikakav organ za


koordinaciju. Stoga su ti instituti stvorili koordinaciono tijelo po vlastitoj


inicijativi, i to na temelju zaključaka interinstitutske konferencije 14.—16.


V. 1953. u Zagrebu.
Godine 1950. i 1951. vršeni su pokušaji, da se fuzionira Institut za
šumarska i lovna istraživanja s Institutom za eksperimentalno šumarstvo
a eventualno i Institut za drvno-industrij ska istraživanja. Te akcije nisu
naišle na potrebnu podršku.


Institut je spontano surađivao s Institutom za drvno-industrij ska istraživanja,
s Institutom za industrijska istraživanja i s Jugoslavenskom akademijom
znanosti i umjetnosti te s pojedinim znanstvenim radnicima Poljoprivredno-
šumarskog, Prirodoslovno-matematiekog i Veterinarskog fakulteta
u Zagrebu.


Do 1948. godine institut je bio u razmjerno dobrim vezama sa šumarskim
institutima ČSR i Bugarske te s moskovskom akademijom nauka.
Zatim nastaje prekid i potom stvaranje veza s institutima na Zapadu
(švicarska, USA, Francuska, kasnije Italija, Zapadna Njemačka, Austrija,
švedska). Institut nije učlanjen u međunarodni savez šumarskih instituta.
U toku prošlih godina stvorene su uže veze s FAO putem ličnog i pismenog
kontakta pojedinih naših i njihovih eksperata.


Na međunarodnim kongresima, konferencijama i ekskurzijama institut
nije učestvovao. Izuzetak je konferencija FAO eksperata s našim ekspertima
u Dubrovniku 7.—17. X. 1955.; sudjelovala su dva suradnika ovog instituta.
Posjeta specijalista našem institutu bilo je razmjerno mnogo iz tuzemstva
i inozemstva.


Planov i rada . Od 1947. do 1953. godine institut je redovno prije
konca godine tražio zadatke od rukovodstva šumarske operative. Budući
da ih nije mogao dobiti, predlagao je planove rada. Ti planovi nikad nisu
bili na diskusiji niti su bili odobravani, izuzev djelomično jednog. Perspektivni
planovi rada nisu se mogil održati zbog česte izmjene osoblja i dr.
Od polovine 1954. godine institut s državnim organima, šumarijama i drugim
interesentima sklapa ugovore, pa je na taj način automatski donekle
riješen problem usmjerivanja rada instituta.


Istraživačk i rad . Okolnosti, u kojima se razvijao ovaj institut,
nisu omogućile da se istraživački rad vodi sistematski, kontinuirano i dovoljno
metodički. Nedostajao je selekcioniran stručni kadar, materijalna
sredstva bila su sve do 1954. godine nedovoljna; nije se vršilo usavršavanje




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 180     <-- 180 -->        PDF

normalnim putem, nego uglavnom vlastitom izgradnjom. Kod istraživačkog,
kao i kod svakog drugog rada, put do cilja odnosno rezultata je u takvim
okolnostima dug i nije jeftin. Ipak je institut na tom području mnogo dao,
zahvaljujući požrtvovnosti pojedinih suradnika. — Osnovni kompleksni
problemi, kojima se institut bavio i koje će dalje rješavati, su ovi:


1. njega mladog naraštaja i uopće šuma u nizinskim, brdskim i planinskim
šumama;
2. melioracija degradiranih šuma, konverzije i transformacije;
3. melioracija degradiranih šumskih zemljišta;
4. metode podizanja i uzgoja brzorastućih vrsta drveća;
5. introdukcija i selekcija novih vrsta drveća, grmlja i meliorativnih
trava;
6. održavanje i proširivanje četinjača;
7. metode zaštite šuma i šum. rasadnika od biotskih i abiotskih štetnika
;
8. suzbijanje korova kemijskim sredstvima;
9. biologija važnijih vrsta biotskih štetnika;
10. drvogromadne tabele i prirast;
11. konzervacija zemljišta fitomelioracijom;
12. ekološka istraživanja (pedološka, fitocenološka i klimatska) ;
13. prirodni i umjetni načini uzgoja divljači; unošenje potisnutih vrsta;
14. zaštita divljači od bolesti, sanitarno uređivanje lovišta;
15. bonitiranje lovišta;
16. biologija važnijih vrsta divljači;
17. sporedni šumski proizvodi (smolarenje, biljna štavila, ljekovito
bilje i dr.).
Institut ima 98 pokusnih ploha, jedan rezervat u Gorskom Kotaru i
jedan bi trebao imati u nizinskom području.
Vez e s operativom . Ovaj je institut naučno-istraživački privrednog
karaktera. Stoga on radi posredno i neposredno za šumarsku operativu.
Najvažniji rad, kojim je institut u početku svojeg razvitka nastojao
što brže pomoći operativi šumarskoj i drvno-industrijskoj, bio je rad unutrašnjih
i vanjskih suradnika instituta na šumarskom priručniku. Kasnije
je u radu za operativu nastao jak prekid, i to iz ovih razloga: 1. česte promjene
kadrova u institutu i nesistematski razvitak ove ustanove; 2. potreban
je bio duži period, da se suradnici instituta u danim okolnostima
posve spontano pripreme za istraživački rad, 3. preokupiranost operative
planiranjem, reorganizacijama, premještajima, masovnim sječama i masovnim
pošumljavanjima i dr. nije stvaralo preduvjete za uže povezivanje
prakse i nauke. Pokušaji, izvršeni na inicijativu instituta i rukovodstva
šum. operativa u 1947. i 1948. godini, nisu imali gotovo nikakav uspjeh.


Tek nakon decentralizacije i stabilizacije drž. uprave, a napose nakon
osamostaljivanja šumarija, smanjenja masovnih radova i manjeg broja
premještaja počela se sve više osjećati potreba za suradnju instituta na
terenu. Institut je u toj fazi razvitka našeg šumarstva bio samostalan te
stručno spreman za rješavanje i složenijih zadataka putem instruktaža,
konzultacija, ekspertiza i instruktivnih ekskurzija. On je ne samo nudio
svoju pomoć, nego šta više, takva je pomoć tražena s terena.


Prve instruktaže i ekspertize vršene su u većem opsegu 1948. godine
(doznaka stabala u prebornim šumama, zaštita šuma od biotskih štetnika




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 181     <-- 181 -->        PDF

i dr.); tada je bio započet i pokušaj kod nekih terenskih ustanova, da one
po metodikama instituta vrše manje pokuse, ali premještaji zakočili su
dalji sistematski rad. Veći radovi direktno u operativi vršili su se nakon
osamostaljivanja instituta i osamostaljivanja šumarija; u tom periodu postoji
ne samo bolje povezivanje tih ustanova, nego se među njima razvija
i suradnja, a korist od toga bila je obostrana. Naše je skromno mišljenje,
da je period od polovine 1954. godine do danas bio upravo zbog te suradnje
vrlo plodan: mnoge šumarije su se upoznale sa suvremenijim metodama
uzgoja naročito mladog naraštaja i melioracije degradiranih šuma i degradiranog
šumskog zemljišta, zaštite šuma i lovstva, a suradnici instituta
kroz svoje instruktaže, ekspertize i instruktivne ekskurzije bolje su upoznali
akutne probleme šumske privrede i stvorili uski kontakt s drugovima
na terenu. Ovaj će sistem rada institut i u buduće zadržati, ne zapuštajući
usto naučno-istraživački rad na pojedinim akutnim problemima,


Publikacije . Publicirano je razmjerno mnogo, i to prvenstveno
za rješavanje onih problema, koji su bili aktuelni i vrlo akutni za šumsku
privredu. Popis ovih radova objavljen je u »Obavijestima« našeg instituta
1954. godine.


Jedno od najvažnijih djela potrebnih operativi, kojeg sadržaj i opseg
i utrošeno vrijeme (1945/46 god.) sačinjava vjerojatno jedan od vrlo rijetkih
slučajeva u šumarstvima ne samo Balkana nego i mnogih drugih
naprednijih zemalja, bio je šumarski priručnik. Predan je operativi u doba,
kad se zbog strahovitih ratnih razaranja mnogo osjećalo pomanjkanje priručne
šumarske i drvno-industrijske literature. Da nije bilo nepotrebnog
forsiranja i mnogo drugih zapreka i neprilika, kvalitet ovog djela bio bi
mnogo bolji. Daljnji problemi, koje je institut kroz svoj rad u publikacijama
zahvatio, jesu masovno sušenje naših hrastovih šuma, njega šuma
u nizinskom, brdskom, planinskom i jadranskom području, uzgoj topola,
melioracija degradiranih šuma i degradiranog šumskog zemljišta, problemi
proširivanja i održavanja četinjača, unošenje stranih flornih vrsta, prirodni
i umjetni uzgoj divljači, biologija i zaštita divljači, šumska i lovna ekonomika.
Izrađeno je usto nekoliko elaborata: proširivanje topola izvan šume,
bonitiranje lovišta, rasprostranjenie i zaštita od štetnih insekata. Povezujući
se s poljoprivredom institut izrađuje zajedno s agronomima elaborat


o integralnoj melioraciji jednog dijela Istre. U institutu vrši se redakcija
edicija »Nacionalni parkovi Hrvatske — Studije i istraživanja«.
Zbog pomanjkanja financijskih sredstava institut nije mogao izdavati
vlastita izdanja (osim jednog: dopunski pokusi aviokemijskog suzbijanja
gubara), nego su troškove namirivala nakladna poduzeća, kao i šumarski
i drugi listovi. Za pojedine takve publikacije institut je dao izraditi separate;
do sada 24 sveska. Publiciralo se i u inozemstvu (5 radova). Manji
broj radova ima naučni karakter, većina su programatski i informativni
s potrebnim stručnim analizama. Mnogo ih je napisano .u popularno-stručnim
listovima. Održano je nekoliko stručnih i popularno-stručnih predavanja.
Za neposredno povezivanje s šumarskom operativom NRH institut
izdaje »Obavijesti« od početka 1954. godine. Popis publikacija ne ćemo iznositi,
jer bi zauzimalo odviše prostora. Samo napominjemo, da su suradnici
instituta publicirali dosada iz područja šumarstva* (ne uračunavši šumarski
priručnik) 96 većih radova, iz lovstva oko 60.


]_9 Šumarski list




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 182     <-- 182 -->        PDF

Zaglavak . Završavajući ovaj kratak historijski prikaz o Institutu
za šumarska i lovna istraživanja NRH na temelju iznesenog možemo zaključiti
ovo:


1. Socijalistički sistem svojim kompleksnim rješavanjem osnovnih problema
opće narodne privrede omogućio je, da se ovaj institut osnuje, održi
i razvija u skladu s općim razvitkom šumarske operative.
2. Perspektiva za brži progresivan razvitak pojavila se uglavnom nakon
decentralizacije državne uprave, osamostaljivanja šumarija i osamostaljivanja
instituta. Uže povezivanje instituta s operativom pada također u
ovo razdoblje.
3. Institut je u toku svojeg 10-godišnjeg opstanka i rada rješavao
prvenstveno one probleme, koji su za šumsku privredu bili .aktuelni. Što u
tom nastojanju nije potpuno uspio, uzrok su jednim dijelom vanjske okolnosti,
na koje institut nije mogao utjecati.
4. Sadašnji sistem razvitka šumske privrede u NRH daje punu garanciju,
da će institut svojim radom moći više nego dosada surađivati u rješavanju
aktuelnih problema operative. On »mogućuje, da institut na terenu
nalazi i stalne suradnike u operativi. Na taj način stvara se sve bolja perspektiva
za suradnju nauke i prakse u cilju bržeg progresivnog razvitka
šumske privrede.
5. Na temelju iznesenog osvrta i stečenih iskustva izlaze ovi osnovni
zadaci, koje bi trebalo prvenstveno rješavati da se istraživački rad u interesu
privrede može racionalno, bolje, brže i sistematski razvijati, a rezultati
da se što efikasnije primijene u praksi:
a) omogućiti, da terenska operativa više učestvuje kod perspektivnog
planiranja istraživačkih zadataka i uopće kod perspektivnog usmjerivanja
rada instituta;


b) stvoriti sigurne materijalne i personalne preduvjete za sistematski
i racionalan rad, a prvenstveno: fuzionirati postojeća dva zagrebačka šumarska
instituta, osigurati stalne veće prostorije za rad, unaprijediti i urediti
laboratorije, instrumentarij i biblioteku, stvarati normalan brojčani
odnos visoko kvalificiranog i pomoćnog stručnog osoblja — sve u skladu
sa stanjem i razvitkom šumske privrede i instituta;


c) publiciranje većih naučnih radova zajedno s dokumentacijskim materijalom
vršiti u jednoj ediciji za čitavu republiku, event, za čitavu državu,
a za potrebe operative publicirati kratak, svakom lako razumljiv, izvadak
iz ovih radova.